REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-2707/2024-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja AREM d.o.o., [adresa], OIB: 45123497661, kojeg zastupa Sandra Pleša, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., Zagreb, Trg Marka Marulića 2, protiv tuženika Allianz Hrvatska d.d., Zagreb, Ulica Vjekoslava Heinzela 70, OIB: 23759810849, kojeg zastupa Goran Krištović, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kačić i Brbora j.t.d., Zagreb, Ulica Ivana Banjavčića 5, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 8. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 3. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 50.000,00 EUR s zateznim kamatama od 26. studenog 2021. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 8 postotn ih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine .

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 3.875,00 EUR s zateznim kamatama od 3. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.375,00 EUR s zateznim kamatama od 3. listopada 2025. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se je 23. listopada 2021. dogodio požar u ugostiteljskom objektu tužitelja, na adresi [adresa], kojom prilikom da je isti znatno oštećen. U vrijeme štetnog događaja da je predmetni ugostiteljski objekt bio osiguran kod tuženika. U sudskom postupku osiguranja dokaza, provedenom po ovom sudu, pod poslovnim brojem R1-68/2022, da su stalni sudski vještaci za strojarstvo (Krunoslav Ormuž) i graditeljstvo (VI), procijenili nastalu štetu na minimalno 50.000,00 EUR. Budući da mu tuženik ne želi dobrovoljno isplatiti osigurninu koja bi pokrila nastalu štetu, to predmetnom tužbom zahtijeva od tuženika isplatu iznosa od 50.000,00 EUR s zateznim kamatama od 26. studenog 2021. do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da ne osporava da je s tužiteljem sklopio ugovor o osiguranju objekta na adresi [adresa], od imovinskih rizika te mu za isto izdao policu osiguranja 1480-174875288 s početkom važenja 11. travnja 2021. i trajanjem do otkaza, s time da je kao osiguranik naznačen Grad Zagreb, a ne tužitelj, da je predviđena svota osiguranja za rizik požara iznosila 1.950.000,00 kn, s time da ej za sam građevinski objekt iznosila 1.200.000,00 kn, a za opremu i za namještaj 750.000,00 kn, međutim, da prema primjenjivim Općim uvjetima za osiguranje imovine te Uvjetima za osiguranje od požara i drugih opasnosti (dalje u tekstu: Uvjeti za osiguranje od požara) nema osnove za isplatu osigurnine u konkretnom slučaju. Ovo iz razloga, što je odredbom čl. 1. st. 5. b) Uvjeta za osiguranje od požara određeno kako su iz osiguranja isključene određene djelatnosti i objekti koji se koriste u svrhu obavljanja tih djelatnosti, između ostalog i disko klubovi i/ili noćni klubovi. Napominje da je u trenutku sklapanja Ugovora o osiguranju tužitelj koristio osigurani objekt u [adresa], kao noćni klub, o čemu tuženik nije imao nikakvih saznanja, već je za to saznao nakon prijave štetnog događaja. Upravo iz tog razloga da je presudom ovog suda, P-537/2022 od 17. ožujka 2023., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž- 1767/2023-3 od 6. veljače 2024., poništen predmetni Ugovor o osiguranju. Stoga da tužitelj nije aktivno legitimiran zahtijevati isplatu osigurnine temeljem tog ugovora. Podredno, ističe da je do štetnog događaja došlo iz razloga što tužitelj nije postupao s pažnjom dobrog gospodarstvenika. Osporava utvrđenja vještaka iz postupka osiguranja dokaza, jer se radi o uopćenim tvrdnjama, bez konkretnih podataka o stanju objekta prije požara i bez konkretnih dokaza koja točno oprema je uništena u predmetnom požaru. Stoga smatra da navedeni nalazi i mišljenja nisu podobni za korištenje u predmetnom postupku, jer se na istima ne može temeljiti sudska odluka. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tužitelj ukazuje na odredbu čl. 932. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO) prema kojoj u slučaju poništaja ugovora o osiguranju iz razloga što je ugovaratelj osiguranja prilikom sklapanja ugovora namjerno prešutio neku okolnost koja je takve naravi da osiguratelj ne bi sklopio ugovor da je znao za pravo stanje stvari, osiguratelj ima pravo zadržati i naplatiti premiju osiguranja za razdoblje do podnošenja zahtjeva za poništaj ugovora, ali je u obvezi isplatiti osigurninu ako do tog dana nastupi osigurani slučaj. S obzirom da je u konkretnom slučaju osigurani slučaj nastupio 23. listopada 2021., a tuženik je zahtjev za poništaj ugovora podnio 21. ožujka 2022., to smatra da je tuženik dužan isplatiti osigurninu za pokriće nastale štete. Osim toga, da se u samoj polici osiguranja navodi da je predmet osiguranja ugostiteljski objekt -djelatnost 56.3 - priprema i usluživanje pića na adresi [adresa]. Stoga da očito postoji neslaganje između police osiguranja i općih uvjeta osiguranja, u kojem slučaju, sukladno odredbi čl. 926. st. 5. ZOO-a, treba dati prednost navodima iz police osiguranja.

4. Tuženik smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o neslaganju odredbi police osiguranja s odredbama općih uvjeta osiguranja, budući da je osiguran objekt na adresi [adresa], ali je prema općim uvjetima osiguranja odlučno na koji način se je taj objekt koristio, a ako se je koristio u djelatnosti noćnih klubova, kao što predmetni jest, to da postoji razlog za isključenje osiguranja. Ističe da u okviru prigovora nedostatka aktivne legitimacije osporava i da bi tužitelj bio ovlašten zahtijevati isplatu osigurnine, budući da prema samoj polici osiguranja tužitelj nije osiguranik, već isključivo ugovaratelj osiguranja.

5. Tužitelj je zatražio rok radi dostave suglasnosti Grada Zagreba, kao osiguranika iz predmetnog Ugovora o osiguranju, da može zahtijevati isplatu osigurnine u ovom predmetu.

6. Sud mu je u tu svrhu, rješenjem na ročištu od 23. travnja 2025., dao rok od 15 dana, međutim, tužitelj do zaključenja prethodnog postupka i glavne rasprave, 8. rujna 2025., takvu suglasnost nije dostavio, već je izjavio da takvom suglasnošću ne raspolaže, da je podnio zahtjev Gradu Zagrebu za izdavanje te suglasnosti, ali da mu ista još nije izdana.

7. Tijekom dokaznog postupka pročitani su polica za osiguranje imovinskih rizika 1480-174875288 izdana od strane tuženika (list 4. – 5. spisa), policijska dokumentacija vezano za požar u zgradi Hrvatskog sokola, [adresa] (list 6. – 26. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka mr. sc. Krunoslava Ormuža, dipl. inž. str. iz postupka osiguranja dokaza ovog suda R1-68/2022 (list 27. – 41. spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka MP Peritissima j.d.o.o. iz postupka osiguranja dokaza ovog suda R1-68/2022 (list 42. – 72. spisa), dopis tuženika od 25. studenog 2021. (list 73. spisa), tuženikovi Opći uvjeti za osiguranje imovine (list 87. – 94. spisa), tuženikovi Uvjeti za osiguranje požara i drugih opasnosti (list 95. – 104. spisa), presuda ovog suda, P-537/22 od 17. ožujka 2023. (list 105. – 111. spisa), presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž-1767/2023-3 od 6. veljače 2024. (list 112. – 117. spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Revd- 2237/2024-3 od 25. veljače 2025. (list 123. – 128. spisa) i isprave uz podnesak tuženika od 7. svibnja 2025. (list 139. – 160. spisa).

8. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

9. Predmet spora jest isplata osigurnine za pokriće štete nastale na ugostiteljskom objektu u [adresa], osiguranom temeljem Ugovora o osiguranju imovine sklopljenog između tužitelja kao ugovaratelja osiguranja i tuženika kao osiguratelja.

