REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZADRU

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 18 Kž-118/2024

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Dijane Grancarić kao predsjednice vijeća, te Sandre Radanović i Ivana Markovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Marine Horvat, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika RJ, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/015, 101/17, 118/18, 126/19 I 84/21– dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj po branitelju Nikoli Jakšiću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj K-274/2020 od 18. prosinca 2023., temeljem čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika RJ kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom od 18. prosinca 2023., Općinski sud u Dubrovniku je pod toč. I. izreke temeljem odredbe čl. 544 st. 1. ZKP/08 stavio izvan snage Presudu - kazneni nalog Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. K-274/2020 od 5. siječnja 2021., dok je pod toč II. izreke proglasio krivim okrivljenika RJ zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode –prijetnjom iz čl. 139. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11, te ga osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Na temelju odredbe čl. 56. KZ/11 istome se izriče uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci neće izvršiti ako okrivljeni RJ u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. a u svezi čl. 145. st. 2. t. 1- 6. ZKP/08 optuženi RJ se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka u paušalno određenom novčanom iznosu od 120,00 EUR (904,14 kuna) u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-27420 (opis plaćanja: troškovi u predmetu 49.K. 274/2020).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Nikole Jakšića, odvjetnika iz Dubrovnika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i zbog odluke o troškovima, te predlaže prihvatiti žalbu, preinačiti pobijanu presudu na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, a podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

2.1. U odgovoru na žalbu okrivljenika, ODO u Dubrovniku predlaže odbiti žalbu okrivljenika kao neosnovanu.

3. Spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetniku u Zadru na dužno razgledanje, a sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08.

4. Na temelju odredbe čl. 475. st. 2. i 4. ZKP/08 sjednica vijeća je održana u prisutnosti zamjenika ŽDO Zadar UJ, a u odsutnosti okrivljenika i njegova branitelja, koji su uredno pozvani, time da je branitelj okrivljenika obavijestio sud da neće pristupiti na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

4.1. Zastupnik optužbe je naveo da predlaže odbiti žalbu okrivljenika i potvrditi prvostupanjsku presudu iz svih razloga koji su navedeni u odgovoru na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Okrivljenik pobija presudu zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, navodeći da u obrazloženju presude nema razloga o obliku krivnje s kojim je počinjeno predmetno kazneno djelo. Međutim, suprotno navodima žalbe okrivljenika, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 na koju upire žalba, jer je dao dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, pa tako prvostupanjski sud i u izreci presude, ali i u razlozima presude navodi da je predmetno kazneno djelo počinjeno s namjerom, kao oblikom krivnje, kako je to pojašnjeno pod toč. 10. obrazloženja presude.

6.1. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nema proturječnosti između izreke i obrazloženja presude, jer su sve odlučne činjenice jasno i logično određene i istim modalitetom sukladno obrazložene, kao i dokazi na kojima se one temelje, odnosno, navedeni su razlozi o odlučnim činjenicama koji su i valjano obrazloženi, a druga je stvar što ih žalitelj kao takve ne prihvaća te ih vidi proturječnim i tumači na sebi prihvatljiv način, zbog čega istaknuta bitna povreda nije ostvarena.

6.2. Okrilvjenik također pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468.st.3. ZKP/08, navodi da je povrijeđena odredba čl. 426. ZKP/08, jer da se iskaz oštećenice EJ koji je dala u fazi istraživanja u određenim dijelovima razlikuje od iskaza koji je oštećenica dala na raspravi, a koje različitosti da ujedno ukazuju da je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio odlučne činjenice u postupku, čime žalitelj nadalje dovodi u pitanje pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

6.3. Naime, iz spisa proizlazi da je oštećenica EJ u dva navrata iskazivala i to dana 28. srpnja 2020. pred PU Dubrovačko-neretvanskom, PP Dubrovnik (list spisa 54-58), te na raspravi dana 24. travnja 2023. (list spisa 110-111). Nadalje, iz zapisnika o održanoj raspravi od 24. travnja 2023. proizlazi da je predsjednik vijeća prilikom ispitivanja oštećenice EJ, predočio njezin raniji iskaz koji je dala pred djelatnicima policije, te je upitao zašto sada u pogledu određenih činjenica iskazuje drugačije nego prilikom davanja prvog iskaza. Stoga nije u pravu žalitelj da bi prvostupanjski sud postupio protivno odredbi čl. 426. ZKP/08, a da bi to utjecalo ili moglo utjecati na presudu, a samim time nije niti počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08.

