Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj 14 Gž-1350/2023-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 14 Gž-1350/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gabriele Topić Kordej kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt univ.spec.iur. i Marijana Vugića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. o. d.d. OIB:… iz Z., zastupanog po punomoćnicima H. P. i dr., odvjetnicima iz Odvjetničkog društva G. i Partneri d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika J. B. OIB:.. iz B. M., zastupanog po punomoćniku B. T., odvjetniku u O., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-384/22-7 od 23. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 19. rujna 2023.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-384/22-7 od 23. studenog 2022. i
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1.1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. P-384/22-7 odbijen je zahtjev za proglašenje nedopuštenom ovrhe pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava za iznos od 38.768,33 kn s računa tužitelja na račun tuženika temeljem tuženikovog Zahtjeva za izravnu naplatu od 9. kolovoza 2021. koji je Financijskoj agenciji podnesen radi izravne naplate tražbine na temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Belom Manastiru posl. br: P-559/08-58 od 2. svibnja 2012. protiv ovdje tužitelja, uz naknadu parničnog troška, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.
1.2. U stavku II izreke presude suda prvog stupnja naloženo je tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn/331,81 euro sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. studenog 2022. do isplate.
2. Protiv navedene presude žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge a osporava i odluku o naknadi parničnog troška. Predlaže žalbu uvažiti i pobijanu presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, podredno ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku, uz naknadu troška sastava žalbe.
3. Žalba je neosnovana.
4.1. U prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, dalje ZPP) na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP.
4.2. Sud prvog stupnja je za svoj zaključak o neosnovanosti opugnacijskog tužbenog zahtjeva iznio relevantne, dostatne i obrazložene razloge. Stoga se ne može reći da je u tom dijelu ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP ni da se osporena odluka temelji na proizvoljnom zaključku suda prvog stupnja i/ili na uskraćivanju pravde odnosno da je ona arbitrarna, slijedom čega se otklanja neosnovano žalbeno pozivanje na povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11 ZPP i žalbena tvrdnja o povredi prava na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14).
5. Tuženik se poziva na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava iz čl. 232. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/21, 114/22 i 156/22, dalje ZOO). I uz odgovarajuću primjenu mjerodavnog materijalnog prava iz čl. 237. ZOO, na primjenu kojeg po odredbi čl. 365. st. 2. ZPP ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, se o zahtjevu tužitelja odlučuje jednako kao što je odlučio prvostupanjski sud.
6.1. Tužitelj je u predmetnu parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom upućen zaključkom Općinskog građanskog suda posl. br. Ovr-2598/2021-8 od 21. rujna 2021. nakon što se tužitelj u prijedlogu za proglašenje nedopuštenom ovrhe pljenidbom i prijenosom pozvao na žalbeni razlog zastare iz čl. 50. st. 1. toč. 11 Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje: OZ).
6.2. Tužitelj je predmetnom tužbom zahtijevao utvrđenje nedopuštenosti ovrhe za iznos od 38.768,33 kn, koji iznos predstavlja potraživanje zateznih kamata na dosuđenu glavnicu iz ovršne isprave – presude Općinskog suda u Belom Manastiru posl. br. P-559/08-58 od 2. svibnja 2012., pozivajući se na pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-56/19-15 od 21. studenog 2019. i smatrajući da se na navedeno potraživanje zateznih kamata primjenjuje trogodišnji zastarni rok predviđen za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršne isprave,
7.1. Ovdje tuženik je kao ovršenik pokrenuo ovršni postupak time što je dana 16. kolovoza 2021. Financijskoj agenciji podnio zahtjev za izravnu naplatu svoje tražbine iz presude Općinskog suda u Belom Manastiru posl. br. P-559/08-58 od 2. svibnja 2012., koja je prema potvrdi sa lista 32. spisa predmeta suda prvog stupnja stekla svojstvo ovršnosti 25. listopada 2014.
7.2. Kada je odbio tužbeni zahtjev, prvostupanjski je sud primijenio odredbu čl. 233. st. 1. ZOO po kojoj se na predmetnu tražbinu tuženika utvrđenu pravomoćnom sudskom odlukom posl. br. P-559/08-58 primjenjuje zastarni rok od 10 godina a ne rok od 3 godine, zaključivši da tužiteljevo pozivanje na opugnacijski žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11 OZ nije osnovano.
