REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj P-2663/2022-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ani Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja DH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Milanu Rimayu, odvjetniku u Zagrebu, Savska cesta 26, protiv tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, iz Zagreba, Magazinska cesta 69, zastupana po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić&Lui d.o.o. iz Zagreba, Zelinska 4, radi utvrđenja i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se ništetnom odredba čl. 7. Ugovora o kreditu, broj 041-50- 4110510 od 18. svibnja 2007. sklopljenog između tužitelja DH iz [adresa] i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba u dijelu koji glasi : "… u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća…"..

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužitelju DH, u roku od 15 (petnaest) dana isplati iznos od 2.180,22 eura sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- na iznos od 0,26 EUR počevši od 30.07.2007. do isplate

- na iznos od 1,24 EUR počevši od 30.08.2007. do isplate

- na iznos od 0,27 EUR počevši od 09.12.2007. do isplate

- na iznos od 2,71 EUR počevši od 30.01.2008. do isplate

- na iznos od 4,59 EUR počevši od 03.03.2008. do isplate

- na iznos od 7,81 EUR počevši od 03.04.2008. do isplate

- na iznos od 2,97 EUR počevši od 02.05.2008. do isplate

- na iznos od 1,06 EUR počevši od 02.06.2008. do isplate

- na iznos od 3,45 EUR počevši od 02.07.2008. do isplate

- na iznos od 0,12 EUR počevši od 03.09.2008. do isplate

- na iznos od 2,20 EUR počevši od 06.10.2008. do isplate

- na iznos od 17,94 EUR počevši od 06.11.2008. do isplate

- na iznos od 7,39 EUR počevši od 03.12.2008. do isplate

- na iznos od 20,80 EUR počevši od 05.01.2009. do isplate

- na iznos od 22,86 EUR počevši od 02.02.2009. do isplate

- na iznos od 23,79 EUR počevši od 27.02.2009. do isplate

- na iznos od 21,59 EUR počevši od 31.03.2009. do isplate

- na iznos od 22,09 EUR počevši od 04.05.2009. do isplate

- na iznos od 18,10 EUR počevši od 08.06.2009. do isplate

- na iznos od 15,16 EUR počevši od 01.07.2009. do isplate

- na iznos od 15,94 EUR počevši od 03.08.2009. do isplate

- na iznos od 17,49 EUR počevši od 01.09.2009. do isplate

- na iznos od 17,36 EUR počevši od 01.10.2009. do isplate

- na iznos od 15,79 EUR počevši od 09.11.2009. do isplate

- na iznos od 18,73 EUR počevši od 07.12.2009. do isplate

- na iznos od 21,09 EUR počevši od 04.01.2010. do isplate

- na iznos od 24,44 EUR počevši od 23.02.2010. do isplate

- na iznos od 23,67 EUR počevši od 02.03.2010. do isplate

- na iznos od 28,22 EUR počevši od 08.04.2010. do isplate

- na iznos od 27,35 EUR počevši od 04.05.2010. do isplate

- na iznos od 29,04 EUR počevši od 02.06.2010. do isplate

- na iznos od 43,59 EUR počevši od 01.07.2010. do isplate

- na iznos od 40,60 EUR počevši od 30.07.2010. do isplate

- na iznos od 49,75 EUR počevši od 01.09.2010. do isplate

- na iznos od 46,59 EUR počevši od 18.10.2010. do isplate

- na iznos od 41,50 EUR počevši od 02.11.2010. do isplate

- na iznos od 52,24 EUR počevši od 01.12.2010. do isplate

- na iznos od 65,89 EUR počevši od 03.01.2011. do isplate

- na iznos od 56,22 EUR počevši od 01.02.2011. do isplate

- na iznos od 59,62 EUR počevši od 01.03.2011. do isplate

- na iznos od 55,30 EUR počevši od 05.04.2011. do isplate

- na iznos od 56,08 EUR počevši od 03.05.2011. do isplate

- na iznos od 74,38 EUR počevši od 03.06.2011. do isplate

- na iznos od 76,17 EUR počevši od 04.07.2011. do isplate

- na iznos od 91,32 EUR počevši od 04.08.2011. do isplate

- na iznos od 83,47 EUR počevši od 06.09.2011. do isplate

- na iznos od 74,89 EUR počevši od 07.10.2011. do isplate

- na iznos od 73,68 EUR počevši od 07.11.2011. do isplate

- na iznos od 73,02 EUR počevši od 06.12.2011. do isplate

- na iznos od 77,10 EUR počevši od 10.01.2012. do isplate

- na iznos od 80,66 EUR počevši od 24.02.2012. do isplate

- na iznos od 81,13 EUR počevši od 06.03.2012. do isplate

- na iznos od 78,67 EUR počevši od 26.04.2012. do isplate

- na iznos od 80,33 EUR počevši od 22.05.2012. do isplate

- na iznos od 81,46 EUR počevši od 02.07.2012. do isplate

