Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Zadar, Borelli br.9
Poslovni broj: 163 P-465/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Jadranki Nižić - Peroš, kao sucu pojedincu u građanskopravnoj stvari tužiteljice ŽF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 310E 75 TH Street APT 1 J, zastupane po punomoćniku Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika 1. AF pok. AF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ZF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Slavenu Luštici, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, nakon javne rasprave zaključene 2. rujna 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Antonije Banić, odvjetnice u Zadru i tuženika 1. AF s punomoćnikom, te objave 2. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica nekretnine oznake kat.čest 1260/7, oranica površine 84m2, položene u zk ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za ¼ dijela, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se tužiteljica temeljem ove presude u zemljišnim knjigama upiše kao vlasnica opisane nekretnine za ¼ dijela, uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.499,91 EUR u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je stvarna suvlasnica i suposjednica nekretnine oznake 1260/7, oranica površine 84 m2, položene u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], za ¼ dijela. Kao zk. vlasnici da su upisani tuženici, a u posjedovnom listu broj 422 k. o. [katastarska općina] da je evidentiran kao posjednik ove nekretnine za 21 m2, odnosno ¼ ukupne površine, pok. GF, djed tužiteljice. Ova nekretnina da u naravi predstavlja put kojim njezini suvlasnici dolaze do svojih nekretnina pa da tako i tužiteljica tim putem dolazi do svoje nekretnine na čest. 1260/4. Spornu nekretninu tužiteljica da je stekla darovanjem svojih prednika ujaka MF, tete ŽFG i majke DF, koji da su istu stekli nasljeđivanjem pok. GF, koji pak da je ovu nekretninu držao u mirnom i nesmetanom posjedu više od 40 godina. Ističe da se tužiteljica i njeni prednici služe predmetnom nekretninom i preko nje pristupaju do čest. 1260/4 k. o. [katastarska općina], čija je tužiteljica isključiva vlasnica. Zbog svega gore navedenog, tužiteljica predlaže da sud donese presudu sadržaja naznačenog u izreci.
2. U odgovoru na tužbu (l.s.37-38) tuženici ističu da tužiteljica ni njezini prednici nikada nisu imali stvarnih prava na predmetnoj nekretnini pa da tuženici ne trebaju trpjeti uknjižbu nikakvih prava vlasništva tužiteljice, što da je već dokazano u parničnom postupku ovog suda br. P-1975/16 koji je pravomoćno okončan u korist tuženika. Napominju da je prednik tužiteljice bio upisan kao suposjednik sporne nekretnine u katastru, ali da nikada nije polagao stvarna prava na istoj te da se kao posjednik upisao bez dozvole stvarnih vlasnika. Ističu da ni GF, niti itko iz njegove obitelji, nikada nije imao posjed niti suposjed sporne čest. kao niti suvlasničkih, a i ni općenito stvarnih prava. Ističu kako majka tužiteljice DF uporno smeta tuženike u njihovom pravu vlasništva ove nekretnine ostavljajući svoje automobile parkirane na putu tuženika, a tuženici da su stari i žele mir na svojim nekretninama. Slijedom navedenog, tuženici predlažu odbiti tužbeni zahtjev.
3. U dokaznom postupku sud je pročitao: zk izvadak (l.s.4-6), ugovor o darovanju od 1.1.2018. (l.s.8-15), ugovor o darovanju od 1. lipnja 2018. (l.s.16-19), dodatak ugovoru o darovanju (l.s.20-24), prijepis posjedovnog lista (l.s.25-28, 119), rješenje Područnog ureda za katastar Zadar (l.s.65-66), fotografije (l.s.78, 80, 102), uvjerenje katastra (l.s.79), ugovor o kupoprodaji nekretnine (l.s.86-88), rješenje o nasljeđivanju (l.s.89-), prijavni list (l.s.90-92), zapisnik geodetske izmjere (l.s.93 i 105), pravomoćna presuda na temelju priznanja broj 14 P-213/2015-6 od 26. listopada 2015. (l.s.94-95), pravomoćna presuda zbog ogluhe i na temelju priznanja broj 14 P-2007/14-7 od 02. prosinca 2014. (l.s.96-97), presuda Upravnog suda u Splitu broj 14 Uslkat-43/20-9 od 26. veljače 2021. (l.s.120-125), položajni nacrt (l.s.103, 106-108), uvjerenje o uvjetima uređenja prostora (l.s.103-104), dopis s prijevodom (l.s.112-113), rješenje Državne geodetske uprave od 30. lipnja 2020. (l.s.126-128), obavljen je uviđaj na licu mjesta (l.s.137-147), pregledana je skica vještaka mjernika VF s fotografijama lica mjesta (l.s.148-150), očitovanje vještaka od 7. srpnja 2022. (l.s.162-163), pročitani su priloženi spisi P-1975/16, P-2578/19 i O-2206/17, te su saslušani svjedoci OF (l.s.182-183), IF (l.s.184-185, 191-192), CF (l.s.198- 199, 296-297), ČF (l.s.199-200), DF (l.s.200-201, 290-291), te tuženik pod 1. AF (l.s. tuženik 293) i ZF (l.s.202-203) kao stranke.