10. Među strankama je nesporno da se je u predmetnom ugostiteljskom objektu za vrijeme osiguranog razdoblja dogodio požar, kao jedan od osiguranih rizika, da su predmetni objekt, kao i oprema u njemu, bili znatno oštećeni, da se je u trenutku sklapanja Ugovora o osiguranju imovine, kao i u trenutku nastanka požara, predmetni ugostiteljski objekt koristio kao disko/noćni klub te da je predmetni Ugovor o osiguranju imovine poništen pravomoćnom presudom ovog suda, P-537/22 od 17. ožujka 2023., iz razloga što je prilikom sklapanja predmetnog ugovora zastupnik ugovaratelja osiguranja (ovdje tužitelja) namjerno prešutio zastupniku osiguratelja (ovdje tuženika) činjenicu da se predmetni ugostiteljski objekt koristi kao disko/noćni klub, a da je tuženik to znao, ne bi niti sklopio taj ugovor, budući da su prema Uvjetima za osiguranja od požara objekti koji se koriste u svrhu disko/noćnih klubova isključeni od osiguranja odnosno ne mogu biti predmet osiguranja.

11. Nesporno je i da je kao osiguranik u predmetnom Ugovoru o osiguranju naveden Grad Zagreb, a ne tužitelj te da tužitelj ne raspolaže suglasnošću Grada Zagreba za vođenje predmetnog postupka radi naplate osigurnine (u svoju korist).

12. Sporno je da li je unatoč tomu tuženik dužan tužitelju isplatiti potraživanu osigurninu i, ako jest, u kojem iznosu.

13. Ugovorom o osiguranju osiguratelj se obvezuje ugovaratelju osiguranja isplatiti osiguraniku ili korisniku osiguranja osigurninu ako nastane osigurani slučaj, a ugovaratelj se osiguranja obvezuje osiguratelju platiti premiju osiguranja (čl. 921. ZOO- a).

14. Dakle, ugovaratelj osiguranja nije nužno i osoba koja će biti korisnik osiguranja. On će to biti samo ako je ujedno i osiguranik.

15. U ovom predmetu tužitelj je ugovaratelj osiguranja, dok je osiguranik Grad Zagreb (vjerojatno zato što je on i vlasnik predmetnog poslovnog prostora).

16. Dakle, Grad Zagreb je taj koji bi eventualno bio ovlašten zahtijevati isplatu osigurnine od tuženika temeljem sklopljenog Ugovora o osiguranju, dok bi tužitelj to bio ovlašten činiti samo ako je Grad Zagreb ustupio tužitelju predmetnu novčanu tražbinu pa makar i samo radi naplate (tzv. inkaso cesija/cesija radi naplate, regulirana odredbama čl. 88. st. 2. – 4. ZOO-a), s ovlaštenjem pokretanja sudskog postupka radi njene naplate u svoju korist, ali za račun Grada Zagreba.

17. S obzirom da tužitelj ne raspolaže s takvom suglasnošću Grada Zagreba, dakle, Grad Zagreb mu nije ustupio eventualnu tražbinu prema tuženiku po osnovi isplate osigurnine, to tužitelj nema aktivnu legitimaciju u ovoj parnici pa je već iz tog razloga tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

18. Pored toga, nezanemariva je činjenica da je predmetni Ugovor o osiguranju pravomoćno poništen zato što je tužitelj namjerno prilikom njegova sklapanja prešutio tuženiku činjenicu da se predmetni ugostiteljski objekt koristi kao disko/noćni klub, koja činjenica je prema Uvjetima za osiguranje od požara razlog za isključenje osiguranja.

19. Iako je odredbom čl. 932. st. 2. ZOO-a određeno da u slučaju poništaja ugovora o osiguranju iz razloga što je ugovaratelj osiguranja prilikom njegova sklapanja namjerno prešutio određenu okolnost koja da je osiguratelju bila poznata ne bi niti sklopio ugovor o osiguranju, da je osiguratelj svejedno dužan platiti osigurninu ako do dana podnošenja zahtjeva za poništaj ugovora nastupi osigurani slučaj, sud smatra da u konkretnom slučaju nema mjesta isplati osigurnine.

20. Naime, odredbu čl. 932. st. 2. ZOO-a valja tumačiti na način da obveza isplate osigurnine postoji ako bi ista inače proizlazila iz sklopljenog ugovora o osiguranju da isti nije poništen, a takva obveza u konkretnom slučaju ne postoji.

21. Ovo stoga, što je u konkretnom slučaju osiguran ugostiteljski objekt na adresi [adresa], koji se je trebao koristiti kao restoran ili objekt u djelatnosti pripreme i posluživanja pića (tako proizlazi iz police osiguranja), pod uvjetom da ne postoje razlozi za isključenje osigurateljnog pokrića navedeni u Uvjetima osiguranja od požara (koji se prema polici primjenjuju na predmetni Ugovor o osiguranju). Dakle, ne postoji neslaganje između odredaba police osiguranja i odredaba općih uvjeta, već odredbe općih uvjeta dopunjuju odredbe police osiguranja, između ostalog i na način da sužavaju svrhe u koje se osigurani ugostiteljski objekt smije koristiti.

22. S obzirom da je u odredbi čl. 1. st. 5. b) al. 4. Uvjeta za osiguranje od požara navedeno da su iz osiguranja isključene djelatnosti i objekti koji se koriste u svrhu disko klubova i/ili noćnih klubova, a nesporno je da se je u trenutku nastanka požara predmetni ugostiteljski objekt na adresi [adresa], koristio kao disko/noćni klub, a tako nešto nije bilo dopušteno policom osiguranja, to je šteta koja je nastala kao posljedica požara u predmetnom objektu isključena iz osigurateljnog pokrića.

23. Stoga tužitelj, sve i da je ovlašten od strane osiguranika Grada Zagreba na pokretanje i vođenje predmetnog postupka, ne bi imao pravo na naplatu osigurnine pozivom na odredbu čl. 932. st. 2. ZOO-a.

24. Uzevši u obzir zaključke suda o nepostojanju aktivne legitimacije tužitelja te o isključenju nastale štete iz osigurateljnog pokrića, nije bilo osnove za provođenje vještačenja radi utvrđenja visine nastale štete u predmetnom ugostiteljskom objektu, već je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan.

25. Budući da je u cijelosti izgubio predmetnu parnicu, tužitelj je dužan naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

26. Prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 50.000,00 EUR i sadržaju postavljenog zahtjeva, tuženiku pripada naknada za odgovor na tužbu u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 8/1 i Tbr. 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /Narodne novine, broj: 138/2023, 107/2025., dalje u tekstu: OT/), za podnesak od 11. travnja 2025. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 46 OT-a), za ročište od 23. travnja 2025. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), za podnesak od 7. svibnja 2025. u iznosu od 62,50 EUR (Tbr. 8/4 i Tbr. 46 OT-a) i za ročište od 8. rujna 2025. u iznosu od 1.250,00 EUR (Tbr. 9/1 i Tbr. 46 OT-a), dakle, ukupno mu pripada 3.875,00 EUR, dok je preko tog iznosa do zahtijevanog iznosa od 6.250,00 EUR, za iznos od 2.375,00 EUR, zahtjev tuženika valjalo odbiti kao neosnovan.

27. Na dosuđene troškove parničnog postupka tuženiku pripadaju zatezne kamate od dana donošenja predmetne presude (čl. 151. st. 3. ZPP-a), koje se obračunavaju po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a u dijelu koji se odnosi na izvanugovorna potraživanja.

28. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 3. listopada 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje dostava se smatra obavljenom s danom održavanja ročišta za objavu presude), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e- Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici

- tuženiku po punomoćniku