REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-245/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ruži Garac, u pravnoj stvari tužitelja TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnika Leu Buljatu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Buljat & Partneri, protiv tuženika ERICSSON NIKOLA TESLA d.d. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane i zaključene glavne javne rasprave dana 10. rujna 2025., u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" I. Utvrđuje se da je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu Br.: 603- 14/2024 od 6. prosinca 2024. godine tuženika ERICSSON NIKOLA TESLA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kojom se otkazuje ugovor o radu radniku TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nedopuštena.

II. Utvrđuje se da je radni odnos radnika TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kod poslodavca ERICSSON NIKOLA TESLA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prestao dana 13. siječnja 2025. godine.

III. Nalaže se tuženiku ERICSSON NIKOLA TESLA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 23.253,04 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku ERICSSON NIKOLA TESLA d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužitelju TP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi prouzročene troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 25. rujna 2015. (dalje u tekstu: Ugovor o radu) kod tuženika bio zaposlen na radnom mjestu Upravljanje narudžbama kupaca, a koji ugovor je sklopljen nakon što mu je na temelju Sporazuma o raskidu ugovora o radu od 23. rujna 2015. prestao radni odnos kod tuženika. Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. prosinca 2024. (dalje u tekstu. Odluka o otkazu) tuženik mu je otkazao Ugovor o radu. Odluka o otkazu nije zakonita te ista predstavlja evidentan primjer nepoštivanja sudske odluke, pokušaj onemogućavanja njegovog rada i diskriminacije. Naime, pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr-7774/2020 od 26. travnja 2024. utvrđena je nedopuštenost Odluke o otkazu tuženika od 11. kolovoza 2020. te je tuženiku naloženo vratiti ga na radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca, odnosno ako je navedeno mjesto popunjeno ili je prestalo postojati iz bilo kojeg drugog razloga, na drugo odgovarajuće radno mjesto prema stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima radnika. Tuženik ga je 28. kolovoza 2024. obavijestio kako je radi reorganizacije poslovanja radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca ukinuo te ga je pozvao da obavlja poslove na radnom mjestu Realizacije ugovora i logistike. Obavljanje poslova na ponuđenom radnom mjestu je odbio obzirom ponuđeno radno mjesto ne udovoljava opisu poslova koje je ranije obavljao. Kraj navedenog, umanjen mu je iznos bruto plaće, a radno mjesto ne odgovara njegovoj stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima. Bez obzira na navedeno tuženik je 19. rujna 2024. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na koju je dana 14. listopada 2024. podnio Zahtjev za zaštitu prava, koji je tuženik prihvatio Odlukom od 29. listopada 2024. Odlukom od 29. listopada 2024. tuženik ga je pozvao da dana 19. studenog 2024. dođe na posao i nastavi rad na radnom mjestu Upravljanje narudžbama kupaca. Dopisom od 14. studenog 2024. obavijestio je tuženika kako dana 19. studenog 2024. neće doći na radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca, jer ponuđeno radno mjesto ne postoji te je pozvao tuženika da mu omogući obavljanje poslova na drugom odgovarajućem radnom mjestu prema njegovoj stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima. Tuženik nije postupio sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, posl.br. Pr- 7774/2020 od 26. travnja 2024. i nije mu omogućio obavljanje poslova na drugom odgovarajućem radnom mjestu, već je donio Odluku o otkazu. Potpuno je logično i životno kako on niti nije mogao obavljati poslove na radnom mjestu Upravljanje narudžbama kupaca na koje ga je tuženik pozvao vratiti se, jer je tuženik isto ukinuo. Smatra kako je poziv tuženika na obavljanje poslova na radno mjesto koje više ne postoji samo fiktivan i služi isključivo radi potrebe opravdavanja pobijane Odluke o otkazu. Stoga, konačno preciziranim tužbenim zahtjevom podneskom od 19. kolovoza 2025. predlaže sudu utvrditi da nije dopuštena Odluka o otkazu, odrediti raskid radnog odnosa s danom 13. siječnja 2025., naknaditi mu štetu u iznosu od 23.253,04 eur (8 ugovorenih mjesečnih bruto plaća) sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, uz naknadu parničnih troškova.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka ističe da je postupajući po presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7774/2020 od 26. travnja 2024. (pravomoćnoj 1. srpnja 2024.) Pozivom od 2. kolovoza 2024. pozvao tužitelja da 2. rujna 2024. dođe na posao kako bi započeo rad na novom radnom mjestu Realizacija ugovora i logistika koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima, i to za istu ugovornu plaću koju ima ugovorenu za rad na starom radnom mjestu. Obzirom da tužitelj po tom pozivu nije došao na posao više od deset uzastopnih radnih dana, donio je Odluku o otkazu. Nisu osnovani navodi tužitelja kako radno mjesto Realizacija ugovora i logistika nije za njega odgovarajuće, jer ne odgovara njegovoj stručnoj spremi, kvalifikacijama, sposobnostima i plaći. Naime, iz Opisa poslova radnog mjesta Realizacija ugovora i logistika i Opisa poslova radnog mjesta Upravljanje narudžbama kupaca razvidno je da je novo radno mjesto, uslijed reorganizacije odjela u kojem je radio tužitelj, faktički postalo slijednik tužiteljevog starog radnog mjesta te da isto obuhvaća poslove tužiteljevog starog radnog mjesta. Stoga je jasno da je tužiteljevo inzistiranje na nekom adekvatnijem radnom mjestu bilo u potpunosti neosnovano te da on jednostavno nije želio nastaviti raditi za njega, a što je bila i njegova logična odluka obzirom je u tom trenutku bio zaposlen kod drugog poslodavca MAGNUM SUPRA d.o.o. za znatno veću plaću (3.874,09 EUR bruto) u odnosu na plaću koju kod je kod tuženika imao ugovorenu za rad na radnom mjestu Upravljanje narudžbama kupaca i koja mu je u istom iznosu bila ponuđena za rad na novom radnom mjestu (21.900,00 kn bruto, što preračunato iznosi 2.906,83 EUR bruto). U cilju izbjegavanja sudskog postupka svojom Odlukom o zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa od 29. listopada 2024. stavio je van snage izvanredni otkaz od 19. rujna 2024. i pozvao tužitelja da dana 19. studenog 2024. dođe na posao i nastavi rad na svom starom radnom mjestu Upravljanje narudžbama kupaca za koje ima sklopljen ugovor o radu i koje je on tada, uslijed radnikovih prigovora na ponuđeno novo radno mjesto, ipak odlučio zadržati u svojoj organizaciji kako bi mu mogao omogućiti povratak na isto. Na njegov Poziv od 19. studenog 2024. da nastavi s radom na svom starom ugovornom radnom mjestu tužitelj je podnio novi Zahtjev za zaštitu prava od 14. studenog 2024. (kojeg u tužbi označava kao ”dopis”) u kojem navodi da neće doći na posao, jer iz poziva nije jasno koje bi on to poslove obavljao u okviru radnog mjesta Upravljanje narudžbama kupaca (dakle, u okviru svog ugovornog radnog mjesta na kojem je godinama radio i koje dobro poznaje, a čiji opis poslova prema Zakonu o radu poslodavac ne može izmijeniti jednostranom odlukom) i u kojem zahtjeva da mu se omogući obavljanje poslova na drugom radnom mjestu koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima (dakle, odbija raditi na svom ugovornom radnom mjestu i traži neko drugo adekvatnije radno mjesto). Budući da tužitelj dana 19. studenog 2024. i narednih dvanaest uzastopnih dana neopravdano nije došao na posao, sukladno čl. 49. Pravilnika o radu donio je Odluku o otkazu. Ako je poslodavac službenim putem pozvao radnika da dođe raditi na svoje ugovorno radno mjesto, objasnivši mu u više navrata da će to radno mjesto zbog njega ipak zadržati u organizaciji, iz toga jasno i nedvosmisleno proizlazi da se radnik sa sigurnošću mogao vratiti na svoje staro ugovorno radno mjesto. U konačnici, analize i ocjene njegove organizacije radnih mjesta nisu pitanja u nadležnosti tužitelja, već je riječ o pitanjima u njegovoj isključivoj kao poslodavca koji je ovlašten organizirati rad na način koji smatra najučinkovitijim za svoje potrebe. Da je tužitelj došao na posao19. studenog 2024. on bi mu sukladno Zakonu o radu bio dužan davati radne zadatke u okviru poslova njegovog ugovornog radnog mjesta te mu za isto isplatiti ugovornu plaću, pa tvrdnje o fiktivnosti i nepostojanju radnog mjesta zbog kojih tužitelj navodno nije želio doći na posao nemaju smisla. Iz cijele situacije proizlazi da tužitelj ne želi raditi za njega. Stoga, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu parničnih troškova.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 25. rujna 2025., Anekse ugovora o radu, Sporazum o prestanku ugovora o radu od 23. rujna 2015., Odluku o otkazu, Očitovanje sindikalnog povjerenika od 5. prosinca 2024., Zahtjev za zaštitu prava od 29. prosinca 2024., Odluku o Zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa od 13. siječnja 2025., presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7774/2020-38 od 26. travnja 2024., e-mail korespondenciju, Odluku o otkazu od 19. rujna 2024., Zahtjev za zaštitu prava od 14. listopada 2024., Odluku tuženika o Zahtjevu za zaštitu prava od 29. listopada 2024., Poziv od 2. kolovoza 2024., Aneks Ugovoru o radu od 25. rujna 2015., Opis poslova za radno mjesto Realizacija ugovora i logistika, Opis poslova za radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca, Obrazac JOPPD, Anekse ugovoru o radu, Odluka o Zahtjevu za zaštitu prava od 26. studenog 2024., Pravilnik o radu tuženika od 12. lipnja 2023., saslušana je svjedokinja DP i tužitelj.

