REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 8
Poslovni broj: Pp-12010/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Šurjak, uz sudjelovanje Ane Pavlek kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv I-okrivljene pravne osobe ECG CROATIA d.o.o. i II-okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi ZČŠŽ, zbog prekršaja iz čl. 296. st. 1. t. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima ("Narodne novine", broj: 111/21), povodom optužnog prijedloga Hrvatskog društva skladatelja, ZAMP - Stručne službe za zaštitu autorskih muzičkih prava, broj: 349634-0001, od 17. rujna 2024., nakon provedenog žurnog postupka, javno je objavio 3. listopada 2025. i
p r e s u d i o j e
I) Temeljem čl. 183. Prekršajnog zakona ("Narodne novine" broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22),
I okrivljena pravna osoba: ECG Croatia d.o.o., OIB: 83440618091, MBS: [matični broj subjekta], zastupana po predsjedniku uprave ZČŠŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i dr., prekršajno nekažnjavana, sa sjedištem u [adresa],
i
II okrivljena odgovorna osoba: ZČŠŽ, rođen **.**.1983. u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], predsjednik uprave u I okrivljenoj pravnoj osobi ECG CROATIA d.o.o. u vrijeme prekršaja, prekršajno nekažnjavan, s prebivalištem u [adresa]
k r i v i s u
što su 9. svibnja 2024. oko 13:00 sati gostima Homair Eurocamp, [adresa], javno priopćavali autorska glazbena djela putem TV uređaja kao sredstva za mehaničku izvedbu zvuka postavljenim u mobilnim kućicama, omogućivši tako korištenje glazbenih djela u javnosti, iako za takvo priopćavanje, kao isključivo pravo općenito definirano u čl. 32. i detaljnije određeno u čl. 47. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, ne posjeduju zakonom propisano odobrenje Hrvatskog društva skladatelja, Udruge za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela, ovlaštena temeljem rješenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo, klasa: UP/I-034-03/2018-020/0005, ur.br.: 559-07/3-18-004 i klasa: UP/I-384-10/2022-001/0001, ur.br.: 559-08/1-22-0001, na osnovi čl. 224. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima,
dakle, što su kao pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi bez odobrenja udruge za ostvarivanje autorskih prava- Hrvatskog društva skladatelja- Zaštita autorskih muzičkih prava, priopćavali javnosti autorska djela,
čime su počinili prekršaj opisan i kažnjiv u čl. 296. st. 1. t. 16. i st. 2. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima,
pa se na temelju citiranih propisa
I okrivljenoj pravnoj osobi ECG CROATIA d.o.o. izriče
NOVČANA KAZNA u iznosu od 663,61 eura (šestošezdesettri eura i šezdesetjedan cent),
i
II-okrivljenoj odgovornoj osobi ZČŠŽ izriče
NOVČANA KAZNA u iznosu od 265,45 eura (dvjestošezdesetpet eura i četrdesetpet centi)
Temeljem čl. 33. st. 11. Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezni platiti novčanu kaznu u korist Državnog proračuna broj naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom postupit će se prema odredbi čl. 34. Prekršajnog zakona.
Ukoliko okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena temeljem čl. 183. st. 2. u vezi s čl. 152. st. 3. Prekršajnog zakona.
II) Temeljem čl. 139. st. 3. u vezi s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona, okrivljenici su obvezni naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 eura (pedeset eura), svaki, u korist Državnog proračuna na račun naveden u priloženom predlošku uplatnice, u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude, a u protivnom troškovi će se naplatiti prisilno, temeljem čl. 152. Prekršajnog zakona.
Obrazloženje
1. Hrvatsko društvo skladatelja-ZAMP, Stručna služba za zaštitu autorskih muzičkih prava, pod brojem 349634-0001 od 17. rujna 2024., podnijelo je 20. rujna 2024., optužni prijedlog protiv I i II-okrivljenika zbog djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci presude, te je po prijedlogu tužitelja proveden žurni postupak.
2. Žurni postupak proveden je bez nazočnosti okrivljenika koji su uredno pozvani na ročište 4. srpnja 2025. kada su provedeni svi dokazi pred nadležnim Sudom, obzirom da njihova nazočnost nije nužna za pravilno i zakonito provođenje postupka i donošenje odluke, a isti se nisu odazvali uredno primljenom sudskom pozivu na ročište, kao niti na prethodno zakazana ročišta 22. listopada 2024. i 15. svibnja 2025., te se unatoč uredno primljenom sudskom pozivu nisu odazvali niti na ročište 7. travnja 2025. pred zamolbenim Općinskim sudom u Rijeci, nedolaske nisu pravdali, a obranu su iznijeli pisanim putem. Pri tome Sud napominje da nije prihvaćen prijedlog okrivljenika da im Sud na adresu sjedišta, odnosno prebivališta dostavlja Zapisnik o provedenoj sudskoj radnji, ispitivanju svjedoka, jer takvo postupanje izlazi izvan okvira prava obrane okrivljenika da u tijeku cijelog postupka ima pristup predmetu na način da osobno pristupi Sudu, izvrši uvid u cjelokupni predmet, te po potrebi isti i kopira, odnosno fotografira, ali u nazočnosti suca. Međutim okrivljenici se nisu osobno odazivali sudskim pozivima na ročišta na kojima su provedene dokazne radnje, niti su u uredovno vrijeme Suda pristupili radi uvida u predmet.
3. U zajedničkoj pisanoj obrani od 18. listopada 2024. okrivljenici poriču počinjenje prekršaja u bitnome navodeći da je obrazloženje prekršajnog naloga nejasno i nepotpuno. Iz istoga se ne vidi tko je prisustvovao dana 9. svibnja 2024. oko 13,00 h pregledu mobilne kućice, jer okrivljena pravna osoba o tom pregledu nema saznanja niti joj je pregled najavljen niti je ona dopustila ulazak u kamp kućice. S obzirom da se u kampu u [adresa] nalazi veći broj kućica u vlasništvu različitih pravnih osoba (ne samo okrivljene pravne osobe), prigovara se da bi kućica koja je pregledana bila u vlasništvu ECG CROATIA d.o.o. jer o tome niti u jednom dokumentu koji podnositelj prijave dostavlja nema dokaza. Osim toga, nejasno je o kojoj se kamp kućici radi, kojoj vrsti elektroničke naprave i u čijem vlasništvu. Okrivljenici osporavaju da bi TV uređaj (ne zna se marka, vrsta, neki serijski broj) bio vlasništvo okrivljene pravne osobe. Gosti (u najvećem broju stranci) sami odlučuju koju će opremu donijeti u iznajmljene kućice i da li će ponijeti TV uređaj ili neki drugi uređaj, na što vlasnik ne može utjecati, niti smije provjeravati što se u kućici nalazi. Zbog toga je prijava neutemeljena, u najmanju ruku nejasna, jer nije dokazano o kojoj se vrsti TV uređaja radi, tko je vlasnik istoga i da li se radi o KORIŠTENJU GLAZBENIH DJELA U JAVNOSTI (ne radi se o javnom okupljanju, priredbi, koncertu...). Okrivljenici smatraju da oni ne mogu imati isti status kao kafići, barovi ili hoteli koji imaju zajedničke prostore gdje se javno pušta glazba. Pozivanje na zakonske odredbe u Optužnom prijedlogu je pogrešno, podnositelj prijave pogrešno tumači odredbe materijalnog prava - Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Zbog navedenog, okrivljenici se ne osjećaju krivima za prekršaj za koji se terete, smatraju da se uopće ne radi o prekršaju jer nisu ispunjena obilježja istoga te predlažu njihovo oslobađanje. U slučaju da Sud odluči provoditi dokaze ispitivanjem okrivljenika, isti mole da to bude na području Općinskog suda u Puli - Pola zamolbenim putem.
4. U dopuni obrane od 14. svibnja 2025. okrivljenici u bitnome traže da im se dostavi Zapisnik o saslušanju svjedoka referenta u Rijeci, te da ih se sasluša u [adresa] i omogući iznošenje obrane. Nadalje navode da iako se radi o žurnom postupku te se izlazi u susret isključivo tužitelju i njegovim dokazima, okrivljena pravna osoba i okrivljenici ukazuju da tužitelj treba dokazati da su kućice u kampu upravo njegove kućice (s obzirom da u kampu veći broj trgovačkih društava koji nisu ni u kakvom pravnom odnosu s okrivljenom pravnom osobom iznajmljuju različite vrste kućica) niti je naveden ijedan serijski broj kućice, tj. nije izvršena identifikacija kućica što dovodi u sumnju utvrđenje bitnih činjenica (ne radi se npr. o hotelu jednog vlasnika), da li se radi o neposrednom opažanju referenta ZAMP-a, tko je sačinio zapisnik, pred kim je sačinjen zapisnik, da li se uopće radi o vjerodostojnoj ispravi s točnim datumom i podacima, te da li je referent ZAMP-a utvrdio postojanje uređaja (kojih?) u kućicama okrivljene pravne osobe. Dostavljeni optužni prijedlog mora biti sačinjen sukladno odredbi članka 160. stavka 2. Prekršajnog zakona i mora sadržavati činjenični opis radnje prekršaja iz koje proistječe zakonsko obilježje prekršaja kao i sve ostale bitne okolnosti za točno određenje prekršaja, pri čemu moraju biti navedeni i svi dokazi. Okrivljenici smatraju da to nije ovdje slučaj. Prvostupanjski sud ne može svoju odluku temeljiti isključivo na pisanom očitovanju tužitelja, budući da isti tijekom obavljanja nadzora nije u potpunosti utvrdio činjenično stanje na temelju kojega bi se bez dvojbe moglo zaključiti da se radi o kućicama u vlasništvu okrivljene pravne osobe te da iste imaju bilo kakav prijamni (uređaj) i da li je okrivljena pravna osoba uopće javnosti priopćavala autorska djela. U prekršajnom postupku na teret tužitelja treba utvrditi tko je korisnik autorskog djela sukladno Zakonu, a koje utvrđenje je potrebno kako bi se mogle utvrditi obveze u vezi javnog priopćavanja autorskih djela javnosti sukladno Zakonu te od kojeg autora je priopćavano autorskog djelo tijekom nadzora, a utvrđenje navedene činjenice je potrebno kako bi se utvrdilo da ii je postojala eventualna obveza okrivljene pravne osobe za ishođenjem odobrenja isključivo od HDS-a-ZAMP-a ili eventualno od autora ili drugog nositelja autorskog prava. Prvostupanjski sud treba provjeriti da li tužitelj kao organizacija za kolektivno ostvarivanje zaštite autorskih muzičkih prava ima punomoći za obavljanje kolektivnog ostvarivanja prava za koje je ovlaštena za sve domaće i strane nositelje takvih prava, osim za one nositelje prava koji su izričito u pisanom obliku obavijestili organizaciju za kolektivno ostvarivanje prava da ne ostvaruje njihova prava. U prekršajnom postupku treba utvrditi sve bitne činjenice, a ne na temelju paušalnih i nevjerodostojnih zapisnika temeljiti optužni prijedlog i oglasiti okrivljenike krivima. Odluke suda ne mogu se temeljiti n jednostranom zapisniku i iskazu sobe koja ga je sastavila, budući da je ZAMP stručna služba Hrvatskog društva skladatelja i jedna o stranaka u sporu. U kontekstu autorskog prava i ZAMP-a, pojam "javnost" odnosi se na veći broj osoba koje nisu uobičajeno povezane rodbinskim ili osobnim vezama. Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, autorsko djelo smatra se objavljenim kada je učinjeno pristupačnim javnosti uz pristanak nositelja prava (članak 5.). Javno korištenje autorskog djela uključuje svako korištenje koje je pristupačno javnosti ili omogućava pristup s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu (članak 5.). Javnost označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama. Gosti okrivljene osobe su obitelji - mali broj osoba usko povezanih rodbinskim vezama. Dakle, okrivljenici se ne smatraju krivima za prekršaj za koji se terete, ne postoje obilježja toga prekršaja u njihovom postupanju, zbog čega ih treba osloboditi krivnje. Okrivljena pravna osoba nije priopćavala autorska glazbena djela niti je poduzela bilo koju radnju u tom pravcu. Ona nije vlasnik ili posjednik "sredstva za mehaničku izvedbu zvuka postavljenim u mobilnim kućicama” niti ima ikakvu ulogu u upravljanju kampom da bi mogla puštati glazbena djela putem sredstva za mehaničku izvedbu zvuka (koje je to sredstvo?). Nije identificirana mobilna kućica nití se zna tko je vlasnik/korisnik iste. Okrivljena pravna osoba tereti se za prekršaj koji nije počinila niti je mogla počiniti jer nema nikakve veze s korištenjem sredstva za mehaničku izvedbu zvuka. S obzirom da se u kampu nalazi veći broj kućica u vlasništvu različitih pravnih osoba (ne samo okrivljene pravne osobe), pogrešno je utvrđenje podnositelja prijave da bi upravo okrivljena pravna osoba ECG CROATIA d.o.o. puštala autorska glazbena djela. O tome niti u jednom dokumentu podnositelj prijave ne dostavlja konkretan dokaz. Okrivljenici osporavaju da bi sredstvo za mehaničku izvedbu zvuka (ne zna se marka, vrsta, neki serijski broj) bio vlasništvo okrivljene pravne osobe. Gosti (u najvećem broju stranci) sami odlučuju koju će opremu donijeti u iznajmljene kućice i da li će ponijeti TV uređaj ili neki drugi uređaj, na što vlasnik ne može utjecati, niti smije provjeravati što se u kućici nalazi. Okrivljenici smatraju da oni ne mogu imati isti status kao kafići, barovi ili hoteli koji imaju zajedničke prostore gdje se javno pušta glazba. Zbog navedenog, predlažu oslobađanje od krivnje za prekršaj za koji se terete.
