1                Poslovni broj Gž-192/2023-3

             

              REPUBLIKA HRVATSKA              

              ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA              

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola               Poslovni broj Gž-192/2023-3

 

 

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

 

PRESUDA

 

 

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice L. F. iz Z., OIB… koju zastupa punomoćnica D. R., odvjetnica u Z., protiv tuženog N. H. d.o.o. O., OIB … kojeg zastupa punomoćnica A. M. T., odvjetnica u S., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-168/2020 od 25. listopada 2022., u sjednici održanoj 19. rujna 2023.,

 

 

presudio je

 

 

1. Djelomično se uvažava žalba tužiteljice te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-168/2020 od 25. listopada 2022. preinačuje u dijelu odluke o glavnoj stvari i parničnim troškovima tako da u preinačenom dijelu glasi:

 

„1. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. K. iz K. poslovni broj Ovrv-67/2019 od 31. svibnja 2019. tako da glasi:

„Nalaže se tuženiku N. H. d.o.o. za turizam i usluge, O., isplatiti tužiteljici L. F. iznos od 265,45 eura[1] / 2.000,00 kuna sa  zateznim kamatama koje teku od 13. prosinca 2018. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 8 dana.“

 

2. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 298,72 eura / 2.250,69 kuna sa zateznim kamatama koje teku od 25. listopada 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se u preostalom iznosu od 439,22 eura / 3.309,31 kuna odbija zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova.“

 

2. Djelomično se odbija žalba tužiteljice te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj Povrv-168/2020 od 25. listopada 2022. potvrđuje u dijelu kojim je ukinut platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. K. iz K. poslovni broj Ovrv-67/2019 od 31. svibnja 2019. i odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 2.521,73 eura / 19.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 28. studenoga 2018. do isplate po stopi koja je propisana člankom 29. Zakona o obveznim odnosima, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za pet postotnih poena, počev od prvog dana nakon dospijeća pa do isplate, da joj na dosuđeni iznos iz točke I. izreke ove presude od 265,45 eura / 2.000,00 kuna isplati zatezne kamate po stopi preko referentne stope HNB-a uvećane za tri postotna poena (tj. za daljnja dva postotna poena) i da joj na isti iznos isplati zatezne kamate za razdoblje od 28. studenoga 2018. do 13. prosinca 2018. te da joj naknadi troškove postupka.

 

3. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

4. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1.          Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odlučeno je sljedeće:

 

„I. Ukida se platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika I. K. iz K. od 31. svibnja 2019. pod posl. br. Ovrv-67/2019, te se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku N. H. d.o.o. za turizam i usluge, O., OIB…, zastupan po zakonskom zastupniku B. P. P. S., OIB:…da u roku od 8 dana od dostave ovog rješenja tužitelju plati iznos od 21.000,00 kn (2.787,18 eura) sa zakonskom zateznom kamatom po stoji koja je propisana čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 5 postotnih poena, počev od prvog dana nakon dospijeća pa do isplate i to:

- na iznos od 21.000,00 kn (2.787,18 eura) tekućom od 28. studenog 2018. godine sve do isplate

kao i da plati nastali trošak ovog postupka u iznosu od 2.025,00 kn (268,76 eura) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja o ovrsi, pa do isplate, po referentnoj kamatnoj stopi iz čl. 29 Zakona o obveznim odnosima uvećanoj za pet postotnih poena, a sve to u roku od osam dana od dana dostave otpravka ovog rješenja, a u slučaju nepodmirenja gore navedena tražbine u roku od 8 dana od dostave rješenja o ovrsi, nalaže se ovršeniku da ovrhovoditelju nadoknadi i predvidive troškove ovršnog postupka, kao i da na te troškove plati zakonsku zateznu kamatu po stoji zakonske zatezne kamate koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za 5 postotnih poena, a temeljem čl. 29 Zakona o obveznim odnosima i predstečajnoj nagodbi od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do isplate.“

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 5.560,00 kuna (737,94 EUR) zajedno sa zateznom kamatom od 25. listopada 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

 

2.          Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., dalje: ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je sud u donošenju pobijane presude počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. i 12. ZPP-a. Osporava zaključak prvostupanjskog suda da među strankama nije bilo poslovnog odnosa budući da je sam tuženik priznao osnovu tražbine kada je ponudio djelomično platiti račun, slijedom čega sud nije bio ni ovlašten ocjenjivati jesu li stranke bile u poslovnom odnosu. Predmetno plaćanje da je nudio B. P. P., kao jedini osnivač i odgovorna osoba tuženika koji, nakon što mu je dostavljen račun, nije imao nikakvih primjedbi što račun glasi na njega kao fizičku osobu niti je tražio da se račun izmijeni, a tomu suprotne tvrdnje tuženika da su paušalne i ničim potkrijepljene. Smatra da je zaključak suda kako bi imala pravo na nagradu tek po zaključenju ugovora u suprotnosti s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., dalje: Odvjetnička tarifa) prema kojoj ima pravo na nagradu kada je ugovor sastavljen. Ističe da je ugovor o ortaštvu sastavila nakon što je u više navrata održala sastanak sa zakonskim zastupnikom tuženika i od njega dobila dokumentaciju te upute za sastav ugovora. Izražava čuđenje zaključkom suda da postoji vjerojatnost kako je knjigovođa tuženika B. S. prilikom knjiženja predmetnog računa postupala protivno nalogu zakonskog zastupnika tuženika te da je u korist tužiteljice možda i počinila kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti. Protivno činjenici što sud izvodi zaključke o odnosu B. S. i stranaka bez da ju je saslušao, iako je predlagala njeno saslušanje. Osporava i zaključak suda da predmetni račun nije zaveden u bilanci tuženika, jer suprotno proizlazi iz dopisa Porezne uprave te je samo financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem koje je predložila bilo moguće utvrditi odnosi li se to knjiženje na predmetni račun. Predlaže uvažiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu i održati na snazi platni nalog te dosuditi tužiteljici troškove postupka odnosno ukinuti pobijanu presudu i vratiti na ponovno suđenje.

 

3.          Sa žalbom tužiteljice sud prvog stupnja postupio je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

 

4.          Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kome navodi da B. P. P. od tužiteljice nije zahtijevao sastav ugovora nego dugoročnu procjenu isplativosti ulaganja, a ugovor kojega je tužiteljica izradila da je bio radna verzija. Posebno ističe kako je u svom iskazu tužiteljica potvrdila da joj nije poznat porezni režim koji bi se primjenjivao na promet nekretninama, kako vezano uz ortački ugovor tako i ugovor o unošenju nekretnine u vlasništvo društva, što je upravo bio zadatak zatraženog pravnog savjetovanja vlasnika nekretnine. Navodi i da mu tužiteljica  nije dala ponudu s cijenom pravne usluge i obrazloženjem opravdanosti sastavljanja tog ugovora. Ističe da zaključak o promašenoj pasivnoj legitimaciji proizlazi iz iskaza same tužiteljice. Ponavlja da je po zaprimanju spornog računa zakonski zastupnik tuženika kontaktirao tužiteljicu i prigovorio joj, kako u odnosu na visinu tako i na adresata, na što mu je tužiteljica rekla da račun glasi na firmu jer će firma graditi, a da će sporni račun stornirati. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

5.          Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

 

6.          Predmet ovog spora, proizašlog iz ovršnog postupka pokrenutog na temelju vjerodostojne isprave, je zahtjev tužiteljice, kao odvjetnice, da joj tuženik isplati iznos od (nekadašnjih) 21.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 28. studenoga 2018. do isplate po računu broj 114PJ1/1 od 27. studenoga 2018., na ime usluge sastavljanja ugovora o ortaštvu radi zajedničke izgradnje stambeno-poslovne građevine odnosno  odlučivanje o osnovanosti platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz K. poslovni broj Ovrv-67/2019 od 31. svibnja 2019. kojim je o tome zahtjevu odlučeno.

 

6.1.      Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev zaključivši da stranke nisu bile u obveznopravnom odnosu, jer da su u takvom pravnom odnosu eventualno mogli biti tužiteljica i osobno B. P. P., a među strankama da nije sastavljen ugovor o djelu predmet kojega je trebalo biti sastavljanje ugovora o ortaštvu.

 

7.          Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. ZPP-a),  ovaj drugostupanjski sud ocijenio je da je prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza pogrešno utvrdio činjenično stanje i stoga neosnovano u cijelosti odbio tužbeni zahtjev.

 

7.1.      U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

7.2.      Neosnovano tužiteljica prigovara počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

7.3.      U prvostupanjskom postupku nije prekoračen tužbeni zahtjev pa tužiteljica neosnovano prigovara ovoj povredi (članak 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a).

 

8.          Protivno utvrđenju prvostupanjskog suda, ovaj sud nalazi da iz iskaza parničnih stranaka i materijalne dokumentacije u spisu proizlazi da su upravo parnične stranke  – tužiteljica kao odvjetnica i tuženik kojega je zastupao zakonski zastupnik B. P. P. – bili u ugovornom odnosu na temelju (usmenog) ugovora o pružanju odvjetničke usluge (ugovora o pružanju pravne pomoći), u sklopu kojega je tužiteljica savjetovala tuženika o mogućnosti realizacije investicije izgradnjom stambeno-poslovnog objekta na zemljištu u vlasništvu tuženikovog zakonskog zastupnika B. P. P. na način da se izbjegne (ponovno) plaćanje poreza na promet nekretnina te je, u konačnici, sastavila nacrt ugovora o ortaštvu, da bi se na sugestiju projektanta tuženik odlučio za drugačije, po njega povoljnije rješenje – sklapanje kupoprodajnog ugovora odnosno prenošenje nekretnine B. P. P. u temeljni kapital tuženika pa ugovor o ortaštvu nije sklopljen.

 

8.1.      Činjenica da je B. P. P. u predmetnom ugovornom odnosu s tužiteljicom nastupao kao zakonski zastupnik tuženika, a ne osobno, proizlazi iz postupanja samog tuženika tijekom prvostupanjskog postupka. Tuženik, naime, u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uopće nije osporavao svoju pasivnu legitimaciju već je, naprotiv, priznao da su upravo parnične stranke dogovorile pružanje pravne pomoći. I u podnesku od 10. lipnja 2022. tuženik priznaje da je tužiteljica razgovarala s B. P. P. kao zakonskim zastupnikom tuženika i vlasnikom nekretnine o najboljem mogućem rješenju. Zaključak o pasivnoj legitimaciji tuženika proizlazi i iz činjenice što je upravo tuženik bio investitor predmetne izgradnje te je on naručio projektnu dokumentaciju. U svome iskazu zakonski zastupnik tuženika rekao je da je od tužiteljice tražio opcije za svoje poslovanje pa je logično da je pritom mislio na poslovanje svoga trgovačkog društva, ovdje tuženika, a ne njega osobno kao fizičke osobe. Opravdano je stoga zaključiti da je pravna usluga pružena upravo tuženiku, kojega je u ugovornom odnosu s tužiteljicom predstavljao zakonski zastupnik B. P. P.. S time u vezi ovaj sud primjećuje da je u članku 10.2. nacrta Ugovora predviđeno da svaka stranka plaća troškove vlastitog pravnog savjetovanja u vezi toga ugovora, dok je člankom 13.2. predviđeno da se ugovor sastavlja u dva primjerka za potrebe ovjere, a da primjerak zadržava drugi ortak, ovdje tuženik, iz čega također proizlazi posredan zaključak da je nalogodavac bio upravo tuženik (koji će stoga zadržati i primjerak ugovora).

 

8.2.      Neosnovano je prvostupanjski sud iskaz tužiteljice da je B. P. P. od nje tražio savjet kako bi najjednostavnije gradio objekt na svom zemljištu protumačio u prilog promašene pasivne legitimacije tuženika, budući da B. P. P. zastupa tuženika, a nije uobičajeno u svakodnevnom govoru prilikom spominjanja zastupnika pravne osobe isticati i njegovo svojstvo. Ni činjenica da je tužiteljica predmetni ugovor poslala osobno B. P. P. na njegovu adresu elektroničke pošte ovo ne dovodi u pitanje, jer se s pravnim osobama komunicira preko njihovih predstavnika ili zakonskih zastupnika pa je sasvim uobičajeno da se i komunikacija putem elektroničke pošte odvija preko adresa elektroničke pošte tih osoba. Neodlučno je spominjanje B. (a ne pravne osobe - tuženika) u e-mailu B. S., jer je jasno da se radi o neformalnom izražavanju iz kojega se ne može izvlačiti relevantan zaključak o pasivnoj legitimaciji.

 

8.3.      Pasivnu legitimaciju treba cijeniti s obzirom na sve okolnosti konkretnog slučaja u kome je upravo tuženik nastupao kao investitor koji je planirao graditi objekt i koji je tražio optimalno (porezno) rješenje za realizaciju investicije. U tom kontekstu  treba cijeniti iskaz zakonskog zastupnika tuženika da je tužiteljici prigovorio ne samo na račun već i činjenicu što glasi na ime tuženika kao trgovačkog društva, jer budući da iz svih okolnosti konkretnog slučaja proizlazi drugačije, valja zaključiti da je iskaz zakonskog zastupnika tuženika u tom dijelu usmjeren na otklanjanje odgovornosti tuženika i da je kao takav neobjektivan te mu sud nije mogao pridati vjeru.

 

9.          Tužiteljica opravdano prigovara utvrđenju prvostupanjskog suda o vjerojatnosti da je knjigovođa B. S. postupala protivno nalozima zakonskog zastupnika tuženika kada je predmetni račun „dostavila na knjiženje“ odnosno, preciznije, kada je prikazala u Bilanci tuženika za 2018. trošak odvjetničkih usluga u iznosu od 21.000,00 kuna, kako proizlazi iz obavijesti Porezne uprave, Područnog ureda Dubrovnik, Ispostava Korčula od 21. rujna 2022. Ovo, prije svega, zato što se u parničnom postupku činjenice utvrđuju na razini izvjesnosti, a ne vjerojatnosti (alternativa je primjena pravila o teretu dokazivanja), a i zato što knjigovođu uopće nije saslušao. Međutim, budući da je činjenica knjiženja predmetnog računa u bilanci tuženika tek indicij za pasivnu legitimaciju tuženika, koja s izvjesnošću proizlazi iz ostalih izvedenih dokaza, to okolnost što svjedokinja nije saslušana radi utvrđenja  pod kojim okolnostima je izvršeno predmetno knjiženje nije od utjecaja na pravilnost utvrđenja odlučnog činjeničnog stanja.

 

10.      Po svojoj pravnoj prirodi ugovor o odvjetničkim uslugama ima elemente ugovora o nalogu (članci 763 - 784. Zakona o obveznim odnosima „Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., dalje: ZOO), ali i ugovora o djelu (članak 590. ZOO-a). Prema članku 613. ZOO-a naknada se kod ugovora o djelu određuje ugovorom, ako nije određena obvezatnom tarifom ili kojim drugim obvezatnim aktom (stavak 1.), a ako naknada nije određena, utvrdit će je sud prema vrijednosti rada, prema normalno potrebnom vremenu za takav posao te prema uobičajenoj naknadi za tu vrstu posla (stavak 2.).

 

11.      Tužiteljica tužbu temelji na tvrdnji da je tuženiku pružila odvjetničku uslugu sastavljanja isprave – ugovora o ortaštvu, predviđenu tbr. 29. Odvjetničke tarife, za koju je izdala račun po točki 1. toga tbr. koja predviđa nagradu iz tbr. 7. t. 1. i 2. uvećanu za 25%. Točkom 2. toga tbr. predviđeno je da za sastavljanje isprava u pravnim poslovima koji nisu procjenjivi (ortački ugovori, ugovori o zajedničkoj gradnji, ugovori o načinu korištenja i održavanja zgrada, ugovori o pretvaranju idealnog suvlasništva u etažno vlasništvo na zgradama, ugovori o diobi imovine nakon razvoda braka, ugovori o doživotnom uzdržavanju, ugovori o ustupanju i raspodjeli imovine za života), ako je u ugovoru naznačena vrijednost ugovora, odvjetniku pripada nagrada iz točke 1., a ako u ugovoru nije naznačena vrijednost ugovora nagrada od 200 bodova. Tužiteljica je uzela da je vrijednost ugovora ona vrijednost koja je navedena kao vrijednost nekretnine na kojoj će se graditi i koju bi B. P. P. unio u ortaštvo.

 

11.1. U vezi sa sadržajem ugovora odnosno naloga kojega je tuženik dao tužiteljici, iz dokaza izvedenih tijekom prvostupanjskog postupka, prvenstveno iskaza parničnih stranaka, proizlazi da tuženik tužiteljici nije dao nalog za sastavljanje ugovora o ortaštvu, već je tražio pravni savjet kako realizirati izgradnju stambeno-poslovnog objekta na nekretnini u vlasništvu svoga zakonskog zastupnika, a da ne plati porez na promet, na što je tužiteljica sačinila nacrt ugovora o ortaštvu. Nacrt sadrži praznine koje je trebalo nadopuniti pa u takvom obliku potkrepljuje tvrdnje tuženika da se radilo tek o radnom materijalu, kao ponuđenom (ali ipak neprihvaćenom) rješenju za predmetnu pravnu situaciju. Takav zaključak proizlazi i iz poruke elektroničke pošte tužiteljice upućene B. S. 19. siječnja 2018. uz koju joj dostavlja ugovor sa zamolbom da pogleda je li ugovor u redu što se tiče troškova i poreza, a što je bio osnovni interes tuženika. Iz iskaza parničnih stranaka, a ni materijalne dokumentacije priložene spisu ne proizlazi da je tužiteljica upoznala tuženika s činjenicom da će pristupiti izradi ugovora o ortaštvu, kao definitivnom rješenju, i da ga je informirala o približnim troškovima zastupanja što je bila njena obveza propisana točkom 147. Kodeksa odvjetničke etike („Narodne novine“ broj 64/07., 72/08., 64/18., 52/21., 83/21., 81/22.). Stoga se odvjetnička usluga koju je tužiteljica pružila tuženiku, u obliku u kojem ju je pružila, po shvaćanju ovog suda, može okvalificirati jedino kao pravno savjetovanje.

 

11.2. Prema tbr. 30. t. 2. Odvjetničke tarife za pisane pravne savjete i pisana pravna mišljenja s činjeničnim i pravnim obrazloženjima odvjetniku pripada nagrada iz Tbr. 7. t. 1. i 3., a za pisane pravne savjete i pisana pravna mišljenja s činjeničnim i pravnim obrazloženjima u neprocjenjivim predmetima nagrada koja nije manja od 200 bodova.

 

11.3. Ovaj sud je pravnog shvaćanja da nije moguće odrediti novčani ekvivalent predmetnog pravnog savjetovanja uobličenog u nacrt odnosno prijedlog ugovora, jer je jedina novčana vrijednost navedena u ugovoru ona koja se odnosi na vrijednost nekretnine na kojoj će se graditi i koju zakonski zastupnik tuženika, kao fizička osoba, unosi u ortaštvo i iznos plaćenog poreza na promet nekretnina kada je ta nekretnina kupljena. U takvoj situaciji, kada tužiteljica tvrdi da je vrijednost predmeta spora (pravnog savjeta) određena, a tuženik tvrdi da se ne radi o procjenjivom predmetu te da je potrebno primijeniti Tbr. 29. t. 2. Odvjetničke tarife, treba poći od načina na koji je Odvjetničkom tarifom regulirano što je procjenjiva vrijednost predmeta spora.

 

11.4. Prema Odvjetničkoj tarifi ortački ugovori i ugovori o zajedničkoj gradnji nisu procjenjivi pa ne postoji utvrdiva osnovica za obračun koju čini odrediva vrijednost imovine za koju se daje pravni savjet. Za sastavljanje takvih ugovora, ako u ugovoru nije naznačena vrijednost ugovora, tbr. 29. t. 2. Odvjetničke tarife predviđa nagradu od 200 bodova, a za pisani pravni savjet u takvim, neprocjenjivim predmetima, tbr. 30. t. 2. Odvjetničke tarife predviđena je nagrada koja nije manja od 200 bodova.

 

11.5. Slijedom navedenoga, budući da bi i za sastavljanje ugovora u okolnostima konkretnog slučaja (kada u ugovoru nije naznačena vrijednost) tužiteljici pripadala nagrada od 200 bodova, to joj po shvaćanju ovog suda i za predmetni pravni savjet pripada nagrada u minimalnom iznosu predviđenom Odvjetničkom tarifom, Tbr. 30. t. 2., od 200 bodova što, prema u to vrijeme važećoj Odvjetničkoj tarifi, iznosi 2.000,00 kuna odnosno 265,45 eura.

 

12.      Na dosuđeni iznos tužiteljici pripadaju zatezne kamate od 13. prosinca 2018. budući da je u izvodu otvorenih stavki kupaca na dan 4. ožujka 2020. upućenom tuženiku naznačen dan dospijeća 12. prosinca 2018., dakle 15 dana od dana izdavanja računa, a usluga je pružena u siječnju 2018. kako proizlazi iz poruke elektroničke pošte kojom je tužiteljica nacrt ugovor dostavila zakonskom zastupniku tuženika.

 

13.      Tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor zastare koji nije osnovan, jer od kada je usluga izvršena do podnošenja prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 22. svibnja 2019. nije protekao opći, petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a.

 

14.      Međutim, neosnovano je tužiteljica utužila zatezne kamate po stopi važećoj za trgovačke ugovore. Ugovor o pružanju odvjetničkih usluga po svojoj naravi nije trgovački ugovor, jer odvjetnik u pružanju svojih usluga ne nastupa kao trgovac.

 

14.1. Prema odredbi članka 1. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“ broj 117/08., 50/09., 75/09., 18/11., 126/21.) odvjetništvo je neovisna i samostalna služba koja osigurava pružanje pravne pomoći fizičkim i pravnim osobama u ostvarivanju i zaštiti njihovih prava i interesa, a to se ostvaruje između ostalog samostalnim i neovisnim obavljanjem odvjetničke službe, kao slobodne djelatnosti (članak 2. alineja 2. tog Zakona).

 

14.2. Odredbom članka 3. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 113/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09. i 125/11., 111/12., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23) propisano je da se osobe koje se bave slobodnim zanimanjem uređenim posebnim propisima smatraju trgovcima samo ako je to u tim propisima određeno. U Zakonu o odvjetništvu nije određeno da se odvjetnici smatraju trgovcima.

 

14.3. Polazeći od navedenog, kako tužiteljica nema položaj trgovca, niti ugovor na temelju kojeg je nastao pravni odnos s tuženikom i iz kojeg potječe utužena tražbina nije trgovački ugovor, pa tužiteljici na dosuđenu glavnicu, na temelju odredbe članka 29. stavka 2. ZOO-a do 31. prosinca 2022. pripadaju zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećavanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

 

15.      Valjalo je stoga djelomično uvažiti žalbu tužiteljice i preinačiti prvostupanjsku presudu na način da se održi na snazi platni nalog u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 265,45 eura / 2.000,00 kuna sa  zateznim kamatama koje teku od 13. prosinca 2018., dok u preostalom dijelu tužiteljičina žalba nije osnovana.

 

16.      Uslijed preinačenja pobijane presude valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka, primjenom članka 154. stavka 2. ZPP-a. Prema toj odredbi, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici, s time što se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

 

16.1. Tužiteljica je, u pogledu osnove tužbenog zahtjeva, dokazala pasivnu legitimaciju tuženika, ali ne i onakav sadržaj ugovornog odnosa na kome je temeljila tužbu odnosno činjenicu da joj je dan nalog sastaviti ugovor o ortaštvu. Stoga njen uspjeh s osnovom tužbenog zahtjeva valja cijeniti s 50%. Kvantitativno je s tužbenim zahtjevom tužiteljica uspjela u omjeru od 9,52% pa njen prosječni uspjeh iznosi 29,76%. To istovremeno pretpostavlja tuženikov uspjeh od 70,24% pa je tužiteljica tuženiku dužna naknaditi 40,48% parničnih troškova.

 

16.2. Budući da je za potpuni uspjeh u parnici prvostupanjski sud tuženiku odmjerio troškove u iznosu od 737,94 eura / 5.560,00 kuna (za dva podneska, tri ročišta i sudsku pristojbu na prigovor) i da tužiteljica žalbom nije pobijala odluku o troškovima postupka, uslijed djelomičnog uspjeha tuženiku pripadaju parnični troškovi u iznosu od 298,72 eura / 2.250,69 kuna.

 

17.      Dosuđeni iznosi iskazani su dvojno, sukladno obvezi dvojnog iskazivanja novčanog iskaza vrijednosti propisanoj člankom 43. stavkom 1. i člankom 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 57/22., 88/22.). Prema Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ broj 85/22.) fiksni tečaj konverzije određen je na 7,53450 kuna za jedan euro.

 

18.      Uslijed preinačenja presude, ovom odlukom valjalo je odlučiti i o troškovima žalbenog postupka (članak 166. stavak 2. ZPP-a).

 

18.1. Iako je tužiteljica djelomično uspjela sa žalbom, ne pripada joj trošak žalbenog postupka, jer s obzirom na pretežiti uspjeh tuženika u sporu ona nije stranka koja ima pravo na naknadu parničnih troškova.

 

18.2. Tuženikov zahtjev za naknadu troška sastavljanja odgovora na žalbu je odbijen, jer podnošenja odgovora na žalbu nije bilo potrebno (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

 

19.      Slijedom navedenoga, na temelju članka 373.a stavka 1. točke 2. i članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Puli 19. rujna 2023.

 

 

Predsjednica vijeća

 

     Alenka Paus,v.r.