4. Na ročištu 10. rujna 2025. odbijen je prijedlog tuženika za saslušanjem svjedoka OP, budući je sud sve relevantne činjenice utvrdio na temelju ostalih izvedenih dokaza.

5. Podneskom od 19. kolovoza 2025. tužitelj je preinačio tužbu na način da je umjesto povratka na posao predložio odrediti sudski raskid ugovora o radu s danom 13. siječnja 2025. i naknadu štetu. Budući da radnik sukladno čl. 125. st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/13., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23., dalje u tekstu: ZR-a) može zahtjev za prestanak ugovora o radu podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvo stupnja, i da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, sud je na ročištu 10. rujna 2025. sukladno čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. -ispr., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., u daljnjem dijelu teksta: ZPP-a) dopustio preinaku tužbe.

6. Tužitelj je dana 29. prosinca 2024. sukladno čl. 133. st 1. ZR-a u roku od 15 dana protiv Odluke o otkazu podnio Zahtjev za zaštitu prava, koji zahtjev je tuženik odbio Odlukom od 13. siječnja 2025., nakon čega je tuženik po primitku iste odluke u daljnjem roku od 15 dana pravodobno podnio tužbu u ovoj pravnoj stvari.

7. Uvidom u Odluku o otkazu utvrđeno je da je tužitelju izvanredno otkazan Ugovor o radu, jer je tužitelj u razdoblju od 19. studenog do 4. prosinca 2024. kontinuirano dvanaest radnih dana neopravdano izostao s posla, čime je počinio tešku povredu obveza iz radnog odnosa propisanu čl. 49. Pravilnika o radu. Sukladno pravomoćnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr-7774/2020 od 26. travnja 2024., potvrđenoj presudom Županijskog suda u Karlovcu – Stalne službe u Gospiću posl. broj GžR-81/2024 od 1. srpnja 2024., tuženik je bio dužan vratiti tužitelja na posao na radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca, odnosno ako je navedeno mjesto popunjeno, ili je prestalo postojati iz bilo kojeg drugog razloga na drugo odgovarajuće radno mjesto prema stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima radnika. Dana 2. kolovoza 2024. tuženik je pozvao tužitelja da 2. rujna 2024. dođe na posao kako bi započeo rad na radnom mjestu Realizacija ugovora i logistika koje odgovara stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima radnika, a obzirom da tužitelj nije došao na posao više od deset uzastopnih radnih dana tuženik je tužitelju izvanrednim otkazom otkazao ugovor o radu. Protiv te odluke tužitelj je u roku podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa u kojem je naveo da ponuđeno radno mjesto za njega nije odgovarajuće te kojim je tražio da se odluka o izvanrednom otkazu stavi van snage i da mu se omogući rad na odgovarajućem radnom mjestu. Iako su navodi tužitelja iz njegovog zahtjeva za zaštitu prava bili u potpunosti neosnovani, u cilju izbjegavanja sudskog postupka, tuženik je svojom Odlukom o zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa od 29. listopada 2024. stavio van snage pobijanu odluku o izvanrednom otkazu te je istom odlukom pozvao tužitelja da dana 19. studenog 2024. dođe na posao i nastavi rad na svom starom radnom mjestu Upravljanje narudžbama kupaca za koje ima sklopljen ugovor o radu i koje je tuženik, uslijed tužiteljevih tvrdnji o neadekvatnosti prvotno ponuđenog radnog mjesta, ipak odlučio zadržati u svojoj organizaciji kako bi tužitelju mogao omogućiti povratak na isto. No, tužitelj je ponovno odbio doći na posao po pozivu tuženika i nastaviti s radom na svom radnom mjestu, pa tuženiku nije preostalo ništa drugo nego da tužitelju ponovno otkaže ugovor o radu zbog neopravdanog izostanka s posla. Prije otkazivanja tuženik tužitelju nije omogućio formalno iznošenje obrane obzirom da je tužitelj već u svom Zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa od 14. studenog 2024. tuženiku jasno komunicirao da neće doći na posao 19. studenog 2024. i da neće nastaviti rad na svom ugovornom mjestu rada Upravljanje narudžbama kupaca, a što je okolnost iz čl. 119. st. 2. Zakona o radu uslijed koje nije bilo opravdano od tuženika očekivati da tužitelju još jednom omogućava iznošenje obrane. Prije donošenja Odluke o otkazu, tuženik se savjetovao sa sindikalnim povjerenikom.

8. Uvidom u Ugovor o radu i pripadajuće anekse (list 6-9. spisa) utvrđeno je da je tužitelj kod tuženika od 1. listopada 2015. bio zaposlen na radnom mjestu Upravljanje narudžbama kupaca.

9. Odlukom o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja od 11. kolovoza 2020. tuženik je tužitelju otkazao Ugovor o radu za radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca.

10. Presudom Općinskog radnog suda radnog suda u Zagrebu posl. broj Pr- 7774/2020 od 26. travnja 2024. utvrđeno je da je Odluka o otkazu ugovora o radu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem tužitelja od 11. kolovoza 2020. nedopuštena te je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na posao na radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca, odnosno ako je navedeno mjesto popunjeno, ili je prestalo postojati iz bilo kojeg drugog razloga na drugo odgovarajuće radno mjesto prema stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima radnika.

11. Prethodno navedena presuda potvrđena je presudom Županijskog suda u Karlovcu – Stalna služba u Gospiću posl. broj GžR-81/2024 od 1. srpnja 2024.

12. Tuženik je Pozivom od 2. kolovoza 2024. (list 54 spisa) pozvao tužitelja na dolazak na posao s danom 2. rujna 2024. i to na radno mjesto Realizacija ugovora i logistika. Tuženik je naveo da je zbog promjena u načinu rada i potreba tržišta modernizirao i optimizirao proces rada, pa je tako i odjel u kojem je tužitelj ranije radio prošao reorganizaciju uslijed koje je prestalo postojati radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca, a radnici iz tog odjela su prešli na radno mjesto Realizacija ugovora i logistika. Radno mjesto Realizacija ugovora i logistika je radno mjesto za koje su potrebni ista stručna sprema i iste kvalifikacije, kao i za tužiteljevo ranije radno mjesto. Tužitelj je istim pozivom obaviješten da će po dolasku na posao 2. rujna 2024. potpisati aneks ugovora o radu sa istom ugovorenom plaćom (preračunatom u eure), kao iza staro radno mjesto.

13. Tužitelj 2. rujna 2024. nije došao na posao, niti je na posao došao sve do 16. rujna 2024. zbog čega mu je tuženik Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. rujna 2024. (list 38-39. spisa) otkazao Ugovor o radu.