5. Tužitelj se podneskom od 2. siječnja 2025. očitovao na obranu okrivljenika navodeći da su navodi iz obrane okrivljenika irelevantni, neosnovani, ničim dokazani te usmjereni isključivo na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Člankom 296. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je kako će se novčanom kaznom kazniti pravna osoba i odgovorna osoba u pravnoj osobi koje na bilo koji način priopće javnosti autorsko djelo bez odobrenja autora ili drugog nositelja autorskog prava ili udruge za kolektivno ostvarivanje autorskog prava. Iz toga nedvojbeno proizlazi kako je u postupku potrebno utvrditi samo da je priopćavanje autorskih djela bilo dostupno javnosti te da za takvo priopćavanje nije prethodno ishođeno zakonom propisano odobrenje. Prvenstveno tužitelj ističe da sami okrivljenici u svojoj obrani ne spore da obavljaju djelatnost pružanja usluga smještaja i iznajmljivanja mobilnih, odnosno kamp-kućica u kampu u [adresa]. Dakle, nesporno je da okrivljenici obavljaju djelatnost pružanja usluga smještaja i iznajmljivanja mobilnih, odnosno kamp-kućica, koje su, kao takve, dostupne pripadnicima javnosti sukladno članku 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Okrivljenici spore da bi kućica koja je pregledana i TV uređaj bili u njihovom vlasništvu. Međutim, za utvrđivanje prekršaja u ovopredmetnom postupku nije relevantno je li svjedok pregledao, odnosno ulazio u mobilnu, kamp-kućicu niti o kojoj vrsti elektroničke naprave i u čijem vlasništvu se radi budući da je samo sredstvo, odnosno uređaj putem kojeg se glazba javno priopćava potpuno nebitno. Drugim riječima, budući da su mobilne, kamp-kućice nesporno mjesto dostupno javnosti, te da već samo postojanje TV u njima omogućava javno priopćavanje autorskih glazbenih djela, što višestruko potvrđuje i sudska praksa, nesporno je da su okrivljenici ostvarili sva obilježja prekršaj koji im s stavljaju na teret. Primjera radi tužitelj navodi iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Gž-965/2020 od 28.8.2023. godine (pri tome se napominje da se u citiranim presudama radi o sobama hotela što je po logici stvari usporedivo sa smještajem gostiju u mobilnoj, odnosno kampkućici), što znači da je za ostvarenje priopćavanja javnosti dovoljno da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicima javnosti omogućuje pristup djelu, a hotelski gosti čine takvu javnost, jer se u sobama nalaze TV prijamnici, što im omogućuje pristup autorskih glazbenim djelima, pri čemu nije od utjecaja da je upaljen TV prijamnik ili ne..." kao i iz odluke Visokog prekršajnog suda broj Gž-47/2019 od 25.1.2021. godine: „Osnovano prvostupanjski sud zaključuje kako je dokazano da se okrivljenici počinili prekršaj koji im se stavlja na teret, zauzimajući stajalište da referent ZAMP-a MK. nije trebao osobno kontrolirati sobe u hotelu koji ima 4 zvjezdice, a koji je u kritično vrijeme poslovao i uvjeriti se da su putem TV uređaja u hotelskim sobama javno priopćavana autorska glazbena djela. Naime, u konkretnom slučaju primjenjuju se Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima kao lex specialis za reguliranje autorskih i srodnih prava, te je odredbama članka 3. stavka 3. i 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano da javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenog užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama, te javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjesto koje sami odaberu, što znači da je za ostvarenje priopćavanja javnosti dosta da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicima javnosti omogućuje pristup djelu, a hotelski gosti čine takvu javnost, jer se u sobama nalaze TV prijamnici, što im omogućuje pristup autorskim glazbenim djelima. Dakle, u konkretnom slučaju za egzistiranje prekršaja dovoljno je da je korištenje glazbenih djela potencijalno dostupno javnosti bez obzira je li zvuk na uređaju bio uključen ili ne, pa to u ovom slučaju nije trebalo posebno dokazivati." Naposljetku, tužitelj ističe da je ovlašteni zastupnik tužitelja kritične zgode neposrednim zapažanjem nedvojbeno utvrdio počinjenje prekršaja te je tom prilikom sačinio zapisnik u kojem je precizirao podatke bitne za prosudbu postojanja obilježja inkriminiranog djela. Zapisnik je potpisala nadzoru prisutna osoba, a okrivljenici svojim navodima ni na koji način nisu osporili činjenice utvrđene tijekom provedene kontrole. U odnosu na navode okrivljenika da nemaju saznanja o pregledu, u sudskoj praksi je višestruko potvrđeno da prilikom nadzora javnog priopćavanja autorskih glazbenih djela nije obvezna prisutnost odgovorne osobe u pravnoj osobi, pa time ne postoji niti obveza potpisivanje zapisnika isključivo od strane odgovorne osobe, (tako npr. Visoki prekršajni sud u presudama poslovni broj Ppž-4575/2022 od 7.6.2024, Gž-40/2020 od 8.11.2022, Gž-362/2020 od 8.9.2022). Jednako tako, u sudskoj praksi je višestruko potvrđeno da Zapisnik o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela, sastavljen na mjestu događaja, sadrži podatke bitne za prosudbu postojanja obilježja inkriminiranog djela te da je Zapisnik o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela uz iskaz svjedoka valjan dokaz (tako npr. Visoki prekršajni sud u presudama poslovni broj Ppž-135/2022, Ppž-5955/2021 Gž-222/2019, Gž-102/2020, Gž-1 854/2018, Gž-1768/2018 i dr.). Zaključno, tužitelj još jednom ističe kako okrivljenici do danas nisu ishodili zakonom propisano odobrenje, odnosno nisu otklonili štetne posljedice počinjenog prekršaja. Slijedom svega navedenoga, budući da iz svih činjenica i dokaza nesporno proizlazi prekršajna odgovornost okrivljenika, tužitelj ostaje u cijelosti kod podnesenog optužnog prijedloga.
6. U dokaznom postupku Sud je pročitao izvadak iz sudskog registra za I okr. pravnu osobu, str. 16 - 18 spisa, te povijesni izvadak iz sudskog registra, pročitao je zapisnik o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela, str. 2 spisa, pročitao je očitovanje tužitelja od 29. studenoga 2025. kojim obavještava Sud da okrivljenici predmetne prilike nisu posjedovali odobrenje za javno priopćavanje autorske glazbe niti su ga naknadno ishodili, str. 21 spisa, ispitan je svjedok ZČ, referent ZAMP-a, koji je i proveo predmetnu kontrolu, str. 29- 30 spisa, a po utvrđenju činjeničnog stanja, pročitana je prekršajna evidencija okrivljenika.
7. Iz izvatka iz sudskog registra za I okr., te povijesnog izvatka Sud je utvrdio da je u vrijeme počinjenja prekršaja, na dan 9. svibnja 2024., II okrivljenik ZČŠŽ bio predsjednik uprave u I okr. pravnoj osobi ECG CROATIA d.o.o., kao osoba koja zastupa društvo skupno, zajedno s još jednim članom uprave od 20. ožujka 2024. Dakle, II okrivljenik ZČŠŽ je u vrijeme prekršaja kao fizička osoba koja vodi poslove trgovačkog društva bio u smislu čl. 61. Prekršajnog zakona, odgovorna osoba u predmetnom periodu.
8. Svjedok ZČ je na ispitivanju izjavio da je 9. svibnja 2024. oko 13,00 sati bio u kontroli objekta ECG CROATIA koja se bavi iznajmljivanjem mobilnih kućica u kampu [adresa] u [adresa]. Dakle, tvrtka se bavi iznajmljivanjem mobilnih kamp kućica, a radi se o njemu novom korisniku, jer je prošle godine tog kampa odnosno tih mobilnih kućica bio drugi vlasnik. Utvrdio je iste podatke kao i za prošlu godinu. Zatekao je 63 mobilne kućice sa TV-om. Ništa nije bilo sporno. Gospođa koja je bila prisutna uredno je potpisala zapisnik koji je sastavio i ostavio joj je jedan primjerak.
9. Iz očitovanja tužitelja od 29. studenoga 2024., Sud je utvrdio da na dan 9. svibnja 2024. okrivljenici nisu posjedovali Zakonom propisano odobrenje HDS-a za javno priopćavanje autorske glazbe, a odobrenje nisu ishodili niti naknadno.
10. Iz zapisnika o izvršenoj kontroli javnog korištenja autorskih glazbenih djela, broj: 1011496-349634 od 9. svibnja 2024., utvrđeno je da je referent HDS, ZAMP-a ZČ, u predmetno vrijeme, oko 13,00 sati, izvršio neposredno nadzor javnog korištenja autorskih glazbenih djela na adresi [adresa], u [adresa] u Homair Eurocam koji je u predmetno vrijeme poslovao u sklopu I okr. pravne osobe ECG CROATIA d.o.o., te je tijekom nadzora utvrdio da objekt posjeduje 63 mobilne kućice koje su opremljene TV-om, a trajanje sezone kampa je od 1. travnja do 30. listopada. Predmetni zapisnik o izvršenoj kontroli potpisala je predstavnica kampa ŽČ, te je pri tome ostavila i svoj broj mobitela koji je unijet u Zapisnik.
11. Iz prekršajne evidencije putem eSpisa Ministarstva pravosuđa, Uprave za kazneno pravo, Odjela za prekršajne evidencije, za I. okr. pravnu osobu ECG CROATIA d.o.o. i za II okr. odgovornu osobu ZČŠŽ, utvrđeno je da nisu prekršajno kažnjavani za istovrsni prekršaj.
12. Nakon provedenog postupka, analizirajući provedene dokaze, Sud je u ponašanju okrivljenika utvrdio sva bitna obilježja predmetnih prekršaja. Naime, nesporno je utvrđeno da su I okr. kao pravna osoba i II okr. kao odgovorna osoba u predmetno vrijeme, na dan 9. svibnja 2024. javno priopćavali autorska glazbena djela putem TV uređaja kao sredstva za mehaničku izvedbu zvuka postavljenim u hotelskim sobama, bez odobrenja HDS-a kao Udruge za kolektivno ostvarivanje prava svih domaćih i stranih autora glazbenih djela.
13. Primjenjujući načelo slobodne sudačke ocjene dokaza, Sud je u potpunosti povjerovao ispitanom svjedoku koji je dao detaljan, okolnostan i uvjerljiv iskaz, a koji iskaz je dan pod kaznenom odgovornošću, a temelji se na neposrednom opažanju. Na iskaz ispitanog svjedoka logički se nadovezuju činjenice utvrđene uvidom u zapisnika HDS-ZAMP-a o izvršenom nadzoru javnog korištenja autorskih glazbenih djela, koji je Sud također prihvatio kao vjerodostojan dokaz o činjenicama navedenim u zapisniku, budući je zapisnik sastavljen na propisan način i potpisan po ovlaštenoj osobi ZAMP-a. Također, predmetni Zapisnik potpisan je bez primjedbi i od strane djelatnice zaposlene u kampu koji je bio predmet nadzora, a koji je poslovao u sklopu I okr. pravne osobe.
14. Budući da I okr. pravna osoba u predmetno vrijeme nije imala odobrenje za javno priopćavanje glazbe, izdano od HDS-a, kao ovlaštene organizacije autora, a što je potkrijepio tužitelj u svom očitovanju koje se temelji na evidencijama koje vodi, pa imajući u vidu da je predmetni kamp poslovao u sklopu I okr. pravne osobe, što je svjedok neposredno utvrdio tijekom kontrole, okrivljenici su opisanim ponašanjem počinili prekršaj opisan u izreci presude. Okolnosti i činjenice navedene u zapisniku u svom iskazu detaljno je potkrijepio svjedok ZČ koji je i vršio kontrolu predmetne prilike. Sud je iskaz saslušanog svjedoka ocijenio vjerodostojnim budući da je svjedok detaljno i okolnosno opisao predmetni događaj i odlučne činjenice, te imajući pritom u vidu da je iskaz svjedoka u potpunosti u skladu s ostalim provedenim dokazima koji međusobno i pojedinačno u cijelosti potkrjepljuju počinjenje prekršaja koji se I i II okr. stavlja na teret.
15. Naime, iz provedenog postupka proizlazi da su predmetne mobilne kućice opskrbljene TV prijamnicima, a za postojanje prekršaja dovoljno je da je korištenje zaštićenih autorskih glazbenih djela dostupno javnosti, kako to proizlazi iz odredbe članka 5. stavka 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, kojom je odredbom propisano da se javnim korištenjem autorskog djela smatra i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu.
16. Sud nije prihvatio obranu okrivljenih u kojoj poriču počinjenje prekršaja. Ovo stoga što je takva obrana okrivljenih u potpunosti osporena provedenim dokazima, poglavito uvjerljivim i vjerodostojnim iskazom ispitanog svjedoka ZČ, na koji se logički nadovezuju činjenice koje proizlaze iz materijalnih dokaza, odnosno dokumentacije koja prileži spisu. Svjedok je okolnosno tvrdio da je kritične zgode izvršio kontrolu javnog korištenja autorskih glazbenih djela i to isključivo u odnosu na mobilne kućice koje su u vlasništvu I. okr. pravne osobe. Utvrdio je da su u kampu 63 mobilne kućice, svaka sa TV-om te je u tijeku bila sezona kada se kućice iznajmljuju gostima.
