REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. P-6926/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Heleni Frigo Bomeštar, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika Sava osiguranje d.d. iz Zagreba, R. Frangeša Mihanovića 9, OIB:45237012600 zastupan po punomoćniku Dejanu Kuhariću odvjetniku iz Ludbrega, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. rujna 2025. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 3. listopada 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d. R. Frangeša Mhanovića 9, OIB:45237012600 isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Mihanovćeva 3, Zagreb, OIB:84397956623 na ime naknade štete iznos od 8.925,65 eur uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (prema čl.29 st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima) sve u roku od 15 dana." II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročen parnični trošak u iznosu od 250,00 eur u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu dana 15. studenog 2024.godine navodi da je njegov osiguranik ĆP stradao u prometnoj nezgodi dana 12. kolovoza 2018. kao putnik na traktoru (quard) reg. oznake [registarska oznaka] osiguran kod Ergo osiguranja d.d. policom broj [broj police] (osiguranje preneseno na Sava osiguranje d.d. s danom 30.11.2019.). Predmetnu nezgodu prouzročio je vozač navedenog vozila PP te je isti pravomoćno osuđen u kaznenom postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zlataru posl.br. K-134/2019. Uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju osiguranik tužitelja ĆP upućen je u invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti. Odgovornost osiguranika tuženiku za predmetnu nezgodu proizlazi iz službene bilješke PU krapinsko-zagorske, PPP Krapina br.511-17-11-3-K-14/2018 od 27.11.2018. kao i činjenica da je osiguranik tuženika PP proglašen krivim za izazivanje prometne nezgode u postupku koji je vođen kod Općinskog suda u Zlataru posl.br. K-134/2019. U skladu sa čl.162 Zakona o mirovinskom osiguranju-nastavno ZOMO, HZMO ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti, djelomičan ili potpuni gubitak radne sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe. U ovom slučaju za štetu je odgovoran tuženik. Isplatom invalidske mirovine korisniku ZP tužitelj trpi štetu u smislu odredbe čl.161 ZOMO zavod je u razdoblju od 3.7.2021. do 31.10.2024. isplatio svom osiguraniku na ime invalidske mirovine iznos od 8.925,65 eur. Nadalje navodi da tuženik odgovara tužitelju za štetu nastalu isplatom invalidske mirovine temeljem odredbe čl.161, a u vezi s čl.162 Zakona o mirovinskom osiguranju stoga predlaže da sud u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev pobliže označen u izreci ove presude.

2. U odgovoru na tužbu podneskom od 28. prosinca 2024. godine tuženik priznaje nastanak štetnog događaja, pasivnu legitimaciju i odgovornost osiguranika za nastanak štetnog događaja. Protivi se osnovi i visini postavljenog tužbenog zahtjeva sukladno čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu. U sporovima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine. Takvo pravno shvaćanje obvezno je za sva vijeća i suce pojedince ovog suda sukladno odredbi čl. 40. st. 2 Zakona o sudovima. Sukladno navedenom, društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog ili invalidskog osiguranja naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači da je dužno naknaditi stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi odnosno razmjerni iznos mirovine prema propisima o mirovinskom osiguranju. U konkretnom slučaju, osiguraniku zavoda priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada, slijedom čega treba primijeniti odredbu čl. 27. ZOOP te utvrditi razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi se utvrdila u slučaju povrede na radu. Stoga, nema mjesta primjeni čl. 161, 162 i 164. Zakona o mirovinskog osiguranju, kako to pogrešno tumači tužitelj, budući da je ZOOP-u u odnosu na Zakon o mirovinskom osiguranju. Slijedom navedenoga predlaže odbiti tužitelja s tužbom i tužbenim zahtjevom uz naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio dokaz uvidom u odštetni zahtjev na listu 3 do 5 spisa, u službenu bilješku na listu 7 do 9 spisa, u presudu na listu 11 do 13 spisa, u rješenja HZMO na listu 15 do 25 spisa, u tablicu isplata na listu 38 spisa i dokaz uvidom u svu ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka, brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju cjelokupnog postupka dokazivanja, a temeljem odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN 53/01, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - nastavno ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Predmet spora je naknada štete koja je tužitelju nastala isplatom invalidske mirovine svom osiguraniku ZP u periodu od 3. srpnja 2021. do 31.listopada 2024. godine.

6. Među strankama nije sporna činjenica vođenja postupka pred Općinskim sudom u Zlataru, a što je i od strane suda utvrđeno uvidom u dostavljenu presliku presude koja prileži spisu.

7. Isto tako među strankama nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja i odgovornost osiguranika tuženika.

8. U konkretnom slučaju sporna je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno da li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (NN151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (NN 157/2013, 151/2014, 33/2015, 93/2015, 120/2016, 18/2018, 62/2018, 115/2018, 102/2019, dalje: ZMO/13).

9. Prvenstveno valja napomenuti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020.).

10. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a također važećim u trenutku isplate invalidske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, dok je stavkom 2. istoga članka propisano da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.).

11. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1 ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

12. Također valja istaći da je na tužitelju teret dokaza koji bi to eventualni razmjerni iznos razlike između visine invalidske mirovine i visine starosne mirovine bio u obvezi isplatiti tuženik (čl. 27 st.3 ZOOP-a).

12.1. Naime, teret dokazivanja je dužnost određenog procesnog subjekta pružiti sudu obavještenja o dokaznim sredstvima pomoću kojih se sud može uvjeriti u istinitost određene tvrdnje. U konkretnom slučaju, a kao i što je već rečeno, teret dokaza leži na tužitelju, stoga s obzirom da isti nije dostavio, odnosno iznio činjenična i dokazna sredstva prikladna da sud uvjere u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva ista obvezuje sud da se navedena tvrdnja uzme kao nedokazana.

12.2. Tužitelj radi utvrđenja spornog nije imao nikakvih dokaznih prijedloga već je samo naveo da isti trpi štetu isplatom mirovine.

13. Slijedom svega navedenog uz primjenu odredbe čl. 221 a ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

14. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st. 1 u svezi s čl.155 ZPP- a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku i isti je odmjeren u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23).

14.1. Trošak tuženika sastoji se od troška pristupa na jedno ročište po tb.9 toč.1 (2.9.2025.) od 100 bodova, što prema važećoj vrijednosti boda po tbr.54, a prema vrijednosti predmeta spora iznosi 200,00 eur uz 25% povećanja po tbr.46 u iznosu od 50,00 eur, odnosno sveukupno iznosi i čini trošak tuženika od 250,00 eur.

15. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 3. listopada 2025.

Sudac:

Helena Frigo Bomeštar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa :

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1. Tužitelju

2. Punomoć. tuženika