REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3964/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Zvjezdana Barić, odvjetnica u Splitu, protiv I-tuženika IB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ante Udovičić, odvjetnik u Splitu i II-tuženika ŽB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1156/2024-3 od 8. travnja 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pnš-498/2014- 64 od 11. listopada 2024. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pnš-498/2014- 68 od 4. studenog 2024., u sjednici održanoj 2. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno i riješeno je:

„I. Nalaže se tuženiku pod 2. ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od 2.130,36 eura sa zateznom kamatom tekućom od 11. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Za više traženo glede potraživanja zateznih kamata na ime dosuđenog iznosa naknade imovinske štete od 2.130,36 eura, koje teku od 14. rujna 2014. do 10. listopada 2024., tužbeni zahtjev se odbija kao neosnovan.

II. Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev u odnosu na tuženika pod 1., kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka od tuženika pod 1., kao neosnovan.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj djelomično povukao tužbu u dijelu tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 2.621,98 eura.

II. Nalaže se tuženiku pod 2. ŽB, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknaditi tužitelju KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove ovog postupka u iznosu od 4.211,79 eura sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja odluke, dakle od 11. listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tužitelju KB, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana naknaditi tuženiku pod 1. IB, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova ovog parničnog postupka iznos od 3.160,62 eura sa zateznim kamatama tekućima od dana donošenja odluke, dakle od 11.listopada 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“.

2. Presudom i rješenjem suda drugog stupnja presuđeno i riješeno je:

„I. Odbija se djelomično žalba tužitelja KB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pnš-498/2014-64 od 11. listopada 2024., ispravljena rješenjem poslovni broj:Pnš-498/2014-68 od 4. studenog 2024., točka II. izreke presude, kao i točka III. izreke rješenja, sadržanog u istoj prvostupanjskoj odluci, ispravljeno rješenjem poslovni broj: Pnš-498/2014-68 od 4. studenog 2024., u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi 1. tuženiku IB trošak postupka u iznosu od 3.000.00 eura, sa zateznom kamatom od 11. listopada 2024. do isplate.

II. Uvažava se djelomično žalba tužitelja, preinačuje se točka III. izreke rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: Pnš-498/2014-64 od 11. listopada 2024., ispravljeno rješenjem poslovni broj:Pnš-498/2014-68 od 4. studenog 2024., u dijelu kojim je tužitelju naloženo naknaditi 1. tuženiku trošak postupka u iznosu od 160,62 eura, sa zateznom kamatom od 11. listopada 2024. do isplate, u roku od 15 dana, na način da se zahtjev 1. tuženika za isplatu troškova postupka u iznosu od 160,62 eura odbija kao neosnovan.

III. Odbijaju se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe i zahtjev 1. tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu kao neosnovani.“.

3. Protiv rješenja suda drugog stupnja gdje je odlučeno o troškovima postupka naspram I-tuženika tužitelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije zbog pitanja:

„1. Kako tužitelj može znati tko je pasivno legitimiran u slučaju odgovornosti za štetu od opasne stvari ili opasne djelatnosti u smislu članka 1064 i članka 1066. ZOO, kada je potrebno utužiti i vlasnika opasne stvari i osobe kojoj je vlasnik tu stvar povjerio, osobito jer tužitelj ne može unaprijed sa sigurnošću znati tko je od navedenih osoba stvarno odgovoran, jer to nije jasno iz policijske ili druge dokumentacije do podnošenja tužbe a sud je isto utvrdio tek presudom nakon provedenog dokaznog postupka i to na temelju iskaza stranaka i svjedoka?

2. Može li se tužitelj osloboditi obveze naknade parničnih troškova u odnosu na prvotuženog – vlasnika opasne stvari – ako je imao objektivno opravdan razlog tužiti više osoba zbog toga što iz dostupne dokumentacije u trenutku podnošenja tužbe nije bilo moguće utvrditi tko je stvarno odgovoran za štetu a uzevši u obzir članak 156.ZPP- a?“,

za koja ističe da udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22,155/23 - dalje: ZPP),

istim prijedlogom ističe i razloge sadržane u odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP-a zbog povrede ustavnog prava na pravično suđenje - pristup sudu.

4. Na prijedlog nije odgovoreno.

5. Prijedlog je nedopušten.

6.1. Postupajući prema odredbi čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna jer u odnosu na ista tužitelj nije uopće iznio razloge važnosti tih pitanja, u prijedlogu ne navodi da bi o tim postavljenim pitanjima postojala različita praksa nižestupanjskih žalbenih sudova, koju bi trebalo ujednačiti, što je osnovni smisao revizijskog postupka.

6.2. Umjesto toga, predlagatelj u prijedlogu samo izražava nezadovoljstvo s odlukama nižestupanjskih sudova, te se sadržajno poziva na pogrešnu primjenu postupovnog prava, a što u načelu nije sam za sebe poseban razlog zbog kojeg se može dopustiti podnošenje revizije ukoliko nisu ispunjene i ostale pretpostavke iz odredbe čl. 385.a ZPP-a.

7. Glede razloga iz čl. 385.a st. 2. ZPP-a postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tužitelj dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužitelju bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode stranaka. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje, čime tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

8. Zbog navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Ante Perkušić