Poslovni broj: Gž-573/2022-3

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Vesna Vrkić Perak kao predsjednice vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Klaudije Grubišić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I.B. iz Z.,…. , OIB: …, zastupan po punomoćniku I.S., odvjetniku u Z. protiv tužene banka d.d., Z., …, OIB:…, zastupan po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-7380/2019-32 od 20. travnja 2022. na sjednici vijeća održanoj dana 19. rujna 2023.

 

r i j e š i o  j e

 

              I. Prihvaća se žalba tužene kao osnovana, te se ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-7380/2019-32 od 20. travnja 2022. i predmet vraća na ponovni postupak.

              II. Odbija se žalba tužene te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-7380/2019-32 od 20. travnja 2022.

              III. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom tuženoj je naloženo da tužitelju isplati iznos od 15.389,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate u razdoblju od 16. siječnja 2009. zaključno sa 16. prosinca 2013. zbog ništetnosti odredbi ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.505,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 20. travnja 2022. pa do isplate sve u roku 15 dana.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu i rješenje iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13.  89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu prihvaćanje žalbe i preinaku prvostupanjske presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova parničnog postupka uvećanih za troškove sastava žalbe a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

2.1. Tužena smatra da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o istaknutom prigovoru zastare počinio bitnu povredu iz članka 354. stavak 2. podstavak 11. ZPP-a jer je primijenio stajalište sukladno kojem dolazi do prekida zastarnog roka za individualne restitucijske zahtjeve podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu te ponovnom tijeku zastare iz kolektivnog spora.

Naime nije vidljivo da li je sud nespornim utvrdio da se tužitelj pozvao na pravne učinke presude iz kolektivnog spora slijedom čega se nije mogao pozvati niti na pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu VSRH) od 31. siječnja 2022. (Su-IV-33/2022.).

2.2. U konkretnom slučaju postojanje jedinstvenog i sumarnog zahtjeva za isplatu po dvije različite osnove nije moguće razabrati koliko od svake dosuđene mjesečne preplate se odnosi na način promjene kamatne stope a koliko na valutnu klauzulu što je bitno zbog pravomoćnosti presuda u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF a osim toga nije vodio računa o tijeku zastarnog roka obzirom na preinaku tužbe.

2.3. Tužena smatra da je prvostupanjski sud pogrešnom primjenom odredbe članka 190. ZPP-a dopustio preinaku tužbe obzirom da je tužitelj imao dovoljno vremena pribaviti sve podatke za postavljenje urednog tužbenog zahtjeva.

2.4. Tužena nadalje navodi da je u konkretnom slučaju tužitelj trebao dokazati svoje svojstvo prosječnog potrošača imajući u vidu odredbu članka 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03., 46/07., 79/07. – dalje u tekstu ZZP/03.).

2.5. Sud je saslušao tužitelja ali ostaje neutvrđeno je li tužitelj primijenio dužnu pažnju prilikom sklapanja ugovora o kreditu slijedom čega osporava i utvrđenja prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

2.6. Nadalje tužena navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo i u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.

Naime ako bi se prema pravnom shvaćanju VSRH od 31. siječnja 2022. smatralo da zastarni rokovi za tražbine tužitelja teku od pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora tada bi tužitelj eventualno bio ovlašten tražiti zatezne kamate od dana pravomoćnosti tih presuda a ne od dana izvršene preplate.

Osim navedenog prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH od 05. ožujka 2004. ugovorne strane iz ništetnog ugovora treba smatrati savjesnim pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva a ne od dana preplate.

2.7. Tužena osporava i odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da prvostupanjski sud ne obrazlaže da li su i koji troškovi bili potrebi u smislu odredbe članka 155. ZPP-a te imajući u vidu da je sud donio presudu isključivo na temelj utvrđenja iz kolektivnog spora smatra da je navedena odluka nezakonita.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

              4. Žalba je osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. podstavak 11. navedenog zakona kako to proizlazi iz sadržaja žalbe jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim tako da se presuda može ispitati.

6. Predmet spora je zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

7. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o nenamjenskom kreditu 10. studenog 2008. prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 10.980,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB-a na dan isplate na rok otplate od 60 mjeseci uz kamatnu stopu od 8,70% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene kao i to da je tužitelj kredit otplatio u cijelosti.

Nadalje je nesporno da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i tečaj CHF.

Prema nalazu i mišljenju vještaka knjigovodstveno-financijske struke a uzevši u obzir početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj CHF tužitelj je s osnova promjene kamatne stope preplatio iznos od 582,65 kuna a s osnova promjene tečaja 14.807,30 kuna.

8. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 502.c. ZPP-a odnosno na utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF utvrđuje osnovanost tužbenog zahtjeva obzirom na ništetnost navedenih odredbi ugovora sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate pa do isplate pri čemu odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare a obzirom da je nakon provedenog vještačenja tužitelj preinačio tužbu dopušta predmetnu preinaku pozivom na odredbu članka 190. stavak 2. ZPP-a.

9. U svezi žalbenih navoda u pogledu primjenjivosti utvrđenja sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF treba reći kako je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

              Nesporno je da se tužitelj u tužbi i tijekom postupka poziva na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.

              9.1. Tužena pravilno navodi da se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud Republike Hrvatske, U-III/4613/2021., U-III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III-5458/2021.).

              9.2. Pri tome ovaj sud napominje da je teret dokaza na okolnost da li je tužitelj kao potrošač u postupnosti bio upoznat sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogao donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru na strani tužene a ne tužitelja.

              9.3. Obzirom na gore izloženo prvostupanjski sud je tijekom postupka saslušao tužitelja i osobnog bankara te suprotno žalbenim navodima pravilnom ocjenom dokaza utvrdio da se radi o potrošačkom ugovoru kao i to da tužitelj nije bio u dovoljnoj mjeri obaviješten o pravnim i ekonomskim posljedicama radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.

              9.4. Iz stanja spisa nespornim proizlazi da je tužitelj u tužbi od 12. lipnja 2019. pozivajući se na presude sudova u kolektivnom sporu o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli postavio ukupni zahtjev za isplatu iznosa od 14.484,50 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 16. siječnja 2009.

              Nakon provedenog vještačenja je povisio tužbeni zahtjev svojim podneskom od 19. ožujka 2021. te sada potražuje također ukupan iznos od 15.389,95 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana izvršene preplate pa do isplate.

              9.5. Prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 190. stavak 2. ZPP-a dopustio preinaku tužbe (o tome i Zaključak broj 4. sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela VSRH od 26. studenog 2021., poslovni broj: Su-IV-162/2021.) no po ocijeni ovoga suda je pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o istaknutom prigovoru zastare iz razloga što u tome dijelu nije u potpunosti utvrđeno činjenično stanje.

              9.6. Naime prema odredbi članka 241. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.,  29/18., 114/22. i 156/22. - dalje u tekstu ZOO) zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a).

Potraživanje tužitelja zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 12. lipnja 2019. i pravomoćnost presuda o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli (13. lipnja 2014., 14. lipnja 2018.) uz prihvaćanje objedinjenog pravnog shvaćanja Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV-33/2022-2  ali isto tako i vrijeme preinake tužbe nužno je utvrditi u postupku koji dio preinačenog tužbenog zahtjeva se odnosi na preplatu zbog promjenjive kamatne stope odnosno valutne klauzule obzirom da za preinačeni dio zahtjeva je prilikom donošenja odluke o prigovoru zastare bitan dan preinake a ne dan podnošenja tužbe (o tome VSRH, Rev x-484/2014., Rev x-249/2009., Rev-21/2010.).

Pri tome treba imati u vidu da bi obzirom na dan preinake tužbe i dan pravomoćnosti presude o ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi preinačeni dio za ovaj dio zahtjeva bio u zastari slijedom čega bi sud o tome dijelu tužbenog zahtjeva trebao odlučivati imajući u vidu postavljeni tužbeni zahtjev od 12. lipnja 2019.

9.7. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata u slučaju osnovanosti zahtjeva za isplatu.

Naime prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

              Kao što je već navedeno u postupku kolektivne zaštite je utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila navedene ništetne odredbe a slijedom navedenog je i nepošteni stjecatelj navedenog iznosa preplate kredita.

              Pri tome se tužena pogrešno poziva na pravo shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 05. ožujka 2004. jer savjesnost ugovornih strana iz ništetnog ugovora predstavlja oborivu pretpostavku.

              10. Obzirom da prvostupanjski sud nije pravilno i u potpunosti utvrdio činjenično stanje u pogledu iznosa preinačenog dijela tužbenog zahtjeva a što je bitno s obzirom na istaknuti prigovor zastare ovaj sud je sukladno odredbi članka 370. ZPP-a prihvatio žalbu tužene i ukinuo prvostupanjsku presudu.

10.1.               U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti navedene procesne povrede te će po potrebi dopunom vještačenja točno utvrditi koji iznos tužbenog zahtjeva i preinačenog dijela tužbenog zahtjeva se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu a koji na valutnu klauzulu te donijeti novu zakonitu odluku o tužbenom zahtjevu, zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka.

              10.2. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a.

 

 

Vukovar, 19. rujna 2023.

 

              Predsjednik vijeća

              Vesna Vrkić Perak

1 Fiksni tečaj konverzije 7,53450