3.1. Županijski sud u Splitu je dana 15. veljače 2024. ukinuo presudu Općinskog suda u Zadru P-330/2020-48 od 8. rujna 2023. i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje navodeći da će u ponovnom postupku prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza i onih koje će eventualne kao zakonito predložene provesti, vodeći računa o primjedbama i uputama iz ove odluke, raspraviti i utvrditi sve odlučne okolnosti u svezi kvalitete i trajanja tužiteljičinog posjeda, odnosno posjeda njezinih prednika imajući u vidu i kako nije potrebno utvrđivati naslov posjednika ili njegovih prednika, već vlasnički odnosno miran posjed s uočljivom voljom držanja predmetne nekretnine kao svoje i ponašanje posjednika kao vlasnika kroz čitavo vrijeme posjedovanja određeno zakonom za tu vrstu dosjelosti.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
5. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je vlasnica ¼ dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], što da su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu tužiteljice u zemljišnim knjigama.
6. Činjeničnu i pravnu osnovu tužbenog zahtjeva čini teza tužiteljice da je suvlasništvo predmetne nekretnine, koja u naravi predstavlja prilazni put, stekla darovanjem majke DF, tete ŽFG i ujaka MF, koji da su isto stekli nasljeđivanjem oca pok. GF, djeda tužiteljice, koji da je ovu nekretninu držao u mirnom i nesmetanom posjedu više od 40 godina, dakle da ju je stekao dosjelošću.
7. Tuženici, s druge strane, osporavaju navode tužiteljice i tvrde da tužiteljica, ni prednici tužiteljice, nemaju stvarnih prava na utuženoj nekretnini, pa da tuženici nisu dužni trpjeti uknjižbu tužiteljice kao suvlasnice.
8. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz zk izvadaka (l.s.4-5), da je čest. 1260/7 k. o. [katastarska općina], u naravi put površine 84 m2, na kojem su upisani kao suvlasnici ovdje tuženici svaki za ½ dijela, da je vlasnik čest. 1260/4 tužiteljica, tuženik 1. vlasnik je čest. 1260/2, a tuženik 2. vlasnik čest. 1260/3, sve k. o. [katastarska općina], a na kojim nekretninama, kako tužiteljica, tako i tuženici, imaju vikendice.
9. Radi identifikacije sporne nekretnine izveden je dokaz očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka mjernika VF, stalnog sudskog vještaka, iz društva GEO LESI j.d.o.o., koji je sačinio skicu lica mjesta s fotografijama, na koju tužiteljica nije imala prigovora ni primjedbi (l.s.155), dok su tuženici prigovorili podneskom od 26. travnja 2022. (l.s.156-159) istaknuvši da se ne slažu sa skicom, da smatraju da je vještak netočno i nepotpuno prikazao spornu nekretninu i izašao iz okvira svoje uloge u ovom postupku.
9.1. Na prigovore tuženika vještak se očitovao podneskom od 7. srpnja 2022. (l.s.162- 163), te istaknuo da ostaje kod svoje skice koju je napravio na temelju skice mjerenja broj 154 za k. o. [katastarska općina], položene u Katastru Zadar.
9.2. Tuženici su ustrajali kod svojih prigovora, te predložili novo vještačenje (l.s.164- 166), međutim na ročištu 19. svibnja 2023. odustali su od ovog prijedloga (l.s.203), te naveli da isto ne bi bilo svrhovito.
9.3. Skicu vještaka mjernika, čije je izuzeće sud odbio nalazeći da za isto nisu ispunjene zakonske pretpostavke, te da je vještak skicu napravio objektivno, nepristrano i stručno, prema nalogu suda s očevida od 4. ožujka 2022., da je odgovorio na prigovore tuženika koji su odustali od kontrolnog vještačenja, pa ovaj sud skicu nalazi napravljenom stručno i objektivno, u skladu s utvrđenjima suda neposrednim opažanjem na očevidu, te je prihvaća.
9.4. Na temelju te skice utvrđeno je da sporna nekretnina ima oznaku 1260/7 k. o. [katastarska općina], te da u naravi predstavlja pošljunčani prilazni put koji vodi od asfaltirane javne ceste do kuća stranaka, pa tako garaže i kuće tužiteljice na nekretnini 1260/4, te kuće tuženika 1. na 1260/2, a tuženika 2. na 1260/3, sve k. o. [katastarska općina]. Sporna nekretnina je na skici vještaka mjernika označena žutom bojom, te likom i slovima A-B-C-D-E-F-G- J-A, a predstavlja u cijelosti nekretninu oznake 1260/7 k. o. [katastarska općina].
10. Nije sporno, a proizlazi i iz posjedovnog lista Područnog ureda za katastar Zadar od 10. travnja 2019. da su kao suposjednici sporne nekretnine bili upisani djed tužiteljice GF, te tuženik 2. i njegov brat EF (l.s. 6 i 28).
