Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-245/2025-3
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Jakovčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja EOS MATRIX d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Horvatova ulica 82, OIB: 76674680107, zastupanog po punomoćnici Sonji Šoštar, odvjetnici u Samoboru, protiv tuženika KŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Povrv-27/2024-10 od 18. rujna 2024., 3. listopada 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj Povrv-27/2024- 10 od 18. rujna 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom je presudom pod točkom I. izreke ukinut u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Fabiana Klimana, posl.br. Ovrv-5785/2023 od 9. listopada 2023. i odbijen tužbeni zahtjev kojim se nalaže ovršeniku, sada tuženiku, da ovrhovoditelju, sada tužitelju, namiri tražbinu u ukupnom iznosu 16,52 EUR, uvećanu za zakonske zatezne kamate, zajedno s troškovima postupka u iznosu 43,66 EUR, uvećanim za zakonske zatezne kamate. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu 44,59 EUR.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode u cijelosti.
4. Žalba je osnovana.
5. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 16,52 EUR na ime naknade za telekomunikacijske usluge za mjesec studeni 2022. i polovicu mjeseca prosinca 2022., iz čega slijedi da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. stavka 1. ZPP-a.
6. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:
- da je tuženik bio u ugovornom odnosu s Telemach Hrvatska d.o.o. kao korisnik paketa START, br. [broj], s mjesečnom pretplatom od 10,49 eura,
- da je 16. prosinca 2022. navedeni pretplatnički odnos raskinut na temelju zahtjeva tuženika podnesenog u poslovnici Telemach Hrvatska d.o.o. istog dana,
- da je Ugovorom o cesiji od 15. svibnja 2023. Telemach Hrvatska d.o.o. kao ustupitelj prenio na tužitelja kao primatelja svoja prava i obveze kao davatelja elektroničke komunikacijske usluge, između ostalog i tražbinu po računu br. [broj] i br. [broj] protiv tuženika MŠ,
- da se utuženo potraživanje odnosi na mjesečnu pretplatu za studeni 2022. i polovicu prosinca 2022., odnosno za razdoblje neposredno prije raskida ugovora,
- da je tužitelj dostavio ugovor o cesiji, izvadak iz svojih poslovnih knjiga i račune za utuženo razdoblje izdane od Telemach Hrvatska d.o.o. na ime tuženika, dok nije dostavio izvadak iz poslovnih knjiga Telemach Hrvatska d.o.o. iz kojeg bi bilo vidljivo postojanje otvorenog potraživanja prema tuženiku.
7. S obzirom na izneseno, prvostupanjski je sud utvrdio da tužitelj nije dokazao postojanje svojeg potraživanja budući da isti nije priložio izvadak iz poslovnih knjiga Telemach Hrvatska d.o.o. niti predložio drugi dokaz na okolnost da je navedeno društvo imalo otvoreno potraživanje prema tuženiku i da ga je kao takvog uredno vodilo u svojim poslovnim knjigama. Naime, sud prvog stupnja zaključio je kako Ugovor o cesiji ne može sam po sebi biti dokaz da je predmetno potraživanje osnovano, dok su računi odnosno uplatnice za studeni i prosinac 2022. izdani naknadno i mogli su biti podmireni ili ne. S druge strane, prvostupanjski je sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan iskaz tuženika koji je naveo da je od djelatnika Telemach Hrvatska d.o.o. prilikom raskida ugovora 16. prosinca 2022. dobio, usmeno i pisano, informaciju da više nema dugovanja, ali da potvrdu nije sačuvao jer je smatrao da je ta priča gotova, a zato se nije ni obazirao na uplatnice. Stoga je prvostupanjski sud ocijenio da tužitelj nije u dovoljnoj mjeri dokazao da predmetno dugovanje zaista i postoji te je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.
8. Tužitelj u žalbi ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a osporavajući zaključak suda da nije u dovoljnoj mjeri dokazao da predmetno potraživanje postoji. Naime, tužitelj ističe kako ugovor o pretplatničkom odnosu i računi do raskida ugovora predstavljaju dokaz o postojanju tražbine, posebice jer ih tuženik nije osporio. Stoga tužitelj u žalbi navodi da je, budući da nije bilo sporno postojanje ni trajanje pretplatničkog odnosa, kao niti visina dospjelih računa, već samo jesu li isti podmireni ili nisu, na tuženiku bio teret dokaza da je dugovanje platio.
9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.
10. Međutim, pravilno tužitelj u žalbi ističe da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
11. Naime, pravilno tužitelj u žalbi ističe da tuženik tijekom postupka nije osporio postojanje pretplatničkog odnosa s prednikom tužitelja Telemach Hrvatska d.o.o. u utuženom razdoblju, odnosno od 1. studenog 2022. do raskida ugovora dana 16. prosinca 2022., kao niti vjerodostojnost računa broj [broj] od 30. studenog 2022. s datumom dospijeća 15. prosinca 2022. i računa broj [broj] od 31. prosinca 2022. s datumom dospijeća 15. siječnja 2023., niti je tuženik tužitelju ili predniku tužitelja podnio prigovor na navedene račune u roku od 30 dana od datuma dospijeća, sukladno uputi sadržanoj na istima. Nadalje, tuženik tijekom postupka nije tvrdio da bi izvršio plaćanje po zaprimljenim računima, već je iskazao da mu je 16. prosinca 2022. djelatnik prednika tužitelja Telemach Hrvatska d.o.o. rekao da više nema dugovanja, slijedom čega prvostupanjski sud zaključuje da su navedeni računi mogli biti podmireni ili ne.
12. Međutim, uzimajući u obzir da je tužitelj u spis dostavio račune za utuženo razdoblje i za utuženi iznos, a koje račune tuženik nije osporio, slijedi da je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da tužitelj nije dostavio dokaz o postojanju svoje tražbine.
13. S obzirom na to da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, valjalo je u skladu s odredbom čl. 369. st. 1. ZPP-a pobijanu odluku ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
14. U ponovnom postupku prvostupanjski će sud otkloniti nedostatke na koje je upozoren ovom odlukom te, cijeneći sadržaj priloženih dokaza i navoda stranaka, donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.
15. Kako je zbog ukidanja odluke u pogledu glavne stvari za sada neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu (čl. 154. ZPP), to je temeljem odredbe čl. 380. t. 3. ZPP valjalo ukinuti i odluku o troškovima postupka.
U Zagrebu 3. listopada 2025.
Sutkinja:
Ksenija Jakovčević