Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8711/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Roberta Završkog, predsjednika vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. CL, zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. i dr. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19., 84/21., 114/22. i 36/24.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 16. svibnja 2025., broj: Pp-1955/2025-8, u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. CL i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22., dalje: PZ), okr. CL se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka od 30,00 (trideset) eura u roku 30 (trideset) dana računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. CL proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u t. 1.) izreke pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa izrečena kazna zatvora od 30 dana te zbog prekršaja iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u t. 2.) izreke pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa izrečena kazna zatvora od 10 dana tako da mu je izrečena ukupna kazna zatvora od 40 dana, u koju kaznu zatvora je uračunato vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode (15 dana) tako da mu je ostalo za izdržati 25 dana zatvora, dok je oslobođen dužnosti naknade troška prekršajnog postupka.

1.1. Istom presudom je okr. CL na temelju čl. 17. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva na adresi u [adresa], na katu kuće u stanu koji koristi NL u trajanju od 6 mjeseci.

1.2. Tom je presudom okr. CL na temelju čl. 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu u trajanju od 6 mjeseci.

2. Protiv te presude okr. CL je pravodobno putem branitelja Davora Marčeca, odvjetnika u Velikoj Gorici, podnio žalbu uvodno navodeći da presudu pobija iz svih žalbenih osnova, iako iz sadržaja jasno proizlazi da ju pobija samo zbog bitne povrede odredbi prekršajnog postupka i odluke o pojedinačnoj i ukupnoj kazni zatvora. Predlažući usvojiti žalbu, ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, odnosno preinačiti presudu i osloboditi okrivljenika optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Ističući bitnu povredu odredbi prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a okrivljenik navodi da presudi nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama te da postoji nesuglasje o pojedinim odlučnim činjenicama sa zapisnicima na temelju kojih se zaključuje o tim činjenicama, konkretno, da u zapisniku o ispitivanju svjedokinje NL ista ne navodi u odnosu na događaj od 30. travnja 2025. da bi okrivljenik izgovorio riječi „kurvo, smeće jedno“ za koje se inkriminira već da je lupao po staklu i tražio čekove odnosno račune za režije. Međutim, ovaj sud je prije svega utvrdio da se ne radi ni o kakvim nedostacima presude koje bi imale karakter apsolutno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka već je naprotiv, prvostupanjski sud nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima. Pri tome je sud dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.

5.1. U odnosu na navodno nesuglasje između iskaza svjedokinje NL danog zapisnik o ispitivanju te odlučnih činjenica utvrđenih na temelju njenog iskaza, ovaj sud je utvrdio da je iz zapisnika o ispitivanju te svjedokinje pred sudom vidljivo da je ona u svom iznošenju iskazivala u povezanoj cjelini o događajima od 29. i 30. travnja 2025., kada je okrivljenik oba dana bio pod utjecajem alkohola i na sličan način činio nasilje u obitelji, odmah po dolasku sa suda (za događaj od 29. travnja 2025. je okrivljenik pravomoćno osuđen toga dana pred istim sudom zbog psihičkog i tjelesnog nasilja u obitelji, presuda br. Pp-1934/2025). Iako je točno da je ona u tom iskazu u vezi događaja od 30. travnja 2025. izjavila da je suprug „lupao jako po vratima i tražio ju da otvori vrata stana, a ona nije htjela otvoriti pa je govorio da će razbiti staklo i to joj je govorio nekoliko puta pa je ipak otvorila vrata, tj. malo ih odškrinula, a on je tražio „čekove“ tj. račune za režije“, također je izjavila i da joj je „psovao mrtvu mater, govorio da će proći i ova dva mjeseca kada je dobio zabranu, tj. udaljenje iz zajedničkog kućanstva te joj je rekao da će onda nakon toga vidjeti svoga boga“, a nije navela i izraze „kurvo, smeće jedno“ koji su naznačeni u izreci pobijane presude, ovaj sud smatra da se ne radi o takvom stupnju proturječja, a osobito ne o proturječju o odlučnim činjenicama.