14. Protiv navedene odluke o otkazu tužitelj je dana 14. listopada 2024. podnio Zahtjev za zaštitu prava (list 40. spisa) koji je tuženik Odlukom od 29. listopada 2024. (list 42. spisa) prihvatio i stavio van snage Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 19. rujna 2024. Istom Odlukom tužitelj je pozvan da dana 19. studenog 2024. dođe na posao i nastavi rad na radnom mjestu Upravljanje narudžbama kupaca, iako je navedeno radno mjesto bilo vezano za MSA ugovor koji je istekao sa 31. prosincem 2023., zbog čega je tuženik poslove tog radnog mjesta odlučio prebaciti u okvir radnog mjesta Realizacija ugovora i logistika. Iako nije osnovana tvrdnja tužitelja da radno mjesto Realizacija ugovora i logistike za njega nije odgovarajuće, tuženik je zbog izbjegavanja sudskog procesa odlučio tužitelja vratiti radnika na radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca na kojem je ranije radio.

15. U Zahtjevu za zaštitu prava od 14. studenog 2024. (list 43. spisa) tužitelj je naveo da ga je tuženik svojim različitim navodima o nepostojanju, odnosno postojanju radnog mjesta Upravljanje narudžbama kupaca doveo u zabludu i da nije naveo opis poslova, zbog čega smatra da je njegov zahtjev za povrat neodređen i nepotpun. Ujedno je tužitelj izvijestio tuženika da neće doći na posao 19. studenog 2024., uz zahtjev da mu se omogući obavljanje poslova koje odgovaraju njegovoj stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima. Radi izbjegavanja daljnjih sudskih postupaka predložio je i sporazumni raskid ugovora o radu.

16. Odlukom o Zahtjevu za zaštitu prava iz radnog odnosa od 26. studenog 2024. (list 68. spisa) tuženik je odbio Zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužitelja od 14. studenog 2024., navodeći kako nije jasno koje pravo mu je povrijedio. Smatra da tužitelja ni na koji način nije doveo u zabludu, jer se u okviru oba radna mjesta obavljaju isti poslovi. Opis poslova za radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca tužitelju je dostavio u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 7774/2020. Zadržavanjem i ponudom starog radnog mjesta mu je maksimalno želio izaći ususret.

17. Prethodno navedenu kronologiju u svojim su iskazima potvrdili i tužitelj i svjedokinja DP.

18. Člankom 116. st. 1. ZR-a propisano je da poslodavac ima opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz) ako zbog osobito teške povrede obaveza iz radnog odnosa ili druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje okolnosti i interesa obiju strana, nastavak radnog odnosa nije moguć.

19. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (čl. 116. st. 2. ZR- a).

20. Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj u razdoblju od 19. studenog do 4. prosinca 2024. kontinuirano dvanaest radnih dana izostao s posla.

21. Člankom 49. st. 3. Pravilnika o radu tuženika od 12. lipnja 2023. (dalje u tekstu: Pravilnik o radu) propisano je neopravdano izostajanje s posla duže od deset 10 radnih dana predstavlja povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje tuženik može izvanredno otkazati ugovor o radu.

22. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je primio poziv tuženika od 29. listopada 2024. da se vrati na posao dana 19. studenoga 2024. na radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca. Na tom radnom mjestu radio je prije donošenja odluke o otkazu koju je pobijao u sudskom sporu i uspio u tom sporu. Njega su kolege izvijestili da je radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca ukinuto i da ga ne mogu vratiti na to radno mjesto. 19. studenoga 2024. nije se pojavio na poslu, jer se nije osjećao sigurnim. To je bio svojevrsni mobing od strane tuženika, jer su ga vratili na radno mjesto koje je već bilo ukinuto, bez ikakvog obrazloženja i komunikacije. Radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca na kojem je radio nije radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i iskustvu. U trenutku poziva povrataka na posao bio je u radnom odnosu kod drugog poslodavca, ali njegov cilj je bio vratiti se raditi kod tuženika. Međutim, zbog načina na koji su komunicirali i postupali s njim nije bio siguran da se može vratiti.

