Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-584/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća, te Rajka Kipkea i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AM, zbog kaznenog djela iz čl. 117. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ-a), odlučujući o žalbi okrivljenika protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: Kov-125/2025-9 od 19. rujna 2025., u sjednici održanoj 3. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog AM.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinski sud u Čakovcu je na temelju čl. 127. st. 4. u svezi s čl. 131. st. 1. i čl. 123. st. 1. t. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25., dalje: ZKP-a) protiv okrivljenog AM produljio istražni zatvor koji mu se računa od dana lišenja slobode, odnosno od 23. srpnja 2025.

2. Protiv tog rješenja je okrivljeni ČM putem braniteljice po službenoj dužnosti Jelene Damjanović Barić, odvjetnice, pravovremeno podnio žalbu „iz svih zakonom dozvoljenih razloga“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i okrivljenik pusti da se u nastavku postupka brani sa slobode.

3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP-a spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-674/2025 od 2. listopada 2025. vraćen ovom sudu drugog stupnja.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz sadržaja žalbe evidentno je da je uložena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, budući da se njome osporavaju zakonske pretpostavke na temelju kojih je okrivljeniku produljen istražni zatvor.

5.1. Okrivljenik smatra da nema osnovane sumnje u njegovo počinjenje kaznenog djela za koje se tereti s obzirom na činjenicu da je žrtva na dokaznom ročištu iskoristila blagodat nesvjedočenja, što znači da je odbila svjedočiti protiv okrivljenika, a ona je jedina osoba koja može imati neposredna saznanja o okolnostima inkriminiranog događaja.

5.2. Okrivljenik osporava i postojanje tzv. iteracijske opasnosti s tvrdnjama da se prvostupanjski sud neopravdano poziva na prekršajne postupke protiv njega, a da iz njegove kaznene evidencije proizlazi da je u prošlosti činio uglavnom imovinske delikte, ne i delikte vezane za obiteljsko nasilje, te da stoga ne postoji njegova navodna sklonost nasilničkom ponašanju.

6. Suprotno naprijed iznijetim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je na temelju prikupljenih podataka, činjenica i dokaza s pravom zaključio da u konkretnom slučaju postoje obje odlučne činjenice na temelju kojih je okrivljeniku produljio istražni zatvor.

6.1. Osnovanu sumnju u okrivljenikovo počinjenje predmetnog kaznenog djela sud prvog stupnja je utvrdio opravdano i logično dovodeći u korelaciju njegovo priznanje da je kritične zgode više puta ošamario žrtvu – svoju suprugu IM, medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da su kod imenovane žrtve dijagnosticirane ozljede koje su okvalificirane kao lake tjelesne ozljede, a koje su ujedno vidljive iz fotodokumentacije, te konačno iskaz socijalne radnice Josipe Brezničar, koja je detaljno opisala zbivanja nakon inkriminiranog događaja, tj. da su je policijski službenici izvijestili da je došlo do prijave obiteljskog nasilja protiv okrivljenika i da je žrtva IM tada na vlastiti zahtjev smještena u Sigurnu kuću, pri čemu joj je okolnosno opisala predmetni događaj u kojem ju je okrivljenik udario i nanio tjelesne ozljede, koje je svjedokinja i uočila na njenom licu. Sve ovo su dokazi koji su u ovom stadiju kaznenog postupka dostatni za zaključak o postojanju osnovane sumnje da je okrivljenik kritične zgode počinio kazneno djelo za koje se tereti, a kako je to s pravom zaključio prvostupanjski sud.

6.2. Okrivljenik u žalbi neistinito tvrdi da se zaključak suda prvog stupnja o postojanju tzv. iteracijske opasnosti temelji uglavnom na prekršajnim postupcima koji se vode protiv njega. To jednostavno nije točno, jer se prvostupanjski sud u izloženom kontekstu isključivo poziva na okrivljenikovu raniju kaznenu osuđivanost na bazi koje je ispravno zaključio da na strani okrivljenika i dalje egzistira istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. t. 3. ZKP-a. Naime, okrivljenik se pojavljuje u svojstvu višestrukog kaznenog povratnika, pri čemu upadaju u oči i pravomoćne osude za kaznena djela s elementima nasilja kao što su razbojništvo, razbojnička krađa, prijetnja i napad na službenu osobu, što neupitno upućuje na njegovu sklonost agresivnom ponašanju i stoga opravdava nužnost daljnje primjene istražnog zatvora u cilju prevencije tzv. iteracijske opasnosti, budući da je okrivljenik time iskazao veći stupanj upornosti i odlučnosti u takvoj vrsti kriminalnog ponašanja i to unatoč mnogobrojnim kaznenim sankcijama, pa u tom svjetlu primjena blažih mjera opreza ne dolazi u obzir, jer one u takvim okolnostima ne predstavljaju dovoljno i pouzdano jamstvo u efikasnom sprječavanju okrivljenika od ponavljanja istih ili istovrsnih kaznenih djela.

7. Slijedom navedenog žalba optuženika nije osnovana, a budući da oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s obvezom iz čl. 494. st. 4. ZKP-a, nije utvrđeno da su počinjene povrede zakona na koje se u žalbenom postupku protiv rješenja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 494. st. 3. t. 2. ZKP-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Varaždinu 3. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic