Poslovni broj: Us I-117/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja ŽZ, Buschhofstr. 18., 58095 Hagen, Njemačka, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po opunomoćeniku (zaposleniku tuženika) KZ, (generalna punomoć pohranjena u Uredu predsjednice suda), radi nepripadne isplate, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 05. rujna 2025. u prisutnosti opunomoćenika tuženika a u odsutnosti tužitelja, dana 02. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: 140-02/20-01/OB:03154039807, Urbroj: 341-99-06/2-20-6629 od 02. studenog 2020.

Obrazloženje

1.Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: 140-02/20-01/OB: 03154039807, Urbroj: 341-99-06/2-20-6629 od 02. studenog 2020. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Šibeniku, broj predmeta 13125 o 06. kolovoza 2020. (dalje: prvostupanjsko rješenje) a kojim rješenjem je tužitelju, rođenom **.**.1954., utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 04. travnja 2019. do 30. rujna 2019., u svoti od ukupno 10.759,73 kn (točka I. izreke) te je utvrđeno da je tužitelj obvezan navedenu svotu nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja uplatiti u roku od 15 dana računajući od dana primitka navedenog rješenja, u korist žiro računa Državnog proračuna (točka II. Izreke).

2. Tužitelj u tužbi navodi da ga se osporavanim rješenjem tereti za iznos od 77.785,44 kn zbog nepripadne isplate koja je nastala u razdoblju od 14. ožujka 2002. do 28. veljače 2006. U dopisu koji je poslao tuženiku 04. veljače 2021. da je od tuženika dobio dopis-poziv na izvansudsko namirenje duga od 15. siječnja 2021. godine Urbroj: 341-99-07/01-11-11. Ističe da je negirao postojanje potraživanja te da se pozvao i na zastaru potraživanja jer da je sukladno Zakonu o obveznim odnosima navodni dug zastario budući zastara nastupa nakon 5 godina, a od tada da je prošlo 15 godina. Tužitelj je uz tužbu priložio osporavano drugostupanjsko rješenje od 02. studenog 2020. te prvostupanjsko rješenje od 06.kolovoza 2020. pa je slijedom svega navedenog zaključiti da predlaže da se ista ponište.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, u bitnome ponavlja razloge obrazloženja osporavanog drugostupanjskog rješenja, koje smatra utemeljenim na zakonu, te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.

4. Tužitelj je u podnesku zaprimljenom kod ovoga suda dana 28. kolovoza 2025. naveo da je imao 2 predmeta u vezi nepripadne isplate u istom vremenskom periodu, da se pozivao na zastaru u drugom predmetu a ne u ovom slučaju te ističe da je možda kod njega došlo do zabune. Nadalje navodi da je pretpostavljao da je ovaj predmet okončan te da tuženik provjeri jesu li ove obveze prema njima izmirene. Navodi da je uredno obavijestio Job centar i grad Hagen o ovom predmetu te da pretpostavlja da su oni izmirili te obveze prema mirovinskom osiguranju. Zaključno navodi da je tada već bio i u njemačkoj mirovini a ove dvije institucije da su podmirivale njegove troškove koje, obzirom na primanja, nije mogao plaćati.

5. U sporu je održavanjem rasprave 05. rujna 2024. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).

6. Tužitelj na raspravu nije pristupio svoj izostanak je opravdao gore navedenim podneskom u kojem je naveo da nije u mogućnosti pristupiti na raspravu. Stoga je na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavaka 3. ZUS-a rasprava održana u odsutnosti tužitelja odnosno opunomoćenika istoga.

7. Tuženik je po svom opunomoćeniku na raspravi ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.

8. U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

9. Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je:

-da je predmetni upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti;

-da je rješenjem HZMO, područnog ureda u Šibeniku, broj: 13125 od 18. prosinca 2019. tužitelju priznato pravo na starosnu mirovinu počevši od 04. travnja 2019. u svoti od 1.801,32 kn mjesečno s isplatom mirovine od 04. travnja 2019. (od prvog slijedećeg dana nakon prestanka osiguranja u SR Njemačkoj), a koja mirovina od 01. srpnja 2019. iznosi 1.845,30 kn mjesečno;

-da je navedeno rješenje doneseno na temelju tiskanice E-205 DE od 11. rujna 2019. u kojoj je njemački nositelj mirovinskog osiguranja utvrdio razdoblja osiguranja tužitelja od 10. svibnja 2016. do 03. travnja 2019. s prekidima u trajanju od 02 godine i 04 mjeseca;

-da je prvostupanjskom tijelu dana 27. veljače 2020. njemački nositelj mirovinskog osiguranja dostavio novu potvrdu o razdobljima osiguranja (tiskanica E- 205 DE od 19.veljače 2020.) u kojoj je utvrdio razdoblja osiguranja tužitelja od 10. svibnja 2016. do 03. travnja 2019., s prekidima, te od 04. travnja 2019. do 30. rujna 2019., bez prekida, u ukupnom trajanju od 03 godine i 03 mjeseca;

-da je tužitelj prema navedenoj potvrdi o razdobljima osiguranja (tiskanica E 205 DE od 30. rujna 2020.) u obveznom osiguranju u SR Njemačkoj bio neprekidno do 04. travnja 2019. do 30. rujna 2019. u trajanju od 05 mjeseci (puno radno vrijeme);

-da je rješenjem prvostupanjskog tijela, broj: 13125 od 12. svibnja 2020., u točki I. tužitelju, korisniku starosne mirovine, obustavljena isplata starosne mirovine s danom 04. travnja 2019., prema članku 99. stavku 1. ZOMO-a, dok je u točki II. Izreke tužitelju uspostavljena isplata starosne mirovine s danom 01. listopada 2019., nakon prestanka osiguranja, u svoti od 1.845,30 kn mjesečno, uz koji se isplaćuje i dodatak uz mirovinu;

-da je prvostupanjskim rješenjem od 06. kolovoza 2020. tužitelju utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 04. travnja 2019. do 30. rujna 2019. u svoti od ukupno 10.759,73 kn, a sve kako je to navedeno u izreci tog rješenja;

-da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika od 02. studenog 2020. odbijena te potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje, u bitnome, da je tužitelju za razdoblje od 04. travnja 2019. do 30. rujna 2019. isplaćena starosna mirovina iz hrvatskog osiguranja te da se u tom razdoblju nalazio u obveznom osiguranju u SR Njemačkoj pa da je istom u skladu s člankom 166. i 102. ZOMO-a pravilno utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine u svoti od 10.759,73 kn.

12. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu sva prednja utvrđenja, po ocjeni ovog suda, osporavano rješenje tuženika, kao i prvostupanjsko rješenje, je pravilno i zakonito, dok prigovori tužitelja nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

13. Naime, kada se imaju u vidu prednja utvrđenja, tužitelj u tužbi pogrešno navodi da se u konkretnom slučaju radi o nepripadnoj isplati iznosa od 77.785,44 kn po rješenju od 02. listopada 2020. a za razdoblje od 14. ožujka 2002. do 28. veljače 2006. Suprotno tome, kako je i gore navedeno, tužitelju je prvostupanjskim rješenjem od 06. kolovoza 2020. utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 04. travnja 2019. do 30. rujna 2019. u iznosu od 10.759,73 kn (obračun mirovinskih primanja prema rješenju o promjeni ili prestanku prava i obustava mirovinskih primanja

– list 66. spisa) a koje rješenje je potvrđeno ovdje osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 02. studenog 2020., a koja rješenja je tužitelj priložio i uz tužbu. Svoje navode iz tužbe tužitelj je dijelom ispravio podneskom zaprimljenim kod ovoga suda dana 28. kolovoza 2025. ukazujući u bitnome na to da je kod njega došlo do zabune obzirom da ima dva predmeta u svezi nepripadne isplate.

14. Činjenica je da iz prednjih utvrđenja proizlazi da je tužitelj kroz razdoblje od 04. travnja 2019. do 30. rujna 2019. nalazio u obveznom osiguranju u Njemačkoj (tiskanica E 205 DE od 19 . veljače 2020. – potvrda o razdobljima osiguranja) te da isti uz tužbu a ni tijekom ovoga spora nije dostavio niti jedan dokaz kojim bi doveo u sumnju podatke iz navedene potvrde o razdobljima obveznog osiguranja u Njemačkoj.

Iznos nepripadne isplate starosne mirovine od 10.759,73 kn za navedeno razdoblje je utvrđen temeljem obračuna mirovinskih primanja, prema rješenju o promjeni ili prestanku prava i obustava od mirovinskih primanja Odjela ekonomsko-financijskih poslova Područnog ureda u Šibeniku (list 66. spisa). Tužitelj iznos predmetne nepripadne isplate u podnesku od 28. kolovoza 2025. izrijekom ne osporava, te isti, iako pretpostavlja da je ta obveza izmirena, nije dostavio niti jedan relevantan dokaz u navedenom smislu odnosno dokaz da je svoju predmetnu obvezu s osnova nepripadne isplate starosne mirovine u iznosu od 10.759,73 kn podmirio.

15. Slijedom navedenog osporavanim rješenjima je sukladno odredbi članka 166. ZOMO-a tužitelju pravilno utvrđena nepripadna isplata starosne mirovine za razdoblje od 04. travnja 2019. do 30. rujna 2019. u iznosu od 10.759,73 kn te obveza vraćanja tog iznosa. Ovo stoga što je odredbom članka 166. stavak 1. ZOMO-a propisano da osoba koja primi mirovinu ili neko drugo primanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, kao i nasljednici te osobe prema propisima o nasljeđivanju dužni su ga vratiti Zavodu zbog stjecanja bez osnove. Prema stavku 2. istog članka obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove (u daljnjem tekstu: nepripadna isplata) postoji: 1. kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovome Zakonu; 2. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno u većoj svoti od pripadajuće;3. kada je mirovina ili drugo primanje isplaćeno pravnoj ili fizičkoj osobi kojoj ne pripada. Prema stavku 3. istog članka Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava stečenih bez osnove prema ovome članku i razdoblje na koje se nepripadna isplata odnosi.

16. Kada se imaju u vidu sva prednja utvrđenja prigovor zastare, po ocjein ovoga suda, nije osnovan. Ovo stoga što je odredbom članka 168. ZOMO-a propisano da pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.). Zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, odnosno za osobu primatelja nepripadne isplate (stavak 2.). Zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata (stavak 3.).

17. U svemu izloženom ovaj sud osporavano drugostupanjsko rješenje, kao i prvostupanjsko rješenje, cijeni pravilnim i zakonitim. Navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili zakonitost ni pravilnost istih niti su navodi tužitelja od utjecaja na drugačije rješenje predmetne upravne stvari. Kako nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, br. 47/09, 110/21), a na koje ovaj sud, temeljem članka 31. stavka 2. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti, to je slijedom svega navedenog na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti te odlučiti kao u izreci presude.

U Splitu 02. listopada 2025.

S U D A C

Marica Goreta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

-tužitelju, diplomatskim putem

-tuženiku,

-u spis.