23. Svjedokinja DP, [adresa] specijalist kod tuženika, iskazala je da su oni tužitelju poslali poziv dana 29. listopada 2024. da 19. studenoga 2024. dođe na posao na radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca. U tom trenutku to radno mjesto nije bilo ustrojeno, već bi bilo ustrojeno u trenutku dolaska tužitelja na posao. Dana 19. studenoga 2024. tužitelj se nije pojavio na poslu. Tužitelj je putem svog odvjetnika poslao očitovanje da neće doći, jer ne može biti siguran da će to radno mjesto postojati kada on dođe. Tužitelj se na poslu nije pojavio do donošenja Odluke 6. prosinca 2024. Tužitelju je u rujnu 2024. ponuđeno radno mjesto Realizacija ugovora i logistike, a koje radno mjesto je bio slijednik radnog mjesta na kojem je tužitelj ranije radio. Tužitelj je u svojim dopisima navodio da to radno mjesto ne odgovara njegovoj struci i kvalifikacijama i da se želi vratiti na staro radno mjesto, ili će tužiti tuženika. U svrhu izbjegavanja spora tuženik je tužitelju u konačnici ponudio staro radno mjesto. Internim aktom tuženika je predviđeno da se radna mjesta ukidaju i ustrojavaju otvaranjem „kućica“ u jednom programu. To je regulirano Pravilnikom o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. U slučaju ukidanja i ustrojavanja radnih mjesta ne provodi se izmjena Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, već je upravo putem tih „kućica“ to omogućeno digitalno. U trenutku kada je tužitelju ponuđeno staro radno mjesto nije provedena reorganizacija, jer se to radi neposredno prije povratka. Dok tužitelja nije bilo, njegovo staro radno mjesto se sukladno tržištu rada moderniziralo, tako da je novo radno mjesto Realizacija ugovora i logistike obuhvatilo i staro radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca. U trenutku kada je tužitelju nuđeno predmetno novo radno mjesto za istoga nije postojalo neko adekvatnije radno mjesto. Novo radno mjesto po stručnoj spremi i kvalifikacijama je odgovaralo starom radnom mjestu tužitelja. Plaća prema ponuđenom radnom mjestu je bila ista ona plaća kakva je i bila po starom radnom mjestu, s tim da su kune pretvorili u eure. Prilikom određivanja visine plaće uzeli su odredbe Pravilnika o radu. Postojala je jedna velika reorganizacija gdje je sve iz dvije organizacijske jedinice prešlo u jednu organizacijsku jedinicu. Manja organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj radio je ostala ista samo je promijenila naziv.

24. Sud nije poklonio vjeru tužitelju da ga je tuženik pozvao na staro radno mjesto bez ikakve komunikacije i obrazloženja, budući je tuženik tužitelju kako u Pozivu od 29. listopada 2024., tako i u e-mail korespondenciji (list 26-37. spisa) detaljno i opsežno obrazložio sve razloge ponude novog radnog mjesta, ukidanja starog radnog mjesta i ponovne ponude starog radnog mjesta, uz jasne argumente kako se u pogledu poslova, stručne spreme, kvalifikacija, sposobnosti obavljanja poslova i plaće novo i staro radno mjesto ne razlikuju. Nije prihvaćen niti iskaz tužitelja kako mu je cilj bio vratiti se raditi kod tuženika, jer se isti, unatoč višekratnim pozivima tuženika i konačnom udovoljavanju zahtjevu tužitelja da ga se vrati na isto radno mjesto, nije vratio na posao. Kraj navedenog, tužitelj smatra kako ni radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca ne odgovara njegovoj stručnoj spremi, kvalifikacijama i sposobnostima. Navedeno, međutim, nije od utjecaja na predmet ovog spora, jer je tužitelj potpisao Ugovor o radu za radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca i na tom radnom mjestu radio od 1. listopada 2015. pa do donošenja Odluke o otkazu od 11. kolovoza 2020.

25. Svjedokinja DP iskazivala je objektivno, uvjerljivo i sukladno dokumentaciji u spisu, zbog čega je njezin iskaz prihvaćen u cijelosti.