17. Okrivljenici u svojoj obrani niti ne spore da bi bili vlasnici određenog broja mobilnih kućica u predmetnom kampu, budući u pisanoj obrani navode kako se u kampu nalazi veći broj kućica u vlasništvu različitih pravnih osoba. Dakle, nesporno je da okrivljenici obavljaju djelatnost pružanja usluga smještaja i iznajmljivanja mobilnih kućica u predmetnom kampu, koje su, kao takve, dostupne pripadnicima javnosti sukladno članku 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. Za utvrđivanje prekršaja nije relevantno je li svjedok pregledao, odnosno ulazio u mobilnu kućicu niti o kojoj vrsti elektroničke naprave i u čijem vlasništvu se radi budući da je samo sredstvo, odnosno uređaj putem kojeg se glazba javno priopćava potpuno nebitno. Na navedeno ukazuje sudska praksa Visokog prekršajnog suda RH na koju ispravno ukazuje tužitelj u svojim očitovanjima.
18. Okrivljenici nisu u pravu kada tvrde da u konkretnom slučaju nije ostvaren element javnosti jer da su gosti okrivljene pravne osobe obitelji - mali broj osoba usko povezanih rodbinskim vezama. Očito je da se radi o gostima kampa koji su međusobno možebitno povezanih kao članovi obitelji, ali ne radi se o jednoj obitelji koja je boravila u jednoj mobilnoj kućici, već o velikom broju obitelji koji tijekom sezone unajmljuju smještaj u mobilnim kućicama u vlasništvu okrivljenih u predmetnom kampu, pa stoga takve osobe nesporno predstavljaju javnost.
19. Člankom 5. stavak 3. i 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je: (3) Javnost označava veći broj osoba koje su izvan uobičajenoga užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama. (4) Javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela ili predmeta srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti ili omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu.
20. Gosti okrivljene pravne osobe su nesporno javnost, jer gosti kampa čine javnost. „Naime, odredbom članka 3. stavak 3. i 4. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima propisano je da javnost, po ovom Zakonu, označava veći broj osoba koji su izvan uobičajenog užeg kruga osoba usko povezanih rodbinskim ili drugim osobnim vezama, te javnim korištenjem autorskog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koje je pristupačno javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnih prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu, što znači da je za ostvarenje priopćavanja javnosti dovoljno da djelo bude dostupno na takav način koji pripadnicama javnosti omogućuje pristup djelu, a gosti kampa čine takvu javnost, jer se u mobilnim kućicama nalaze TV prijamnici, što im omogućuje pristup autorskim glazbenim djelima, pri čemu nije od utjecaja je li upaljen TV prijamnik ili ne, već da su okrivljenici kritične zgode u predmetnom kampu obavljali ugostiteljsku djelatnost, a koju činjenicu isti ne osporavaju.“
21. Nadalje, notorna je činjenica da su autorska glazbena djela sastavni dio svakog TV programa. TV prijemnik je nesporno uređaj sa zvučnicima, a cjelokupni program svih televiziji kanala, kao i emisija, popraćen je glazbom, odnosno autorskim glazbenim djelima za čije je javno priopćavanje potrebno odobrenje propisano zakonom. Nadalje mobilna kućica u kampu je javni prostor, odnosno prostor dostupan javnosti, a s obzirom na činjenicu da su predmetne kućice u vlasništvu okrivljenih kritične zgode bile u funkciji i da su se u kućicama nalazili televizijski prijamnici na kojem je gostima bilo dostupno javno prikazivanje televizijskog programa, proizlazi da su za javno priopćavanje glazbenih djela putem TV prijemnika okrivljenici morali posjedovati odobrenje HDS ZAMP-a, sukladno zakonskim odredbama navedenim u izreci ove presude. Naime, glazba je veliki dio TV programa, pa je neživotno da bi se TV program mogao javno priopćavati, a bez da se istovjetno ne priopćava glazba. Nadalje, u svezi upaljenog TV prijemnika u ugostiteljskom objektu, javnim korištenjem autorskog glazbenog djela smatra se svako korištenje autorskog djela i predmeta zaštite srodnih prava koja je pristupačna javnosti ili korištenje u prostoru koji je pristupačan pripadnicima javnosti, kao i omogućavanje pripadnicima javnosti pristupa autorskom djelu i predmetima srodnog prava u vrijeme i na mjestu koje sami odaberu. (čl.3. st 4.Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima). Također, valja napomenuti da ne trebaju biti navedena autorska glazbena djela koja su kritične zgode javno priopćavana, kao i imena autora čija prava su povrijeđena, jer HDS ZAMP na temelju odobrenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo ostvaruje prava svih domaćih i inozemnih autora glazbenih djela, pa je s obzirom na to na području Republike Hrvatske zaštićen cjelokupni svjetski repertoar, odnosno sve što se na području Republike Hrvatske može čuti. Jednako tako, predmet kolektivne zaštite je cjelokupni svjetski i domaći repertoar, slijedom čega izvedba bilo kojeg stranog ili domaćeg autora bez dozvole organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskih prava, predstavlja prekršaj te je pri tom nevažno koja su to točno djela priopćavana, a niti je važno putem kojeg uređaja sa zvučnicima su djela priopćavana.
22. Budući da su mobilne kućice nesporno mjesto dostupno javnosti, te s obzirom da već samo postojanje TV u njima omogućava javno priopćavanje autorskih glazbenih djela, nesporno je da su okrivljenici ostvarili obilježja prekršaja koji im se stavljaju na teret.
23. Dakle, iz navedenih dokaza nesporno proizlazi da je upravo I. okr. pravna osoba vlasnik mobilnih kućica u predmetnom kampu te da su 9. svibnja 2024., u vrijeme nadzora javnog korištenja autorskih glazbenih djela po referentu HDS ZAMP-a, za vrijeme trajanja sezone od 1. travnja do 30. listopada, obavljali djelatnost pružanja usluge smještaja gostima mobilnih kućica, kojih je mobilnih kućica ukupno 63 u tom kampu, te su sve opremljene sa TV uređajima.
24. Nisu u pravu okrivljenici kada tvrde da u prekršajnom postupku na teret tužitelja treba utvrditi tko je korisnik autorskog djela sukladno Zakonu, a koje utvrđenje je potrebno kako bi se mogle utvrditi obveze u vezi javnog priopćavanja autorskih djela javnosti sukladno Zakonu te od kojeg autora je priopćavano autorskog djelo tijekom nadzora, a utvrđenje navedene činjenice je potrebno kako bi se utvrdilo da li je postojala eventualna obveza okrivljene pravne osobe za ishođenjem odobrenja isključivo od HDS-a-ZAMP-a ili eventualno od autora ili drugog nositelja autorskog prava te da prvostupanjski sud treba provjeriti da li tužitelj kao organizacija za kolektivno ostvarivanje zaštite autorskih muzičkih prava ima punomoći za obavljanje poslova kolektivnog ostvarivanja prava za koje je ovlaštena, za sve domaće i strane nositelje takvih prava.
25. Hrvatsko društvo skladatelja temeljem presumirane punomoći ovlašteno je ostvarivati prava svih domaćih i stranih nositelja prava, a kako se radi o zaštiti malih prava koja se štite kolektivno, u postupku nije potrebno utvrđivati koja autorska glazbena djela su javno priopćavana kritične zgode. Teret dokaza da bi priopćavali glazbu koja nije pod zaštitom ZAMP-a je na okrivljenicima, a ne na tužitelju.
26. Nadalje, valja napomenuti, kako okrivljenici ničime nisu dokazali navode svoje obrane, nisu dostavili nikakve materijalne dokaze, a niti su imali daljnjih dokaznih prijedloga u ovom postupku pa je prema mišljenju Suda obrana okrivljenih dana tek paušalno, radi pokušaja izbjegavanja prekršajne odgovornosti.
27. Slijedom navedenog, Sud je okrivljenike proglasio krivima te im izrekao novčane kazne primjerene načinu i težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika, kao i svim okolnostima iz čl. 36. st. 2. Prekršajnog zakona. Imajući u vidu prirodu i značaj počinjenog prekršaja, te sve navedene okolnosti, Sud je okrivljenicima izrekao minimalne novčane kazne koje su zakonom propisane u rasponu od 663,61 euro do 6.636,14 eura - za I okr. i 265,45 eura do 1.327,23 eura - za II okrivljenika. Pri odluci o visini novčane kazne Sud u odnosu na oba okrivljenika kao olakotno imao u vidu dosadašnju nekažnjavanost za istovrsne prekršaje, dok posebnih otegotnih okolnosti u odnosu na oba okrivljenika Sud nije našao.
28. Odluka o troškovima prekršajnog postupka temelji se na citiranim zakonskim odredbama, a visina paušala određena je prema duljini i složenosti postupka, u skladu s Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine", broj 18/13) kojim je paušalni iznos određen u rasponu od 13,27 do 663,61 eura.
U Zagrebu 3. listopada 2025.
Zapisničarka
Sutkinja
Ana Pavlek
Ivana Šurjak
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv presude okrivljenici, tužitelj, te osobe navedene u čl. 192. st. 1. Prekršajnog zakona imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8 u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Presuda se dostavlja:
1. I okrivljenoj pravnoj osobi: ECG CROATIA d.o.o., [adresa] Pula
2. II okrivljenoj odgovornoj osobi: ZČŠŽ, [adresa]
2 C, [adresa] Pula
3. tužitelj: ZAMP-Hrvatsko društvo skladatelja, Stručna služba za zaštitu autorskih
muzičkih prava, Heinzelova 62 A, [adresa] Zagreb,
4. pismohrana-ovdje