5.1.1. Naime, radi se o srodnim izrazima koji po svom karakteru i sadržaju imaju jednaki značaj vulgarnih psovki i po ocjeni ovog suda ne čine bitnu razliku, a niti su izrazi bitno obilježje tog prekršaja. Kada se uzme u obzir iskaz žrtve nasilja na tom zapisniku da je okrivljenik taj dan 30. travnja 2025. zapravo nastavio svoje protupravno ponašanje za koje je osuđen samo dan ranije a koje uključuje i vulgarne psovke, ne može se taj iskaz koji sadrži nešto drugačije, ali srodne izraze, smatrati u tolikoj mjeri proturječnim izrazima koje se u izreci presude okrivljeniku stavljaju na teret da ih je izgovorio. Osim toga, u prilog tome da se ne radi o proturječju o odlučnim činjenicama, govori i podatak iz spisa da je žrtva nasilja izraze „kurvo“ i „smeće“ jasno navela u svom iskazu pred policijom (koji je zakonit dokaz, str. 5 spisa) pa zaključak suda u razlozima zbog kojih je proglasio okrivljenika krivim navodeći izraze koji nisu identični onima koje je navela žrtva pred sudom (iako jest pred policijom), nije pogrešan niti predstavlja znatno proturječje o odlučnim činjenicama u smislu čl. 195. st. 1. t. 11. PZ-a

5.2. Stoga nije počinjena bitna povreda odredbi prekršajnog postupka koju ističe okrivljenik u žalbi.

6. Žaleći se zbog odluke o utvrđenim pojedinačnim kaznama zatvora za oba prekršaja, okrivljenik smatra da bi se obzirom na manji intenzitet povrede zaštićenog dobra, te utvrđene olakotne okolnosti uz izostanak otegotnih okolnosti, svrha kažnjavanja u konkretnoj situaciji u cijelosti ostvarila i utvrđivanjem blažih pojedinačnih kazni te izricanjem blaže jedinstvene kazne.

6.1. Međutim, razmotrivši odluku prvostupanjskog suda o pojedinačno utvrđenim kaznama, ovaj sud prihvaća sva utvrđenja tog suda o činjenicama koje u smislu čl. 36. PZ-a utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja, i te okolnosti, po mišljenju ovog suda, dovoljno su ocijenjene u korist okrivljenika.

6.2. Okrivljeniku je zbog počinjenog prekršaja iz čl. 22. st. 2. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i čl. 24. istog Zakona, utvrđena kazna zatvora u najkraćem trajanju propisanom za te prekršaje, pri čemu je sud olakotnim cijenio okrivljenikovo imovno stanje (umirovljenik s mirovinom od 350,00 eura) zbog čega mu očito nije izrekao drugu (blažu) vrstu kazne – novčanu kaznu (za prekršaj iz čl. 22. st. 2.), koja niti po ocjeni ovog suda ne bi ispunila svrhu kažnjavanja. Naime, unatoč izostanku otegotnih okolnosti, način počinjenja prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim (prekršaj je počinio pod utjecajem alkohola) ukazuje na opravdanost izricanja kazne zatvora (kao jedina vrsta kazne za prekršaj iz čl. 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji) i to u najkraćem zakonom propisanom trajanju. Osim toga, za istaknuti je da je okrivljeniku pravomoćnom presudom samo dan ranije izrečena uvjetna kazna zatvora koja očito nije ispunila svoju svrhu pa se i zbog toga ukazuje na pravilnu odluku o bezuvjetnim kaznama zatvora.

6.3. Stoga, po ocijeni ovog suda, utvrđene kazne zatvora su primjerene i dostatne svim okolnostima počinjenih prekršaja te stupnju odgovornosti okrivljenika, a žalbeni navodi da zbog manjeg intenziteta povrede zaštićenog dobra i olakotnih okolnosti treba izreći blažu kaznu, nisu osnovani.

7. Paušalni iznos troškova ovog žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka, („Narodne novine“ broj: 18/13), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika pa iznos od 30,00 eura, predstavlja iznos koji po ocjeni ovog suda neće ugroziti egzistenciju okrivljenika.

8. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. listopada 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Robert Završki, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Novom Zagrebu, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu nasilja i tužitelja