Poslovni broj: Us I - 621/2025-7

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja IL, [adresa], zastupan po opunomoćeniku Domagoju Olujiću, odvjetniku u Olujić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Split, Narodni Trg 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split, Mike Tripala 6, radi protjerivanja i napuštanja Europskog gospodarskog prostora, nakon održane rasprave dana 4. rujna 2025. u nazočnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja Livia Vidučića, odvjetnika u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split, Klasa: UP/I-216-04/25-01/607, Urbroj: 511-12-23-25-1 od 25. veljače 2025. i obustavu upravnog postupka

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-216-04/25-01/607, Urbroj: 511-12- 23-25-1 od 25. veljače 2025. tužitelj se protjeruje iz Europskog gospodarskog prostora (EGP) i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku određenim predmetnim rješenjem, te mu se određuje rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a od 15 dana računajući od prvog dana od dana dostave ovoga rješenja, uz obvezu prijave na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, uz upozorenje kako će se isti prisilno udaljiti u Bangladeš.

2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog bitne povrede odredbi Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o strancima, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, prigovara kako rješenje nije obrazloženo u skladu sa odredbom članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra kako je prvostupanjsko tijelo propustilo utvrditi sve činjenice i okolnosti konkretnog slučaja te iznijeti relevantne i dostatne razloge i dokaze na kojima temelji donošenje odluke. Ističe kako je tužitelj strani državljanin, pravno neuka osoba te nije bio svjestan kako mu je nakon dolaska u Republiku Hrvatsku status nereguliran do pronalaska novog posla, kao ni činjenice da to znači da u Republici Hrvatskoj boravi nezakonito. Tvrdi kako je pronašao novi posao a s obavljanjem kojeg će započeti čim poslodavac ishodi dozvolu za boravak i rad čime će se ujedno regulirati njegov status u Republici Hrvatskoj. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i obustavu upravnog postupka.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom navodi kako je u obrazloženju osporenog rješenja opisano kada i gdje je tuženik zatečen, te na koji je način utvrđeno da je za 143 dana prekoračio dopušteni rok za boravak u Republici Hrvatskoj, te su citirane relevantne odredbe Zakona o strancima na kojima se temelji osporena odluka, dakle, kako je nedvojbeno da rješenje sadrži sve elemente propisane člankom 98. stavkom 5. i 6. Zakona o općem upravnom postupku. Navodi kako je tužitelj saslušan na zakonom propisan način te je upoznat sa svim svojim pravima. Navodi kako je u izjavi kazao da ne posjeduje nikakvo valjano odobrenje za boravak u Republici Hrvatskoj, što uključuje i sudjelovanje u postupku izdavanja dozvole za boravak i rad. Predlaže tužbu odbiti u cijelosti kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te preslik spisa tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

5. U sporu je održana rasprava 4. rujna 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je protjerivanje iz EPG-u i određivanje zabrane ulaska i boravka u EGP-u.

8. Odredbom članka 5. stavka 3. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj: 133/20, 114/22 i 151/22.) propisano je da državljanin treće zemlje dužan za vrijeme kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj pridržavati se zakona i propisa te odluka državnih tijela Republike Hrvatske.

9. Odredbom članka 183. stavka 1. točke 1. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ako nije na kratkotrajnom boravku. Točkom 2. istog stavka propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ako nema valjano odobrenje za privremeni boravak, dugotrajno boravište ili stalni boravak. Stavkom 2. istog članka propisano je da državljanin treće zemlje koji nezakonito boravi dužan je bez odgađanja napustiti Republiku Hrvatsku.

10. Odredbom članka 184. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijet će se rješenje o povratku. Stavkom 2. istog članka propisano je da rješenjem iz stavka 1. ovoga članka utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a. Stavkom 3. istog članka propisano je da prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. ovoga Zakona, uzet će se u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

11. Odredbom članka 186. stavka 2. Zakona o strancima propisano je da ako državljaninu treće zemlje, kojem se donosi rješenje o protjerivanju ili rješenje o ukidanju zakonitog boravka Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje, treba odrediti rok za dragovoljni odlazak, o dragovoljnom odlasku iz članka 184. stavka 2. ovoga Zakona će se odlučiti rješenjem o protjerivanju ili rješenjem Ministarstva u sjedištu ili Ministarstva putem nadležne policijske uprave odnosno postaje kojim državljaninu treće zemlje prestaje zakoniti boravak.

12. Odredbom članka 190. stavka 2. Zakona o strancima propisano je da državljanina treće zemlje može se protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. ovoga članka.

13. Odredbom članka 192. stavka 1. Zakona o strancima propisano je da rješenjem o protjerivanju utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, da je dužan napustiti EGP te će se odrediti vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u. Stavkom 5. istog članka propisano je da zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od 20 godina. Stavkom 7. točkom 1. istog članka propisano je da zabrana ulaska i boravka računa se od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku koji je određen.

14. Odredbom članka 193. stavka 2. Zakona o strancima propisano je da državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi ili nezakonito prijeđe ili pokuša prijeći vanjsku granicu rješenje o protjerivanju može se donijeti i bez provođenja prekršajnog postupka.

15. Odredbom članka 203. stavka 2. Zakona o strancima propisano je da državljanina treće zemlje prisilno će se udaljiti iz EGP-a ako: 1. nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji mu je određen rješenjem, 2. se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. Zakona.

16. Iz sadržaja spisa proizlazi kako je u provedenom upravnom postupku utvrđeno kako je dana 25. veljače 2025. tužitelj kao strani državljanin zatečen u Splitu, u ulici Put Supavla 1, te je nakon izvršene kontrole zakonitosti boravka i uvida u raspoložive evidencije MUP-a RH utvrđeno kako je u Republiku Hrvatsku došao na temelju odobrene dozvole za boravak i rad za poslodavca Gledić mont j.d.o.o., ali za njega nikada nije radio i poslodavac za njega nije ishodovao biometrijsku dozvolu za boravak i rad. Tuženo tijelo je uvidom u Evidenciju određenih kategorija stranaca utvrdilo kako je tužitelj imao odobrenu dozvolu za boravak i rad odobrenu do 5. listopada 2024. od strane navedenog poslodavca, a u službenim evidencijama su vidljiva još dva zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad, jedan odbijen za tvrtku "Agro Lozan" d.o.o. i jedan zahtjev obustavljen od strane tvrtke "Sjedi i vozi" j.d.o.o. Slijedom navedenoga, utvrđeno je kako tužitelj od 5. listopada 2024. nema reguliran status kao ni predan zahtjev za produženje/odobrenje dozvole za boravak i rad, odnosno povremeni boravak u RH, tj. kako tužitelj boravi nezakonito bez valjanog odobrenja boravka i to ukupno 143. dana nezakonitog boravka.

17. Iz sadržaja osporenog rješenja proizlazi kako su prilikom donošenja rješenja uzete u obzir i okolnosti iz članka 191. istog Zakona, kojom prilikom tuženo tijelo nije našlo smetnje ili prepreke za protjerivanje, jer se ne radi o osobi koja spada u kategoriju posebne zaštitite od protjerivanja.

18. Slijedom utvrđenoga, tuženo tijelo je osporenim rješenjem protjeralo tužitelja iz Europskog gospodarskog prostora (EGP) i odredilo zabranu ulaska i boravka u EGP- u u trajanju od jedne godine, računajući od dana napuštanja EGP-a odnosno Republike Hrvatske u roku određenim predmetnim rješenjem, te mu je odredilo rok za dragovoljni odlazak iz EGP-a od 15 dana, računajući od prvog dana od dana dostave ovoga rješenja i da je dužan prilikom napuštanja Republike Hrvatske prijaviti se na graničnom prijelazu ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a, uz upozorenje kako će se isti prisilno udaljiti u Bangladeš.

19. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima tužbe i navodima tijekom spora pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.

20. Prema stajalištu ovog Suda, kako je u postupku nesporno utvrđeno da je tužitelj nezakonito boravio od 5. listopada 2024. do 25. veljače 2025., jer nije imao reguliran status, pravilno je tuženo tijelo osporenim rješenjem odlučilo o njegovom protjerivanju iz Republike Hrvatske.

21. Tužitelj u svojim tužbenim navodima ne osporava kako je imao nereguliran status u Republici Hrvatskoj do pronalaska novog posla, odnosno da je boravi nezakonito, već se opravdava neznanjem kao pravno neuke osobe, koje razloge ovaj Sud, imajući u vidu citirane odredbe Zakona o strancima, ne može uvažiti opravdanim.

22. Prigovor tužitelja kako tuženo tijelo nije dalo odlučne razloge i obrazložilo svoju odluku, prema ocjeni ovog Suda nije osnovan obzirom kako je tuženo tijelo dalo razloge svoje odluke te istu obrazložilo upravo kako to i propisuje odredba članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" broj 47/09., 110/21).

23. Slijedom navedenoga, prigovori tužitelja otklanjaju se kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja.

24. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.

25. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude (točka I).

26. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao u izreci presude (točka II).

U Splitu, 2. listopada 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja Domagoju Olujiću, odvjetniku u Olujić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o., Split, Narodni Trg 2,

2. Tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, I. Policijskoj postaji Split, Mike Tripala 6,

3. U spis,

4. Kalendar 30 dana.