26. Sukladno čl. 10. st. 1. ZR-a radni odnos zasniva se ugovorom o radu, dok je člankom 247. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., u daljnjem dijelu teksta: ZOO-a) propisano da je ugovor sklopljen kada su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora o radu.

27. Tužitelj i tuženik su dana 25. rujna 2015. zasnovali radni odnos na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova Upravljanje narudžbama kupaca, dok je u postupku koji se pred ovim sudom vodio pod poslovnim brojem Pr-7774/2020 tužitelj tražio da ga se vrati na posao, odnosno tražio je uspostavu svog ranijeg radno pravnog statusa.

28. Imajući u vidu navedeno, tuženik je Pozivom tužitelju da se dana 19. studenog 2024. vrati na posao na radno mjesto Upravljanje narudžbama kupaca sukladno čl. 247. ZOO-a izrazio svoju jasnu volju za održavanjem na snazi Ugovora o radu i očuvanja kontinuiteta radno pravnog statusa tužitelja kod njega, dok je tužitelj jasnim odbijanjem, kako u Zahtjevu za zaštitu prava od 14. studenog 2024., tako i nedolaženjem na posao dana 19. studenog 2024. kao i narednih 12 dana, jasno pokazao da kod njega više ne postoji volja za održavanjem na snazi Ugovora o radu.

29. Tuženik je višekratno (kroz Pozive od 2. kolovoza 2024. i 29. listopada 2024.) i ustrajno (prvo kroz ponudu radnog mjesta Realizacija ugovora i logistika, koje po poslovima odgovara starom radnom mjestu Upravljanje narudžbama kupaca, a onda i kroz ponudu istog radnog mjesta Upravljanje narudžbama kupaca) pokazao svoju spremnost i namjeru da tužitelju i stvarno omogući vraćanje na posao, dok tužitelj nije pokazao aktivnost i namjeru da se stvarno vrati na posao.

30. Sukladno čl. 7. st.1. ZR-a poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao.

31. Tuženik je u smislu svoje obveze iz čl. 7. st. 1. ZR-a i u okviru novog načina rada i organizacije poslovanja pronašao mogućnost obavljanja ugovorenih poslova, dok tužitelj predmetnim nedolaskom na posao nije ispunio svoju obvezu iz čl. 7. st. 1. ZR-a.

32. Tužiteljevo pravo vraćanja na posao iscrpljuje se u ishođenju poziva tuženika na povratak na posao i faktično omogućavanje obavljanja ugovorenih poslova. Rješavanje, pak, tehničkih pitanja u okviru postojeće sistematizacije radi omogućavanja obavljanja predmetnih poslova obveza je poslodavca, te se radnik tumačenjem postojeće organizacije rada ne može osloboditi obveze dolaska na posao.

33. Budući da se tužitelj dana 19. studenog 2024. i narednih 12 dana nije pojavio na poslu, niti je opravdao svoj izostanak, tuženik je na temelju čl. 49. st. 3. Pravilnika o radu opravdano zaključio da je tužitelj počinio povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje mu može izvanredno otkazati ugovor o radu.

34. S obzirom da je je 3. prosinca 2024. bio deseti radni dan od kada se tužitelj nije pojavio na poslu, niti je opravdao svoj izostanak, tuženik je svoj zaključak o razlozima za izvanredni otkaz donio u predviđenom zakonskom roku od 15 dana iz čl. 116. st. 2. ZR-a.

35. Iz svega navedeno proizlazi da je tuženik imao opravdani razlog za donošenje Odluke o otkazu, slijedom čega je za zaključiti da je Odluka o otkazu dopuštena. Stoga nije osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem predlaže utvrditi da nije dopuštena Odluka o otkazu.

36. Budući da je Odluka o otkazu dopuštena, nije u smislu čl. 125. st. 1. i 2. ZR- a bilo uvjeta za određivanjem sudskog raskida ugovora o radu i dosuđenjem naknade štete tužitelju.

37. Slijedom navedenog, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, pa je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

38. Tužitelj je izgubio u sporu, pa je na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a odbijen i njegov zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka, kao u izreci presude.

39. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 2. listopada 2025.

Sutkinja:

Ruža Garac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana.

Dna:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku