REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-74/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Artuković, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatska radiotelevizija, javna ustanova, Zagreb, Prisavlje 3, OIB: 68419124305, zastupanog po punomoćniku Neviu Svilaru, odvjetniku u Zagrebu, radi povrede autorskog prava, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2346/2024-2 od 11. lipnja 2024., kojom je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1234/2018-54 od 7. ožujka 2024., u sjednici održanoj 2. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2346/2024-2 od 11. lipnja 2024., kojom je djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1234/2018-54 od 7. ožujka 2024. U prijedlogu postavlja pitanja koja smatra pravnim pitanjima važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Predstavlja li režiranje autorsko djelo?
2. Može li se Pravilnikom o srodnim i autorskim pravima HRT-a kao jednostranim aktom isključiti autoru prava na naknadu za korištenje autorskog djela stvorenog u radnom odnosu u smislu članka 75. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18 i 111/21), bez suglasnosti autora?
3. Čini li sud drugog stupnja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a ako preinači prvostupanjsku presudu bez da je ocijenio sve dokaze u spisu, odnosno naveo zbog čega ne prihvaća dokaze koje je prihvatio prvostupanjski sud?
4. Je li u postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava ili zapisnika?“.
2. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), jer tužitelj smatra da mu je donošenjem pobijane odluke povrijeđeno pravo vlasništva zajamčeno Protokolom 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), odnosno autorsko pravo zajamčeno čl. 68. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/20, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), kao i pravo na pošteno suđenje zajamčeno čl. 6. Konvencije.
3. Tuženik je odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije i predložio isti odbaciti, podredno odbiti kao neosnovan, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
4. Postupajući sukladno čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tužitelja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. U odnosu na prvo postavljeno pitanje sadržano u prijedlogu tužitelja, treba reći da navedeno pitanje nije važno za odluku u ovom sporu, budući da u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije niti bilo sporno da tužitelj, kao redatelj emisija „Vrijeme je za jazz“ na koje se odnosi tužbeni zahtjev, predstavlja koautora tih emisija u smislu čl. 116. st. 1. toč. 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“, broj 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17, 96/18 i 111/21 - dalje: ZAPSP).
6. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, treba reći da navedeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je Pravilnikom o srodnim i autorskim pravima tuženika (dalje: Pravilnik) moguće isključiti pravo autora na naknadu za korištenje autorskog djela stvorenog u radnom odnosu u smislu čl. 75. ZAPSP bez suglasnosti autora, budući da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno kako je odredbom čl. 32. Pravilnika tuženika propisano da se odnosi glede autorskog djela stvorenog u radnom odnosu mogu urediti Pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, odnosno uz suglasnost autora kao druge ugovorne strane. Stoga je ocijenjeno kako navedeno pitanje nije važno za odluku u ovom sporu, pri čemu ni u odlukama na koje se kao razlog važnosti poziva podnositelj (odluci ovog suda broj Revr-1033/2014 od 28. listopada 2014., odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2273/2002 od 6. prosinca 2005. i odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III- 5626/2020 od 26. rujna 2024.) nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenom pitanju u okviru procesnopravne situacije podudarne sa situacijom u ovom predmetu.
7. U pogledu trećeg i četvrtog postavljenog pitanja sadržanog u prijedlogu tužitelja, valja istaknuti da ista pitanja sadržajno predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravna pitanja kakva propisuje odredba čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije. U tom smislu, treba reći da se pod pravnim pitanjima prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni.
8. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Ocjena je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog pogrešne primjene materijalnog i procesnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo vlasništva (autorsko pravo) i pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da je presuda drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim i pravnim utvrđenjima, pa tako i o svim okolnostima vezanim uz imovinska prava tužitelja kao koautora (redatelja) predmetnih emisija, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
10. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
11. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, budući da ta radnja nije bila potrebna za vođenje ove parnice (čl. 155. st. 1. ZPP), s obzirom da tuženik u navedenom podnesku ne iznosi nikakve okolnosti koje bi bile relevantne ovom sudu za donošenje odluke povodom podnesenog prijedloga.
Zagreb, 2. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
