REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-496/2025-45

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja PETROL d.o.o., Zagreb, Savska Opatovina 36, OIB: 75550985023, koga zastupa punomoćnica Helena Mihaljević, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Borivoj Radić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. kolovoza 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, 3. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku ČA isplatiti tužitelju PETROL d.o.o. iznos od 128.976,80 EUR (slovima: stotinu dvadeset osam tisuća devet stotina sedamdeset šest eura i osamdeset centi), zajedno sa zateznom kamatom koja teče na iznos od:

- 2.330,32 EUR od 24. studenog 2018. do isplate,

- 7.208,85 EUR od 7. prosinca 2018. do isplate,

- 10.843,06 EUR od 14. prosinca 2018. do isplate,

- 10.932,73 EUR od 12. siječnja 2019. do isplate,

- 97.661,84 EUR od 1. rujna 2019. do isplate, sve po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku ČA naknaditi tužitelju PETROL d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 23.369,31 EUR (slovima: dvadeset tri tisuće tri stotine šezdeset devet eura i trideset jedan cent) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 3. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja PETROL d.o.o. za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 995,41 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

IV Odbija se zahtjev tuženika ČA za naknadu troška postupka u iznosu od 30.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 30. travnja 2020., podnesenoj Općinskom sudu u Novom Zagrebu, a dopunjenoj podneskom od 5. svibnja 2020., navodi da je tuženik u razdoblju od 30. studenog 2016. do 26. ožujka 2019. bio u radnom odnosu kod tužitelja CRODUX DERIVATI DVA d.o.o. na temelju Ugovora o radu br. 1066/16 i pripadajućih dodataka na radnom mjestu regionalnog prodajnog predstavnika, da je u opis njegovog radnog mjesta spadalo servisiranje potreba kupaca u dodijeljenoj regiji, pregovaranje i sklapanje ugovora, procesuiranje narudžbi kupaca i svih nužnih predradnji prodaje, obavljanje kontrole potraživanja, smanjivanje broja nenaplaćenih potraživanja, praćenje plaćanja u valuti, rad u skladu sa zakonom, preuzimanje odgovornosti za račun kupca kojem je dodijeljen kreditni limit, da je tuženik servisirao kupce posebnih goriva označenih plavom bojom (plavi dizel), da se prodaja takvih goriva može obaviti samo ovlaštenim korisnicima i mora se evidentirati sustavom kojim se nadzire korištenje njihovog prava na kupnju plavog dizela u koju cijenu nije uključena trošarina, da je tuženik prilikom obavljanja zadataka iz radnog odnosa prouzročio štetu tužitelju tako što je iskoristio status kupca KuK Co. d.o.o. koji je ovlašteni prodavatelj plavog dizela te je u njegovo ime izdavao naloge za narudžbu plavog dizela kod tužitelja preusmjeravajući isporuku tako naručenog plavog dizela umjesto u odobreno skladište navedenog ovlaštenog prodavatelja na lokaciju Čazma, Ulica Franje Vidovića b.b. kod ovlaštenog korisnika KA, vl. obrta za proizvodnju i usluge [obrt] na lokaciju [adresa], da ovlašteni korisnik KA kod preuzimanja tih isporuka plavog dizela nije predmetnu kupnju evidentirao putem kartice pa se u predmetnim kupoprodajama plavog dizela nigdje nije pojavljivao kao kupac istog, da je tužitelj račune za predmetne naručene i isporučene količine plavog dizela izdavao na ovlaštenog prodavatelja KuK Co. d.o.o. smatrajući da je isti kupac predmetnog plavog dizela, da je predmetne račune plaćao RA, a osnovu za predmetno plaćanje je činio sklopljeni Ugovor o preuzimanju duga, da tužitelj nije imao razloga sumnjati u valjanost isporuka prema kupcu KuK Co. d.o.o. sve dok su računi bili uredno podmirivani, da je 21. ožujka 2019. neposredno nadređena osoba tuženiku primijetila nedostatke u uplatama društva Kuk Co. d.o.o. pa je zatražio naplatu sredstva osiguranja koje je tužitelj imao od društva Kuk Co. d.o.o., da je na takvu uobičajenu poslovnu praksu kod tužitelja tuženik sljedeći dan 22. ožujka 2019. prezentirao Odjelu rizične naplate tužitelja tri preslike uplatnica iz pošte sve s datumom 20. ožujka 2019. na kojima je uplatitelj bio RA, da su stranke 25. ožujka 2019. sklopile Sporazum o prestanku radnog odnosa s danom 26. ožujka 2019. pri čemu niti jedna od odgovornih osoba kod tužitelja nije imala saznanja o bilo kakvim nedozvoljenim ili štetnim radnjama tuženika, a u odnosu na društvo KuK Co. d.o.o. jedino saznanje je bilo da postoji dug predmetnog društva prema tužitelju, da je kasnije utvrđeno da je društvo KuK Co. d.o.o. u travnju 2018. prestalo naručivati i kupovati plavi dizel od tužitelja i da navedeno društvo nakon toga nije naručivalo nikakvu robu od tužitelja niti primalo račune za istu, da je KA (kao ovlašteni korisnik) pružao uslugu skladištenja robe koju su kasnije prema uputama tuženika preuzimali razni kupci, da je tuženik u travnju 2018. dao nalog Službi prodaje tužitelja da otvori dodatno mjesto isporuke za kupca KuK Co. d.o.o. na lokaciji [adresa] kod KA, da je tuženik od travnja 2018. davao naloge Službi prodaje tužitelja za narudžbe i otvaranje naloga za isporuku na kupca KuK Co. d.o.o. pri čemu je kao mjesto isporuke označio lokaciju [adresa] koja se nalazila kod KA, da je tuženik od travnja 2018. osobno preuzimao račune za isporučenu robu društvu KuK Co. d.o.o. u Službi prodaje tužitelja i nikada ih nije dostavio u društvo KuK Co. d.o.o. jer predmetno društvo nikada nije niti naručilo predmetnu robu, da je tuženik od travnja 2018. krivotvorio potpise predstavnika društva KuK Co. d.o.o. i RA KA na Ugovorima o preuzimanju duga i Izjavama o pristupu dugu, da je tužitelj izvršio četrnaest otprema plavog dizela od travnja 2018. do prosinca 2018. od kojih je deset plaćeno u cijelosti, a jedna djelomično uplatama iz HP-Hrvatska pošta d.d. od strane RA, dok posljednja tri računa i jedan djelomično nisu plaćeni, da je tuženik 22. ožujka 2019. prezentirao tri falsificirane uplatnice dovodeći tužitelja u zabludu da je iznos dugovanja društvu KuK Co. d.o.o. podmiren. Navodi da je tužitelj počinjenje više kaznenih djela počinjenih od strane tuženika na štetu tužitelja prijavio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu. Budući da je navedenim radnjama tuženika za tužitelja nastala šteta, konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 21. studenog 2024. tužitelj predlaže naložiti tuženiku isplatu iznosa od 128.976,80 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja na pojedinačne iznose teče kako je to specificirano citiranim podneskom uz naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Rješenjem od 6. svibnja 2020. poslovnog broja Pr-16/2020-3 Općinski sud u Novom Zagrebu se oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je predmet, uz dopis od 2. lipnja 2020., dostavljen ovom sudu na daljnje postupanje.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 8. rujna 2020. u bitnome navodi da su sve isporuke plavog dizela u kojima je tuženik sudjelovao bile valjane i učinjene u skladu sa zakonskim propisima i uobičajenom praksom, što je tužitelj znao i prihvaćao te da šteta koju tužitelj ovom tužbom potražuje nije izazvana ispunjavanjem radnih zadataka tuženika, već propustima odgovornih osoba tužitelja koje su na neadekvatan način primjenjivale zakonom propisane procedure, odnosno neispunjavanjem ugovorenih obveza od strane kupaca-ovlaštenih korisnika. Ističe prigovor pasivne legitimacije. Predlaže odbaciti tužbu zbog nedostatka pasivne legitimacije, a podredno odbiti tužbu uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

