REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-546/2024-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu Siniši Marinoviću, a po prijedlogu više sudske savjetnice-specijaliste EO, u pravnoj stvari tužitelja ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković u Zagrebu, protiv tuženika TISAK plus d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 11 A, OIB: 32497003047, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Stigleitner Gotovac, odvjetnica u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja, zamjenika punomoćnika tužitelja RO, odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnika tuženika Rije Klaić, odvjetnice, 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku TISAK plus d.o.o. isplatiti tužitelju ĐO iznos od 3.686,34 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 6. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 605,60 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 6. siječnja 2024. do isplate.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.375,00 EUR zajedno s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 2. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 26. siječnja 2023. u Zagrebu, na adresi [adresa], prilikom rada kod poslodavca Tisak plus d.o.o. iz Zagreba, Slavonska avenija 11A, zadobio ozljedu na radu. Do nezgode je došlo prilikom obavljanja redovitih radnih zadataka, za vrijeme redovnog radnog vremena na način da je tužitelj zbog oštećenog kolnika iskrenuo gležanj, a što je dovelo do nastanka tjelesnih ozljeda i nastanka predmetne štete. Za štetu je odgovoran poslodavac tužitelja jer propustio osigurati uvjete za siguran rad što je bio dužan na temelju odredbe čl. 7. st. 3. Zakona o radu. Odgovornost poslodavca za predmetni štetni događaj proizlazi i iz odredbe čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu. Tužitelju je ozljeda od 26. siječnja 2023. izražena šifrom S93.4. prema MKB-10 klasifikaciji – Iščašenje i nategnuće nožnog zgloba, priznata ozljedom na radu pod evidencijskim brojem „OR“ 18492601235/2023. Tužitelj je u štetnom događaju zadobio ozljede opisane u priležećoj medicinskoj dokumentaciji, a nastali su mu i troškovi liječenja. Tužitelj potražuje zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te za tuđu pomoć i njegu te troškove liječenja ukupan iznos od 4.362,34 EUR i to za pretrpljene fizičke boli iznos od 1.000,00 EUR, pretrpljeni strah iznos od 900,00 EUR, duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti iznos od 2.000,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu iznos od 200,00 EUR, za troškove liječenja iznos od 262,34 EUR.

