Poslovni broj: Us I-1522/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sucu Marici Goreta, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Brajević, u upravnom sporu tužitelja JA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupanog po opunomoćenici (zaposlenici tuženika) AA, temeljem generalne punomoći pohranjene u Uredu predsjednice ovog Suda, radi invalidske mirovine, nakon neposredne i javne rasprave zaključene dana 05. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja i opunomoćenice tuženika, dana 02. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/24-01/03329972957, Urbroj: 341-99-05/3-24-1503 od 10. svibnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II 141-02/24-01/03329972957, Urbroj: 341-99-05/3-24-1503 od 10. svibnja 2024. (dalje: osporavano drugostupanjsko rješenje) odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, Klasa: UP/I 141-02/24- 02/03329972957, Urbroj: 341-18-05/3-24-5523 od 7. veljače 2024. (dalje: prvostupanjsko rješenje).
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, rođenom **.**.1962., kod kojega je nastao djelomični gubitak radne sposobnosti dijelom kao posljedica 20% bolesti – pogoršanja bolesti, pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i dijelom 80% bolest izvan tih okolnosti, određena invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti od 06. rujna 2023. u svoti od 465,68 eur mjesečno. Određeno je da od 01. siječnja 2024. invalidska mirovina iznosi 490,19 eur mjesečno, da isplata mirovine pripada od 06. rujna 2023. - od dana od kojeg je invalidnost utvrđena te da se tim rješenjem mijenja rješenje Područne službe u Splitu broj 150435 od 18. rujna 2013., uz obračun isplaćenih svota po istom.
3. Tužitelj tužbom pobija zakonitost osporavanog drugostupanjskog rješenja. U tužbi se navodi da je u obrazloženju pobijanog rješenja, između ostalog, navedeno da je tužitelju već ranije mirovina određena prema odredbama ZOMO-a uz primjenu odredaba ZOHBDR-a, primjenom polaznog faktora 1,85 i mirovinskog faktora 0,8, s tim da su mu osobni bodovi povećani sukladno činjenici da je isti proveo 378 dana u borbenom sektoru, te su mu povećani za 12% i za status dragovoljca 10%, a u skladu s člankom 35. ZOHBDR-a. Nadalje se u tužbi citiraju odredbe članka 26. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ("Narodne novine" broj 121/17,98/19 – u nastavku ZOHBDR) te članka 27. istog Zakona, te se posebno ukazuje na to da se osobni bod povećava ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru i to:….hrvatskom branitelju od 301 do 330 dana ….9%..... Ističe se da je tužitelj u Domovinskom ratu sudjelovao i u vremenu od 09. lipnja 1992. do 20. ožujka 1993. pri Ministarstvu zdravstva u kojem vremenu da je bio vozač hitne medicinske pomoći; da je i u svom tadašnjem djelovanju stalno bio na terenu odnosno da je stalno vršio intervencije zbrinjavanja ranjenih pripadnika HV na prvim crtama bojišnice; da je tom prilikom bio izložen i napadima neprijatelja odnosno da se nalazio u egzistencijalno ugrožavajućim situacijama a što da je kasnije utjecalo na njegovo psihičko stanje te da mu je to vrijeme pobijanim rješenjem priznato kao beneficirani staž. Prvostupanjsko tijelo, a ni tuženo tijelo, da nisu obrazložili zbog čega se vrijeme sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu pri Ministarstvu zdravstva ne uzima kao vrijeme provedeno u borbenom sektoru te sukladno tome nije povećalo osobni bod za odgovarajući postotak sukladno činjenici što tužitelj ima ukupno 761 dan sudjelovanja u Domovinskom ratu a što da navodi na zaključak da je samim time nepravilno povećan i osobni bod za izračun mirovine, a time i visina mirovine. U tom pravcu tuženo tijelo da ističe da je za utvrđivanje broja dana u borbenom sektoru nadležno Ministarstvo hrvatskih branitelja te da ukoliko smatra da podaci navedeni u potvrdi tog Ministarstva nisu točni, da se tužitelj trebao obratiti tijelu koje je navedenu potvrdu i izdalo. Navedeno da je u suprotnosti sa Potvrdom Ureda za obranu Sinj od 29. studenog 2007. odnosno sa opisom ratnog puta potpisanog i ovjerenog od strane javnog bilježnika Josipa Bradarića od 17. prosinca 2007. U konkretnom slučaju tužitelj da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata koji je sudjelovao 761 dan u Domovinskom ratu te da je sve vrijeme obnašao dužnosti u borbenom sektoru. Slijedom svega navedenog tužitelj tužbenim zahtjevom traži da se osporavano drugostupanjsko rješenje poništi i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužitelj u tužbi u bitnom ponavlja navode iz žalbe uložene na prvostupanjsko rješenje, da tužba nije osnovana, da je osporavano rješenje doneseno temeljem činjeničnog stanja utvrđenog u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a što da je u skladu s odredbom članka 5. i 8. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/2009 i 110/2021) te da je osporavano rješenje obrazloženo je i sadrži sve obvezne sastavne dijelove rješenja propisane člankom 98. citiranog Zakona. Navodi i razlozi izneseni u tužbi da nisu osnovani, odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Tuženik da se u obrazloženju osporavanog rješenja očitovao o svim žalbenim navodima tužitelja izjavljenim u okviru žalbe protiv prvostupanjskog rješenja. Slijedom navedenog smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije.
5. U sporu je održavanjem rasprave 05. rujna 2025. i razmjenom podnesaka strankama omogućeno izjašnjavanje o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet spora, u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24 – dalje: ZUS).
6. Tužitelj je na raspravi ustrajao u navodima tužbe i tužbenom zahtjevu te je naveo da nema drugih prijedloga za izvođenje dokaza.
7. Tuženik je po svojoj opunomoćenici ostao pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja.
8. U dokaznom postupku sud je čitao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog spora te spisu tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.
9. Tužitelj a ni tuženik nisu zatražili niti popisali troškove ovog upravnog spora.
10. Nakon ocjene izvedenih dokaza i razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a ovaj sud utvrđuje da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovora na tužbu razvidno je, te među strankama nije sporno:
-da je tužitelju rješenjem HZMO, Područne službe u Splitu od 21. listopada 2010. priznato, počevši od 01. travnja 2009., pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad prema članku 52. ranije važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" br. 102/1998, 71/1999, 127/2000, 59/2001, 109/2001, 147/2002, 117/2003, 30/2004, 177/2004, 92/2005, 43/ 2007, 79/2007, 35/2008, 94/2009, 40/2010, 121/2010, 139/2010, 61/2011, 114/2011, 76/2012, 112/2013, 133/2013 - dalje: ranije važeći ZOMO;
-da je rješenjem HZMO, Područne službe u Splitu od 18. rujna 2013. tužitelju, po prestanku radnog odnosa 31. srpnja 2013., određena, počevši od 01. kolovoza 2013., invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad uz primjenu mirovinskog faktora 0,8;
-da je u upravnom postupku pokrenutom po zahtjevu tužitelja od 08. ožujka 2023., a putem prijedloga izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite, pravomoćnim prvostupanjskim rješenjem od 25. siječnja 2024. tužitelju, hrvatskom ratnom vojnom invalidu iz Domovinskog rata, priznato, počevši od 06. rujna 2023., pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti koja je nastala dijelom kao posljedica 20% bolesti – pogoršanja bolesti, pojave bolesti zadobivene u obrani suvereniteta Republike Hrvatske te je određeno da će se po pravomoćnosti tog rješenja posebnim rješenjem odlučiti o iznosu i početku isplate mirovine;
-da je potom prvostupanjskim rješenjem od 07. veljače 2024. tužitelju određena invalidska mirovina zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti od 06. rujna 2023. u svoti od 465,68 eur mjesečno odnosno od 01. siječnja 2024. u iznosu od 490,14 eur mjesečno, a sve kako je to pobliže navedeno u izreci tog rješenja;
-da je tužitelj na to rješenje izjavio žalbu, koja je ovdje osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 10. svibnja 2024. odbijena i potvrđena pravilnost prvostupanjskog rješenja.
12. Iz navoda tužitelja u tužbi i tijekom ovog upravnog spora proizlazi da tužitelj smatra da mu je nepravilno povećan osobni bod odnosno da je isti trebalo povećati jer ima ukupno 761 dan sudjelovanja u Domovinskom ratu i da je svo vrijeme obnašao dužnosti u borbenom sektoru, te u vezi s tim osporava i visinu mirovine.
13. Prigovori tužitelja, po ocjeni ovoga suda, nisu osnovani niti su od utjecaja za rješavanje ove upravne stvari.
14. Naime, iz podataka spisa, pa tako i iz potvrde Ministarstva hrvatskih branitelja od 20. veljače 2024., na koju se poziva tužitelj te je istu priložio i uz tužbu, proizlazi da je tužitelj evidentiran u Evidenciji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata prema kojoj evidenciji je tužitelj sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske ukupno 761 dan a od toga ima 378 dana borbenog sektora te 383 dana neborbenog sektora.
15. Dakle, tužitelj, suprotno navodima iz tužbe, nema 761 dan borbenog sektora već ima 378 dana borbenog sektora. Tužitelj tijekom predmetnog upravnog postupka a ni tijekom ovog spora nije dostavio dokaze koji bi doveli u sumnju podatke iz navedene Evidencije hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Potvrda Ministarstva obrane od 29. studenog 2007. te ratni put od 12. prosinca 2007., na koje se poziva tužitelj i koje je priložio tužbi, nisu dokazi da tužitelj ima 761 dan borbenog sektora već su dokaz o razdobljima sudjelovanja tužitelja u Domovinskom ratu te su u ratnom putu opisane i ugrožavajuće situacije u kojima se nalazio.
16. Tuženik je u obrazloženju osporavanog rješenja pravilno uputio tužitelja da je za utvrđivanje broja dana u borbenom sektoru nadležno Ministarstvo hrvatskih branitelja te da se, ukoliko smatra da podaci navedeni u potvrdi tog Ministarstva nisu točni, mora obratiti tijelu koje je tu potvrdu izdalo tj. Ministarstvu hrvatskih branitelja. Činjenica je da tužitelj, kako je to i gore navedeno, nije dostavio relevantne dokaze iz kojih bi proizlazilo da isti ima 761 dan borbenog sektora.
17. U konkretnom slučaju je sukladno članku 35. ZOHBDR-a, osobni bod ostvaren prema članku 86. ZOMO-a (31,7065) povećan sukladno vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u borbenom sektoru (378 dana) za 12% te temeljem statusa dragovoljca za dodatnih 10% tako da osobni bod iznosi 38,6819.
18. Iz obrazloženja osporavanog rješenja je razvidno da je tuženik, sukladno podacima u spisu i relevantnim odredbama ZOMO-a i ZOHBDR-a, izvršio kontrolu obračuna predmetne mirovine te utvrdio da su svi relevantni elementi koji služe za obračun mirovine pravilno utvrđeni (ukupni mirovinski staž, prosječni vrijednosni bodovi, polazni faktor, osobni bodovi, aktualna vrijednost mirovine) te je utvrdio da je svota mirovine tužitelja određena u pravilnom iznosu (490,19 eur). Ovaj sud je sa obrazloženjem osporavanog rješenja suglasan. Činjenica je da je tužitelj, kako to proizlazi iz prednjih utvrđenja, neosnovano osporavao broj dana u borbenom sektoru te u svezi s tim osobne bodove. Druge elementne koji služe za izračun predmetne mirovine tužitelj nije ni osporavao.
19. Slijedom svega navedenog, a s obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu obrazloženje osporavanog drugostupanjskog rješenja, po ocjeni ovoga suda, istim nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je pravilno izvršen izračun predmetne tužiteljeve mirovine. U konkretnom slučaju je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo te pri tome nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari. Osporavano rješenje je detaljno obrazloženo. Prigovori tužitelja nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
20. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, 110/21), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
21. Stoga je na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja valjalo kao neosnovan odbiti odnosno presuditi kao u izreci presude.
U Splitu, 02. listopada 2025.
S U D A C
Marica Goreta
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u tri primjerka, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
-tužitelju,
-tuženiku,
-u spis.