8. Umjesto odredbe čl. 233. st. 1. ZOO mjerodavna je odredba čl. 226. st. 1. ZOO jer je tužitelj svoj opugnacijski zahtjev podnio za iznos od 38.768,33 kn koji se temeljem specifikacije novčanog potraživanja tuženika odnosi na kamatu. U skladu sa pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Su-IV-56/19-15 od 21. studenog 2019. po kojem potraživanja zateznih kamata koje su zajedno s glavnicom utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava, u ovom je slučaju mjerodavna odredba čl. 226. st. 1. ZOO i tuženikov zahtjev za izravnu naplatu od 16. kolovoza 2021. bi bio u zastari s obzirom da je ovršna isprava – presuda posl. br. P-559/08-58 stekla svojstvo ovršnosti 25. listopada 2014.
9.1. Međutim, tijekom postupka pred sudom prvog stupnja tuženik se osnovao pozivao na nesavladive prepreke zbog kojih zastara ne teče, ukazujući da je od 23. prosinca 2013. pa do 2. lipnja 2020. bila na snazi privremena mjera iz rješenja Općinskog suda u Belom Manastiru posl. br. Ovr-1260/13-2 od 23. prosinca 2013. o osiguranju novčane tražbine treće osobe G. K., kojom je bilo zabranjeno ovdje tužitelju kao dužniku protivnika osiguranja isplatiti ovdje tuženiku kao protivniku osiguranja iznos iz presude posl. br. P-559/08-58 a tuženiku kao protivniku osiguranja da to potraživanje naplati, kao što je vidljivo iz rješenja prvostupanjskog suda posl. br. Ovr-50/2020-9 od 2. lipnja 2020. koje prileži na listovima br. 62 i br. 63. spisa predmeta suda prvog stupnja.
9.2. Zastara tražbine ovdje tuženika iz presude posl. br. P-559/08-58 nije mogla teći za vrijeme od 23. prosinca 2013. do 2. lipnja 2020. odnosno kroz vrijeme važenja mjere iz rješenja posl. br. Ovr-1260/13-2 kojim se zabranjuje isplata i naplata tražbine iz presude posl. br. P-559/08-58 i koja sudska odluka je za tuženika predstavljala objektivnu nesavladivu prepreku da sudskim putem zahtijeva od ovdje tužitelja ispunjenje obveze iz presude posl. br. P-559/08-58, sukladno odredbi čl. 237. ZOO.
9.3. S obzirom da je presuda posl. br. P-559/08-58 postala ovršna 25. listopada 2014. kada je već bila na snazi privremena mjera iz rješenja posl. br. Ovr-1260/13-2 od 23. prosinca 2013. koja kao nesavladiva prepreka uzrokuje da zastara ne teče, primjenom pravila o utjecaju uzroka zastoja iz čl. 238. st.1. ZOO zastara je počela teći tek prestankom te mjere 2. lipnja 2020.
9.4. Budući da od početka zastare nakon prestanka uzroka zastoja zastare zbog nesavladive prepreke 3. lipnja 2020. pa do podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu tražbine iz presude Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-559/08-58 dana 16. kolovoza 2021. nije prošao zastarni rok od 3 godine iz čl. 226. st. 1. ZOO, tužiteljevo pozivanje na opugnacijski razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 11 OZ ukazuje se neosnovanim.
10. U odnosu na žalbene tvrdnje vezane za zastaru tražbine zakonskih zateznih kamata na iznos naknade parničnog troška valja reći da te kamate nisu ovršnom ispravom – presudom poslovni broj P-559/08-58 izričito dosuđene i stoga je ta tražbina samostalna tražbina, na koju ovdje tuženik kao ovrhovoditelj ima pravo temeljem odredbe čl. 30. st. 1. OZ jer ta tražbina ne proistječe iz ovršne isprave nego iz rješenja o ovrsi koji se u tom dijelu temelji na čl. 30. st. 1. OZ. To je razlog zbog kojeg se na zastaru samostalne tražbine kamata na trošak koja dospijeva ubuduće i koja ne slijedi sudbinu glavne tražbine jer je ona sada glavna tražbina, ne primjenjuju odredbe čl. 233. ZOO. Budući da kamate predstavljaju povremene tražbine iz čl. 226. st. 1. ZOO, tražbina zateznih kamata zastarijeva za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, zbog čega na takve tražbine treba primijeniti odredbu čl. 226. st. 1. ZOO, koja opet dovodi do trogodišnjeg zastarnog roka, koji ovdje, kako je navedeno, nije istekao zbog zastoja uzrokovanog razlogom iz čl. 237. ZOO.
11. Slijedom navedenog i primjenom čl. 368. st. 2. ZPP u vezi čl. 226. st. 1., čl. 237. i čl. 238. st. 1. ZOO odlučeno je kao u stavku I izreke.
12. Nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, primjenom čl. 166. st. 1. ZPP u vezi čl. 154. st. 1. istog zakona, kao u stavku II izreke
U Zagrebu 19. rujna 2023.
Predsjednica vijeća:
Gabriela Topić Kordej, v.r.