4. Rješenjem ovog suda od 23. studenog 2022. poslovnog broja Pr-5212/2020- 22 prekinut je predmetni postupak zbog prestanka postojanja tužitelja zbog pripajanja društvu PETROL d.o.o. te pozvan pravni sljednik PETROL d.o.o. na preuzimanje postupka.

5. Rješenjem ovog suda od 7. kolovoza 2023. poslovnog broja Pr-5212/2020- 24 nastavljen je predmetni postupak s pravnim sljednikom tužitelja trgovačkim društvom PETROL d.o.o.

6. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu broj 1066/16 od 30. studenog 2016. s dodacima (list 14-21 spisa), opisa posla regionalnog prodajnog predstavnika (list 22 spisa), Odobrenja Ministarstva financija, Carinske uprave za poslovanje o označenim plinskim uljem obojanim plavom bojom puštenim u potrošnju od 12. travnja 2018. (list 23-25 spisa), računa, ponuda, tovarnih listova, izvještaja o vožnji, izjava o sukladnosti (list 26-92 spisa), Ugovora o preuzimanju duga (list 93-96 spisa), Izjava (list 97-99 spisa), uplatnica (list 100 spisa), rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave od 20. kolovoza 2019. (list 101-105 spisa), dokaza o uplati (list 106-107 spisa), Sporazuma o prestanku radnog odnosa od 25. ožujka 2019. (list 121-122 spisa), saslušani su svjedoci BA (list 130-131 spisa), OA (list 131 spisa), HA (list 135-136 spisa), tuženik ČA (list 201-202 spisa) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković (list 170-174 spisa).

7. Tužitelj je na ročištu održanom 21. srpnja 2025. odustao od dokaznog prijedloga za provođenje grafološkog vještačenja slijedom čega sud predmetni dokaz nije izvodio.

8. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete koju je tuženik, kao radnik, na radu uzrokovao predniku tužitelja.

10. Među strankama nije sporno da je tuženik bio zaposlen kod prednika tužitelja u razdoblju od studenog 2016. do 3. travnja 2019. kada mu je radni odnos prestao sporazumom.

11. Sporna je pasivna legitimacija, postojanje uzročne veze te postojanje protupravnosti štetne radnje.

12. Odredbom članka 107. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17; dalje: ZR) propisano je da je radnik koji na radu ili u vezi s radom namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu poslodavcu, dužan štetu naknaditi.

13. Iz iskaza svjedoka ŠA, direktora veleprodaje kod prednika tužitelja, proizlazi da je tuženikova dužnost, kao prodajnog predstavnika, bila pronalaženje kupaca za plavi dizel i plasiranje robe, da ništa nije bilo sumnjivo u vezi isporuke plavog dizela sve dok nije došlo do neplaćanja tri uplatnice nakon čega je prednik tužitelja poslao sredstvo osiguranja plaćanja OA koji im se nakon toga obratio s upitom zašto je poslana zadužnica na naplatu kada godinu i pol nije naručivao robu od prednika tužitelja, da je u tom trenutku tuženik već prestao raditi kod prednika tužitelja, da su se uobičajeno računi za isporučenu robu slali putem pošte, ali je račune za OA preuzimao tužitelj i sam nosio kupcima, da je kao osoba koja plaća predmetne račune bio naznačen RA, koji je bio ovlašteni korisnik.

14. Iz iskaza svjedoka OA proizlazi da je s prednikom tužitelja imao sklopljen ugovor za isporuku goriva, ali je u jednom trenutku pronašao povoljnijeg dobavljača s kojim je sklopio ugovor i nastavio od njega nabavljati gorivo pri čemu nije raskinuo ugovor s prednikom tužitelja, da je pet-šest mjeseci nakon što je prestao surađivati s prednikom tužitelja u banci utvrdio da su mu privatni i poslovni računi blokirani zadužnicom od strane prednika tužitelja zbog neplaćanja nekih računa, da je potom kontaktirao prednika tužitelja, da su ga na sastanku direktor prednika tužitelja i BA uvjeravali da se radi o njegovom dugu, ali on nije imao nikakvih saznanja o tome niti je dobivao račune pa je rekao predstavnicima prednika tužitelja da će sve prijaviti Županijskom državnom odvjetništvu i otišao sa sastanka, da ga je nakon toga BA telefonskim putem kontaktirao i rekao da se čini da se možda ne radi o grešci svjedoka i da će istražiti okolnosti toga slučaja.

15. Iz iskaza svjedoka HA, zamjenika predsjednika uprave prednika tužitelja, proizlazi da je prilikom kontrole naplate potraživanja primijetio da društvo KuK Co. d.o.o. ima stalni dug koji se ne smanjuje pa je zatražio izvještaj od ŠA koji je razgovarao s tuženikom, koji je bio skrbnik tog kupca, da je tuženik rekao da se sve podmiruje, odnosno da će biti podmireno za tjedna-dva, da se to nije dogodilo pa je u travnju ili svibnju 2019. bio organiziran sastanak s ŠA i OA, vlasnikom društva KuK Co. d.o.o., da se OA jako začudio kada su mu pokazali ispis nepodmirenih faktura jer u svojim poslovnim knjigama nije imao dugovanja prema predniku tužitelja, da je prednik tužitelja u međuvremenu aktivirao zadužnicu i tako blokirao račune društva KuK Co. d.o.o., da je OA zatražio deblokadu svojih računa što je prednik tužitelja učinio nakon razgovora s radnicama koje izdaju račune, a koje su rekle da fakture za društvo KuK Co. d.o.o. nisu slale poštom, što je bilo uobičajeno, već su ih davale tuženiku koji im je rekao da će ih on osobno odnijeti kada ide u obilazak kupca, da se utvrdilo da se radilo o fiktivnom naručivanju plavog dizela koji se isporučivao na drugom mjestu od navedenog, odnosno u mjestu [adresa] umjesto u Čazmi.

16. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima navedenih svjedoka budući da su iskazivali uvjerljivo, koherentno i logično.

17. Iz iskaza tuženika ČA proizlazi da je bio zaposlen kod prednika tužitelja na radnom mjestu voditelja prodaje od studenog 2016. do 3. travnja 2019. kada mu je radni odnos prestao sporazumom, da je s obzirom na opis svog radnom mjesta davao naloge za isporuku robe, da je radio s velikim brojem kupaca i da je znao kada su postojali problemi, da su iznad njega postojale još tri razine koje su provjeravale ispravnost naloga te da su svi postupci koje je on odradio prošli sigurnosne mjere, da nije mogao biti u doticaju s tim što mu se u ovom postupku stavlja na teret, da je preslike uplatnica koje je dostavio predniku tužitelja u ožujku 2019. dobio od kupca OPG Bugarin kada ih je tražio dokaz o plaćenim isporukama, da mu je direktor ili netko od djelatnika društva KuK Co. d.o.o. telefonskim putem dao nalog za isporuku plavog dizela i pritom rekao da isti mora biti isporučen različitim OPG-ovima, a između ostalog i OPG-u Bugarin, da je takav način davanja naloga za isporuku plavog dizela bio uobičajen, da su se računi nekada slali poštom, a nekada ih je on osobno odnosio društvu KuK Co. d.o.o. ili OPG Bugarin pa su oni međusobno dogovarali tko će iste platiti, da je za plaćanje računa većinom kontaktirao OPG Bugarin jer su oni plaćali te račune, a onda su ih knjigovodstveno zatvarali s društvom KuK Co. d.o.o.

18. Sud nije povjerovao iskazu tuženika ČA budući da nije iskazivao uvjerljivo te činjenice da je njegov iskaz u bitnome u suprotnosti s iskazima svjedoka ŠA, OA i HA, kojima je sud u cijelosti povjerovao.

19. Naime, nije uvjerljivo niti logično da bi se nalog za isporuku plavog dizela, kao goriva koje se prodaje samo ovlaštenim korisnicima i mora se evidentirati sustavom kojim se nadzire korištenje prava na kupnju plavog dizela, primao i odobravao samo na temelju telefonskog poziva navodno ovlaštene osobe za kupnju istog te da se plavi dizel potom isporučivao na lokacije na koje bi to navodno ovlaštena osoba za kupnju istog putem telefona zatražila, kako to u svom iskazu tuženik navodi da je bilo uobičajeno, budući da iz materijalne dokumentacije priložene spisu proizlazi da naručivanje i isporuku plavog dizela prati mnogobrojna dokumentacija u obliku računa, ponuda, tovarnih listova, izvještaja o vožnji, izjava o sukladnosti iz čega je za zaključiti da je i nalog za isporuku potrebno na propisani način primiti. Nadalje nije jasno zašto bi tuženik koji navodi da je u svom radu bio zadužen za veliki broj kupaca, iako to nije bila praksa kod prednika tužitelja, osobno nosio račune za isporučeni plavi dizel kupcu KuK Co. d.o.o., a potom imao saznanja tko je platio račune, a tko je u svom knjigovodstvu iste proveo, kako to u svom iskazu navodi.

20. Uvidom u rješenje Ministarstva financija, Carinske uprave, Područnog carinskog ureda Zagreb od 20. kolovoza 2019. utvrđeno je da je prednik tužitelja, kao porezni obveznik, dužan platiti iznos od 559.768,86 kn po osnovi trošarine na energente na trošarinsku osnovicu od 182.931 litara energenata plinsko ulje obojano plavom bojom (plavi dizel) s propisanom visinom trošarine od 3.060,00 kn/1000 l iz razloga jer je zlouporabio pravo kretanja energenata kao trošarinskih proizvoda na način da je tijekom 2018. godine izdao ukupno 14 nevjerodostojnih računa u kojima je sadržano ukupno 182.931 litara fiktivnih isporuka plavog dizela, iznos od 35.155,63 kn po osnovi pripadajuće zatezne kamate za razdoblje od dospijeća poreznog duga do donošenja rješenja te daljnju zateznu kamatu na iznos dospjelog poreznog duga za razdoblje od dana donošenja predmetnog rješenja do dana uplate poreznog duga.

21. Uvidom u potvrde o uplati od 30. kolovoza 2019. utvrđeno je da je prednik tužitelja uplatio iznos od 559.768,86 kn te iznos od 36.122,03 kn.

22. Radi utvrđivanja visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Petri Blašković.

23. Iz nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje od 9. listopada 2024. proizlazi da visina štete tužitelja iznosi ukupno 128.976,80 EUR, a što se odnosi na neplaćene račune izdane trgovačkom društvu KuK Co. d.o.o. u razdoblju od listopada do prosinca 2018. u iznosu od 31.314,96 EUR te na plaćanje obveza utvrđenih rješenjem Područnog carinskog ureda Zagreb od 20. kolovoza 2019. (trošarine i pripadajuće zatezne kamate) te pripadajućeg PDV-a u iznosu od 97.661,84 EUR.

24. Stranke nisu imale primjedbi na citirani nalaz i mišljenje sudske vještakinje.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje stalne sudske vještakinje Petre Blašković jer je isti dan stručno i obrazloženo, u skladu s pravilima struke, a sve na temelju uvida u dokumentaciju koja je priložena spisu.

26. Tijekom postupka je iz iskaza svjedoka ŠA, OA i HA te materijalne dokumentacije koja je priložena spisu (list 26-92, 100-107 spisa) utvrđeno da je tuženik, kao radnik prednika tužitelja, na radnom mjestu voditelja ključnih kupaca od travnja do prosinca 2018. davao naloge Službi prodaje prednika tužitelja za narudžbu i otvaranje naloga za isporuku plavog dizela na kupca trgovačko društvo KuK Co. d.o.o., koje u navedenom razdoblju više nije imalo poslovnu suradnju s prednikom tužitelja, pri čemu je kao mjesto isporuke naznačio lokaciju [adresa] koja se nalazila kod KA, da je u navedenom razdoblju osobno preuzimao račune za isporučenu robu društvu KuK Co. d.o.o., što nije bila uobičajena praksa kod prednika tužitelja, nije ih dostavljao tome društvu, već OPG Bugarin koje je potom platilo 10 od ukupno 14 izdanih računa u cijelosti, a jedan djelomično, da je tuženik 22. ožujka 2019. dostavio predniku tužitelja tri falsificirane uplatnice dovodeći prednika tužitelja time u zabludu da je dugovanje podmireno te da je predmetnim namjernim postupanjem tuženika predniku tužitelja prouzročena šteta u ukupnom iznosu od 128.976,80 EUR, a što se odnosi na neplaćene račune izdane trgovačkom društvu KuK Co. d.o.o. u razdoblju od listopada do prosinca 2018. u iznosu od 31.314,96 EUR te na plaćanje obveza utvrđenih rješenjem Područnog carinskog ureda Zagreb od 20. kolovoza 2019. (trošarine i pripadajuće zatezne kamate) i pripadajućeg PDV-a u iznosu od 97.661,84 EUR.

27. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da je gore opisanim postupanjem tuženik, kao radnik prednika tužitelja, protupravnim postupanjem namjerno uzrokovao štetu predniku tužitelja, kao poslodavcu, pa je istu, na temelju odredbe članka 107. stavka 1. ZR dužan naknaditi.

28. Budući da tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik bio zaposlen kod prednika tužitelja u razdoblju od travnja do prosinca 2018., a da je tijekom postupka utvrđeno da je tuženik namjerno svojim protupravnim radnjama uzrokovao štetu predniku tužitelja, kao poslodavcu, prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika ocijenjen je neosnovanim.

29. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

30. Zatezna kamata na glavno potraživanje u ukupnom iznosu od 31.314,96 EUR dosuđena je tužitelju od dana dospijeća svakog pojedinog neplaćenog računa, a na iznos od 97.661,84 EUR od sljedećeg dana od dana isplate predmetnog iznosa, na temelju odredbe članka 1086. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO).

31. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 1. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 128.976,80 EUR.

32. Tužitelju je dosuđen trošak sastava tužbe od 970 bodova (Tbr. 7/1), sastava podneska od 21. studenog 2024. (kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještakinje i uredio tužbeni zahtjev) od 970 bodova (Tbr. 8/1), pristupa na ročišta održana 21. travnja 2021., 30. rujna 2021., 27. siječnja 2022., 8. veljače 2024. i 21. kolovoza 2025. od 5x970 bodova (Tbr. 9/1), te pristupa na ročišta održana 29. rujna 2021., 7. studenog 2022., 27. siječnja 2025., 17. lipnja 2025. i 21. srpnja 2025. od 5x485 bodova (Tbr. 9/2), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3) i uvećano za trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46) ukupno iznosi 23.037,50 EUR.

33. Tužitelju je, također, dosuđen trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,81 EUR.

34. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO.

35. Tužitelju nije dosuđen trošak zatražene razlike sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 331,80 EUR te sudske pristojbe za presudu u iznosu od 663,61 EUR budući da iste nisu tijekom postupka plaćene.

36. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u ukupnom iznosu od 30.000,00 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP.

37. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 3. listopada 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.