1

 

Poslovni broj: 17 Gž-1763/2022-4

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: 17 Gž-1763/2022-4

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K. iz Z., OIB: … zastupanog po punomoćniku mr. sc. T. B., odvjetniku u Š.1, protiv tuženika N. I. A. i. l., Z., Š.2, OIB: …, zastupanog po punomoćnici M. Š. L., odvjetnici u O., V., K., Š. odvjetničko društvo d.o.o., Z., radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3431/2020-11 od 1. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 19. rujna 2023.

 

p r e s u d i o   j e

 

 

  I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3431/2020-11 od 1. travnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 313,56 eura / 2.362,50 kuna[1].

 

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 192,45 eura / 1.450,00 kuna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.     Presudom suda prvog stupnja proglašeni su nedopuštenima pljenidba i prijenos novčanih sredstava s računa tužitelja u korist tuženika u postupku izravne naplate koji se vodi na temelju zadužnice solemnizirane kod javne bilježnice Lj. M. pod brojem OV-2910/12 od 16. travnja 2012. (točka I. izreke). Također, tuženiku je naloženo da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.600,00 kn (točka II. izreke).

 

2.     Protiv presude žalbu je podnio tuženik iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže  pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev odbiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana.

 

4.     Žalba nije osnovana.

 

5.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji je pokrenut temeljem zadužnice solemnizirane kod javne bilježnice Lj. M. pod brojem OV-2910/12 od 16. travnja 2012.

 

6.     Sud prvog stupnja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

              - da je tuženik kao ovrhovoditelj protiv tužitelja kao ovršenika pred Financijskom agencijom pokrenuo postupak izravne naplate temeljem zadužnice solemnizirane kod javne bilježnice Lj. M. pod brojem OV-2910/12 od 16. travnja 2012.,

              - da je predmetna zadužnica izdana od strane dužnika H. V. d.d. na iznos od 7.405.732,08 CHF uvećano za ugovorne redovne kamate i sve ugovorne troškove, te da je istu tužitelj potpisao kao jamac-platac,

              - da je u postupku izravne naplate tužitelj kao ovršenik podnio prijedlog radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim povodom kojeg je zaključkom suda prvog stupnja posl. broj Ovr-1318/2020-3 od 23. lipnja 2020. tužitelj upućen na pokretanje parnice radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i to zbog postojanja žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 - dalje: OZ)

              - da je rješenjem Trgovačkog suda u Zadru posl. br. Stpn-20/14-17 od 16. srpnja 2014. utvrđeno je da se istim odobrava predstečajna nagodba nad dužnikom H. V. d.d., te da je istom u odnosu na tražbinu tuženika kao vjerovnika ugovoreno da će se izvršiti zamjena potraživanja za dionice i to dokapitalizacijom - povećanjem temeljnog kapitala društva H. V. d.d. unosom prava-tražbine tuženika u temeljni kapital (tzv. "debt/equity swap"), a temeljem koje dokapitalizacije će tuženik steći dionice društva H. V. d.d.,

              - da je nakon što je odobrena predstečajna nagodba između tuženika i trgovačkog društva H. V. d.d. sklopljen Ugovor o ulaganju prava–tražbina u društvo od 5. ožujka 2015. (dalje u tekstu presude: Ugovor o ulaganju prava) kojim je ugovorena zamjena potraživanja za dionice i to na način da je tuženik na trgovačko društvo H. V. d.d. prenio tražbinu koju ima prema njemu, dok je zauzvrat upisao i preuzeo 589.997 dionica trgovačkog društva H. V. d.d.,

              - da je tuženik još uvijek imatelj dionica H. V. d.d.

 

7.     Gore navedene činjenice između stranaka i nisu sporne. Osim toga, iste nedvojbeno proizlaze i iz isprava koje su pročitane tijekom glavne rasprave. Tijekom prvostupanjskog, a i sada žalbenog postupka, sporno je da li je tražbina tuženika koja proizlazi iz izdane zadužnice, a koju je tužitelj potpisao kao jamac-platac, prestala, te slijedom toga da li su ostvareni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ zbog kojeg bi pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate koji se vodi temeljem zadužnice bili nedopušteni.

 

8.     Sud prvog stupnja je u prvostupanjskom postupku utvrdio da je tražbina tuženika prestala jer je ista prijenosom tražbine Ugovorom o ulaganju prava - tražbina u društvo od 5. ožujka 2015. prenijeta na društvo H. V. d.d. čime su prema stavu suda prvog stupnja ispunjeni uvjeti iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

 

9.     Utvrđenje suda da je tražbina tuženika prema tužitelju temeljem zadužnice na osnovi koje se provodi postupak izravne naplate prestala je pravilno.

 

10. Naime, u konkretnom slučaju čl. V. Grupa 2, (vii) predstečajne nagodbe tuženik i dužnik H. V. d.d. suglasno su utvrdili da će se iznos tražbine tuženika u cijelosti namiriti pretvaranjem u temeljni kapital tuženika tj. povećanjem temeljnog kapitala dužnika ulozima (pravima), pod uvjetima opisnima pod točkama (i)-(vii) nagodbe.

 

11. Nakon sklapanja predstečajne nagodbe tuženik i H. V. d.d sklopili su dana 5. ožujka 2015. Ugovor o ulaganju prava.

 

12. Člankom 2.1. koji nosi naziv "Prijenos tražbine" ugovoreno je da tuženik prenosi stjecatelju (pravo) – tražbinu koje ovaj ima prema njemu, a ovaj od njega stječe pravo – tražbinu, te da je preneseno pravo – tražbine na slobodnom raspolaganju Društvu.

 

13. Člankom 2.2. koji nosi naziv "Zamjena potraživanja za dionice" ugovoreno je da će prijenosom tražbine iz čl. 2. Ugovora o ulaganja prava i Odluke o povećanju lemljenog kapitala tuženik upisati i preuzeti 589.997 redovnih dionica koje glase na ime. U postupku nije sporno da je na skupštini trgovačkog društva H. V. d.d. donijeta odluka o povećanju temeljnog kapitala na osnovi koje je tuženik još uvijek upisan kao vlasnikom 589.997 dionica trgovačkog društva H. V. d.d.

 

14. Gore navedene odredbe Predstečajne nagodbe i Ugovora o ulaganju prava jasne su i iste ne zahtijevaju bilo kakvo tumačenje. Naime, iz istih kao i iz tekstova cjelokupne Predstečajne nagodbe i Ugovora o ulaganju prava nedvojbeno proizlazi da su tuženik i H. V. d.d. sklopili ugovor o zamjeni u smislu odredbe čl. 474. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11 - dalje: ZOO) na osnovi kojeg je tuženik trgovačkom društvu H. V. d.d. prenio tražbinu koju je imao prema njemu, dok je zauzvrat stekao vlasništvo 589.997 njegovih dionica. Trenutkom upisa temeljnog kapitala u sudski registar (čl. 2.3. Ugovora o ulaganju prava) nastupili su pravni učinci zamjene te je tim trenutkom tuženik postao vlasnikom dionica, dok je trgovačko društvo postalo nositeljem tražbine odnosno vjerovnikom tražbine koju je tuženik imao prema njemu, a za koju je zadužnicom jamčio tužitelj. S obzirom da je u tom trenutku tj. prijenosom tražbine tuženika na njega, trgovačko društvo H. V. d.d. postalo i vjerovnik i dužnik, to je sjedinjenjem prestala i novčana obveza koju je trgovačko društvo H. V. d.d. imalo prema tuženiku. Kako je za obvezu trgovačkog društva H. V. d.d. kao jamac platac jamčio tužitelj, to je sukladno čl. 160. st. 2. ZOO, prestankom obveze trgovačkog društva H. V. d.d. prestala i obveza tužitelja koju je tužitelj kao jamac imao prema tuženiku.

 

15. Tuženik u žalbi ističe da stjecanje je dionica bilo privremenog karaktera radi postizanja cilja prodaje dionica za određenu cijenu, te da je Ugovor o ulaganju prava sklopljen isključivo iz proceduralnih razloga radi provedbe upisa povećanja temeljenog kapitala i upisa dionica pri Središnjem klirinškom depozitarnom društvu. Međutim, to ne mijenja činjenicu da je Ugovorom o ulaganju prava tuženik zamjenom na trgovačko društvo H. V. d.d. prenio tražbinu za koju u čl. .2.1. čak  navodi da je na slobodnom raspolaganju društvu, a da je zauzvrat stekao vlasništvo nad dionicama istog društva.

 

16. U odnosu na tuženikovo ukazivanje na odredbu čl. 2.4. Ugovora o ulaganju prava koji nosi naziv "Prestanak učinaka Zamjene" potrebno je navesti da isti, prema ocjeni ovog suda, ne znači da tražbina tuženika prema tužitelju nije prestala. Pogrešan je stav sud prvog stupnja da se radi o uvjetima koji moraju biti kumulativno ispunjeni da bi došlo do prestanka učinaka zamjene. Naime, kada se navedena čl. 2.4. Ugovora o ulaganju prava analizira i poveže s čl. 3.1 Ugovora kojom je propisano da tuženik ima pravo na jednostrani raskid u govora u slučajevima predviđenim čl. 2.4. Ugovora, proizlazi da su odredbom čl. 2.4. Ugovora ugovorene pretpostavke pod kojima se Ugovor o ulaganju prava može raskinuti jednostranom izjavom o raskidu. U tom smislu dopis tuženika od 29. travnja 2020. (str. 77. spisa) u kojem tuženik obavještava trgovačko društvo H. V. d.d. o nastupanju uvjeta iz odredbe čl. 2.1. a (vi) Predstečajne nagodbe, koji uvjeti su sadržajno identični odredbi čl. 2.4. Ugovora o ulaganju prava, po svom sadržaju predstavlja davanje izjave o jednostranom raskidu ugovora iz čl. 3.1. Ugovora o ulaganju prava koja je i u odredbama ZOO predviđena u čl. 360. ZOO.

 

17. Raskidom ugovora nastupaju učinci raskida ugovora propisni čl. 368. ZOO, a koje učinke stranke mogu sukladno načelu slobodnog ugovaranja obveznih odnosa mogu slobodno urediti. Osnovni učinak raskida ugovora je nastanak obveze restitucije ili povrata onog što je primljeno na ime ispunjenja (čl. 368. st. 2. ZOO) s time da se uzajamna vraćanja obavljaju po pravilima za ispunjenje dvostranoobveznih ugovora (čl. 368. st. 3. ZOO). U tom smislu potrebno je ocjenjivati i ugovornu odredbu čl. 2.5. Ugovora o ulaganju prava kojom je ugovoren prestanak prijenosa tražbine (alineja 1) i istupanje tuženika iz vlasničke strukture (alineja 2). Tom odredbom zapravo je ugovoreno vraćanje tražbine, s jedne strane, i vraćanje vlasništva nad dionicama, s druge strane, čime je ta odredba u sadržajnom smislu regulira učinke raskida ugovora (restituciju) koji su u bitnome identični zakonskoj odredbi čl. 368. ZOO.

 

18. S obzirom da su u ovom konkretnom slučaju tuženik i trgovačko društvo V. d.d. sklopili ugovor o zamjeni (dionice za tražbinu) to bi značilo, ako je ugovor valjano raskinut, da je tuženik dužan H. V. d.d. vratiti vlasništvo nad dionicama, dok bi H. V. d.d. trebali tražbinu koju su stekli vratiti tuženiku odnosno prenijeti na tuženika. Međutim, tražbina koju je tuženik imao prema H. V. d.d. prestala je sjedinjenjem, pa se ista ne može vratiti tuženiku. Naime, ne može trgovačko društvo H. V. d.d. "stvoriti" tražbinu (koja je ranije prestala sjedinjenjem) protiv samog sebe, te onda tu novostvorenu tražbinu protiv samog sebe kao učinak raskida ugovora prenijeti na tuženika, pa se u takvom slučaju kada se određena stvar ili pravo nakon raskida ugovora ne može vratiti mora platiti njezina protuvrijednost (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev x-1079/12 od 23. travnja 2013. i Rev-1780/10 od 12. veljače 2013.).

 

19. Dakle, tražbina tuženika prema tužitelju kao jamcu koja je proizlazila iz zadužnice kao ovršne isprave prestala je sukladno odredbi 160. st. 2. ZOO nakon što je sjedinjenjem kada prestala obveza glavnog dužnika trgovačkog društva H. V. d.d. Obveza tužitelja dakle, prestala je na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada istu tužitelj kao dužnik i ovršenik nije mogao isticati u vrijeme sastavljanja zadužnice tako da postoji razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. S obzirom da je obveza tužitelja iz zadužnice prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon sastavljanja zadužnice, to tuženik kao ovrhovoditelj u trenutku pokretanja postupka izravne naplate nije bio ovlašten temeljem ovršne isprave pokretati postupak izravne naplate uslijed čega postoji razlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, a zbog toga je i ispunjenje tražbine onemogućeno zbog čega postoji razlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz čl. 50. st. 1. toč. 10. OZ. Sud prvog stupnja je dakle, pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 50. st. 1. toč. 7., 9. i 10. OZ kada je tužbeni zahtjev tužitelja za proglašenjem pljenidbe i prijenosa nedopuštenim prihvatio.

 

20. Sud prvog stupnja je doduše imao pogrešan stav o pogledu sadržaja i dosega ugovorne odredbe čl. 2.4. Ugovara o ulaganja prava, ali navedeno nije imalo utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke. U tom smislu potrebno je posebno naglasiti da je predmet ovog postupka bilo proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku izravne naplate koji je pokrenut temeljem zadužnice kao ovršne isprave. Dakle, u postupku je kao odlučnu činjenicu bilo potrebno utvrditi da li je ili nije prestala tražbina tuženika (kao vjerovnika) prema tužitelju (kao dužniku) koja je svoju osnovu imala u izdanoj zadužnici, što je u postupku i utvrđeno. Predmet postupka dakle, nije bilo ima li tuženik, bilo protiv trgovačkog društva H. V. d.d., bilo protiv tužitelja, tražbinu koja bi osnovu imala u Predstečajnoj nagodbi ili Ugovoru o ulaganju prava (bilo kroz ispunjenje, bilo kroz učinke raskida), već ima li tuženik tražbinu protiv tužitelja koja svoju osnovu ima u zadužnici na temelju koje se provodi postupak izravne naplate. U postupku je utvrđeno da je tražbine tuženika koja je svoju osnovu imala u zadužnici prestala tako da žalbeni navodi koji tuženika koji osporavaju navedeno utvrđenje i koji su usmjereni na drugačiju ocjenu dokaza nisu osnovani.

 

21. U žalbi tuženik ističe i da je sud prvog stupnja nije primijenio odredbu čl. 320. ZOO koja regulira tumačenje nejasnih odredbi. Međutim, odredbe Ugovora o ulaganju prava i odredbe Predstečajne nagodbe u odnosu na zamjenu tražbine za dionice nisu nejasne, već iz istih proizlazi da je tražbina tuženika prema tužitelja utemeljena na zadužnici prestala.

 

22. Tuženik u žalbi ističe i da je u postupku počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati a s obzirom da ista proturječi samoj sebi i razlozima presude, te stoga što postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi i sadržaja isprava ili zapisnika. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda nije proturječna, već o odlučnim činjenicama sadrži jasne i neproturječne razloge, te nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju u žalbi ukazuje tuženik. U tom smislu sud prvog stupnja je pravilno ocijenio dokaze koji su izvedeni tijekom postupka tako da nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP koju u žalbi također ističe tuženik.

 

23. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP, žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

 

24. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer žalba nije bila osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP u svezi s čl. 166. st. 1. ZPP).

 

25. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi  sastava odgovora na žalbu i troškovi sudske pristojbe na isti jer navedeni troškovi u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP nisu bili potrebni za vođenje postupka.

 

26. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 19. rujna 2023.

 

 

              Predsjednica vijeća:

                   Vesna Žulj, v.r.