Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-435/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Mihe Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŠM, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijan Sente, odvjetnik u Zagrebu, Trakošćanska 11, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB 26187994862, zastupan po punomoćnici Dori Hanžeković Žuža, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Hanžeković i partneri d.o.o. Zagreb, Radnička cesta 22, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Pn-77/2021 od 16. listopada 2024. u sjednici vijeća održanoj dana 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Zaboku poslovni broj Pn-77/2021 od 16. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 da plati tužitelju PM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iznos od 1.734,14 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 29. travnja 2021. pa do 31. prosinca 2022. prema stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.576,52 eura, uz zakonsku zateznu kamatu po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekuću od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje u tekstu - ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da istu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno postupanje.

3. U odgovoru na žalbu tužitelja, tuženik je osporio navode uz prijedlog da se žalba odbije kao neosnovana

4. Žalba je neosnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja kojim taži naknadu imovinske štete na vozilu u iznosu od 1.734,14 Eur, sa zateznom kamatom koja teče od 29. travnja 2021. do isplate, a koja mu je nastala 25. travnja 2021. kada je prilikom vožnje na dijelu kolnika županijske ceste broj 2198 kod mjesta [adresa], došlo do naleta divljači – srne, koja je istrčala na kolnik s njegove desne strane.

7. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 1.734,14 Eur, sa zateznom kamatom od 29. travnja 2021. do isplate, po propisanoj stopi uz zaključak kako se u konkretnom slučaju imaju primijenit opća pravila o odgovornosti za štetu sadržana u odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO), i to ona koja se tiče odgovornosti za štetu od opasne stvari odredbe članka 1045., 1063., 1064. i 1066. ZOO-a, jer je do štete došlo od opasne stvari (srne koja je iznenada istrčala ispred vozila tužitelja), za koju odgovora lovoovlaštenik, a za njega tuženik kao njegov osiguratelj.

8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski je sud utvrdio:

- da se 25. travnja 2021. na kolniku županijske ceste broj 2198 kod mjesta [adresa] oko 15.40 sati dogodila prometna nesreća naletom vozila tužitelja na divljač srnu,

- da je naletom na vozilo tužitelja nastala šteta, a da je srna pobjegla s mjesta nesreće,

- da je provedenim biološkim vještačenjem, a na temelju dlake koje su policijski službenici izuzeli s mjesta prometne nesreće utvrđeno da se radi o životinjskim dlakama koje po svojim morfološkim karakteristikama odgovaraju dlakama životinja iz porodice jelena,

- da je znak "divljač na cesti", postavljen u odnosu na smjer kretanja tužitelja, nakon mjesta prometne nesreće,

- da je naletna brzina tužitelja na životinju iznosila 42 km/h, a brzina kretanja vozila neposredno prije nezgode bila je jednaka naletnoj brzini jer vozač nije imao vremena dovesti vozilo u kočeno stanje,

- da ako je pri kretanju tužitelj imao pogled usmjeren na kolnik, tada mu se srna cijelo vrijeme kretala u perifernom vidnom polju, kada je nije mogao uočiti, stoga nije imao mogućnosti izbjeći nezgodu, pa da nema njegova doprinosa,

- da se tužitelj obratio tuženik s odštetnim zahtjevom za mirno rješenje spora, ali ga je isti otklonio s obrazloženjem da nije dokazao da se radi o naletu srneće divljači,

- da je ovlaštenik prava lova na lovnom području uz opisanu cestu Lovačka udruga "Lisica" iz Bedekovčine, a za koju postoji polica osiguranja tuženika broj [broj police osiguranja],

- da su na vozilu tužitelja nastala oštećenja koja su taksativno utvrđena na Potvrdi PP Krapina od 27. travnja 2021. i na Izvidu štete broj 70-IMOD-3979/2021 Croatia osiguranja d.d. od 6. svibnja 2021.,

- da vrijednost popravka oštećenog vozila tužitelja iznosi 1.734,14 Eur.

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je prihvatio tužbeni zahtjev i obvezao tuženika da tužitelju naknadi neimovinsku štetu u utuženom iznosu s pripadajućim zateznim kamatama pozivom na odredbe članka 1063. -1067. ZOO-a.

10. Ovakva činjenična utvrđenja i pravni zaključak suda prvog stupnja su pravilni, a tuženik ih svojim žalbenim navodima nije doveo u sumnju.

11. Budući da se štetni događaj dogodio 25. travnja 2021., kao lex specialis primjenjuje se Zakon o lovstvu ("Narodne novine" broj 98/18, 32/19 i 32/20 – dalje: ZL) koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štetnog događaja. Odredbom članka 76. stavak 2. ZL-a, propisano je da u pogledu uzroka i odgovornosti za štetu važe odredbe zakona kojim se uređuju obvezi odnosi (ovdje odredbe članka 1045., 1063. i 1067. ZOO-a), ako taj zakon ne propisuje drugačije.

12. Tuženik u žalbi ukazuje na odredbu članka 83. stavka 1. ZL-a, odnosno članka 80. stavak 6. alineje 2. ZL-a kojom je propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta, ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Kako je u vrijeme štetnog događaja bio lovostaj, smatra da lovoovlaštenik nije odgovoran za predmetnu štetu, kao i da je pitanje njegove odgovornosti trebalo razriješiti primjenom citirane odredbe koja je lex specialis u odnosu na odredbe ZOO-a o objektivnoj odgovornosti.

13. Međutim, pravilno prvostupanjski sud primjenjuje odredbe ZOO-a jer to što odredbom članka 80. stavak 6. ZL-a nije propisano po kojem se kriteriju odgovara za štetu u slučaju kada ona nije posljedica provođenja lova, ne znači da su tom odredbom derogirane odredbe članka 1045., 1063. i 1067. ZOO-a koje reguliraju štetu po principu uzročnosti, na što izričito upućuje odredba članka 76. stavka 2. ZL-a. O tome je stav iznio i Ustavni sud Republike Hrvatske odlukom broj U-I-4249/2018 od 18. lipnja 2019., a kojom je odbijen prijedlog za ocjenu ustavnosti odredbe članka 80. stavak 6. ZL-a, pri čemu Ustavni sud to obrazlaže na sljedeći način: "Predlagatelj smatra da nije uređen slučaj u kojem dođe do naleta vozila na divljač, ako se ne provodi lov i ako vozač postupa po propisima koji uređuju područje sigurnosti prometa na cestama. Ustavni sud napominje da iako Zakon o lovstvu ne uređuje u cijelosti tu situaciju, ne može se zahtijevati od zakonodavca da zakonom uredi sve situacije do kojih može doći u svakodnevnom životu, već je na sudskoj praksi da iznađe takvo rješenje u sudskim sporovima (do kojih može doći) koja će dati odgovor na tu dilemu predlagatelja na način kojim neće prevaliti tu odgovornost na građane, već će odštetnu odgovornost za štetu od divljači tumačiti sukladno općim načelima odštetne odgovornosti, odnosno na način kojim će pridonijeti razvoju i očuvanju prirodnog bogatstva i raspodjeli tereta odgovornosti za štetu između države, lovoovlaštenika i vozača."

14. Slijedom navedenog, prema odredbi članka 80. stavak 6. ZL-a za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima, izričitih naredbi ili lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Međutim, ako je do štete na vozilu došlo naletom vozila na divljač, kada se nije provodio lov za ocjenu odgovornosti za štetu mjerodavne su odredbe ZOO-a u smislu odredbe članka 76. stavak 2. ZL-a. Kako je divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna stvar, u slučaju kada je do štete došlo naletom vozila na divljač, a nije se provodio lov, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti u smislu odredaba članaka 1045., 1063. i 1064. ZOO-a, dok se prema odredbama članka 1067. stavak 2. i 3. ZOO-a može osloboditi odgovornosti u potpunosti ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika (ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći ni otkloniti) ili djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete (koje okolnosti tuženik nije dokazao).

15. Budući da ZL-a kao lex. specialis nije propisano tko odgovara za štetu nastalu na vozilu u slučaju naleta divljači na vozilo, u području lovišta kojim gospodari osiguranik tuženika, kada se nije provodio lov, tada se primjenjuje ZOO-a kojim se uređuje odgovornost za štetu.

16. Divljač koja se kreće na javnoj cesti opasna je stvar, neovisno o tome koji se zakon primjenjuje. Neovisno o tome obavljali li se ili ne obavlja lov, divljač koja se nalazi na cesti uvijek predstavlja opasnu stvar, budući da ista čini povećanu opasnost prouzročenja štete na vozilima koja se kreću tom cestom, pa za štetu koja je nastala uslijed naleta vozila na divljač koja se nalazi na cesti, lovoovlaštenik odgovara po načelu objektivne odgovornosti sukladno odredbama članka 1063. -1067. ZOO-a u svezi člankom 76. stavak 2. ZL-a.

17. Slijedom navedenog da bi se lovoovlaštenik mogao osloboditi od obveze naknade štete nastale naletom vozila na divljač, kada se nije provodio lov, on je u smislu članka 1067. ZOO-a morao dokazati da šteta na vozilu potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazio izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, odnosno on je morao dokazati da je šteta nastala radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ni otkloniti (Vrhovni sud RH u odluci poslovni broj Rev-166/2024 od 24. rujna 2024.).

18. Kako je u prvostupanjskom postupku utvrđeno da u upravljanju vozilom po tužitelju nije bilo protupravnog postupanja i da je u utvrđenim okolnostima naleta na divljač bila neizbježna, odnosno da tužitelj nije mogao izbjeći nalet na divljač, a što upućuje na zaključak da šteta nije nastala radnjom tužitelja zbog koje bi odgovarao za naknadu štete, prema odredbi članka 80. stavak 6. alineja 1. ZL-a, štetni događaj se dogodio za trajanja lovostaja, a ne postoje dokazani ekskulpacijski razlozi na temelju kojih bi se osiguranik tuženika (lovoovlaštenik) oslobodio obveze naknade štete koja je nastala tužitelju u predmetnom štetnom događaju, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako postoji upravo odgovornost tuženika za naknadu štete prema odredbama (članak 76. stavak 2. ZL-a u vezi s člankom 1045., 1063., 1064., i 1066. ZOO-a) pa je žalba tuženika neosnovana.

19. Kako visina nastale štete nije sporna, pravilno je prvostupanjski sud dosudio (u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka) u naznačenom iznosu, kao i tijek zatezne kamate od podnošenja zahtjeva tuženiku za naknadu štete.

20. Pri obračunu troškova postupka, sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), pravilno obračunao troškove koji su bili neophodni za vođenje postupka.

21. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, potvrditi pobijanu presudu i odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 2. listopada 2025.

| | P Predsjednik vijeća o Miho Mratović s l o v n i

b r o j :

G ž -

/

-

|