10.1. Iz rješenja Područnog ureda za katastar Zadar od 9. svibnja 2019. (l.s.65-66) proizlazi da je radi usklađivanja zemljišnoknjižnog s posjedovnim stanjem, na temelju presude Općinskog suda u Zadru broj 21 P-1975/16, izmijenjeno prethodno posjedovno stanje sporne nekretnine na način da su umjesto dotadašnjih suposjednika GF, FF, AF i PF, te EF i ZF, upisani kao suposjednici, svaki za ½ dijela, ovdje tuženici ZF i AF, što proizlazi i iz posjedovnog lista od 13. prosinca 2021. (l.s.119).
11. Nadalje nije sporno, a proizlazi i iz priloženih darovnih ugovora iz 2018.godine (l.s.8-24), da je tužiteljica, kao daroprimateljica, sklopila darovne ugovore sa svojom majkom DF, tetom ŽFG i ujakom MF, kao darovateljima, predmet kojih ugovora su nekretnine oznake 1260/4 i 1260/7 k. o. [katastarska općina].
12. Nije sporno niti da su pok. AFG, umrlog **.**.2012. naslijedili supruga ŠF, sin MF i kćerke DF i ŽFG, te da su u njegovoj ostavinskoj imovini kao izvanknjižna imovina navedene nekretnine oznake 1260/4 i 1260/7 k. o. [katastarska općina], kako to proizlazi iz priloženog ostavinskog spisa, odnosno rješenja o nasljeđivanju broj O-2206/17 od 19. listopada 2017.
13. Nije sporno, a proizlazi i iz priloženog spisa ovog suda poslovni broj P-1975/16, da je u pravnoj stvari prednica tužiteljice, majke DF i tete ŽFG, kao tužiteljica, protiv istih tuženika, donesena pravomoćna presuda poslovni broj 21 P-1975/16 od 27. rujna 2018.(l.s.39-44) kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljica za utvrđenje da su svaka za 1/12 dijela vlasnice sporne nekretnine oznake 1260/7 k. o. [katastarska općina] i da su tuženici dužni trpjeti uknjižbu.
14. Pravomoćnom presudom zbog ogluhe i presudom na temelju priznanja ovog suda poslovni broj 7 P-2007/14 od 2. prosinca 2014. (l.s.96-97), u pravnoj stvari tužitelja, ovdje tuženika, ZF i AF, protiv tuženika LF, RF, UF, ZFG, SF, BF i CF, kao upisanih zk suvlasnika, među kojima i nasljednici prodavateljice JF, utvrđeno je da su ovdje tuženici stekli valjani pravni osnov stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine 1260/7 k. o. [katastarska općina], svaki za ½ dijela, što su tuženici dužni priznati i trpjeti uknjižbu. U obrazloženju ove presude navodi se da u tužbi, ovdje tuženici, navode da su čest. 1206/7 kupili od JF, stvarne vlasnice utužene čestice, koja je istu stekla u odnosu na tada upisane zk. suvlasnike diobama. Tvrde i da je predmetna nekretnina kupljena kao pomoćni prilaz njihovim nekretninama oznake 1260/2 i 1260/3 na kojima se nalaze vikend-kuće, kupoprodaja je izvršena usmenim putem, plaćena kupoprodajna cijena i ugovor izvršen u cijelosti. U tom predmetu donesena je presuda zbog ogluhe u odnosu na tuženike od 2. do 6., dok su tuženici 1. TF i tuženica 7. CF, djeca prodavateljice JF, priznali tužbeni zahtjev tužitelja, pa je u odnosu na njih donesena presuda na temelju priznanja. Navedena odluka postala je pravomoćna 13. studenog 2015.
15. Iz presude ovog suda na temelju priznanja poslovni broj 14 P-213/15 od 26. listopada 2015. proizlazi da su ovdje tuženici podnijeli tužbu protiv nasljednika preostale upisane zk. suvlasnice KF, pogrešno u zemljišnim knjigama označene kao ĆF, pozivajući se na istu činjeničnu i pravnu osnovu kao i u predmetu broj P-2007/14, te je u tom postupku donesena presuda na temelju priznanja 26. listopada 2015. koja je postala pravomoćna 30. studenog 2015.
16. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz iskaza saslušanog tuženika 2. ZF, kao i suglasnih iskaza svjedoka CF, HF, OF i IF, da su sve ove susjedne nekretnine, uključujući i spornu, kupljene od JF, na temelju kupoprodajnih ugovora iz 1980. godine.
17. Svjedokinja DF je iskazala da je njezin otac GF oko 1980. od LF kupio nekretninu, a tada da su nekretnine kupili ĐF i potom Ramščak. Za doći do njihove nekretnine da ne postoji niti jedan drugi put osim ovog koji je predmet spora te da je osobno čula od svoga oca za tu kupoprodaju. Od svog oca je čula o tome da je predmetni put platio u drvima, dok je u novcu platio 200 m2 na kojima je izgradio vikendicu i garaža. GF da je doveo po mjerama drvo za krov JF i NF i time da su oni bili namireni za ovaj put. Do smrti njezinoga oca nije ništa bilo sporno između njezine obitelji i tuženika u svezi korištenja puta. ŽE i tuženici ovim putem da dolaze do svojih nekretnina, a tako i oni. Da nije bila nazočna kada je došlo do parcelacije matične čestice, a kada je nastao put koji je predmet spora. Inače, sa svojim vozilom da prolazi preko predmetnog puta te dolazi do svoje garaže.
17.1. Svjedok IF je naveo da se njegova nekretnina nalazi odmah neposredno u blizini predmeta ovog spora, te za doći do svoje nekretnine mora proći tim putem. Negdje 1980. je kupio nekretninu od NF te zna da su njegov brat, ovdje tuženik 2. i AF dogovorili da njih dvojica kupe taj put. Nema saznanja o tome da bi GF kupio taj put od obitelji JF. On da u svoju vikendicu dolazi 5-6 puta godišnje te nakon kupoprodaje svoje nekretnine GF nije do iste dolazio preko puta koji je predmet spora već je dolazio preko nekretnine od AE. Nitko od obitelji GF da nije do smrti ZE do svoje nekretnine dolazio ovim putem koji je predmet spora koristeći automobil već su samo tuda prolazili pješice. GF i tuženici da su bili prijatelji i nema saznanja o tome da bi im smetalo što je ZE prolazio tim putem pješice. GF je, a kako je naveo, imao ulaz sa druge strane i nikada nije imao potrebu prolaziti ovim putem. Svjedoku je na skici sa lista spisa 148 pokazao da su tužitelji nekada do svoje nekretnine dolazili preko dijela gdje piše "kuća i dvor ĐF AE" međutim da je ĐF zatvorio svoju nekretninu sa dijela asfaltirane ceste pa da iz tog razloga tužitelji više do svoje kuće ne mogu doći preko njegove nekretnine, a ne zna kada je on to zatvorio, njegovi su to zatvorili kad je on umro. Upitan kuda tužiteljica može doći do svoje kuće obzirom da ne može proći preko nekretnine od GE, a tuženici joj osporavaju pravo da koristi predmetni put, isti navodi da on to ne zna. Po njemu je problem što se tužiteljica parkira ispred svoje garaže ostavljajući vozilo dijelom na putu. Od 1980. godine do smrti Mirka Klemena 2012. ne zna da bi čuo da su tuženici prigovorili kada je on prolazio pješke preko tog puta. ME nije nikad vidio na nekretnini predmeta spora. On dolazi na nekretninu od 1980., a u garažu obitelji GF se ne može parkirati jer je unutra alat. Ulaz u kuću obitelji GF se nalazi sa suprotne strane puta, te graniči sa nekretninom od AE. Nikada nije čuo da GF polaže pravo na taj put. Ne zna ništa o parcelaciji matične čestice, napravljen je neki ugovor gdje je krivotvoren njegov potpis. Nikada mu nitko niti GF niti FF nisu spominjali da bi došlo do parcelacije ove nekretnine.
17.2. Tuženik pod 2. je naveo da od 1980. dolazi na nekretninu koja je predmet spora te je otada viđao GF kako ponekad pješke prolazi ovim spornim putem i nikada mu njegov otac to nije branio jer su njih dvojica bili prijatelji. Problem je nastao kad je umro GE i kad obitelj GF nije mogla koristiti ovu nekretninu odnosno put preko nekretnine od obitelji AE, a kojim putem su do tada prolazili pješke. Preko nekretnine od Ž također nisu prolazili sa svojim vozilom. U svezi kupoprodaje toga puta nema saznanja jer je tada imao 10 godina. Nije čuo da GF polaže pravo na taj put, a ME nikada vidio nije u svojoj nekretnini. Garaža tužiteljice je uvijek bila radiona i u njoj se nije parkiralo. Parkirali su na onoj strani, tamo kod AE, na njegovoj nekretnini, dok njegovi sinovi nisu napravili vrata i zabranili da se tu parkira.
17.3. Svjedokinja CF, kćer prodavatelja NF i JF je u svome iskazu pred sudom od dana 2. rujna 2025. navela da zna što je predmet spora i da je to ovaj put, kao i da su njezini roditelji ovaj put koji je sporan prodali ovdje nazočnom A, Z i pok. GF. Pun. tužitelja je navela, a što sutkinja nije čula obzirom da je spustila pogled prema spisu, da je ovdje nazočan tuženik rekao svjedokinji "ne, GF ne", nakon što je to uočila pun. tužitelja, svjedokinja ispravlja ono što je prethodno rekla te navodi da su njezini roditelji GF prodali zemlju, te da se ovdje govori o zemlji. Svjedokinja je potom navela da je prije kada je bila na sudu zbog toga, bila u pitanju nekakva građa, pa sada bez da je upitana od strane suda navodi da je pok. GF za njezine roditelje iz Slovenije dovozio neku građu, ali da su koliko ona zna njezini roditelji tu građu platili u novcu, to su joj rekli njezini roditelji. Sve to kako navodi sada je rekla i zadnji put. Pojašnjava da su njezini roditelji strankama prodali terene na kojima su njihove kuće, konkretno u odnosu na put ne zna ništa, te nema nikakvih saznanja. Koliko zna put su koristili AF, G i vjerovatno pok. GF. Ne zna je li bilo spora oko toga puta, a njezini roditelji su bili sa svima njima dobri do zadnjeg. Roditelji joj nikada nisu spominjali da bi ZE prolazio putem koji nije smio koristiti. Ne zna je li ZE imao neki drugi put za doći do svoje nekretnine. Ona je međaš sa pok. AF, ali iz svoje kuće ne vidi ovaj put koji je predmet spora, ne zna imali nekretnina od pok. ZE neki drugi put za doći do nje jer ZE koristio nekad drugi put, a kćer mu je vidjela samo jednom u životu. Ne može se sjetiti po broju predmeta iz 2014. da bi priznala tužbeni zahtjev, a kada joj se pojašnjava da li se sjeća da je priznala da su ovdje tuženici AF i M stekli valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva puta ista navodi da se ne može sjetiti. Ne zna je li tužiteljica koristila put koji je predmet ovog postupka. Ona je kada bi odlazila u posjetu u kuću kod ZE koristila ovaj put koji je predmet spora. Par puta je bila u kući kod GF, a da bi došla kod ZE morala je presjeći put između nekretnine od AF i [adresa]. Točno na skici pokazuje gdje se nalaze kuća stranaka i točno pokazuje kako su isti prolazili putem do svojih kuća, ista pokazuje da je kuća od ZE na čest. 1260/4 ali da ne može točno reći koji objekt od 2 na toj parceli je koristio za stanovanje jer da ima i kuću i garažu. Ponavlja da je sigurna da je sve ZE plaćeno u novcu, a njezin brat TF je priznao tužbeni zahtjev, a da se ne sjeća je li pričala o tome s njime. Ne zna zašto je 2014. priznala da su tuženici vlasnici puta kada sada navodi da ne zna tko je vlasnik toga puta. Ona ne zna da je ovaj sporni put naknadno prodavan, zna da je plaćena zemlja i građa u gotovini, a ne zna da je ikada ovaj put koji je predmet spora prodan. Svjedokinji je dana na uvid fotografija sa lista 161 spisa te je ista navela da potvrđuje da su ovaj put koristili i tuženici i pok. GF te da je to jedini put putem kojeg su oni mogli doći do svojih nekretnina.
17.4. Svjedokinja CF je prethodno saslušana na raspravi 19. svibnja 2023.(l.s.198) navela da ne zna da bi između IF, AF i ZE postojao spor vezano za put jer da ona samo zna da je to prodano.
17.5. Svjedokinja HF je iskazala da su nekretnine na tom području kupljene od DE čija je žena JF, međutim nema saznanja vezano za samu kupoprodaju sporne nekretnine označene na skici žutom bojom, kao ni o ovim drugim nekretninama.
17.6. Svjedoci OF i IF su istovjetno iskazali kako su upravo tuženici kupili sporni put od JF.
18. Analizirajući iskaze saslušanih svjedoka i stranaka ovaj sud zaključuje da saslušani svjedoci HF, OF i IF u ovom postupku nisu imali saznanja o tome da je tužiteljičin djed kupio i isporukom drva JF isplatio ugovorenu cijenu za put koji je predmet ovoga spora, međutim kći od JF, svjedokinja CF je jasno i određeno iskazivala 2. rujna 2025. (l.s. 295) kada je navela da zna što je predmet spora i da je to ovaj put, kao i "da su njezini roditelji ovaj put koji je sporan prodali ovdje nazočnom A, Z i pok. GF", da bi kasnije tijekom iskazivanja promijenila svoj iskaz. Saslušana u 2023. je navela da nije postojao između IF, AF i ZE spor vezano za put jer da ona samo zna da je to prodano. Također je na fotografiji sa lista 161 spisa potvrdila da su predmetni put koristili i tuženici i pok. GF te da je to jedini put putem kojeg su oni mogli doći do svojih nekretnina.
19. Iskaz svjedokinje CF je ovome sudu neuvjerljiv i kontradiktoran kada ista na ročištu od 2. rujna 2025. nakon postavljenog prvog pitanja i nakon odgovora mijenja svoj iskaz jer je ovaj sud stekao uvjerenje da ista nakon odgovora na prvo pitanje iskazuje na način na koji bi udovoljila tuženicima. Posebno je bilo neuvjerljivo i iskonstruirano kada je svjedokinja prilikom davanja iskaza 2. rujna 2025. sama počela pričati o drvima, o građi, bez da je upitana o nekakvim drvima od strane suda. Naima, kada se pročita iskaz CF od 19. svibnja 2023. (l.s. 198) razvidno je da u niti jednom trenutku nije spomenuto da bi plaćanje za put bilo u drvima, već se svjedokinja DF o tome iskazivala nakon što je ispitana CF. Prema tome, činjenica da CF pred ovim sudom 2. rujna 2025. iskazuje neupitana o drvima
- građi samo govori o tome da je očito razgovarala sa tuženicima o iskazu DF od 19. svibnja 2023. pa da je stoga i sama u ponovljenom iskazu iskazivala o toj građi – drvima, bez da je upitana od strane suda i stranaka. Stoga ovaj sud iskazu CF kada navodi da su drva – građa plaćeni GF u novcu od strane njezinih roditelja ne poklanja vjeru već joj u cijelosti poklanja vjeru kada je ista na prvo pitanje suda jasno i glasno odgovorila "da su njezini roditelji ovaj put koji je sporan prodali ovdje nazočnom A, Z i pok. GF". Naknadne navode svjedokinje, a na kraju iskaza od 2. rujna 2025. da "ne zna da je ovaj sporni put naknadno prodavan, ….da ne zna da je ikada ovaj put koji je predmet spora prodan" ovaj sud nalazi neuvjerljivim i kontradiktornim te kao način pokušaja da ispravi odgovor na prvo pitanje suda koje je bilo jasno postavljeno i na koje je jasno odgovoreno.
20. U postupku parcelacije osnovne nekretnine 1260 k. o. [katastarska općina] čiji dio za izgradnju kuća su kupili, nastale su parcele više nespornih kupaca i to k. čest. [katastarska čestica] površine 290m2 kuća i dvor, s upisom posjednika AF; čest. zem. [katastarska čestica] pov. 235 m2 kuća i dvor s upisom posjednika VE; čest. zem. [katastarska čestica] površine 200 m2 kuća i dvor s upisom posjednika ZE; čest. zem. [katastarska čestica] površine 453m2 kuća i dvor s upisom posjednika AE; čest. zem. [katastarska čestica] površine 250m2 kuća i dvor s upisom posjednika FF [adresa] te čest. zem. [katastarska čestica] površine 84m2 put s upisom posjednika „zajednički“ D [adresa]- V [adresa].
20.1. Iz zapisnika sa očevida kao sastavnog dijela Prijavnog lista od 6. travnja 1984. proizlazi da je na temelju urbanističkih uvjeta izvršena parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] vlasnika JF te izjašnjenjem građevinskog vještaka „opće je poznato da navedene č. zem. [katastarska čestica] ne bi mogle dobiti urbanističke uvjete da nije formiran zajednički put č. zem. [katastarska čestica] za sve četiri navedene čestice kojim iste izlaze na javni asfaltni put danas oznake č. zem. [katastarska čestica]“ (list 149 spisa).
20.2. Kako dalje proizlazi iz Uvjerenja o uvjetima uređenja prostora Općinskog komiteta za komunalne i stambene poslove izgradnju i prostorno uređenje Općine Zadar broj:05-27/827-82 od 19. kolovoza 1982. izdanim povodom zahtjeva GF za formiranje građevinske parcele na dijelu č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj je moguća izgradnja individualnog stambenog objekta koje kao jedan od uvjeta uređenja prostora pod točkom 9. predviđa “pristup parceli i objektu izvesti direktno sa javno-prometne površine, a prema situacionom planu“ (list 103 i 104 spisa).
20.3. Uvidom u položajni nacrt sa lista 103 spisa jasno proizlazi da je još dana 8. svibnja 1982. formiran put na način kako je isti formiran i danas i koji put direktno vodi do garaže tužitelja. Niti je logično, niti je životno da bi tužiteljica odnosno njezini prednici gradili garažu na mjestu (neovisno o tome drže li u istoj sada alat ili parkiraju vozilo) do kojega sa vozilom ne mogu doći i ući u garažu ili na mjestu za koji znaju da nema valjanoga puta ili da je put u tuđem vlasništvu. Neživotno je da tuženici ne bi bili upoznati sa time da je formirana nova parcela, put, da ne bi znali da je GF upisan i kao posjednik toga puta te da za njegovoga života ne bi nikada došlo do spora da zaista GF nije kupio dio puta (neovisno o načinu na koji je plaćen) od DE i JF.
20.4. Također, ovaj sud nije poklonio vjeru iskazima tuženika i svjedoka IF koji su iskazivali da su GF, a kasnije i njegovi nasljednici koristili put koji je išao preko nekretnine Ž jer zašto bi se koristio put preko tuđe nekretnine ako je formiran put, kojeg je GF upisan kao posjednik i koji je vodio direktno do njegove garaže. Ovaj sud zaključuje da su možda zaista ZE i njegovi nasljednici koristili ponekad prošli preko nekretnine Ž međutim ne na način da je to bio jedini put koji su koristili i na način da bi taj put preko tuđe nekretnine bio jedini put koji je vodio do njegove kuće. Svjedokinja CF je također u svome iskazu navela da su ovaj sporni put sa fotografije sa lista 161 spisa koristili i tuženici i pok. GF te da je to jedini put putem kojeg su oni mogli doći do svojih nekretnina. Također, kada se izvrši uvid u skicu sudskog očevida sa lista 148 spisa te fotografije sa lista 150 spisa, niti je životno niti logično, a kako tvrde tuženici, da bi GF za dolazak do svoje kuće umjesto formiranoga puta, kojeg se upisao kao posjednik, a čije je formiranje i inicirao, koristio put preko nekretnine susjeda Ž na način da je prolazio uz terasu njegove kuće, preko šahta i uz kameni roštilj umjesto da je koristio put kojim nikome nije smetao. Također je i na fotografiji sa lista spisa 78 razvidno da su i ranijih godina na mjestu gdje su sada bijela vrata Ž bila postavljena metalna crna vrata, odnosno nekretnina Ž je i ranije (prije postavljanja bijelih vrata) bila ograđena sa ulaznim vratima dok je sa fotografije sa lista 80 spisa (vidljivo starija fotografija) jasno da se prednik tužiteljice još davnije parkirao ispred svoje garaže, čime se osporavaju navodi tuženika i svjedoka OE da je tim putem samo povremeno prolazio pješice.
20.5. Također, kako je navedeno pod 20.2. ovog obrazloženja u Uvjerenju o uvjetima uređenja prostora je 1982. navedeno da nekretnina tužiteljičinog prednika odnosno sada tužiteljičina 1260/4 k. o. [katastarska općina] nema izravnu vezu s javnim putem kao i drugih kupaca pa se onda formiranje zajedničkog puta na način kako je to izvršeno ukazuje potrebitim i prihvatljivim svim kupcima s kojima je bila suglasna prodavateljica JF.
20.6. Nadalje, „zajednički" posjed je i evidentiran u katastarskom operatu upisom na tamo navedena imena sukladno Zapisniku o očevidu, a po pravilima upravnog postupka odluka o upisu trebala je biti dostavljena titularima, a nema podataka niti tuženici tvrde da su ga osporavali svojatajući isključivi posjed sve do parnice P-2007/14 u kojoj su ishodili naslov za uknjižbu, a potom je provedeno i usklađenje posjedovnog stanja sa zemljišnoknjižnim, a u kojoj parnici ovdje tužiteljica odnosno njezini prednici, nasljednici GF (preminulog 2012.) nisu sudjelovali, pa ih rezultati ne obvezuju.
21. Pri tome je glede pravnog osnova imati u vidu da je pravni posao kupoprodaje sporne nekretnine od JF, na koji ukazuje svjedokinja DF ali kupcem prikazujući svog oca IE te CF koja govori o više kupaca vlasnika kućica uključujući tuženika pod 2. i GF smješten u vrijeme važenja odredbe čl. 73. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91,3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91) kojega je primijeniti na temelju čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 dalje: ZOO/05) kojim je bilo određeno da se ugovor za čije se sklapanje traži pismena forma smatra pravovaljanim iako nije zaključen u toj formi ako su ugovorne strane izvršile, u cijelosti ili u pretežnom dijelu, obveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojega je forma propisana očito ne proizlazi što drugo.
22. No i neovisno od navedenog, sve i da je utvrđeno kako je između prednika tužiteljice i pok. JF bio zaključen i realiziran usmeni ugovor o kupoprodaji, kojeg svjedokinja DF smješta nakon studenog 1980. ili da se isti povezuje s parcelacijom 1984., u svakom slučaju to bi bilo nakon 1. rujna 1980. kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Narodne novine br. 53/1991, 91/1996, dalje: ZOVO) koji je u čl. 33. propisivao da se pravo vlasništva stječe upisom u javnu knjigu i na drugi odgovarajući način propisan Zakonom, pa GF temeljem istog nije mogao steći vlasništvo nekretnine.
23. Kada se činjenični navodi tužbe promatraju na način da tužiteljica smatra kako je sama i putem prednika stekla pravo vlasništva dosjelošću, a navodi o pravnom poslu se odnose na kvalitetu posjeda te početak i tijek roka potrebnog za dosjelost, onda se zaključuje da su ispunjene pretpostavke za stjecanje dosjelošću iz čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) odnosno bitno iste pretpostavke iz čl. 28. ZOVO koji pravni režim je ovdje, zbog pozivanja tužiteljice na stjecanje i preko prednika, također razmatrati sukladno odredbi iz čl. 388. st. 2. ZV-a, kojim je propisano kako se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
23.1. Da bi se dosjelošću steklo vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, takav posjed treba imati zakonom određenu kakvoću i neprekidno trajanje kroz zakonom određeno vrijeme, a posjednik mora biti sposoban vlasnikom te stvari (čl. 159. st. 1. ZV). Kada su predmet stjecanja nekretnine, tada je kod kvalificiranog posjeda propisano vrijeme posjedovanja od 10 godina (čl. 159. st. 2., redovna dosjelost), a kod poštenog posjeda (ali ne i kumulativno istinitog i zakonitog) propisano je vrijeme posjedovanja u trajanju od 20 godina (čl. 159. st. 3. ZV, izvanredna dosjelost).
23.2. Iz ovog razlikovanja vidljivo je da se za redovitu dosjelost zahtijeva kvalificirani posjed (posjed koji je zakonit, istinit i pošten), a za izvanrednu samo da je pošten, naravno sve to uz posjed propisanog trajanja. Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnoga za dosjelost (čl. 160. st. 1. ZV).
23.3. Odredbom čl. 18. st. 1. ZVDSP propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj posjedovanja (pravo na posjed). Posjed je istinit ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom ni zlouporabom povjerenja. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada (st. 3.).
23.4. Izvanredna dosjelost je inačica dosjelosti, za koju vrijedi u načelu ono što i za svaku redovitu dosjelost, ali specifičnost je u tome da se na taj način pravo vlasništva može steći u odnosu na samostalnog posjednika stvari čiji posjed nema sve pozitivne kvalitete potrebne za redovnu dosjelost, ako mu je posjed barem pošten, a traje znatno više vremena nego što se to traži za redovitu dosjelost. Poštenje se uvijek predmnijeva, ali ako posjed nije pošten, odnosno ako je posjednik znao ili je mogao znati da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati stvar, ne dolazi u obzir stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti, pa niti putem izvanredne.
23.5. Sukladno ranije spomenutim odredbama čl. 18. st. 3. ZV-a nepošten posjednik ne može steći vlasništvo nekretnine dosjelošću - ni redovnom niti izvanrednom, a budući se pravo vlasništva dosjelošću može steći samo (u smislu odredbe čl. 11. st. 1. ZV-a) ako postoji samostalan posjed, dakle ako posjednik izvršava svoju faktičnu vlast na nekretnini kao da je vlasnik nekretnine (ako je imao tzv. vlasnički posjed), za zaključiti je da je pošteni posjednik onaj koji nije znao ili nije morao znati (niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati) da mu ne pripada pravo samostalno posjedovati nekretninu.
23.6. Pretpostavka poštenja posjeda radi stjecanja prava vlasništva dosjelošću je ispunjena ako posjednik kroz sve vrijeme dosjelosti smatra da je stvar koju posjeduje njegova, odnosno ako ne zna ili ne može znati da nije njegova i mora trajati čitavo vrijeme dosjelosti, s tim da pravni učinci nastupaju po samom pravu čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti. Prema izloženom, odlučna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je pošten (savjestan) posjed i trajanje posjeda. Poštenje posjeda se pretpostavlja.
23.7. Nema dvojbe za ovaj sud da su GF, a poslije njegove smrti njegovi nasljednici odnosno ovdje tužiteljica bili pošteni posjednici predmetnoga puta smatrajući i vjerujući da su istoga stekli na valjanoj osnovi, kupnjom od CE. Također, nije sporno među strankama da je GF predmetni put koristio neometano od najmanje 1982. pa do svoje smrti 2012., dakle punih 30 godina, čime su svakako ispunjene pretpostavke za stjecanjem vlasništva dosjelošću jer je ispunjena i pretpostavka poštenja. Da je GF bio pošten i zaista smatrao da je suvlasnik predmetnoga puta jasno slijedi iz činjenice da je isti pokrenuo postupak parcelacije matične čestice zemlje, da je izgradio garažu na način da se do iste dolazi upravo na način da se treba proći tim putem, da je bio upisan kao posjednik toga puta, da je i sama svjedokinja CF, kćer prodavatelja iskazala da je ZE tim putem dolazio do svoje kuće, kao i da je ona odlazila kod njega tim putem i konačno, da je kao ostavinska imovina GF navedena kao izvanknjižna imovina, osim nekretnine oznake 1260/4 k. o. [katastarska općina] i nekretnina oznake 1260/7 k. o. [katastarska općina], a što je u naravi ovdje predmetni put.
24. Slijedom navedenog ovaj sud je našao osnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice odnosno našao je dokazanim da je tužiteljica (su)vlasnica predmeta spora pa je stoga i odlučeno kao u izreci ove presude.
25. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP, te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), a sve prema vrijednosti predmeta spora u iznosu od 1.327,36 EUR, po kojima je tužiteljici valjalo priznati trošak za zastupanje na ročištima od 14.10.2019., 29.6.2020., 1.9.2020., 15.12.2021., 4.3.2022., 24.3.2023.,19.5.2023., 2.10.2024., 17.06.2025. i 2.09.2025. u iznosu od po 200,00 EUR (Tbr. 9. toč. 1.), za sastav tužbe u iznosu 200,00 EUR (Tbr. 8. toč. 1.) te obrazloženih podnesaka od 26.6.2019, 15.7.2020., 17.9.2020. u iznosu od po 200,00 EUR ( Tbr. 8. toč. 1.), za sastav žalbe protiv presude u iznosu od 248,74 EUR, sve uvećano za PDV od 25% te trošak vještačenja od 530,00 EUR i trošak sudskih pristojbi na tužbu, presudu i žalbu u iznosu od po 53,00 EUR, sveukupno iznosi 4.499,91 EUR.
U Zadru, 2. listopada 2025.
Sutkinja
Jadranka Nižić – Peroš, univ.spec.iur.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.
D N A:
1. Tužiteljici po punomoćniku,
2. Tuženicima po punomoćniku.