1.1. Nakon nalaza i mišljenja vještaka tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku 22. kolovoza 2025., na ime naknade neimovinske i imovinske štete, potražuje u okviru kvalifikatornih okolnosti: za pretrpljene bolove iznos od 1.235,00 EUR, za pretrpljeni strah iznos od 927,00 EUR, za duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti iznos od 979,00 EUR, za duševne boli zbog naruženosti iznos od 653,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu iznos od 235,60 EUR, dakle ukupan iznos od 4.291,94 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 6. siječnja 2024. do isplate te naknadu troška parničnog postupka zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, kako u osnovi, tako i u njegovoj visini. Ističe kako je nesporno da je tužitelj za vrijeme nastanka predmetne ozljede bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme, a sve u razdoblju od 6. prosinca 2021. do 26. siječnja 2024., kada je radni odnos završio sporazumnim raskidom Ugovora o radu. Temeljem naprijed citiranog ugovora o radu, tužitelj je bio zaposlen na radnom mjestu – Vozač distributer, Mikrodistribucija Zagreb. Tuženik osporava da bi predmetna ozljeda koju je tužitelj pretrpio za vrijeme radnog vremena nastupila uslijed propusta tuženika da tužitelju osigura uvjete za siguran rad. Naime, tužitelj u tužbi navodi da je do predmetne ozljede došlo prilikom obavljanja redovitih radnih zadataka, za vrijeme radnog vremena „na način da je tužitelj zbog oštećenog kolnika iskrenuo gležanj, a što je dovelo do nastanka tjelesnih ozljeda i nastanka predmetne štete.“ Tuženik izričito osporava da bi bilo kakav uzrok s nastankom ozljede na strani tužitelja bio povezan s propustom tuženika da tužitelju osigura uvjete za siguran rad, budući da održavanje kolnika, koji je javnoprometna površina, izvan domene i nadležnosti poslodavca. Naime, sukladno članku 16. Zakona o cestama (NN 133/23, dalje u tekstu: ZC) javne ceste moraju biti građene, rekonstruirane i održavane sukladno važećim propisima. Odredbom članka 26. ZC-a propisani su poslovi održavanja javnih cesta u smislu tog zakona, a koje poslove, sukladno odredbi članka 33. st.1. u vezi sa stavkom 3. ZC-a izravno ne izvode Hrvatske ceste, odnosno županijska uprava za ceste, već se izvođenje tih radova ustupa pravnoj ili fizičkoj osobi koja je za te radove registrirana, specijalizirana i tehnički opremljena te koja raspolaže osposobljenim kadrovima za izvođenje radova održavanja pod prometom. Iz navedenih odredbi proizlazi da je za održavanje lokalnih cesta (u predmetnom slučaju se radi o lokalnoj cesti), nadležna županijska uprava za ceste – odnosno Grad Zagreb, odnosno pravna osoba kojoj je nadležna županija povjerila održavanje javnih cesta. Iz odredbi zakona i podzakonskih propisa proizlazi da je u nadležnosti Grada Zagreba, odnosno pravne osobe koju je isti ovlastio, održavanje ceste u stanju pogodnom za prometovanje svih sudionika u prometu. U vezi s navedenim tuženik tako ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, te predlaže tužbeni zahtjev iz istog razloga odbiti u cijelosti. Nadalje predlaže sudu da obavijesti o otpočetoj predmetnoj parnici treću osobu i to: Grad Zagreb, OIB: 61817894937, Trg Stjepana Radića 1, 10000 Zagreb, kako bi se isti izjasnio o pravnoj osobi u čijoj je nadležnosti bilo održavanje predmetne ceste, a kako bi se time zasnovao stanoviti građanskopravni učinak. Tužitelj navodi da je uzrok nastanka njegove ozljede propust tuženika da osigura tužitelju uvjete za siguran rad, međutim tužitelj isto ničime ne dokazuje, ne ostavlja nikakve dokaze koji bi upućivali na ikakve propuste tuženika, a isto svakako nije niti osnovano. Uostalom, kako je tuženik mogao utjecati na održavanje ceste, odnosno površine kojom se radnik (i ostali građani) kreće, kada isto nije u domeni poslodavca, niti u njegovoj nadležnosti, niti je za isto odgovoran. Tuženik također nije niti mogao utjecati na odluku kojim će se kolnikom tužitelj kretati, pa ističe da je tužitelj svakako mogao odabrati i drugu javnu površinu da bi došao do svog odredišta, odnosno mogao je procijeniti da je kolnik kojim se kretao oštećen, pa ili odabrati drugu rutu ili odbiti izvršenje posla (ukoliko se radilo o obavljanju istog u datom trenutku), a sve sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu (članak 69.). Sukladno navedenom, tužitelj je evidentno propustio postupiti sukladno odredbama članaka 68. i 69. Zakona o zaštiti na radu, koji propisuju dužnost i obvezu radnika da poslove obavlja sa dužnom pažnjom i pri tome vodi računa o vlastitoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, kao i dužnost suradnje s poslodavcem u pogledu izvještavanja poslodavca o svakoj činjenici za koju smatra da predstavlja rizik za sigurnost i zdravlje. Tuženik, sukladno navedenom izričito osporava postojanje bilo kakve uzročno posljedične veze između nastale ozljede na strani tužitelja i vlastite odgovornosti za isto – odnosno propusta da tužitelju osigura sigurne uvjete za rad. Razvidno je kako ne postoji niti bilo kakva uzročno posljedična veza između nastale ozljede i propusta tuženika, a slijedom čega tuženik osporava bilo kakvu odgovornost za štetu. Podredno osporava i visinu navodno pretrpljene štete na strani tužitelja. Predlaže sudu tužbeni zahtjev odbiti, uz obvezu tužitelju da nadoknadi parnične troškove tuženiku zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.

3. O predmetnoj pravnoj stvari obaviješten je Grad Zagreb dopisom od 17. srpnja 2025.

4. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u račune za troškove liječenja (str. 6-10 spisa), medicinsku dokumentaciju (str. 11-20, 78-84 spisa), Prijavu o ozljedi na radu (str. 21-24 spisa), zdravstveni karton tužitelja (str. 107-120 spisa), proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Mariu Maloviću (str. 56-57 spisa), usmeno je saslušan vještak dr. Mario Malović (str. 64-66 spisa), proveden je dokaz novim medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću (str. 76-77 spisa), vještak dr. Miljenko Franić se usmeno očitovao (str. 104 i 123 spisa) te je saslušan tužitelj (str. 168 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Čl. 19. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO) propisano je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom dok je čl. 1100. st. 1. ZOO-a propisano da će u slučaju povrede prava osobnosti sud, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

7. Čl. 1095. st. 1. ZOO-a propisano je da tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je nadoknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi.

8. Odredbom čl. 111. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17 i 98/19 - dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

9. Čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14, 118/14, 154/14, 94/18, 96/18 - dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. istoga članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

10. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja.

11. Među strankama je sporna odgovornost, pasivna legitimacija te osnova i visina tužbenog zahtjeva.

12. Prije svega valja reći da iz Prijave o ozljedi na radu proizlazi da je tužitelj obavljao svakodnevne radne zadatke koji obuhvaćaju dostavu tiskovine i ostale robe na prodajna mjesta, a u trenutku nastanka ozljede tužitelj je stao na oštećeni kolnik i iskrenuo lijevi gležanj.

13. Temeljem podataka koji su navedeni u prijavi o ozljedi na radu, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje je priznao tužitelju ozljedu ozljedom na radu i to ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, sukladno čl. 129. st. 1 Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju ("Narodne novine" broj: 80/13, 137/13 i 98/19) kojim je propisano da o priznavanju ozljede na radu Zavod odlučuje u pravilu bez donošenja pisanog rješenja, ovjerom tiskanice prijave o ozljedi na radu, odnosno profesionalne bolesti. Iz navedenog proizlazi da je Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje tužitelju priznao ozljedu od 26. siječnja 2023. kao ozljedu na radu, a protiv navedene odluke Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje bila je dopuštena žalba Direkciji Zavoda u roku od 15 dana od dana primitka ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu, što je vidljivo iz ovjerene tiskanice prijave o ozljedi na radu (list 24 spisa). Tuženik nije dostavio u spis dokaz iz kojeg bi bilo vidljivo da je protiv navedenog rješenja podnio žalbu, niti je to tvrdio tijekom postupka, slijedom čega je rješenje HZZO-a postalo pravomoćno.

14. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je kod tuženika za vrijeme štetnog događaja bio zaposlen kao dostavljač nekih dvije godine. Toga dana dostavljao je robu u kiosk na jednom placu ali se ne može sjetiti kako se taj plac zove. Pojašnjava da kada dostavlja robu da se ponekad zna služiti s pomoćnim sredstvima i to rudlama i kolicima ali navedenog dana nije koristio pomoćna sredstva jer je prenosio dvije lagane kutije koje nisu bile teške veličine pola metra sa metar. Zbog same pozicije kioska nekih 20-30 metara od parkirnog vozila krenuo je nositi kutije prema kiosku i izbjegavao je gužvu na placu tako što se pomicao od ljudi u lijevu stranu. U jednom trenutku noga mu se iskrenula obzirom je stao na rub rinzola koji je bio otkinut odnosno oštećen. Noga mu se tada izvrnula u gležnju i skoro je od boli pao u nesvijest. Kolegica u kiosku Tiska mu je došla u pomoć. Nakon što mu je bilo malo bolje odvezao je kombi nazad poslodavcu te otišao u hitnu. Navedenog dana ne sjeća se kakvo je bilo vrijeme. Sjeća se da je bilo ujutro i da je obavljao posao na uobičajeni način, a na sebi je imao svu propisanu zaštitnu opremu i obuću. Dostava robe na navedeni način predstavlja njegov uobičajeni radni zadatak. Obučen je za rad na siguran način te je u razdoblju učenja imao i mentora. Navodi da se štetni događaj dogodio na području na kojem je on morao proći da bi dostavio robu i to na nekih 10-ak metara od kioska što smatra područjem poslodavca obzirom se radi o jedinom prilazu navedenom kiosku. Navodi da nije imao sličnih ozljeda ranije.

