Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-586/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog RU, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 1. u svezi s čl. 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-123/2025-9 od 17. rujna 2025., u sjednici održanoj 3. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog RU.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 1. u svezi s čl. 123. st. 1. t. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a) protiv okrivljenog RU produljio istražni zatvor koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 19. kolovoza 2025. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni RU putem branitelja po službenoj dužnosti Saše Kačera, odvjetnika, pravovremeno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Varaždinu preinači pobijano rješenje i ukine istražni zatvor u odnosu na okrivljenika odnosno da ga ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-676/2025 od 2. listopada 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima sud prvog stupnja je pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo kojim se tereti, kao i istražno- zatvorsku osnovu iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a (opasnost od bijega).

5.1. Osnovanu sumnju u okrivljenikovo počinjenje inkriminiranog kaznenog djela sud prvog stupnja je ispravno utvrdio uzimajući u obzir iskaze svjedoka AU i ĐU, iračkih državljana koji su u ovom slučaju prema osnovanoj sumnji bili ilegalno prevoženi, a koji su vrlo detaljno, okolnosno i suglasno opisali cjelokupno svoje putovanje iz Iraka preko Turske, Bugarske, Srbije, Bosne i Hrvatske, s krajnjim ciljem da dođu u Italiju. Njihove izjave je sud prvog stupnja reproducirao u točkama 9.3. i 9.4. obrazloženja pobijanog rješenja, a one uistinu ukazuju da se u konkretnom slučaju radilo o vrlo dobro organiziranom i planiranom poduhvatu krijumčarenja ljudi, motiviranog koristoljubljem, u čijoj realizaciji je prema relevantnom stupnju vjerojatnosti okrivljenik sudjelovao kao jedan od aktera toga lanca. Da postoji osnovana sumnja u koristoljubive pobude zbog kojih su poduzete inkriminirane radnje, a što okrivljenik osporava, govori činjenica da su obojica ilegalnih migranata, ispitana u svojstvu svjedoka, potvrdila da su za to platili izvjesnom R iznos od 5.000,00 eura za organizaciju ilegalnog prebacivanja u Italiju. Naime, notorna je činjenica da se ovakva vrsta „posla“ obavlja iz koristoljublja, jer svaki sudionik u lancu krijumčarenja ljudi biva plaćen iz ukupne svote koje ilegalni migranti plaćaju organizatoru. Također se ne može prihvatiti žalbena tvrdnja da je okrivljenik bio uvjeren da se radi o zakonitom prijevozu. Naime, sam način prijevoza koji je uključivao preuzimanje stranih državljana prema uputama stanovitog A, koji je ujedno okrivljeniku kontinuirano slao upute o lokacijama i načinu kretanja, kao i činjenica da je okrivljenik fotografirao osobe koje je preuzeo na prijevoz, demantiraju žaliteljevu tezu da nije bio svjestan da je ovdje riječ i ilegalnom prevoženju migranata.

5.2. S druge strane, razlozi koje je prvostupanjski sud iznio u točki 12. obrazloženja osporenog rješenja, a kojima argumentira svoj zaključak o postojanju istražno- zatvorske osnove iz čl. 123. st. 1. t. 1. ZKP-a, ovaj žalbeni sud u cijelosti prihvaća te radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja okrivljenika upućuje na taj dio obrazloženja iz prvostupanjskog rješenja.

Valja posebno odgovoriti žalitelju da se ovdje ne radi o kršenju načela nedužnosti iz čl. 3. st. 1. ZKP-a, budući da se u pobijanom rješenju ne spominje okrivljenikova krivnja, već samo postojanje osnovane sumnje u njegovo počinjenje konkretnog kaznenog djela, što treba razlikovati od situacije kada se s izvjesnošću utvrđuje počiniteljeva kaznena odgovornost. Uostalom ovo potonje je u isključivoj ingerenciji raspravnog suda, a ne sudova koji odlučuju o primjeni istražnog zatvora. Zato je ova žalbena teza posve promašena.

6. Na kraju treba reći da je prvostupanjski sud također osnovano zaključio o nužnosti daljnje primjene upravo ove najteže mjere procesne prisile, što je valjano obrazložio u točki 14. obrazloženja osporenog rješenja.

7. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 3. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic