REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara

Poslovni broj: Pr-2382/2022-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CĐ iz [adresa], Gradna 45, OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dargana Vidović, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnik Damir Pokupec, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 23. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnicu tužitelja i punomoćnika tuženika, 3. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„I. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. studenog 2022. godine i Očitovanje na zahtjev za zaštitu prava od 05. prosinca 2022. godine te da istom nije prestao radni odnos tužitelja zaposlenog kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 17. studenog 2014. godine, Aneksa I. ugovora o radu od 08. siječnja 2016. godine i Aneksa II. ugovora o radu od 21. listopada 2016. godine na radnom mjestu stručnog suradnika za opće poslove u Sektoru pravnih i općih poslova.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja u radni odnos na radno mjesto stručnog suradnika za opće poslove u Sektoru pravnih i općih poslova, kao i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počev od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, u roku 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju CĐ naknaditi tuženiku Triglav osiguranju d.d. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zateznim kamatama koje teku od 3. listopada 2025. pa do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.812,50 eura, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. studenog 2022. (u daljnjem tekstu Odluka o otkazu) tuženika Triglav osiguranje d.d. tužitelju zaposlenom na radnom mjestu stručnog suradnika za opće poslove u Sektoru pravnih i općih poslova temeljem čl. 116. Zakona o radu otkazuje Ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 17. studenog 2014. zbog počinjenja osobito teške povrede radne obveze propisane čl. 79. Kolektivnog ugovora i člankom 82. Pravilnika o radu – neizvršavanje, nesavjesno ili nepravovremeno izvršavanje radnih obveza uslijed kojih okolnosti nastavak radnog odnosa nije moguć te se utvrđuje prestanak radnog odnosa danom dostave predmetne Odluke. Navodi da se osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa ogleda u činjenici što je dana 11.10.2022. predsjednik Uprave društva AĐ, prilikom poslovnog putovanja u Čakovec navodno zaustavljen od strane policije radi neregistriranog službenog vozila. Sa službenog vozila su skinute registracijske tablice i predmetno vozilo je privremeno oduzeto te prevezeno putem vučne službe na tehnički pregled. Pored troškova vučne službe, predsjedniku Uprave društva izrečena je novčana kazna u iznos od 1.000,00 kuna. Također, predsjednik Uprave Društva je morao organizirati i sebi prijevoz do stanice za tehnički pregled u Čakovcu što je izazvalo dodatne troškove. Ujedno navodi da iz Odluke o otkazu proizlazi da to nije prvi put da je radnik počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa referirajući se na vremenski neodređen propust radnika prilikom produživanja vinjete za Republiku Sloveniju za drugo službeno vozilo, kada je član Uprave društva ZĐ novčano kažnjen u iznosu od 360,00 eura. Osporava da je Odluke o otkazu donesena u zakonskom roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji. Navodi da je kod tuženika zadužen za 70 vozila lociranih po cijeloj Hrvatskoj, a zbog prirode posla zna izbivati iz ureda. U konkretnom je slučaju očigledno izostalo upozorenje skadencara o isteku ugovora i praćenju dinamike obnove police, kao i obavijest podružnice za obnovu police osiguranja i registraciju vozila. Bez tendencije otklanjanja nenamjernog propusta na njegovoj strani, sugerira kako u konkretnom slučaju svakako valja imati u vidu i odredbu čl. 36. Pravilnika o službenim vozilima Triglav osiguranja d.d. od 21.01.2020. kojom je i korisnik službenog vozila obvezan obavijestiti odgovornu osobu za vozni park uredno i na vrijeme o potrebi sklapanja/produženja AO i kasko osiguranja vozila te registraciji vozila. Dakle, u konkretnom slučaju je također izostala uredna i pravovremena obavijest korisnika službenog vozila tužitelju o potrebi sklapanja/produženja AO i kasko osiguranja vozila te registraciji vozila. Navodi da za omašku kod produživanja vinjete za Republiku Sloveniju početkom godine za drugo službeno vozilo tužitelju nije izdano pisano upozorenje, već je i sam član uprave ZĐ tom prilikom kazao da je i sam kriv što na dostavljenoj mu potvrdi kupnje godišnje vinjete nije primijetio da su zamijenjene znamenke te odbio ponudu tužitelja da osobno plati kaznu. Traži da sud utvrdi da nije dopuštena odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu te da mu radni odnos kod tuženika nije prestao, zatim da vrati tužitelja na radno mjesto stručnog suradnika za opće poslove u Sektoru pravnih i općih poslova te da mu naknadi troškove parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj neosnovano ističe da je otkaz dan protekom roka od 15 dana od dana događaja, budući da se teška povreda radne obveze dogodila 11.11.2022. te je u Odluci o otkazu omaškom navedeno da je događaj bio 11.10.2022. Tužitelju je navedena činjenica bila poznata i jasna, a tuženik je omašku nedvojbeno razjasnio i u svom očitovanju za zahtjev za zaštitu prava radnika. Navodi da je u očitovanju na zahtjev naveo da je dana 11.11.2022. predsjednik Uprave tuženika AĐ, prilikom poslovnog putovanja u Čakovec zaustavljen od strane policije radi neregistriranog službenog vozila kada su sa službenog vozila skinute registracijske tablice, predmetno vozilo privremeno oduzeto i prevezeno putem vučne službe na tehnički pregled, a AĐ, uz troškove vučne službe koje je morao podmiriti, izrečena je i novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, te je AĐ morao organizirati i sebi prijevoz do stanice za tehnički pregled u Čakovcu što je isto izazvalo dodatne troškove. No, i prije donošenja predmetne odluke, tužitelj je sa sigurnošću znao kojeg točno dana se dogodio sporni događaj jer je istog dana o tome razgovarao s GĐ koji je njegov izravno nadređeni kao voditelj Službe za opće poslove kod tuženika. Prilikom uručenja odluke tužitelj je jasno dao do znanja da nedvojbeno zna kada se predmetni događaj dogodio u razgovoru s GĐ i DĐ. Navodi da se taj događaj nije niti mogao dogoditi dana 11.10.2022. budući da je toga dana prometna dozvola još uvijek vrijedila tako da tog dana AĐ još nije vozio neispravno, odnosno neregistrirano vozilo koje nema potrebnu dokumentaciju niti obavljen tehnički pregled i s tim u vezi tužitelj objektivno nije mogao počiniti ovu konkretnu povredu radne obveze dana 11.10.2022. Navodi da je neosnovan navod da mu tuženik kao poslodavac nije omogućio iznošenje obrane. Zakon o radu ne propisuje formalni postupak na koji način to poslodavac mora učiniti, niti ga pozvati da iznese već samo da to radniku mora omogućiti. Tuženik je omogućio iznošenje obrane tužitelju, no tužitelj je taj koji nije htio takvu mogućnost iskoristiti. Naime, OĐ, kao tužiteljev izravno nadređeni, je dana 11.11.2022. razgovarao je s tužiteljem o tome što se dogodilo ranije tog istog dana i tom prilikom je OĐ pozvao tužitelja na iznošenje obrane. Tužitelj se očitovao na način da je jednostavno pogriješio i da se zato dogodila predmetna osobito teška povreda radne obveze. Nakon razgovora s GĐ, tužitelj se samoinicijativno i svojevoljno udaljio sa svog mjesta rada prije kraja radnog vremena i ostatak radnog vremena se nije nalazio u poslovnim prostorijama tuženika, niti je po uputi i/ili nalogu nadređene osobe obavljao radne zadatke izvan poslovnih prostorija tuženika. Tuženik je uspio telefonski stupiti u kontakt s tužiteljem kada ga je pozvao na sastanak kako bi se raspravila sporna situacija i kako bi se tužitelju još jednom omogućilo iznošenje obrane. No, tužitelj je odbio pristupiti na sastanak s tuženikom. Nastavno na tužiteljeve navode da je izostalo upozorenje skadencara o isteku ugovora i praćenju dinamike obnove police kao i obavijest podružnice za obnovu police osiguranja i registraciju vozila tuženik se očituje kako taj navod predstavlja pokušaj tužitelja da prebaci odgovornost na nekoga drugoga. Nadalje, navodi da nije dio radnih zadataka radnika iz podružnica da podsjećaju tužitelja da (pravovremeno) izvršava svoje radne obveze, niti je to bila dosadašnja praksa na koju bi se Tužitelj mogao osloniti. Naročito nije zadatak podružnica da podsjećaju tužitelja na registraciju vozila jer to niti nije djelatnost kojom se podružnica osiguravajućeg društva bavi niti usluga koju pruža. Tužitelj je taj koji je, između ostalog, preuzeo obvezu brige za obavljanje registracije vozila. Osim toga, činjenica da tužitelj prethodno nije bio pisano upozoren ne znači da tužitelj nije počinio povredu radne obveze. Dapače, tužitelj uopće ne navodi da nije počinio povrede radne obveze koje tuženik ističe, već samo navodi da za predmetne povrede nije bio pisano upozoren. Povrede iz radne obveze dogodile su se i u odnosu na situaciju sa g. TĐ, g. HĐ i g. ZĐ. Nakon nekolicine propusta, svakako je došlo do gubitka povjerenja tuženika kao poslodavca prema tužitelju kao radniku, a odnos povjerenja između poslodavca i radnika od iznimne je važnosti. Predlaže sudu odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis, izveo je dokaz saslušanjem svjedoka AĐ, OĐ i DĐ, te je proveo dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke.

4. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. studenog 2022. te da radni odnos nije prestao, kao i zahtjev za vraćanje tuženika na rad.

6. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio radnik tuženika te je da je bio zaposlen na temelju Ugovora o radu sklopljen na neodređeno vrijeme dana 17. studenog 2014. na radnom mjestu stručnog suradnika za opće poslove u Sektoru pravnih i općih poslova,

- da je tužitelj zatražio sudsku zaštitu svojih prava u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, u daljnjem tekstu: ZOR),

- da je provedeno savjetovanje Glavnim sindikalnim povjerenikom FĐ u smislu odredbe čl. 153. st. 3. Zakona o radu,

- da je predsjednik Uprave tuženika AĐ upravljao službenim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka].

7. Među strankama je sporno:

- je li izvanredni otkaz dan u zakonskom roku od 15 dana od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji,

- je li tužitelju dana mogućnost da se brani,

- jesu li razlozi za otkaz takve naravi da opravdavaju izvanredno otkazivanje zbog narušenog povjerenja jer zbog toga nastavak radnog odnosa više nije moguć, odnosno je li povreda koju je tužitelj počinio osobito teška povreda iz radnog odnosa.

8. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 15. studenog 2022. (list 4-7 spisa) ovaj sud je utvrdio da je tužitelj otkaz dobio zbog neizvršavanja, nesavjesno ili nepravovremeno izvršavanja radnih obveza. Naime, dana 11.11.2022. je predsjednik Uprave tuženika AĐ prilikom poslovnog puta zaustavljen od strane policije radi neregistriranog službenog vozila. Sa službenog vozila su skinute tablice te je vozilo prevezeno putem vučne službe na tehnički pregled. Pored troškova službe AĐ je izrečena u novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, a ujedno je morao organizirati i prijevoz do stanice za tehnički pregled u Čakovcu što je izazvalo dodatne troškove.

9. Uvidom u Potvrdu o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu počinjenja prekršaja broj 1030364109 od 11.11.2022. (lis 34 spisa) ovaj sud je utvrdio da je AĐ dana 11.11.2022. u 10:20 sati u mjestu Čakovec počinio prekršaj iz čl. 238. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kažnjivog po čl. 238. st. 7 istog Zakona, te mu je na mjestu počinjenja prekršaja izrečena i naplaćena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna / 132,72 eura.

10. Uvidom u Potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta od 11.11.2022. (list 35 spisa) ovaj sud je utvrdio da su dana 11.11.2022. temeljem čl. 58. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima od AĐ oduzeti predmeti i to dvije registarske pločice registarskog broja [registarska oznaka].

11. Uvidom u presliku prometne dozvole za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koja glasi na vlasnika Triglav osiguranje d.d. ovaj sud je utvrdio da je prometna dozvola vrijedila do 11.10.2022. Sljedeći upis važenja prometne dozvole je da ista vrijedi do 11.11.2023.

12. Prema tome, iz navedenog je razvidno da vozilo ZG2952IK nije bilo registrirano u razdoblju od 12.11.2022. do 10.11.2022., a što proizlazi iz činjenice da je čl. 240. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22) propisano da se prometna dozvola izdaje najduže na rok od 1 godine.

13. Uzimajući navedena utvrđenja u obzir, nedvojbeno je da se događaj opisan u Odluci o otkazu dogodio 11.11.2022., a ne kako je to omaškom navedeno u Odluci o otkazu 11.10.2022., budući da isto proizlazi iz pisane dokumentacije koja prileži spisu, a i radi činjenice da je za vozilo registarske oznake [registarska oznaka] na dan 11.10.2022. još uvijek vrijedila prometna dozvola te je vozilo tada bilo registrirano.

14. Prema tome, tužitelj neosnovano navodi da mu otkaz nije dan u zakonskom roku od 15 dana kako je to propisano čl. 116. st. 2. ZOR od saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, budući da je tuženik za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji saznao na dan 11.11.2022., a Odluka o otkazu donesena je 15.11.2022.

15. Uvidom u Pravilnik o službenim vozilima Triglav osiguranja d.d. (list 40-44 spisa) ovaj sud je utvrdio da su čl. 2. propisane glavne odgovornosti i aktivnosti radnog mjesta stručnog suradnika za opće poslove, pa je tako propisano da radnik na tom radnom mjestu brine za obavljanje registracije vozila te odjave vozila, brine za servisiranje, čišćenje, održavanje i pranje službenih vozila, brine za tehničku ispravnost vozila, servisiranje, čišćenje i pranje vozila te brine za naručivanje proizvoda i usluga za potrebe službenih vozila.

16. Prema tome, za zaključiti je da je u opisu glavnih odgovornosti radnog mjesta na kojem je bio zaposlen tužitelj upravo briga za obavljanje registracije vozila, kao i za njegovu tehničku ispravnost.

17. Iz iskaza svjedoka OĐ proizlazi da je kod tuženika obavljao poslove voditelja općih poslova te je u tom smislu bio nadređen tužitelju. Navodi da je opis poslova radnog mjesta tužitelja bio i briga za obavljanje registracije vozila te odjave vozila. Tužitelj je bio isključivo taj koji je taj opis poslovao imao u svom radnom mjestu. Navodi da je tuženik imao oko 70 ak vozila na leasingu pa se znalo desiti da u jednom danu dođe 20 vozila, a u takvim situacijama su i drugi djelatnici općih poslova znali pomagati tužitelju vezano za registraciju i servis na način da su odvezli automobil na tehnički pregled dok je tužitelj rješavao administrativni dio registracije. Evidenciju o potrebi registracije vozila je vodio tužitelj u Excel tablici. Skadencar je datum početka i kraja osiguranja koje imaju osiguravajuće kuće kada osiguravaju, između ostalog i automobile. Sa tužiteljem je obavio razgovor povodom situacije sa neregistriranim službenim vozilom od AĐ kada je utvrdio da je to vozilo zaista neregistrirano. Direktor podružnice Čakovec nazvao je da izvijesti što se dogodilo s vozilom AĐ, a nakon tog telefonskog razgovora je dao nalog da se napravi polica za to vozilo pa je potom proslijedio u policijsku postaju Čakovec da bi se vratile tablice te da bi se AĐ mogao vratiti kući. Tom je prilikom policija izdala kaznu na odgovornu osobu, a kako je AĐ bio predsjednik uprave on je dobio i privatnu kaznu i kaznu kao odgovorna osoba. S tužiteljem je razgovarao istog dana kada se vratio u ured, a tada je već imao informaciju o tom događaju. Rekao mu je da je "zeznuo stvar", a on je toga bio svjestan, dakle on ga je obavijestio o događaju. Taj dan je ranije otišao s posla jer mu je to bio odobreno prije događaja. Navodi da je bio prisutan u trenutku kada je tužitelju bila prezentirana Odluka o otkazu, a da je prisutna bila još i DĐ.

18. Iz iskaza svjedoka AĐ, proizlazi da je dana 11.11.2022., bio zaustavljen od strane policije radi neregistriranog vozila. Vozio je u koloni kada ga je zaustavilo vozilo sa rotirkama, zaustavio se sa strane te mu je rečeno da je vozilo neregistrirano već mjesec dana. Skinuli su mu tablice s automobila, a on je kontaktirao direktora podružnice da mu osigura prijevoz i registraciju vozila. Komunikacija sa policajcem je trajala pola sata te mu je on tom prilikom rekao visinu kazne za njega te visinu za tuženika, te da je napravio iznimku zbog toga što je tuženik tržišni lider u Međimurskoj županiji pa ga nije priveo. To iskustvo mu je bilo vrlo neugodno. Bio je u policiji dok se nije izvršila registracija i dok mu nisu vratili tablice, to je sve riješeno istoga dana. Predmetno vozilo je bilo dodijeljeno isključivo njemu na korištenje, a za obvezu da obavijesti o eventualnom isticanju registracije vozila saznao je naknadno odnosno da je ista navedena u nekom pravilniku tuženika. Navodi da to nije znao, a i od kada radi u korporacijskom menadžmentu unazad 7 godina u Triglavu, to nikad nije bila praksa već je praksa bila da njega voditelj službe općih poslova obavijesti da vozilo koje zadužuje mora biti ponovno registrirano te su ga samo pitali kada mu to najviše odgovara. To je bila njegova isključiva uloga. Poznato mu je da postoji Pravilnik o službenim vozilima i da ga je potpisao, iako navodi da predsjednik uprave samo formalno potpisuje Pravilnike, a napominje da je posao preuzeo mjesec dana prije događaja. Navodi da je vozilo zadužio 2021. i koristio 24 sata, a smatra kada bi obveza javljanja o istjecanju registracije bila njegova da bi se ova situacija dogodila i ranije budući da nikada nije obavještavao o isteku registracije zaduženog vozila. Smatra da nije to bio obvezan s obzirom da je bio zadužen za 600 ljudi. Navodi da je ovim događajem narušena reputacija tuženika, a i njemu osobno je izazvana određena neugoda. Ima saznanja i što se tiče eventualnih prethodnih propusta tužitelja u radu da je drugi član uprave zaustavljen u Sloveniji jer mu je istekla godišnja vinjeta za Sloveniju i ima posredna saznanja da je direktor Sektora neživotnog osiguranja zaustavljen na granici također zbog neregistriranog vozila.

19. Iz iskaza DĐ proizlazi da je kod tuženika zaposlena od 2021. godine, a u vrijeme spornog događaja radila je na radnom mjestu voditeljice samostalne službe za praćenje usklađenosti. Nije bila nadređena tužitelju, te joj u početku nije bilo poznato što se dogodilo vezano za otkaz tužitelja. Međutim njemu nadređeni OĐ zamolio ju je da zajedno s njim prisustvuje sastanku. Ona tada nije bila na radnom mjestu koje je obuhvaćalo dužnosti vezane uz ljudske potencijale, to je bila obveza kolegice iz ljudskih potencijala, međutim ona toga dana nije bila na poslu stoga je zamoljena da kao pravnica bude prisutna sastanku. Ona je tužitelju uručila izvanredni otkaz, rekla mu da ima pravo na obranu i pitala ga ima li što za reći, on je rekao da nema, potpisao otkaz i otišao. Navodi da je pročitala Odluku o otkazu i poznato joj je da radnik ima pravo na obranu s obzirom da je pravnica te se sjeća da je tužitelju to i rekla, a isto stoji i napisano na samoj Odluci.

20. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on toga dana obavljao neka svoja zaduženja te se potom vratio u firmu slijedom čega je od gospođe FĐ saznao za spornu situaciju koja se odnosi na događaj neregistriranog vozila gospodina AĐ. Navodi da ne znam kako se to dogodilo, da je to bio njegov dio poslova i zaduženja, te se radi o previdu. Navodi da mu se do tada nitko nije obratio, niti njegov neposredno nadređeni, niti gospodin AĐ, a već ranije je taj dan imao dogovoren izlazak s posla. U trenutku kada sam već bio izašao nazvao ga je neposredno nadređeni OĐ, te ga je pozvao da se vrati radi potpisa otkaza. Rekao mu da nije u mogućnosti, te da će se vratiti u utorak s obzirom da je u ponedjeljak koristio godišnji odmor. Kada je u utorak došao na posao vrlo brzo je i došao njegov neposredno nadređeni šef kao i gospođa DĐ. Gospođa DĐ mu je ponudila potpisivanje sporazumnog otkaza, na što on nisam pristao. Odmah potom pružila mu je novi papir s izvanrednim otkazom Ugovora o radu, slijedom čega je potpisao je primitak. Nije dobio mogućnost da se brani. Upire da nije bio odgovoran za vozni park, njegov posao je najviše obuhvaćao brigu o vozilima koje koriste zaposlenici Triglava. Brinuo je o izvršenju putnih naloga, a u vrijeme prije nego je gospodin AĐ bio predsjednik uprave, bio je i vozač uprave. Osoba odgovoran za vozni park u općim poslovima je bio isključivo OĐ. Činjenica je da mu je promakao datum za registraciju njegovog vozila, međutim on je znao da je u obvezi obavijestiti ga o isticanju registracije budući da se radi o vozilu koje se koristi 24 sata. Kada je riječ o vozilima tuženika proces je išao na način da je tužitelj ovlaštenik punomoći za registraciju vozila, te bi također obavijestio podružnicu koja sastavi policu, a zatim bi on odradio tehnički dio. U odnosu na registraciju vozila AĐ došlo je do propusta na način da nije obavijestio podružnicu o istjecanju police, a za što smatra odgovornim AĐ. Drugim članovima uprave registracija je istjecala u trećem mjesecu, uredno su registrirani, dok je ovaj previd došao i radi manjka obavijesti skadencara. U odnosu na druge povrede radne obveze koje mu se stavljaju na teret navodi da je zaista omaškom unio pogrešnu registraciju vozila za vozilo gospodina ZĐ. Radi razrješenja te situacije nakon saznanja za taj događaj obratio se gospodinu ZĐ, te mu je rekao da će preuzeti plaćanje kazne. Međutim on je rekao da za time nema potrebe s obzirom da niti on nije primijetio da na vinjeti stoji pogrešna registracija na način da su zamijenjena dva broja. Za navedenu omašku nikada nije zaprimio opomenu. Nadalje, u pogledu neregistriranog vozila IĐ ukazuje da je to događaj koji datira iz 2012. godine, odnosno prije nego što sam se zaposlio kod tuženika. Ujedno, za istu situaciju EĐ nisam odgovoran s obzirom da je i on imao vozilo na 24 sata koje je potom bilo iznajmljeno od TM vozila stoga smatra da su oni bili zaduženi za poslove koji se tiču njihovog vozila. Valja ukazati i da je tuženik primio ispriku od TM vozila radi te neugodne situacije te su i platili kaznu.

21. Sud je prihvatio iskaze svjedoka jer su iskazivali međusobno suglasno, uvjerljivo i životno te u bitnome u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu. Svjedok OĐ iskazao je da je u okviru poslova i zaduženja tužitelja bila također briga o registraciji vozila tuženika, a koji navod proizlazi i iz čl. 2. Pravilnika o organizaciji rada i sistematizaciji poslova tuženika. Iskaz tada zakonskog zastupnika tuženika AĐ u pogledu događaja koji se dogodio 11.11.2022. ovaj sud je prihvatio budući da su u bitnome navodi u skladu sa Potvrdom o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu počinjenja prekršaja i s Potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta. Ovaj sud prihvatio je iskaz svjedokinje DĐ te ga je ocijenio vjerodostojnim u dijelu u kojem je navela da je tužitelja obavijestila da ima pravo da se brani te da ga je upitala ima li što za reći, a da je potom isti rekao da nema.

22. Međutim, iskaz samog tužitelja je u bitnome proturječan budući da u jednom dijelu iskaza navodi da nije znao kako se situacija radi koje mu je otkazan ugovor o radu dogodila, da je to bio njegov dio poslova i zaduženja, te da se radi o previdu, a potom zatim u daljnjem dijelu iskaza navodi da nije bio odgovoran za vozni park, da je njegov posao najviše obuhvaćao brigu o vozilima koje koriste zaposlenici tuženika, a zatim navodi da je za vozni park bio odgovoran OĐ, a da odgovornog za konkretan propust smatra AĐ.

23. Sud nije prihvatio taj dio iskaza tužitelja jer osim što proturječi samom sebi, u suprotnosti je i sa dokumentacijom u spisu iz koje jasno proizlazi da je upravo on kao suradnik za opće poslove u popisu glavnih odgovornosti i aktivnosti radnog mjesta imao brigu za obavljanje registracije vozila te odjave vozila, kao i brigu za tehničku ispravnost. Ujedno je njegov iskaz u suprotnosti s iskazom svjedoka OĐ kojeg je sud prihvatio. Prema tome, tužitelj neosnovano navodi da obavljanje registracije vozila ne bi bio njegov radni zadatak.

24. Činjenica da i netko drugi, pored tužitelja, ima obvezu obavijestiti odgovornu osobu za vozni park uredno i na vrijeme o potrebi registracije vozila, nije ni u kakvoj vezi s radnim zadacima i dužnostima tužitelja. Prema ocjeni ovog suda, a suprotno navodima tužitelja, isti se ne može ekskulpirati od vlastite odgovornosti za pojedine radne zadatke samo iz razloga što je i netko drugi u obvezi obavijestiti ga o prestanku važenja prometne dozvole.

25. Međutim, valja ukazati i da je sud prihvatio iskaz AĐ u kojem navodi da je praksa u postupanju kod tuženika bila takva da iako je imao pravo na korištenje vozila 24 sata, da su brigu o tom vozilu zapravo vodili zaposlenici tuženika kojima je to u opisu posla, dakle konkretno tužitelj, bez ikakve prethodne obavijesti korisnika vozila. Taj dio iskaza sud je prihvatio jer je i sam tužitelj iskazao da je drugim članovima uprave registracija istjecala u trećem mjesecu, dakle tu informaciju je tužitelj znao neovisno o njihovoj obavijesti kada pojedinom članu uprave registracija istječe te je ujedno naveo da su vozila drugih članova uprave uredno registrirana, a da je u konkretnom slučaju došlo do previda. Da su članovi uprave uobičajeno obavještavali tužitelja o isticanju registracije svojih vozila, to bi tužitelj nedvojbeno iskazao, međutim on to niti ne tvrdi, već u svom iskazu potvrđuje da je uredno obavio dio svojih zaduženja koja se odnose na registraciju vozila članova uprave.

26. Tužitelj počinjenu povredu radne obveze minorizira navodeći da se radi samo o previdu i da takva povreda radne obveze ne predstavlja osobito teško povredu koja bi opravdavala izvanredno otkazivanje ugovora o radu radi koje nastavak radnog odnosa više ne bi bio moguć. Međutim, prema ocjeni ovog suda, povreda radne obveze koja je nesporno dovela do prekršajne odgovornosti pravne osobe tuženika i odgovorne osobe u toj pravnoj osobi, nedvojbeno predstavlja tešku povredu radne obveze. Tužitelj je odgovoran zbog toga što je tadašnji zakonski zastupnik tuženika mjesec dana vozio službeni automobil koji nije pravovremeno prošao tehnički pregled niti je bio registriran i osiguran, a što zasigurno ne predstavlja zanemarivu povredu obveze iz radnog odnosa, osobito uzimajući u obzir da je upravo navedeno opis njegovog radnog mjesta.

27. Sukladno čl. 8. stavku 1. ZOR u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

28. U konkretnoj pravnoj stvari valja primijeniti odredbu čl. 116. st. 1. ZOR kojom je propisano poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

29. Sukladno čl. 119. st. 2. ZOR prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. U konkretnom slučaju ovaj sud je utvrdio da je tužitelju bila dana mogućnost da se brani, međutim za ukazati je da prema ocjeni ovog suda u konkretnoj stvari postoje i okolnosti radi koji nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Naime, u slučaju kada je nedvojbeno da su uslijed povrede radne obveze tužitelja, tuženik i odgovorna osoba u pravnoj osobi tuženika snosile posljedice prekršajne odgovornosti, s obzirom na prirodu, težinu i značaj povrede obveze iz radnog odnosa ne bi bilo opravdano očekivati od poslodavca da tužitelju omogući iznošenje obrane. Propust poslodavca da omogući radniku iznošenje obrane bi bio pravno relevantan samo u slučaju ako otkaz ugovora o radu ne bi uslijedio da je tužitelju omogućena obrana, a to u ovoj pravnoj stvari nije slučaj jer se u Odluci o izvanrednom otkazu navodi da zbog učinjene povrede radne obveze nastavak radnog odnosa nije moguć. Takvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revr 826/2014 od 3. lipnja 2014.

30. Ovaj sud nije posebno ocjenjivao eventualne povrede radne obveze koje su navedene u Odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a za koje tuženik navodi da su se dogodile prije događaja na kojem se Odluka o otkazu temelji, i to radi specifičnosti izvanrednog otkaza koji je rokom vezan od saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju eventualne druge povrede radne obveze tužitelja u ovoj pravnoj stvari nisu od značaja.

31. Prema tome, s obzirom da je u dokaznom postupku utvrđeno da je tužitelj počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa, Odluka tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja je utvrđena dopuštenom, stoga je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

32. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. I. izreke ove presude.

33. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) te odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa). Tuženik je u cijelosti uspio u sporu pa mu na temelju Tbr. 7.2. Tarife pripadaju ukupni troškovi od 1.250,00 eura (PDV uključen) koji se odnose na jednokratnu naknadu za zastupanje (četiri radnje i to odgovor na tužbu, podnesak od 25.5.2023., ročište od 9.11.2023. i ročište od 1.12.2023.) te za pet daljnjih radnji i to na temelju Tbr. 9.1. tarife za zastupanje na ročištima od 15.2.2024., 11.12.2024., 13.2.2025., 25.6.2025. i 23.9.2025.

34. Tuženiku na troškove parničnog postupka pripadaju i zatezne kamate na temelju odredbe čl. 151. st. 3. ZPP po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO).

35. Budući da tužitelj nije uspio u sporu, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 1.812,50 eura kao neosnovan.

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. II. i III. izreke ove presude.

37. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 3. listopada 2025 .  Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku