REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2136/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perici, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice DV iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica ZV, radi isplate zaostataka mirovine, 3. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/23-01/03113398993, URBROJ: 341-99-05/3-23-5666 od 8. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/23-01/03113398993, URBROJ: 341-99-05/3- 23-5666 od 8. ožujka 2024. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Sisku, KLASA: UP/I 140-02/23-01/03113398993, URBROJ: 341-15-05/3-23-14000 od 4. listopada 2023.

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem odbijen je, kao na zakonu neosnovan, zahtjev tužiteljice da joj se isplate zaostaci mirovina njezinog oca PV, rođ. **.**.1925., za razdoblje od 1.8.1991. do 1998. godine.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužiteljica osporava odluku tuženika navodeći da nije na zakonu osnovana, te da je u konkretnom predmetu trebalo primijeniti odredbe članka 4. Zakona o mirovinskom osiguranju, kojim je propisano da se dospjela novčana primanja na ime prava iz mirovinskog osiguranja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mirovine, mogu naslijediti. Navodi da je rješenjem Općinskog suda u Novskoj, poslovni broj: O-232/01-3 od 19.11.2001. godine naslijedila zaostale, a neisplaćene mirovine iza pok. oca PV, stoga smatra da takvu odluku suda upravno tijelo odnosno tuženik ne može osporiti. Suprotno postupanje bilo bi povreda načela o podjeli vlasti u Republici Hrvatskoj i povreda Ustava Republike Hrvatske.

3.1. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.

4.1. Tuženik ističe da Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22, dalje: ZOMO) razlikuje dvije vrste dospjelih novčanih primanja iz mirovinskog osiguranja - ona koja nisu isplaćena zbog okolnosti koje je izazvao korisnik primanja ili nekih drugih objektivnih okolnosti (članak 95. stavak 4. ZOMO-a) i ona koja nisu isplaćena do smrti korisnika i koja se nasljeđuju (npr. posljednja neisplaćena mirovina, članak 4. ZOMO-a).

4.2. Citira odredbe članka 4. ZOMO-a kojim je, između ostaloga, propisano da se dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mogu nasljeđivati, a o tim primanjima se ne odlučuje u upravnom, već u ostavinskom postupku. Napominje da se o dospjelim primanjima iz članka 95. stavku 4. ZOMO-a odlučuje u povodu zahtjeva korisnika mirovine (članak 95. stavak 7. ZOMO-a), pa zakonski nasljednik, koji nije ovlaštenik tog potraživanja, isto može zahtijevati samo u slučaju da je preuzeo postupak iza ovlaštenika koji je umro u tijeku tog postupka. Budući da sada pok. otac tužiteljice ČV nije za života podnio zahtjev za isplatu dospjelih, a neisplaćenih primanja iz mirovinskog osiguranja za sporno razdoblje tuženik navodi kako nije bilo zakonske osnove da se zahtjevu tužiteljice udovolji već je sukladno članku 95. stavku 7. ZOMO-a, zbog nedostatka aktivne legitimacije, isti odbijen, pri tom se poziva na dosadašnju praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, prema kojoj kao nasljednica korisnika mirovine koji nije za života podnio zahtjev za isplatu dospjelih svota mirovine, nema pravo ni tražiti isplatu dospjelih, a neisplaćenih mirovinskih primanja korisnika mirovine.

4.3. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS) sud je 26. rujna 2025. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

5.1. Na temelju odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tužiteljice, koja iako uredno pozvana raspravi nije pristupila, niti je svoj izostanak opravdala.

5.2. Na navedenoj raspravi tuženik u bitnome navodi kao u odgovoru na tužbu.

6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku kao i činjenice koje je sam utvrdio.

6.1. Izvođenje daljnjeg dokaznog postupka stranke spora nisu predložile.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko rješenje doneseno u postupku pokrenutom zahtjevom tužiteljice dana 14. veljače 2023. godine, a isti je odbijen pozivom na odredbe članka 4. stavka 1. ZOMO, uz obrazloženje da je otac tužiteljice ČV bio korisnik starosne mirovine priznate rješenjem Područne službe u Sisku broj MS-40279 od 8. ožujka 1991, počevši od 17. studenog 1990; da je imenovani umro **.**.2001., te da za života nije podnio zahtjev za isplatu neisplaćenih mirovinskih primanja.

9. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu.

10. Iz dostavljene dokumentacije spisa nedvojbeno proizlazi da je otac tužiteljice ČV bio korisnik mirovine, priznate rješenjem nadležnog upravnog tijela RFMIORH, Područne službe u Sisku od 8. ožujka 1991., počevši od 17. studenog 1990., a da u određenom vremenskom razdoblju (prema navodima tužiteljice od 1991. do 1998.) ta mirovina nije bila u isplati. Spisu ne prileži rješenje o obustavi isplate, međutim, iz sadržaj izlista – banke podataka doznačenih mirovinskih primanja (upit-2) koji prileži spisu tuženika vidljivo je da se „ne isplaćuju mirovinska primanja“.

10.1. Nadalje, nije sporno u ovom postupku da pok. otac tužiteljice za svog života, a preminuo je 18. rujna 2001. nije podnio zahtjev za isplatom mirovina u naznačenom razdoblju.

10.2. Također nije sporno da je zahtjev podnesen 14. veljače 2023. godine, a tužiteljica ga temelji na rješenju o nasljeđivanju od 19. studenog 2001. prema kojemu je naslijedila – zaostatke mirovine u neutvrđenom iznosu.

11. Člankom 4. stavkom 1. ZOMO propisano je da su prava iz mirovinskog osiguranja neotuđiva osobna materijalna prava, ne mogu se prenijeti na drugoga niti se mogu naslijediti. Dospjela novčana primanja koja nisu isplaćena do smrti korisnika mogu se nasljeđivati, a novčana primanja nakon smrti korisnika koji nema nasljednika iznimno od propisa o nasljeđivanju pripadaju Republici Hrvatskoj, odnosno državnom proračunu.

11.1. Člankom 95. stavkom 3. ZOMO propisano je da u slučaju smrti korisnika mirovine, dospjela mirovina i druga primanja pripadaju do zadnjeg dana u mjesecu u kojem je korisnik umro.

11.2. Prema stavku 4. članka 95. ZOMO Zavod može obustaviti isplatu mirovine i drugih primanja iz mirovinskog osiguranja u okolnostima koje je izazvao korisnik primanja ako korisnik primanja ne dostavi osobni identifikacijski broj (OIB), ne dostavi potvrdu o životu, ne obnovi punomoć, ne dostavi obavijest o promjeni adrese, odnosno ne dostavi bilo koji drugi podatak ili dokument koji Zavod zatraži, a koji Zavod ne može pribaviti službenim putem, ili ako korisnik primanja ne obavi radnju ili ne izvijesti Zavod o činjenicama važnim za daljnju isplatu mirovine ili drugog primanja.

11.3. Prema stavku 6. članka 95. ZOMO isplata obustavljenog primanja iz stavka 1. ovoga članka ponovo će se uspostaviti od prvog dana sljedećeg mjeseca nakon dostave Zavodu traženog podatka, isprave ili obavijesti, odnosno nakon poduzimanja potrebne radnje važne za daljnju isplatu primanja.

11.4. Prema stavku 7. članka 95. ZOMO dospjela primanja iz stavka 4. ovoga članka, koja nisu isplaćena zbog okolnosti koje je izazvao korisnik primanja, mogu se naknadno isplatiti najviše za dvanaest mjeseci unatrag računajući od dana kada su Zavodu dostavljeni traženi podaci, isprave ili obavijesti.

12. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika i primjenjujući citirane odredbe propisa na koje se u obrazloženjima odluka pozivaju i upravna tijela, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, kao i primjena materijalnog prava nije dovedeno u pitanje. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.

13. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, čime je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja mora sadržavati.

14. Tužiteljica u tužbi iznosi iste razloge kojima je osporavala zakonitost prvostupanjskog rješenja, dakle, razloge koje je tuženik cijenio neosnovanima, a s kojim je u cijelosti suglasan i ovaj sud. Za zaključke tuženika iznesene u osporenom rješenju postoji uporište u dokumentaciji spisa tuženika i citiranim odredbama ZOMO- a, dok tužiteljica ne dostavlja relevantne dokaze niti predlaže izvođenje dokaza kojima bi navedene zaključke, u svezi primjene citiranih odredaba osporila.

15. Prema ocjeni suda, primjenjujući citirane odredbe na činjenično stanje kako je utvrđeno i prethodno navedeno, nema osnova za uvažavanje zahtjeva tužiteljice. Osnovano i opravdano navodi tuženik, a prihvaća i ovaj Sud da se odredbe članka 95. stavka 4. i 7. ZOMO ne mogu tumačiti na način kako to čini tužiteljica.

15.1. Niti okolnost što je rješenjem o nasljeđivanju tužiteljica oglašena nasljednikom neisplaćenih mirovinskih primanja u neutvrđenom iznosu, ne dovodi do drugačije odluke.

15.2. U konkretnom predmetu nesporno je da pok. otac tužiteljice za svog života kao korisnik mirovine nije podnio zahtjev za uspostavom isplate mirovinskih primanja, pa nema osnova da se tužiteljici po zahtjevu iz 2023., prizna isplata mirovine, imajući u vidu citirane odredbe.

16. Tužbene navode stoga sud nije prihvatio osnovanima, isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

17. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

18. Sud nije utvrdio razloge ništavosti pojedinačne odluke na koje sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.

19. Zbog navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 3. listopada 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. MV, [adresa] – za DV

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] Zagreb, A. Mihanovića 3

3. U spis