Poslovni broj: Gž Ovr-319/2023-2

 

             

 

 

 

 

 

 

   Poslovni broj: Gž Ovr-319/2023-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

   R J E Š E NJ E              

 

 

Županijski sud u Puli – Pola, po sucu Zoranu Šariću, sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja E. M. d.o.o. Z.,  OIB…, kojeg zastupa punomoćnica A. J., odvjetnica u O. društvu A. & J. d.o.o. iz Z., protiv ovršenice E. C. iz M., OIB…, koju zastupa punomoćnica mr.sc. S. B., odvjetnica iz P., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Ovr-945/2019-35 od 22. svibnja 2023., 19. rujna 2023.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I              Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj Ovr-945/2019-35 od 22. svibnja 2023.

 

II              Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odgođena je ovrha do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodi kod istog suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-611/2021.

 

2.              Protiv toga rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnosi ovrhovoditelj, isto pobija u cijelosti i to zbog pogreško i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog bitne povrede pravila postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnome, ovrhovoditelj navodi da ovršenica svojim prijedlogom nije dokazala da su ispunjene pretpostavke iz čl. 65. st. 1. toč. 1. do 10. Ovršnog zakona; da ovršenica nije dokazala vjerojatnost nastanka teško nadoknadive štete; da je ovršenica kao založni dužnik dobrovoljno dala suglasnost da se protiv nje može zatražiti i ishoditi prisilna ovrha u slučaju dospjelih, a neispunjenih tražbina iz predmetnog Ugovora o kreditu da bi u slučaju uspjeha ovršenice s tužbom ona mogla zatražiti naknadu štete nastalu joj provedbom ovrhe; da je cilj ovršenice odugovlačenje i opstrukcija postupka; da teško nadoknadivu ili nenadoknadivu štetu ovršenica mora dokazati; da pravna shvaćanja iz presude suda Europske unije su obvezna i za prvostupanjski sud, ali da presuda suda Europske unije a ni Direktiva 93/13 ne predstavljaju materijalno pravo; da bez ispitivanja pretpostavki u konkretnom slučaju nije bilo moguće donijeti valjanu odluku pa ovrhovoditelj predlaže da se njegova žalba uvaži, da se pobijano rješenje "izmjeni", podredno da se isto ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje, a ovrhovoditelj potražuje i trošak žalbe.

 

3.              U odgovoru na žalbu ovršenica, u bitnome, navodi da je žalba ovrhovoditelja neosnovana.

 

4.              Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

 

5.              Pobijanim prvostupanjskim rješenjem predmetna ovrha na nekretnini ovršenice k.č.br. 4604/2 k.o. U. odgođena je do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se kod istog suda prvog stupnja vodi pod poslovnim brojem P-611/2021, a to svoje rješenje prvostupanjski sud temelji na primjeni odredbe čl. 65. st. 1. toč. 4. i 5. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/21, dalje: OZ) te primjeni Direktive vijeća Europe 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima

 

6.              Ispitujući pobijanu presudu u granicama navoda žalbe, pazeći dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), ocjena je ovoga suda kao suda drugog stupnja, da je pobijano rješenje, u njegovom bitnom dijelu, valjano i zakonito.

 

7.               U predmetnom ovršnom postupku radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja provodi se ovrha na nekretnini ovršenice, a ovršna isprava koja je bila "temelj" za određivanje predložene ovrhe je bio Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine (dalje: Ugovor) koji je solemniziran (potvrđen) po javnom bilježniku i koji je naknadno izdao i klauzulu (potvrdu) ovršnosti.

 

8.              U predmetnom ugovornom odnosu ovršenica je, očito, bila potrošač, a ta ovršna isprava nije "prošla" sudsku kontrolu pa je dakle, već iz toga proizašla obveza prvostupanjskog – ovršnog suda da preispita sadrži li taj potrošački ugovor, dakle, ovršna isprava nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe (Vrhovni sud Republike Hrvatske Su IV-87/2022-2 od 11. ožujka 2022.), a dok se ne odluči je li ovrha dopuštena sud će odgoditi ovrhu po službenoj dužnosti (toč. 1. pod toč. 11. navedenih zaključaka).

 

9.              Predmetni Ugovor je sadržavao ugovornu odredbu o promjenjivosti kamatne stope (čl. 6. Ugovora) i uz ugovorenu valutnu klauzulu u CHF (čl. 4. Ugovora), a višestruka je sudska praksa zauzela stajalište o nepoštenosti takvih odredbi i obvezi isplate po osnovu stjecanja bez osnove.

 

10.              U toj situaciji kada, očito, ovrhovoditelj ima tražbinu spram ovršenice, ali i ovršenica izvjesno, kao potrošač, ima tražbinu spram (pravnog prednika) ovrhovoditelja, nije jasno koliko iznose te tražbine i je li bilo uvjeta za otkaz Ugovora o kreditu (239 t. 7-2. obrazloženja), a što ovršni sud, u konkretnom slučaju, još ne može utvrditi.

 

11.               Kako je, dakle, nedvojbeno da se između istih stranaka već vodi parnični postupak pod poslovnim brojem P-611/21 radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom, kada je ovršenica i nakon izdavanja klauzule ovršnosti uplatila značajna novčana sredstva, a i dalje se vrše obustave na plaći, kod još neutvrđene visine obveze ovršenice prodajom nekretnine ovršenice za nju bi nastala nenadoknadiva odnosno teško nadoknadiva šteta pa je sud prvog stupnja pravilno odgodio ovrhu do pravomoćnog okončanja predmetnog parničnog postupka.

 

12.              Da bi se dopustila i provela ovrha protiv ovršenika – potrošača na nekretnini nije dostatno samo postojanje ovršne isprave – nužno je da je ta obveza utemeljena na zakonu, prošla određenu sudsku kontrolu i da je potrošaču poznata i visina te njegove obveze.

 

13.              Kako će se to znati tek po okončanju navedenog parničnog postupka, provedbom ovrhe prije okončanja tog postupka za ovršenicu bi mogla nastati nenadoknadiva ili teško nadoknadiva šteta jer bi njena kuća mogla biti prodana, a pri tome ovrhovoditelj neće pretrpjeti nikakvu štetu, jer je njegova tražbina osigurana, pa je onda sud prvog stupnja pravilno ovrhu odgodio, a žalba ovrhovoditelja je stoga neosnovana.

 

14. Glede ostalih žalbenih navoda ovrhovoditelja valja navesti da sudove obvezuju pravna stajališta iz presuda Suda Europske unije, da se radnje ovršenice ne mogu smatrati odugovlačenjem, a logična je i životno uvjerljiva tvrdnja ovršenice o nastanku teško nadoknadive štete u slučaju prodaje predmetne nekretnine i ne može se prihvatiti tvrdnja ovrhovoditelja o mogućnosti naknade te štete od ovrhovoditelja, to tim više što ovrhovoditelj ne provođenjem ovrhe do okončanja predmetnog parničnog postupka neće trpjeti nikakvu štetu.

 

15.              Slijedom navedenog, valjalo je žalbu ovrhovoditelja odbiti kao neosnovanu, potvrditi pobijano rješenje te donijeti odluku kao u izreci, a na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ.

 

16.               Odluka o trošku žalbe ovrhovoditelja temelji se na odredbi čl. 166. st. 1., a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP.

 

 

U Puli, 19. rujna 2023.

 

Sudac

 

  Zoran Šarić,v.r.