REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-5844/2021-138

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Eli Mišuri Stopfer, u pravnoj stvari prvotužiteljice TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje obje zastupa punomoćnik Darko Mundweil, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Schmidt i Mundweil j.t.d. u Osijeku, protiv tuženice FS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 18. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljica odvjetnice Ljerke Šmit Primorac i u odsutnosti uredno pozvane tuženice, dana 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se kako je TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nasljednik u ¼ dijela, te BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nasljednik u ¼ dijela, ostavinske imovine iza pokojnog KS, [adresa], rođ. **.**.1925., umrlog **.**.2005., a koja se sastoji od:

-prava korištenja groba u Zagrebu, groblje Mirogoj, odjel GI polje 160, razred II, grob 12,

-novčanih sredstava na računu br. 452291321 kod Stadtsparkasse Koln,

-novčanih sredstava na računu br. 2053329 kod Sparkasse Koelnbonn.

II. Odbija se, kao djelomično neosnovan, tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi: „Nalaže se trgovačkom društvu Gradska groblja d.o.o. Zagreb, po pravomoćnosti ove presude izvršiti prijenos prava korištenja groba u Zagrebu, groblje Mirogoj ,odjel GI, polje 160, razred II, grob 12, na nasljednice TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za svaku u ¼ dijela.

Nalaže se tuženoj TSČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljicama TS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno isplati novčani iznos od ukupno 779,47 HRK u protuvrijednosti 103,45 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 30.07.2020. godine, po stopi za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01. siječnja 2023. god., do 29. prosinca 2023. god., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. god., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.“

III. Nalaže se tuženici FS naknaditi tužiteljicama TS i BS troškove postupka u iznosu 4.193,35 Eura sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 2. listopada 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koje zatezne kamate se plaćaju na sljedeće novčane iznose tekući od prvog dana nakon dospijeća pa do plaćanja, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljice u tužbi i tijekom postupka tvrde kako su 13. rujna 2011. uvidom u rješenje o nasljeđivanju posl.br. O-3902/2005 od 17. listopada 2005. javnog bilježnika Igora Martinovića utvrdile kako je tim rješenjem na temelju zakona i ustupa od strane FS utvrđena nasljednicom MS te da tužiteljice nisu utvrđene zakonskim nasljednicama iza pok. GS rođenog **.**.2025., iako su one njegove kćerke. Smatraju kako su zakonske nasljednice pok. GS i zahtijevaju ostavinu i to svaka ¼ ostavine te tužbenim zahtjevom kojega specificiraju podneskom od 4. lipnja 2024. traže od suda da donese presudu kojom se utvrđuje da su one nasljednice u ¼ dijela ostavinske imovine iza pok. GS rođ. **.**.2025., a umrlog **.**.2005., a koja se sastoji od prava korištenja groba u Zagrebu, groblje Mirogoj, Odjel GI polje 160, razred II, grob 12; novčanih sredstava na računu broj 452291321 kod Stadtsparkasse Koln i novčanih sredstava na računu broj 2053329 kod Sparkasse Koelnbonn. Traže od suda da naloži trgovačkom društvu Gradska groblja d.o.o. Zagreb izvršiti prijenos prava korištenja navedenoga groba na tužiteljice, svake u ¼ dijela. Traže od suda da tuženoj naloži isplatiti tužiteljicama i iznos od 103,45 Eura sa zateznom kamatom od 30. srpnja 2020. do isplate. Potražuju i naknadu troškova postupka.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka prednica tuženice priznaje činjenice da je njezin suprug GS preminuo **.**.2005., da je iza njega provedena ostavinska rasprava te da je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju od 17. listopada 2005., da je tim rješenjem ona naslijedila svu ostaviteljevu imovinu, budući da joj je svoj nasljedni dio ustupila njezina kćer – sadašnja tuženica, da se radi o ostavinskoj imovini kako je naznačena, da tužiteljice nisu sudjelovale u tom ostavinskom postupku i da su tužiteljice biološke kćeri ostavitelja, odnosno da im je ostavitelj bio otac. Smatra da tužiteljice više nemaju pravo zahtijevati dio ostavine koji im pripada, jer je njihovo pravo zastarjelo u smislu odredbe čl. 138. Zakona o nasljeđivanju. Naime, tužiteljice su u činjeničnom opisu tužbe navele kako su 13. rujna 2011. izvršile uvid u rješenje o nasljeđivanju iza svoga oca, no ona tvrdi kako su tužiteljice odmah znale za očevu smrt, kao što su odmah znale i da ona kao supruga ostavitelja drži u posjedu svu njegovu ostavinu. Smatra kako one nisu niti trebale biti pozvane na ostavinsku raspravu, jer dugi niz godina nisu kontaktirale sa svojim ocem niti su iskazivale interes za njega. Napominje i kako je slučajno među starim papirima svoga pok. supruga našla njegovu oporuku iz 1986. kojom je on odredio upravo nju kao oporučnu nasljednicu. Navodi i kako je od cijele ostavine ostalo samo pitanje korištenja grobnih mjesta na groblju Mirogoj i na groblju u Odri, jer je ostavitelj iza sebe ostavio i određene dugove koje je ona podmirila iz ostavine kao i iz svoje posebne imovine.

3. U tijeku ovoga postupka prednica tuženice MS dostavila je sudu rješenje ovoga suda posl.br. O-3902/2005 od 5. srpnja 2016., iz kojeg proizlazi da je tim rješenjem proglašena oporuka pok. GS kojom je svojom nasljednicom imenovao suprugu MS, a kao zamjenicu oporučne nasljednice kćer FS.

4. Po smrti pok. MS, utvrđen je prekid postupka, a isti je nastavljen te je pozvana FS da kao njezina nasljednica preuzme postupak u ovoj pravnoj stvari. Po nastavku postupka tuženica FS nije se očitovala niti je pristupila na ročišta za glavnu raspravu.

5. Stoga je u ovoj fazi postupka ostalo sporno pripada li tužiteljicama pravo na nasljedni dio iza pok. oca GS, koji se sastoji od ¼ dijela svakoj prava korištenja groba u Zagrebu na groblju Mirogoj te novčanih sredstava na računu broj 452291321 i 2053329, kao i pravo na isplatu iznosa od 103,45 Eura sa zateznom kamatom od 30. srpnja 2020. do isplate.

6. U dokaznom postupku, a vezano uz utvrđenje okolnosti koje su bitne za rješavanje spora u ovoj fazi postupka, izvršen je uvid u rješenje o nasljeđivanju (list 6-7 spisa), oporuku (list 15 spisa), saslušane su drugotužiteljica BS (list 86 spisa) i prvotužiteljica TS (list 86-87 spisa), izvršen je uvid u rješenje o naknadno pronađenoj imovini (list 106 spisa) i ispravak (list 107 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. MS (list 209-210 spisa), dopis HZMO-a (list 329 spisa) i u dopis KBM iz Slovenije (list 450 spisa).

7. Nisu izvedeni dokazi vezani uz ostavinsku imovinu pok. GS, van one imovine koju tužiteljice potražuju specificiranim zahtjevom od 4. lipnja 2024., s obzirom da navedeno nije relevantno za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu.

8. Također nije izveden dokaz saslušanjem tuženice, s obzirom da ona iako uredno pozvana nije pristupila na ročište za glavnu raspravu niti je svoj izostanak opravdala, tako da je sud od toga dokaza odustao na temelju čl. 269. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje u tekstu: ZPP).

9. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a) sud je ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

10. Vezano uz prigovor tuženice kojim upućuje na zastaru prava tužiteljica tražiti prava iz ostavine svoga pok. oca valja navesti kako je odredbom čl. 138. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj 48/03, 163/03 i 35/05, dalje ZN) propisano kako pravo zahtijevati ostavinu kao nasljednik ostavitelja prema poštenom posjedniku koji također tvrdi da na nju ima pravo kao nasljednik zastarijeva za godinu dana od kada je nasljednik saznao za svoje pravo iza posjednika ostavine, a najkasnije za 10 godina računajući za zakonskog nasljednika od smrti ostaviteljeve, a za oporučnog nasljednika od proglašenja oporuke, dok prema nepoštenom posjedniku ovo pravo zastarijeva za 20 godina.

11. Prvenstveno valja navesti kako se prednicu tužene MS, protiv koje su tužiteljice podnijele tužbu u ovome predmetu, ima smatrati nepoštenom posjednicom i to iz razloga što je u postupku nesporna činjenica da ona nije obavijestila tužiteljice o provođenju ostavinskog postupka iza njihovog pok. oca GS niti je u ostavinskom postupku prijavila tužiteljice kao njegove zakonske nasljednice i to namjerno, smatrajući kako one nemaju pravo sudjelovati u istome.

12. Na okolnost trenutka od kojega je počeo teći subjektivan rok, odnosno u kojem trenutku su tužiteljice saznale za svoje pravo, saslušane su tužiteljice te su suglasno navele da je drugotužiteljica BS sa svojim ocem kontaktirala otprilike jednom mjesečno te je nekad zvao on nju, a nekad ona njega. Zvala ga je i u razdoblju od 2005. do 2010. i to otprilike jedanput mjesečno u kuću u kojoj je živio sa svojom suprugom MS i svaki put bi se ona javila i rekla da se tata ne može javiti. Tek je od svoje sestre TS saznala 2010. da je otac umro. Stoga nije bila niti na njegovoj sahrani. Za ostavinski postupak je saznala nakon što je saznala za njegovu smrt. Imala je moždani udar 2004. i ne može se detaljno sjetiti niti jednog datuma. Prvotužiteljica TS je iskazala kako je također redovito komunicirala sa ocem, što putem pisama što telefonski te ga je posjećivala i u Njemačkoj. Za njegovu smrt saznala je 2011., jer joj je bilo čudno što ga dugo vremena nije mogla dobiti na telefon. Stalno joj se javljala MS i govorila kako se on ne može javiti, tako da je našla broj susjedne škole i tek joj djelatnica škole koja je također saznala 2011., u travnju 2011. rekla da joj je otac umro. Odmah je nakon toga dobila podatak i da je ostavinski postupak proveden, dok je za oporuku saznala tek u ovome postupku. Ona je o tome obavijestila svoju sestru.

14. Prihvaćen je iskaz saslušanih tužiteljica, s obzirom da su iskazivale suglasno jedna drugoj, a nisu im protivni niti činjenični navodi iz odgovora na tužbu, kojima je prednica tuženice i sama priznala kako im je zatajila i očevu smrt i provođenje ostavinskog postupka. U pogledu točnog trenutka saznanja za smrt oca i ostavinski postupak prihvaćen je iskaz prvotužiteljice TS, koja je iskazala da je ona za smrt oca saznala u travnju 2011. i o tome obavijestila sestru, dok je drugotužiteljica BS iskazala da je imala 2004. moždani udar i ne može točno iskazivati o datumima.

15. Iz svega navedenoga proizlazi kako su tužbu tužiteljice podnijele unutar zastarnog roka propisanog čl. 138. ZN-a, odnosno unutar subjektivnog roka od godine dana od saznanja za očevu smrt i ostavinski postupak, kao i unutar objektivnog roka od 20 godina, s obzirom da se, kako je prethodno obrazloženo prednica tuženice ima smatrati nepoštenom posjednicom.

15. Iz zapisnika ovoga suda od 5. srpnja 2016. posl.br. O-3902/2005 (list 97 spisa), utvrđeno je kako je tijekom ovoga postupka proglašena oporuka pok. GS, međutim tuženica niti tvrdi niti dokazuje da je svoja prava na temelju oporuke ostvarila u parnici. Naime, kako bi prednica tuženice stekla svojstvo oporučne nasljednice, nije dovoljno da se oporuka proglasi (što se u konkretnom slučaju dogodilo), već je potrebno da ta osoba tužbom u parničnom postupku ostvari svoja prava iz te oporuke. Iz svih dokaza koji su provedeni u ovome postupku (a tuženica nije predlagala provođenje nijednog dokaza osim onih koji su izvedeni) ne proizlazi da bi prednica tuženice MS pokrenula takvu parnicu kojom bi ostvarila svoja prava iz oporuke.

16. S obzirom na navedeno, u ovome postupku je utvrđeno kako je samo proglašena naknadno pronađena oporuka u skladu s odredbom čl. 235. ZN, dok nije podnesena tužba o nasljedstvu tako da prednica tuženice nije stekla svojstvo oporučne nasljednice.

17. Tužiteljice u ovome postupku specificiraju svoj tužbeni zahtjev podneskom od 4. lipnja 2024. kojim navode kako je jedina imovina, vezano uz koju zahtijevaju pravo na svoj zakonski dio, pravo korištenja groba u Zagrebu, groblje Mirogoj, Odjel GI, Polje 160, razred II, grob 12, novčana sredstva na računu broj 452291321 kod Stadtsparkasse Koeln i novčana sredstva na računu broj 2053329 kod Sparkasse Koelnbonn, dok u odnosu na neisplaćenu mirovinu pok. oca traže sveukupan iznos od 103,45 Eura (ranije 779,47 kn) sa zateznom kamatom od 30. srpnja 2020. do isplate.

18. Odredbom čl. 9. ZN-a propisano je kako ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni drug i to na jednake dijelove. Iz navedenog proizlazi kako bi tužiteljice imale pravo na zakonski dio u omjeru ¼ imovine ostavitelja.

19. Naime, činjenica da pravo korištenja grobnog mjesta, kao i novčana sredstva po računu broj 452291321 kod Stadtsparkasse Koeln i novčana sredstva na računu broj 2053329 kod Sparkasse Koelnbonn čine ostavinu iza pok. GS, nije niti sporna u ovome postupku, a ista proizlazi i iz rješenja o nasljeđivanju posl. br. O-3902/2005 od 3.5.2005.

20. Nasuprot navedenome, mirovina čiju novčanu protuvrijednost od 103,45 Eura (ranije 779,47 kn) sa zateznom kamatom od 30. srpnja 2020. do isplate tužiteljice potražuju tužbenim zahtjevom, ne predstavlja ostavinsku imovinu pok. GS iz rješenja o nasljeđivanju poslovni broj O-3902/05 od 3. svibnja 2005. (list 6 -7 spisa), već, prema dopisu HZMO-a od 12. kolovoza 2022. (list 329 spisa) taj iznos predstavlja mirovinu preminule korisnice MS (prednice tuženice) za rujan 2019., koja, dakle, predstavlja ostavinu pokojne MS, a što je vidljivo i iz rješenja o nasljeđivanju iza pokojne MS od 31. srpnja 2020. pod brojem O-6684/19 (list 209-210 spisa) i na koju tužiteljice nemaju pravo, s obzirom da nisu njezine zakonske nasljednice.

21. Stoga, kako je u ovome postupku utvrđeno da tužiteljice nisu kao stranke sudjelovale u ostavinskoj raspravi niti su na nju bile uredno pozvane, to one u skladu s odredbom čl. 232. st. 3. ZN nisu vezane pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju iza svoga pokojnog oca GS poslovni broj O-3902/05 od 3. svibnja 2005. te imaju pravo, u skladu s odredbom čl. 236. ZN to svoje pravo ostvarivati u ovoj parnici.

22. Kako je prethodno obrazloženo, tužiteljice imaju pravo na zakonski dio od ¼ ostavine iza svoga oca pok. GS te je u tom smislu osnovan njihov zahtjev na utvrđenje da su one zakonske nasljednice i to svaka u ¼ dijela ostavine koju čini pravo korištenja groba u Zagrebu, groblje Mirogoj, odjel GI polje 160, razred II, grob 12, novčana sredstva na računu br. 452291321 kod Stadtsparkasse Koln i novčana sredstva na računu br. 2053329 kod Sparkasse Koelnbonn.

23. Nasuprot navedenome, primjenom odredbe čl. 5. st. 3. ZN odbijen je zahtjev tužiteljica na isplatu iznosa od 103,45 Eura (ranije 779,47 kn) sa zateznom kamatom od 30. srpnja 2020. do isplate. Naime, tom odredbom propisano je kako se ostavina sastoj od svega što je bilo ostaviteljevo u trenutku njegove smrti, osim onoga što se ne može naslijediti zbog svoje pravne naravi ili po zakonu; dok taj iznos predstavlja zadnju mirovinu (za rujan 2019.) pokojne MS, a ne pokojnog GS (umrlog 2005.).

24. Neosnovan je i zahtjev tužiteljica kojim traže od suda da naloži trgovačkom društvu Gradska groblja d.o.o. Zagreb, po pravomoćnosti ove presude izvršiti prijenos prava korištenja groba u Zagrebu, groblje Mirogoj ,odjel GI, polje 160, razred II, grob 12, na tužiteljice. Naime, ne postoji osnova po kojoj bi ovaj sud imao ovlasti nalaganja upisa tome trgovačkom društvu, s obzirom da je odredbom čl. 18. Zakona o grobljima (Narodne novine, broj 78/25, 80/25) pravo korištenja grobnog mjesta predmet nasljeđivanja te pravomoćno rješenje o nasljeđivanju prava korištenja grobnog mjesta sud odnosno javni bilježnik kao povjerenik suda, po službenoj dužnosti, dostavlja upravitelju groblja, a upravitelj groblja će potom rješenjem utvrditi novog korisnika grobnog mjesta i upisati ga u grobni očevidnik.

25. S obzirom na navedeno, tužbeni zahtjev djelomično je odbijen kao neosnovan na način naveden pod točkom II. izreke ove presude.

26. Kako u ovome postupku tužiteljice nisu uspjele samo u razmjerno neznatnom dijelu svoga zahtjeva zbog kojega nisu nastali nikakvi posebni troškovi, a prednica tužene pa potom i tuženica su tužiteljicama tijekom cijelog postupka osporavale njihovo pravo na zakonsko nasljeđivanje, to je u smislu odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a odlučeno da je tuženica dužna naknaditi tužiteljicama troškove postupka, u dijelu u kojemu su oni bili potrebni u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a.

27. Tako tužiteljicama pripada pravo na trošak zastupanja po odvjetniku u visini određenoj Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/2023) i to za sastav tužbe u visini – 100 bodova (Tbr. 7/1 Tarife), za sastav podnesaka od 4.5.2012. i 27.3.2015. po 100 bodova za svaki (Tbr. 8/1 Tarife), za sastav podnesaka od 6.9.2018., 23.6.2020., 3.3.2022., 30.4.2022., 17.5.2022., 27.1.2023., 1.3.2024., 4.6.2024. po 50 bodova za svaki (Tbr. 8/3 Tarife), za sastav podnesaka od 25.11.2019., 3.5.2021., 4.10.2021., 29.8.2022., 20.2.2023., po 25 bodova za svaki (Tbr. 8/4 Tarife), za zastupanje na ročištima 11.11.2015., 8.2.2016., 21.3.2016., 13.6.2024. i 18.9.2025. po 100 bodova za svako (Tbr. 9/1 Tarife), za zastupanje na ročištu 13.1.2016. u visini od 50 bodova (Tbr. 9/2 tarife) te za zastupanje na ročištima 24.1.2022., 20.11.2024., 22.1.2025. i 10.4.2025. po 25 bodova za svako (Tbr. 9/5 Tarife), što ukupno čini 1475 bodova, a uvećano za zastupanje više osoba (za 10% u skladu s Tbr. 40. Tarife) iznosi 1622,5 bodova, što uvećano za vrijednost boda od 2,00 Eura i za pripadajući PDV iznosi 4.056,25 Eur, kojem iznosu je nadodan iznos plaćene pristojbe na tužbu u visini 53,09 Eur, za presudu 53,09 Eur kao i iznos plaćenog predujma za sudskog dostavljača u visini 30,92 Eura što ukupno iznosi 4.193,35 Eura, a na koji je dosuđena i zatezna kamata primjenom odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a u visini određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

28. Nasuprot navedenome tužiteljicama nije priznata naknada troškova za sastav podnesaka od 24.10.2016., 25.3.2019., 28.1.2020., 13.12.2022. i 11.1.2023. jer su isti bili nepotrebni za vođenje ovog postupka u smislu čl. 155. ZPP-a; a nije im priznat niti trošak prijevoda na njemački jezik niti trošak puta, s obzirom da isti nisu dokazale u njegovoj visini.

U Zagrebu 2. listopada 2025.

Sutkinja:

Ela Mišura Stopfer

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljicama po pun. uz rj o pristojbi na presudu 53,09 Eur

2. Tuženici