15. Radi utvrđenja uzročno-posljedične veze i visine tužbenog zahtjeva sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Mariu Maloviću koji se, s obzirom je tuženik imao prigovora, usmeno očitovao na ročištu održanom 5. studenog 2024. Kako navedeni vještak nije otklonio prigovore stranaka sud je odredio izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem po sudskom vještaku dr. Miljenku Franiću.

16. Sudski vještak dr. Miljenko Franić je u svom nalazu i mišljenju od 17. ožujka 2025. naveo da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu: distorzija lijevog gležnja. Po ozljeđivanju tužitelja u štetnom događaju provedeno je adekvatno liječenje po traumatologu, fizijatru, ortopedu. Provedena je fizikalna terapija. UZV i MR lijevog gležnja pokaže stanje po rupturi ligamenata lateralnog kompleksa gležnja. Nakon završenog liječenja zaostaje ograničena i bolna pokretljivost lijevog gležnja u slabijem stupnju, zaostaje oteklina te pozitivno lateralno otvaranje. Drži da postoji uzročno- posljedična veza između štetnog događaja i ozljeda zadobivenih u štetnom događaju. Troškovi liječenja koji se odnose na učešća KB Dubrava, KBC SM, KB Sveti Duh su opravdani, dok je MR lijevog gležnja mogao biti obavljen u sustavu javnog zdravstva. Mišljenja je da se zdravstveno stanje stabiliziralo, liječenje tužitelja završeno 11. srpnja 2023. nalazom fizijatra. Trajne posljedice navedene ozljeda lijevog gležnja zaostaju u visini od 5%. Tzv. primarni strah koji se javio prilikom tjelesnog ozljeđivanja bio je vrlo intenzivan i kratkotrajan. Takozvani sekundarni strah koji je proistekao iz tjelesnih ozljeda i njenih posljedica jačeg intenziteta je bio prisutan 2 dana, srednjeg intenziteta 8 dana, slabijeg intenziteta 15 dana. Bol jakog intenziteta imao je 3 dana, srednje jakog intenziteta trajanja 10 dana, a manjeg intenziteta trajanja još naredna 20 dana. Daljnji povremeni bolovi su trajne prirode i uključeni su u pojačane napore. Tuđa pomoć i njega bila je potrebna 2 sata dnevno kroz 10 dana liječenja. U periodu od 20 dana bila je potrebna pomoć druge osobe u prosjeku od 1 sat dnevno. Pomoć je bila potrebna u održavanju osobne higijene, kućnim poslovima, odlasku liječniku…. Naruženje slabijeg stupnja je zaostalo obzirom na vidljivu oteklinu u području lijevog gležnja.

16.1. Nakon navoda tuženika u podnesku od 17. travnja 2025. vještak dr. Miljenko Franić je istaknuo da je tužitelj stradao 26. siječnja 2023. na način opisan u tužbi te da je tom prilikom zadobio: Distorziju lijevog gležnja. Navodi da je nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru zadobivenih ozljeda u štetnom događaju, tijeku liječenja odnosno priloženoj medicinskoj dokumentaciji te nakon izvršenog kliničkog pregleda tužitelja 10. ožujka 2025. Vještak je naveo da spisu nije priložen zdravstveni karton tužitelja, niti je isti imao na uvid tijekom pregleda. Tužitelj je naveo da sličnih ozljeda nije imao prije štetnog događaja te da, ukoliko se dostavi eventualna dodatna medicinska dokumentacija ili zdravstveni karton, da će dostavljeno proučiti i uzeti u obzir. U potpunosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 10. travnja 2025.

16.2. Vještak dr. Miljenko Franić se u podnesku od 15. srpnja 2025. dodatno očitovao te je naveo da je tužitelj stradao 26. siječnja 2023. na način opisan u tužbi te da je tom prilikom zadobio: Distorziju lijevog gležnja. Navodi da je nalaz i mišljenje izradio sukladno karakteru zadobivenih ozljeda u štetnom događaju, tijeku liječenja odnosno priloženoj medicinskoj dokumentaciji te nakon izvršenog kliničkog pregleda tužitelja 10. ožujka 2025. Vještak navodi da iz priloženog zdravstvenog kartona tužitelja za period od 4. srpnja 2011. do 11. listopada 2023. proizlazi da prije štetnog događaja nije bilo sličnih ozljeda lijevog gležnja. Tužitelj je naveo da sličnih ozljeda nije imao prije štetnog događaja. U potpunosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 10. ožujka 2025.

16.3. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje dr. Miljenka Franića budući da je sačinjen stručno, jasno i obrazloženo te na temelju relevantne medicinske dokumentacije i pregleda tužitelja.

17. Iskaz tužitelja u cijelosti je ocijenjen vjerodostojnim jer je logičan i uvjerljiv te u skladu sa priležećom dokumentacijom. Sud u iskazu tužitelja ne nalazi nikakvih proturječnosti, a niti je ostalim provedenim dokazima njegov iskaz doveden u sumnju.

18. Cijeneći sve navedeno sud je utvrdio da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu tijekom radnog vremena prilikom obavljanja uobičajenih poslova dostave. Sud je također utvrdio da je do ozljede došlo kada se tužitelj kretao jedinim dostupnim prilazom mjestu dostave i kada se, izbjegavajući gužvu, pomicao od ljudi u lijevu stranu te stao na rub rinzola koji je bio oštećen, a radi čega mu se noga izvrnula u gležnju. Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio i da je tužitelj u trenucima nastanka štetnog događaju na sebi je imao svu propisanu zaštitnu opremu i obuću.

19. U odnosu na iskaz tužitelja te dinamiku nastanka štetnog događaja valja navesti da tuženik nije predložio nikakve druge dokaze kojima bi doveo u pitanje istinitost iskaza tužitelja i utvrđeno činjenično stanje.

20. Tuženik je u odgovoru na tužbu tvrdio da je šteta posljedica samih radnji tužitelja, koju radnju tuženik nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći niti otkloniti. Stoga smatra kako se tuženik u cijelosti ima osloboditi objektivne odgovornosti sukladno čl. 1067. st. 2. ZOO-a. Takav stav tuženika ne može se prihvatiti s obzirom da iz izvedenih dokaza nije utvrđeno da bi postupanje tužitelja predstavljalo krajnju nepažnju, odnosno namjeru, u kojem slučaju bi bila isključena odgovornost tuženika. Naime, iz dinamike nastanka štetnog događaja, kako je ista utvrđena iz iskaza tužitelja, tužitelj u trenutku nastanka štetnog događaja nije mogao postupiti drugačije nego što je postupio, posebice jer se kretao jedinim dostupnim prilazom mjestu dostave. Do ozljede je došlo u procesu obavljanja redovitih radnih zadataka, a s obzirom na mogućnosti i uvjete koje je imao predmetnog dana. Tuženik nije dokazao da je tužitelj svojom radnjom uslijed namjere, odnosno krajnje nepažnje, prouzročio odnosno doprinio nastanku štetnog događaja, odnosno nije dokazao postojanje okolnosti na temelju kojih bi se oslobodio od odgovornosti. Slijedom navedenog sud je utvrdio da je tuženik u cijelosti odgovoran za svu štetu koju je tužitelj pretrpio u ovom štetnom događaju te da nema razloga za isključenje, odnosno umanjenje odgovornosti tuženika.

21. Polazeći od utvrđenja da tuženik nije dokazao postojanje okolnosti pod kojima se može osloboditi odgovornosti u smislu članka 25. ZZR-a te imajući u vidu da je ozljeda od 26. siječnja 2023. Rješenjem HZZO-a tužitelju priznata kao ozljeda na radu sud je utvrdio da je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja slijedom čega je dužan tužitelju nadoknaditi štetu koju je pretrpio u predmetnom štetnom događaju.

22. U odnosu na navode tuženika kojima osporava pasivnu legitimaciju valja reći kako je navedeni prigovor sud ocijenio neosnovanim. Naime, okolnost da dijelovi prilaza nisu bili uredno održavani, a za čije je održavanje po stajalištu tuženika odgovoran Grad Zagreb, nije od utjecaja na pasivnu legitimaciju tuženika, a niti se tužitelja kao radnika u radnom sporu tiče međusobni pravni odnos tuženika i treće osobe. Izloženost dostavljača riziku pada na oštećenom prilazu tijekom obavljanja rada za poslodavca predstavlja profesionalni rizik za koji odgovara poslodavac, a ne radnju treće osobe koju poslodavac nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći ili otkloniti.

23. Na temelju odredbe čl. 19. ZOO-a, a u vezi s čl. 1046. i čl. 1100. istog zakona, tužitelj ima pravo od tuženika zahtijevati naknadu neimovinske štete koju trpi zbog povrede prava osobnosti. Provedenim dokazima sud je utvrdio da tužitelju pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu za pretrpljene fizičke boli, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, naruženje te strah temeljem odredbe iz članka 1100. ZOO-a, a temeljem odredbe čl. 1095. ZOO-a i pravo na naknadu štete zbog pružene tuđe pomoći i njege. Visine pojedinih zahtjeva sud je cijenio po slobodnoj ocjeni imajući u vidu sve relevantne okolnosti značajne za svaki pojedini vid štete, odnosno, pri odlučivanju o zahtjevu za naknadu neimovinske štete te o visini njezine naknade sud je vodio računa o značenju povrijeđenoga dobra i cilju kome služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom prirodom i društvenom svrhom.

24. Cijeneći utvrđenu dužinu, trajanje i intenzitet bolova, lokalitet povrede i način liječenja sud je ocijenio tužitelju primjerenom naknadu u iznosu od 1.100,00 EUR. Imajući u vidu u nalazu i mišljenju vještaka opisanu vrstu i intenzitet pretrpljenog straha i dužinu trajanja sud je ocijenio primjerenom naknadu u visini od 900,00 EUR. Zbog navedenih ozljeda tužitelju je smanjena radna i opća životna sposobnost za 5 % te trpi duševne boli zbog umanjenja životnih aktivnosti. Imajući u vidu životnu dob tužitelja (rođen 1981. godine) te očekivani životni vijek kao i lokalitet ozljede, sud smatra da tužitelju na ime duševnih boli zbog umanjenja životne aktivnosti pripada primjerena naknada u iznosu od 900,00 EUR. Pri ocjeni primjerene naknade zbog naruženja sud je vodio računa o činjenici lokacije naruženja te vidljivosti slijedom čega ovaj sud smatra da tužitelju po ovoj osnovi pripada pravična novčana naknada u iznosu od 600,00 EUR. S obzirom na sve izloženo, te da prema ocjeni ovog suda težina povrede i okolnosti predmetnog slučaja daju pravo tužitelju na pravičnu novčanu naknadu, to sud smatra da tužitelju temeljem čl. 1100. st. 2. ZOO-a pripada ukupan 3.500,00 EUR.

25. Odlučujući o zahtjevu tužitelja za naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, sud je primijenio čl. 1089. st. 2. u vezi s čl. 1095. st. 1. ZOO-a, te smatra kako je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi imovinsku štetu. Troškovi naknade za tuđu pomoć i njegu utvrđeni su u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka prema intenzitetu i trajanju potrebe za ovakvom pomoći i njegom od ukupno 40 sati s tim da je cijena jednog sata od 3,50 EUR utvrđena u smislu čl. 223. st. 1. ZPP-a. Stoga je sud tužitelju dosudio s ove osnove ukupan iznos od 140,00 EUR.

26. U odnosu na troškove liječenja ovaj sud smatra da tužitelju treba priznati dio zatraženih troškova liječenja, na temelju čl. 1095. st. 1. ZOO-a, u ukupnom iznosu od 46,34 EUR i to prema računima za učešća KB Dubrava, KBC SM, KB Sveti Duh s obzirom da je navedena učeća vještak ocijenio opravdanim, dok račun za MR lijevog gležnja u iznosu od 213,00 EUR nije priznat jer je sukladno mišljenju vještaka navedeni pregled mogao biti obavljen u sustavu javnog zdravstva.

27. Imajući u vidu navedeno ovaj sud smatra da tužitelju na ime neimovinske i imovinske štete zbog povrede prava osobnosti pripada ukupan iznos od 3.686,34 EUR, dok je u preostalom dijelu tužbenog zahtjeva za iznos od 605,60 EUR s pripadajućim kamatama sud tužbeni zahtjev odbio.

28. Odredbom čl. 1103. ZOO-a propisano je da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Obzirom tužitelj potražuje zakonsku kamatu počevši od 6. siječnja 2024. pa do isplate odnosno od dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva sud je zahtjev koji se odnosi tijek kamate ocijenio osnovanim. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22). Tužitelju je na dosuđeni iznos računa od 46,34 EUR također priznata kamata od 6. siječnja 2024., kako je i zatraženo konačno postavljenim tužbenim zahtjevom.

29. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP- a, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23 - dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva i zatraženom trošku. Tako je tužitelju valjalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva po Tbr. 32 – 100 bodova, sastava tužbe po Tbr. 7/1 – 100 bodova, zastupanja na ročištu 17. srpnja 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, sastava podneska od 10. listopada 2024. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 5. studenog 2024. po Tbr. 9/1 – 100 bodova, trošak sastava podneska od 19. ožujka 2025. po Tbr. 8/1 – 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu 16. rujna 2025. po Tbr. 9/1 – 100 bodova te trošak pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 - 50 bodova, odnosno ukupno 750 bodova što pomnoženo s vrijednošću boda iznosi 1.500,00 EUR, a što uz PDV od 25% iznosi 1.875,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 500,00 EUR, dakle tužitelju je ukupno priznat trošak u iznosu od 2.375,00 EUR.

30. Tužitelju nije priznat, na temelju čl. 155. st.1. ZPP-a, trošak sastava podneska od 23. srpnja 2024. i 19. studenog 2024. obzirom istima samo dostavlja dokaz o uplati predujma za vještačenje. Tužitelju nije priznat niti sastav podneska od 8. kolovoza 2024. obzirom je navode iz predmetnog podneska mogao iznijeti na ročištu 17. srpnja 2024. za koji mu je priznat trošak zastupanja. Nadalje, tužitelju nije priznat trošak podneska od 11. lipnja 2025. obzirom istim samo dostavlja zdravstveni karton. Tužitelju također nije priznat trošak sastav podneska od 22. kolovoza 2025. jer je navode i tužbeni zahtjev iz predmetnog podneska mogao specificirati još u ranijem podnesku od 19. ožujka 2025. Valja naglasiti i da tužitelju nije priznat trošak dodatnog očitovanja vještaka od 15. srpnja 2025. u iznosu od 50,00 EUR jer tužitelj, suprotno navodima sa ročišta 17. rujna 2025., a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, na pregled nije donio zdravstveni karton iako se na to obvezao na ročištu 17. srpnja 2024.

31. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a, u visini određenoj čl. 29. st. 2. i st. 8. ZOO-a.

32. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 2. listopada 2025.

Sudac

Siniša Marinović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana primitka otpravka ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.