6.4. Pobijana presuda je u tom dijelu ispitana i u smislu čl. 476. st. 1.toč. 1. i 2. ZKP/08 i nije utvrđeno da bi u istoj bila potvrđena ijedna od povreda odredaba kaznenog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a također na štetu okrivljenika nije povrijeđen kazneni zakon.

7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, okrivljenik problematizira pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, navodeći u bitnom da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi isti kritične zgode prijetio oštećenici EJ.

7.1. Naime, suprotno navodima žalbe, činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno. U okviru istaknute žalbene osnove okrivljenik ustvari ne iznosi ništa nova što već nije bilo predmetom analize i ocjene suda prvog stupnja, već samo polemizira s razlozima osuđujuće presude i na svoj subjektivan način ocjenjuje rezultate izvedenih dokaza i to posebno u odnosu na iskaz oštećenice EJ.

7.2. Međutim, pravilno prvostupanjski sud kao vjerodostojan prihvaća iskaz oštećenice EJ koja je u dva navrata i to prilikom iskazivanja pred djelatnicima PP Dubrovnik i na raspravi detaljno i okolnosno opisala kako joj je okrivljenik inkriminiranog dana prijetio kakvim zlom da bi je ustrašio, koje prijeteće riječi joj je uputio, a navedena prijetnja je počinjena prema njoj kao službenoj osobi, odnosno nastavnici u ... u vezi s njezinim radom. Oštećenica je u oba navrata decidirano iskazala da joj je kritične prigode okrivljenik putem telefona, u namjeri da kod nje izazove osjećaj straha i prepasti, rekao inkriminirane riječi, odnosno da joj je rekao "ako ovo ne riješiš platit ćeš, koštati će te", a kad ga je ista pitala je li on njoj prijeti, okrivljenik da joj je odgovorio "ne, ne prijetim ti, ali ono što rečem, to izvršim", iz čega proizlazi da je upućujući joj inkriminirane riječi isti oštećenici prijetio osvetom kao zlom, a što je sve oštećenu uznemirilo i ustrašilo.

7.3. Iskaz oštećenice u cijelosti je potvrđen iskazom svjedokinje BJ, kćeri oštećenice, ali i iskazom RJS, kako to obrazlaže prvostupanjski sud pod toč. 9. obrazloženja pobijane presude, koje razloge prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja. Prema tome, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio iskaz oštećenice EJ kao uvjerljiv i vjerodostojan nemajući razloga sumnjati da bi ista lažno teretila okrivljenika, ovo tim više što je njen iskaz potvrdila i ravnateljica škole RJS kojoj se oštećena obratila nakon predmetnog događaja, a činjenica je da je okrivljenik odmah nakon razgovora sa oštećenicom zvao novinarku koja je dva sata nakon prijetnji, odnosno četiri sata nakon što je mldb. R taj dan izašla iz škole, na lokalnom web portalu objavila priču, što sve ukazuje na vjerodostojnost iskaza oštećenice te krajnje neprimjereno ponašanje okrivljenika kao roditelja.

7.4. Pri tome pravilno prvostupanjski sud ne prihvaća obranu okrivljenika kao osnovanu i istinitu, jer je očito da je obrana okrivljenika usmjerena na otklon od kaznene odgovornosti u ovom postupku. Isto tako prvostupanjski sud je dao valjane razloge iz kojih ne prihvaća kao vjerodostojne iskaze svjedoka GJ, ZJ i OJ, kako je to obrazloženo na str. 5. obrazloženja pobijane presude, koje razloge prihvaća i ovo vijeće i na njih upućuje žalitelja.

7.5. Iako žalitelj upire na razlike u iskazu oštećene EJ, ističe se da je oštećenica u oba navrata decidirano i dosljedno iskazala o inkriminiranim riječima koje joj je uputio putem telefona okrivljenik, opisujući da je to sve kod nje kao nastavnice izazvalo osjećaj straha i prepasti, te da je upravo zbog ovog događaja otišla u prijevremenu mirovinu. Napominje se da je oštećenica prvi iskaz u PP Dubrovnik dala 28. srpnja 2020., dakle mjesec i 18 dana nakon inkriminiranog događaja pa je logično i životno da se oštećenica tada bolje sjećala svih pojedinosti predmetnog događaja nego prilikom davanja iskaza na raspravi dana 24. travnja 2023., po proteku skoro tri godine od predmetnog događaja. Ponavlja se da je oštećenica i na raspravi iskazivala identično o svim bitnim činjenicama o kojima ovisi postojanje predmetnog kaznenog djela, dok razlike u iskazu oštećenice na koje upire žalitelj nisu takvog značaja da bi dovele u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaza u pogledu prijetnji koje joj je uputio okrivljenik.

7.6. Prema tome, prvostupanjski sud je dao dostatne i uvjerljive razloge za donošenje osuđujuće presude, te je pravilno utvrdio da je okrivljenik postupio na inkriminirani način, odnosno da je ostvario sva obilježja predmetnog kaznenog djela prijetnje za koje je proglašen krivim.

7.7. Naime, navedene prijetnje okrivljenika, na način kako su izrečene i manifestirane prema oštećenici, koja je bila nastavnica u ... koju je pohađala kći okrivljenika, nedvojbeno su bile sasvim konkretne te u pravnom smislu vrlo ozbiljne, objektivno pogodne da izazovu osjećaj straha i prepasti kod oštećenice, ovo tim više što je oštećenica u to vrijeme bila učiteljica razredne nastave koja se svaki dan susretala sa većim brojem roditelja. One su, a usmjerene na prijetnju osvetom kao zlom oštećenici kao službenoj osobi u vezi s njezinim radom, imale sadržaj ozbiljnosti jer su bile djelotvorne u svojem subjektivnom i objektivnom učinku.

7.8. Također, a protivno navodima žalitelja, pravilno prvostupanjski sud navodi da je okrivljenik postupao s namjerom da kod oštećene izazove osjećaj straha i prepasti, a čime nisu osnovani navodi žalitelja da prvostupanjski sud nije naveo s kojim oblikom krivnje je počinjeno predmetno kazneno djelo.

7.9. S obzirom na navedeno, nedvojbeno je da je okrivljenik ostvario obilježja kaznenog djela prijetnje kako u subjektivnom tako i u objektivnom sadržaju, slijedom čega ga je prvostupanjski sud pravilno i zakonito proglasio krivim.

7.10. Stoga, nije osnovana žalba okrivljenika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona (čl. 469. toč. 1. ZKP/08), jer žalitelj svojim navodima nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja glede kaznenog djela za koje je okrivljenik proglašen krivim.

8. Nadalje, okrivljenik se žali i glede odluke o kazni, međutim, ovo drugostupanjsko vijeće smatra da žalba zbog odluke o kazni okrivljenika nije osnovana.

8.1. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kaznu, kako je to detaljno obrazloženo pod toč. 13. obrazloženja presude, odnosno kao olakotnu okolnost mu je cijenio raniju neosuđivanost, dok otegotnih okolnosti na strani okrivljenika prvostupanjski sud nije našao. Uzevši u obzir navedenu olakotnu okolnost, uz izostanak otegotnih okolnosti, te cijeneći protek vremena od učina djela do danas, pravilno je prvostupanjski sud okrivljenika za navedeno kazneno djelo prijetnje osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje od 2 (dvije) godine.

8.2. Slijedom toga pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da će se izrečenom uvjetnom osudom ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, o čemu je prvostupanjski sud posebice iznio razloge na stranici 6. prvostupanjske presude, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće.

9. Iako se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka, okrivljenik u žalbi ne iznosi niti precizira navedenu žalbenu osnovu, međutim niti žalba okrivljenika u pogledu odluke o troškovima kaznenog postupka nije osnovana, s obzirom da je okrivljenik proglašen krivim, te je isti obvezan snositi troškove kaznenog postupka sukladno odredbi čl. 148. st 1. ZKP/98, a kako to uostalom i obrazlaže prvostupanjski sud pod toč. 16. obrazloženja presude.

10. Budući da žalba okrivljenika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, temeljem čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud nije našao da bi bile ostvarene preostale bitne povrede odredaba kaznenog postupka, kao ni preostale povrede kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na temelju odredbe čl. 482. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 2. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dijana Grancarić