- na iznos od 151,04 EUR počevši od 02.07.2012. do isplate

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, da tužitelju DH, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 (petnaest) dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.676,80 eura sa zateznim kamatama tekućim od 2. listopada 2025. do isplate po stopi po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi od 6. svibnja 2022. tužitelj navodi kako je 18. svibnja 2007. sa tuženikom sklopio potrošački Ugovor o kreditu, broj 041-50-4110510 koji je ugovoren kao namjenski kredit za kupnju motornog vozila, u iznosu od 17.022,11 CHF uz redovnu kamatnu stopu od 5,20% godišnje, koja je tijekom otplate promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama tuženika, te rok otplate u trajanju od 60 mjeseci. Također, ugovorena je i valutna klauzula odnosno obveza tužitelja da mjesečne anuitete, izražene u valuti švicarski franak otplaćuje u kunskoj protuvrijednosti, po srednjem tečaju tuženika, važećem za valutu CHF, na dan dospijeća. Tužitelj smatra kako su ugovorne odredbe, kojima je ugovorena valutna klauzula ugovorene na način koji je protivan zakonu iz razloga što se, među strankama, o tim ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo pa se iste smatraju nepoštenima. Također, tuženik prije i u vrijeme sklapanja ugovora nije u cijelosti i potpuno informirao tužitelja, kao potrošača, o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama između stranaka, na štetu tužitelja. Opisano postupanje u suprotnosti je s odredbama članka 81. i 82. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03), kao i s načelom savjesnosti i poštenja iz članka 4. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, tužitelj se poziva na pravna utvrđenja u postupku koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, pod brojem P-1401/12 u kojem je 04. srpnja 2013., donesena je prvostupanjska Presuda, koja je, u dijelu koji se odnosi na utvrđenje nezakonitosti CHF valutne klauzule, potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., kao i Presudom Vrhovnog suda RH, broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019.. U spomenutom postupku, pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 01. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju, tako što je, na način koji je suprotan zakonu, ugovorio valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Unatoč činjenici što se radilo o ništetnoj odredbi, tuženik je sve mjesečne anuitete obračunavao u valuti CHF, u kunskoj protuvrijednosti, prema svom srednjem tečaju za CHF valutu, važećem na dan dospijeća. Tijekom otplate kredita došlo je do jačanja tečaja CHF valute u odnosu na HRK valutu, na način da je tečaj CHF valute u značajnoj mjeri premašivao spomenuti početni tečaj. Zbog navedenog, došlo je i do značajnog uvećanja mjesečnih anuiteta i drugih financijskih obveza koje je tužitelj, u naznačenom razdoblju, bio u obvezi otplaćivati temeljem ništetne ugovorne odredbe o CHF valutnoj klauzuli. Po toj osnovi, odnosno plaćajući uvećane financijske obveze uslijed jačanja tečaja CHF valute, tužitelj je preplatio svoju obvezu po predmetnom kreditu, najmanje za iznos od 14.789,43 KN. Obzirom, dakle, da je ugovorna odredba o CHF valutnoj klauzuli ništetna, to je tuženik, temeljem odredbe članka 104. ZOO-a, dužan vratiti tužitelju cjelokupan novčani iznos koji je naplatio temeljem ništetne odredbe, odnosno dužan je vratiti razliku preko iznosa mjesečnih anuiteta izračunatih prema početnom (isplatnom) tečaju. Kao nesavjestan stjecatelj, temeljem odredbe članka 214. ZOO-a, tuženik je dužan na iznos razlike (preplate) platiti i zateznu kamatu, tekuću od dana svakog pojedinačnog neosnovano stečenog iznosa. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je djelomično ništena odredba čl. 7. Ugovora, naložiti tuženiku isplatu iznosa od 1.962,89 eura sa zateznim kamatama kao i trošak postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate. Podneskom od 8. rujna 2023. nakon provedenog fikcijskog vještačenje tužitelj je uskladio tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka te predlažio donošenje presude kojom će se utvrditi ništetnost dijela odredbe čl. 7. Ugovora o kreditu te tuženiku naložiti isplata iznosa 2.180,22 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno navedene iznose (list 93-94 spisa) kao i trošak postupka sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava zaključenje navedenog Ugovora, ali navodi kako je isti je sklopljen sukladno članku 1021. Zakona o obveznim odnosima koji je lex specialis i regulira ugovore o kreditu između banke i korisnika kredita. Smatra kako je nesporno da je tužitelj slobodnom voljom sklopio Ugovor s promjenjivom kamatnom stopom i u valutnoj klauzuli CHF te da su mu prilikom sklapanja Ugovora uručeni i opći akti kreditora, a tužitelj se svojim potpisom usuglasio sa svim odredbama ugovora o kreditu i uručenim općim aktima. Tužitelj neutemeljeno ističe da je ugovorena valutna klauzula nepoštena i nedopuštena, a kao takva i ništetna i ne navodi u čemu se sastoji propust tuženika da tužitelja upozori na mogućnost snošenja rizika uslijed rasta tečaja sukladno ugovorenoj valutnoj klauzuli u valuti CHF. Zakonom o obveznim odnosima dopuštena je odredba ugovora kojom se vrijednost ugovorne obveze izračunava na temelju tečaja valute RH u odnosu prema stranoj valuti iz čega proizlazi da je tuženik postupao isključivo u skladu sa zakonom pa tužitelj neosnovano ističe da je tuženik ugovaranjem valutne klauzule CHF bio nepošten. Tuženik je o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule obavijestio tužitelja pri sklapanju Ugovora. Da je tuženik vodio računa o tužitelju kao klijentu, vidljivo je i iz samog Zahtjeva za kredit koji je ispunio i potpisao sam tužitelj i u kojem je isti, po vlastitom izboru, a nakon što je upoznat sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, odabrao valutnu klauzulu CHF iako mu je dana mogućnost izbora i druge valute. Iz otplatnih planova koje je tužitelj dostavio u spis vidljivo je da tužitelj sve informacije o važećim tečajevima valute na dan mogao dobiti korištenjem usluge RBA direkt, koju uslugu tužitelj nije nikada koristio. Tuženik ističe da promjena tečaja strane valute ni na koji način nije predvidiva niti je tuženik mogao procijeniti kretanje tečaja CHF pa ni bilo koje druge strane valute. Ugovaranjem valutne klauzule tužitelj je također preuzeo valutni rizik s obzirom da ugovaranje valutne klauzule utječe na financijski položaj korisnika kredita jer se kunska protuvrijednost novčanog tijeka (anuiteti, rate ili mjesečni obroci po kreditu) mijenja u ovisnosti o kretanju tečaja valute u kojoj je ugovorena valutna klauzula. Tuženik nije postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja jer da bi se odredba o potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom kumulativno moraju biti ispunjeni uvjeti sukladno čl.81. Zakona o zaštiti potrošača Narodne novine br. 96/03. Obzirom da je tužitelj, nakon što je upozoren o svim okolnostima i rizicima valutne klauzule, u Zahtjevu za kredit, vlastoručno odabrao valutnu klauzulu CHF i nakon što je pristao na promjenjivu kamatnu stopu, razvidno je da je tuženik postupio u cijelosti u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Tuženik ističe prigovor zastare u odnosu na povrat dijela mjesečnih anuiteta jer je sukladno čl. 226. Zakona o obveznim odnosima propisano da takve tražbine zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja, a tužitelj je podnio tužbu tek 6. svibnja 2022. Smatra da se tužitelj ne može pozivati ni na jedno utvrđenje iz odluka u “slučaju Franak“ jer se ne radi o odlukama koje djeluju erga omnes, već iz tih odluka proizlazi da potrošači svoje navode o povredi njihovih prava imaju svaki zasebno dokazivati. Tužitelj ne može smatrati da je osnov njegove tužbe dokazan samim postojanjem presuda drugih sudova o nepoštenosti i ništetnosti valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, već isto mora dokazati. Tužitelj nije bio stranka u postupku koji se vodio povodom kolektivne tužbe pa se ne može pozivati na utvrđenja iz navedene presude. Tužitelj se protivi proizvoljno utuženom iznosu po kreditu s osnova promjene tečaja CHF jer je isti izrađen prema subjektivnoj procjeni tužitelja kao i dokaznom prijedlogu da se provede financijsko – knjigovodstveno vještačenje obzirom da je potraživanje tužitelja prije svega u zastari. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te naložiti tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

3. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u dostavljenu dokumentaciju i to:

Ugovor o kreditu (list 8-12 spisa), preslik otplatnog plana (list 13-16, 52-54 spisa) spisa),prijepis knjigovodstvene kartice (list 17-20 spisa), arhiva tečaja po valutama (list 21-51 spisa), zahtjev za kredit (list 687- spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o. (list 82-86 spisa), te je saslušan tužitelj.

4. Među strankama nije sporno da su tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, zaključili navedeni Ugovor o kreditu, kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužitelju kredit u iznosu 17.022,11 CHF u kunskoj protuvrijednosti, obračunato prema srednjem tečaju za CHF tuženika na dan korištenja kredita, da je ugovorena kamatna stopa od 5,20% godišnje, koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, uz rok otplate 60 mjeseci i namjenu kupnje vozila.

5. Sporna je osnov i visina tužbenog zahtjeva odnosno valjanost ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, kao i pripada li u tom slučaju tužitelju utuženi iznos na ime razlike u obračunatim anuitetima, do koje razlike je došlo radi primjene takve ugovorne odredbe. Također je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor.

6. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) sud je utvrdio kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

7. Prvenstveno valja istaknuti kako je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u odnosu na koju je revizija odbijena odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev- 2221/2018-11 od 03. rujna 2019., utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., dalje: ZZP/03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. ZZP/07. Odredbom čl. 502.c ZPP propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektivne tužbe (iz čl. 502.a st. 1. ZPP) da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. S tim u vezi valja napomenuti da se pojam naknade štete u smislu čl. 502.c ZPP treba tumačiti u smislu uklanjanja posljedica povrede, pa time i prava tražiti vraćanje onog što je stečeno zbog takve povrede, na što upućuje i činjenica da je izmjenama i dopunama ZPP-a ("Narodne novine" br. 70/19.) izmijenjen i sadržaj navedene odredbe članka 502.c na način da je sada i izričito propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na pravno utvrđenje iz postupaka po kolektivnoj tužbi i u parnicama radi isplate. Stoga je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenih presuda. Ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. Imajući na umu da je Ugovor o kreditu, između tužitelja i tuženika sklopljen upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno presudama donesenima u postupcima pokrenutima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, to je sud, sukladno navedenim zakonskim odredbama, vezan za pravna utvrđenja iz citiranih presuda.

8. Iz navedenih razloga, a temeljem navedenih zakonskih odredbi tužitelj ima pravni interes tražiti utvrđenje ništavosti predmetnih ugovornih odredaba, neovisno o činjenici da je navedenim presudama pravomoćno utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača - korisnika kredita koristeći nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena valutna klauzula u valuti CHF. Tužitelj kao ugovorna strana predmetnog Ugovora o kreditu ima pravo tražiti utvrđenje ništavosti predmetnih ugovornih odredaba sukladno odredbi čl. 327. st. 1. ZOO-a, u svezi odredbe čl. 328. ZOO-a. Ovo i iz razloga jer je tuženik osporio u cijelosti pravnu osnovu tužbe.

9. U odnosu na sporne okolnosti informiranja tužitelja i pregovaranja oko sadržaja spornih odredbi kredita sud je saslušao tužitelja. Tužitelj je iskazao da mu je kredit trebao za kupnju osobnog vozila, kojeg je koristio za osobne svrhe. Kredit je podigao u autosalonu, gdje mu je uručen unaprijed sastavljen ugovor. O uvjetima ugovora je pregovarao sa djelatnikom autokuće koji ga je uvjerio da je takav ugovor najpovoljniji. O odredbama ugovora nije mogao pregovarati jer je sve bilo unaprijed napisano. Ugovor u drugoj valuti mu nije ponuđen, niti mu je objašnjeno što znači valutna klauzula, niti je bio upozoren na rizike koji su za nju vezani. Naveo je kako ugovor prije potpisivanja nije detaljno pročitao.

10. Sud prihvaća iskaz tužitelja u cijelosti, ocjenjuje ga uvjerljivim i istinitim, budući da ista ima neposredna saznanja o odlučnim činjenicama, a sadržaj iskaza tužitelja nije ničim doveden u sumnju, niti je tuženik prigovarao istome.

11. Sud nije provodio dokaz saslušanjem djelatnice tuženika VH obzirom je tuženika od navedenog dokazanog prijedloga odsutao (list 76 spisa).

12. U vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu na snazi je bio Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03; dalje: ZZP), koji odredbom čl. 59. propisuje kako ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a posebno: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu. Odredba čl. 81. st. 1. ZZP propisuje da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Nadalje, st. 2. iste odredbe propisano je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca. Stavkom 3. iste odredbe propisano je da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca. Stavkom 4. iste odredbe propisano je da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Člankom 87. st. 1. ZZP propisano je kako je nepoštena ugovorna odredba ništava. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.

13. U konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22; dalje: ZOO-a) jer je predmetni Ugovor o kreditu zaključen dana 18. svibnja 2007. Odredbom čl. 269. st. 1. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze činidba koja se može sastojati u davanju, činjenju, propuštanju ili trpljenju. Stavkom 2. iste odredbe propisano je kako činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO-a činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Stavkom 2. iste odredbe propisano je da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Prema odredbi čl. 270. st. 1. ZOO-a kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.

14. Iz provedenih dokaza, utvrđeno je kako je tužitelji kao potrošač u smislu odredbe čl. 3. t. 1. ZZP-a s prednikom tuženika, kao trgovcem, zaključio naprijed navedeni Ugovor o kreditu radi kupnje osobnog vozila, za osobne potrebe, da je u tom ugovoru ugovoren kredit u valuti CHF u protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju kreditora na dan isplate. Nadalje, na temelju iskaza tužitelja i priležeće dokumentacije u spisu (preslik otplatnog plana) utvrđeno je da je tečaj CHF u otplatnom razdoblju rastao. Isto tako je utvrđeno da je tužitelj predmetni Ugovor o kreditu zaključio bez prethodnog pregovaranja s tuženikom o odredbi kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te bez da se tužitelju prethodno objasnilo, informiralo i upozorilo na eventualne rizike promjene valute CHF za koju je kredit bio vezan. Predmetni Ugovor o kreditu je unaprijed sastavljen prema obrascu prednika tuženika, a odredbe istog koje se odnose na valutnu klauzulu u valuti CHF nisu bile dovoljno jasne. Tuženik je bio dužan informirati tužitelja o valutnoj klauzuli i skrenuti mu pažnju na parametre o kojima ovisi kretanje tečaja švicarskog franka u nadolazećem razdoblju otplate kredita, pojedinačno o tome pregovarati i na taj način mu omogućiti da pristane na takve odredbe, a što tuženik nije učinio. Stoga je ugovaranje takvih odredbi imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Osim toga, iz navedenih presuda donesenih u postupku zaštite kolektivnih interesa proizlazi da je postupanje tuženika po pitanju valutne klauzule, unutar kolektivne tužbe i njezinog puta zaštite, riješeno na način da je utvrđeno kako tuženik nije na transparentan način informirao potrošače o riziku intervalutarnih promjena vezanih za švicarski franak, a koji je bio neusporedivo veći u odnosu na takav isti rizik u valutnoj klauzuli vezanoj za EUR. Iz navedenih odluka proizlaze utvrđenja prema kojima odredbe u kojima se glavnica veže za CHF već samim ugovaranjem proizvode neravnotežu između stranaka na teret potrošača, a s obzirom na to da tuženik kao banka prihvaća samo opći rizik valutne klauzule, dok potrošač prihvaća i taj rizik kao i dodatni rizik specifičan za CHF kao valutu utočišta, a ugovorima potrošačima nije dana mogućnost koja bi kompenzirala takve rizike. Takva jednostrano određena ugovorna odredba protivna je i načelu savjesnosti i poštenja iz čl. 4. ZOO-a jer je neizvjesna visina novčanog iznosa kojeg tužitelj mora vratiti tuženiku. Slijedom iznijetoga, sud je utvrdio da su predmetne ugovorne odredbe ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak. Stoga je sporna ugovorna odredba zaista i prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pa ista predstavlja nepoštenu odredbu u potrošačkom ugovoru u smislu naprijed navedenih odredbi ZZP-a.

15. Nadalje, prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Osim toga, odredbom čl. 323. st. 2 ZOO-a propisano je da je ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran svom suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima, nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnom slučaju, tuženik je na temelju ništetne ugovorne odredbe ostvario korist u vidu plaćanja većeg novčanog iznosa za kredit, odnosno plaćanja razlike između iznosa koji bi tužitelj platio po osnovi tečaja CHF na dan isplate kredita i iznosa koji je platio tuženiku po osnovi primijenjenog tečaja na dan plaćanja. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa zbog ništetne ugovorne odredbe u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO-a.

16. Nadalje, radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću iz Ručević vještačenja d.o.o..

17. Vještak je u svom nalazu i mišljenju od 28. svibnja 2023. izračunao preplaćeni iznos kredita s osnove valutne klauzule, koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i inicijalnog tečaja, u iznosu od 2.180,22 eura (tabela list 85-86, stupac k). Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka od 28. svibnja 2023. da je isti stručan i objektivan, izrađen u skladu sa pravilima znanosti i vještine, a stranke nisu imale prigovora na isti.

18. Stoga je valjalo prihvatiti zahtjev za isplatu ukupne razlike s osnove valutne klauzule za sve anuitete za koje je Nalazom utvrđen više plaćeni iznos, te upravo na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelj zbog razlike u tečaju CHF na temelju ništetne ugovorne odredbe s osnove valutne klauzule pretplatio tuženiku po predmetnom Ugovoru o kreditu iznos od ukupno 2.180,22 eura i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem.

19. Visina stope zatezne kamate određena je na temelju Uredbe o visini stope zatezne kamate, kao i na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a te Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 156/22).

20. Neosnovano tuženik ističe i prigovor zastare. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu došlo je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 502.a – 502.h ZPP. Zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu posl. broj P- 1401/2012 (odluka je postala pravomoćna 14. lipnja 2018. u odnosu na ovdje tuženika) pa stoga zastara u ovom slučaju ponovno teče od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 6. svibnja 2022., to je razvidno da u konkretnom slučaju nije protekao petogodišnji zastarni rok koji se primjenjuje kod instituta stjecanja bez osnove temeljem čl. 225. ZOO-a.

21. Odluka o troškovima postupka temelji na čl.154. st.1. ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir iznos tužbenog zahtjeva o kojem odlučuje (2.180,22 EUR) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje:OT).

22. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe u vrijednosti 100 bodova (Tbr. 7.1. OT), sastav podnesaka od 26. kolovoza 2022. i 8. rujna 2023. svaki u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 8.1.), pristup na ročište 14. ožujka 2023. i 10. rujna 2025. svaki u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.1.), kao i trošak ročišta za objavu presude u vrijednosti 50 bodova (Tbr. 9.3) što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46 Tarife) iznosi 1.375,00 EUR. Također, tužitelju je priznat trošak vještačenja u iznosu 265,45 EUR i sudske pristojbe za tužbu u iznosu 36,35 eura odnosno sveukupno 1.676,80 eura. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate. Tužitelju nije priznat trošak sastava podneska od 14. ožujka 2023. obzirom je sud isti ocijenio nepotrebnim za postupak, kao ni trošak sudske pristojbe u dijelu koji prelazi dosuđeni dio od 36,35 eura obzirom je tužitelj prilikom podnošenja tužbe uplatio upravo iznos od 36,35 eura na ime pristojbe za tužbu.

23. S obzirom da tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova temeljem čl.154. st.1. ZPP-a, te slijedom svega iznesenog odlučeno kao u točki III. i IV. izreke

Zagreb, 2. listopada 2025.

Sudac

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu