Poslovni broj 43 Gž-2617/2022-3

 

  Republika Hrvatska

     Županijski sud u Zagrebu

   Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj 43 Gž-2617/2022-3

 

 

 

U I M E  R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

             

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Roberte Pandže kao predsjednice vijeća, Jadranke Travaš kao izvjestiteljice i članice vijeća te Gordane Držaić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. iz G. B., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik M. J., odvjetnik u Z.1, protiv tuženika A. o. d.d., Z.1, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G.&P. u Z.1, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-625/19-59 od 19. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 19. rujna 2023.,

 

 

p r e s u d i o j e

 

Odbija se žalba tuženika A. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-625/19-59 od 19. travnja 2022.

 

r i j e š i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika A. o. d.d. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-625/19-59 od 19. travnja 2022.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika A. o. d.d. za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-625/19-59 od 19. travnja 2022. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 19.950,00 kuna/2.647,82 EUR[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2016. pa do isplate, te mu naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 14.640,00 kuna/1.943,06 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 19. travnja 2022. pa do isplate. Rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-625/19-59 od 19. travnja 2022. dopuštena je preinaka tužbe učinjena podneskom od 14. srpnja 2020.

 

2. Protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-625/19-59 od 19. travnja 2022. žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje: ZPP). Predlaže presudu i rješenje preinačiti u smislu žalbenih navoda, uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 2.662,00 kune/353,31 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

3. Žalba tuženika je neosnovana.

 

4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja, konačno postavljen podneskom od 14. srpnja 2020. (list 142-144 spisa), radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 19.950,00 kuna/2.647,82 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2016. pa do isplate, pri čemu valja uzeti u obzir da je tužitelju u mirnom postupku isplaćen iznos naknade štete od 26.000,00 kuna/3.450,79 EUR. Tužitelj je štetu pretrpio kao pješak u prometnoj nezgodi koja se 4. listopada 2015. dogodila u mjestu Z.2, u … kod kbr. …, a koju prometnu nezgodu je skrivio I. T., vozač osobnog automobila registarske oznake BJ 704-EH, koje vozilo je u trenutku prometne nezgode bilo osigurano kod tuženika po polici osiguranja AO br. ...

 

5. Suprotno žalbenim navodima tuženika, u predmetnom postupku nije bilo nezakonitog postupanja suda, niti je tuženik bio onemogućen u raspravljanju pred sudom. Naime, tuženik ističe da je bio onemogućen u raspravljanju jer je prvostupanjski sud zabranio tuženikovo pitanje zašto je, a s obzirom na sudsku praksu dostavljenu uz odgovor na tužbu u pogledu ocjene trajnih posljedica na ime iste ozljede kao u ovom postupku, vještak ocijenio trajne posljedice kod tužitelja upravo sa 15%, a ne s 5 odnosno 6%. No, ovdje valja reći da se pojedini postupci vođeni radi naknade štete međusobno razlikuju, odnosno da je svaki postupak jedinstven i da povrede koje pojedinac trpi ovise o čitavom nizu okolnosti koje vještak uzima u obzir. U konkretnom slučaju vještak dr. J. F. Č. je utvrdio da su po završenom liječenju kod tužitelja zaostale trajne posljedice u vidu redukcije kretnji prstiju desnog stopala, gubitkom osjeta palca i zaostalim deformitetom uslijed ožiljaka, a što je vještak stručnom ocjenom ocijenio sa 15%. Kako se sudska praksa u drugim predmetima ne odnosi na predmetni slučaj, tako je prvostupanjski sudac pravilno postupio kada je zabranio postavljanje navedenog pitanja sukladno čl. 302. st. 3. ZPP-a. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.

 

6. Nadalje, a suprotno daljnjim žalbenim navodima tuženika, presuda i rješenje prvostupanjskog suda mogu se ispitati, izreka presude i rješenja je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude odnosno rješenja, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje i rješavanje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude i rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a.  

 

7. Prilikom ispitivanja pobijane presude i rješenja, i postupka koji je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a, u svezi čl. 381. ZPP-a.

 

8. U predmetnom postupku prvostupanjski sud je na temelju izvedenih dokaza, a konkretno dokumentacije dostavljene od strane ministarstva, medicinske dokumentacije tužitelja, odštetnog zahtjeva uz potvrdu o primitku, odgovora na odštetni zahtjev, zapisnika o očevidu, spisa Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. K-525/16, iskaza svjedoka V. T., I. T., A. H. i tužitelja kao stranke, nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka kirurga prim. dr. sc. J. F. od 24. svibnja 2020. i dopunskog očitovanja vještaka J. F. na ročištu održanom 11. ožujka 2022., te kombiniranog prometno-sudskomedicinskog vještačenja po sudskim vještacima ing. Z. I. i dr. D. M. od 22. rujna 2020., koji vještaci su dopunski saslušani na ročištu održanom 22. listopada 2021., utvrdio u bitnom sljedeće:

 

- da je tužitelj stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila 4. listopada 2015., a za koju je isključivo kriv osiguranik tuženika,

- da je u prometnoj nezgodi tužitelj zadobio ozljedu u vidu rezne rane desnog stopala s defektom kože, natučenje desnog stopala, oštećenje fascije stopala i mišića pregibača s defektom, strano tijelo u desnom stopalu i više oguljotina u području tijela,

- da je zbog navedenih ozljeda tužitelj bio hospitaliziran u bolnici B. i operativno liječen, nakon čega je postavljena imobilizacija, te je 21. listopada 2015. otpušten na kućnu njegu uz hod sa štakama te obvezu kontrola radi prijevoja, koje je tužitelj uredno provodio, a u nastavku liječenja provodio je i fizikalne terapije,

- da su kod tužitelja, unatoč dugotrajno provedenom liječenju, zaostale trajne posljedice koje se očituju u vidu redukcije kretnji prstiju desnog stopala u polovičnom ograničenju u odnosu na prste lijeve noge, gubitkom osjeta palca i zaostalim deformitetom uslijed ožiljaka koji predstavlja i naruženje u lakom stupnju, a koje posljedice je vještak ocijenio sa 15%,

- da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 12 dana i slabog intenziteta 55 dana kumulativno,

- da je tužitelj trpio kratkotrajni primarni strah jačeg intenziteta, nakon čega se javio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 8 dana, a zatim kasni strah u trajanju 45 dana kumulativno,

- da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna 65 dana u trajanju po 2 sata dnevno,

- da iz svega navedenog proizlazi da je tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, i da mu, vodeći računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha i cilju kojemu služi pravična novčana naknada, te cijeneći životnu dob tužitelja, pripada pravična novčana naknada u iznosu od 48.500,00 kuna/6.437,06 EUR,

- da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.950,00 kuna/258,81 EUR,

- da prema tome tužitelj ima pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 50.450,00 kuna/6.695,87 EUR, a da je tuženik isplatom iznosa od 26.000,00 kuna/3.450,79 EUR u mirnom postupku djelomično naknadio štetu, slijedom čega bi tužitelj imao pravo na naknadu štete u iznosu 24.450,00 kuna/3.245,07 EUR,

- da tužitelj podneskom od 14. srpnja 2020. potražuje naknadu štete u iznosu od 19.950,00 kuna/2.647,82 EUR, dakle u manjem iznosu nego što bi mu sukladno ranije navedenom pripalo,

- da je, slijedom svega navedenog, konačno postavljeni tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

 

9. Navedeno činjenično stanje kao pravilno i potpuno utvrđeno prihvaća i ovaj sud. Tuženik u žalbi ističe da je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno jer nije prihvaćen prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza novim medicinskim vještačenjem po drugom vještaku kirurgu uz pribavljanje preslike kartona primarne zdravstvene zaštite tužitelja radi uvida u stanje zdravlja prije nezgode, a što je tuženik predlagao navodeći da su nalaz i mišljenje dr. J. F. Č. površni, odnosno da nisu stručni i objektivni. Međutim, s obzirom da je vještak dr. J. F. Č. nalaz i mišljenje sačinio stručno i objektivno te iste valjano obrazložio sukladno svim pravilima struke i iskustva vještaka, te kako u nalazu i mišljenju vještaka nije bilo proturječnosti, pri čemu valja istaknuti da je vještak dopunskim očitovanjem na ročištu održanom 11. ožujka 2022. na upit suda jasno i nedvosmisleno odgovorio da temeljem medicinske dokumentacije u spisu nesumnjivo može tvrditi da je predmetna ozljeda nastala u štetnom događaju koji je predmetnom ovog postupka, ističući pritom i da se radi o ozljedama koje s obzirom na dob, i da se ne radi o koštanom dijelu, ne mogu imati degenerativne promjene na koje tuženik aludira, čime je otklonio prigovor tuženika da je tužitelj mogao imati ozljede od ranije, tako u predmetnom postupku nije bilo mjesta primjeni odredbe iz čl. 261. st. 3. ZPP-a kojom je propisano da, ako u mišljenju jednog ili više vještaka ima proturječnosti ili nedostataka, ili se pojavi osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, a ti se nedostaci ili sumnja ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka, zatražit će se mišljenje drugih vještaka.

 

10. Nadalje, uzimajući u obzir težinu tjelesnih ozljeda tužitelja, pretrpljene bolove i strah, činjenicu da kod tužitelja postoji naruženje lakog stupnja, zatim trajne posljedice koje smanjuju opću životnu sposobnost tužitelja za 15%, dob tužitelja u vrijeme ozljeđivanja (17 godina), dugotrajnost i neugodnosti u liječenju, kao i cilj kojem pravična novčana naknada služi i da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, te imajući pritom u vidu i pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2020. prema kojem su iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu povećani za 50%, a koje se primjenjuje od dana njegovog prihvaćanja (15. lipnja 2020.) i koje obvezuje ovaj sud sukladno odredbi iz čl. 40. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj: 28/13., 33/15., 82/15., 82/16., 67/18., 126/19. i 130/20), valja reći da je, suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da bi tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, konkretno prava na tjelesno i duševno zdravlje, pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 48.500,00 kuna/6.437,06 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2016. pa do isplate, sve sukladno odredbama iz čl. 19. st. 1. i 2., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 1046. i čl. 1100. st. 1. i 2.  Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21., dalje: ZOO), te čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13. i 152/14., dalje: ZOOP).

 

11. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i da tužitelj ima pravo na naknadu imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 1.950,00 kuna/258,81 EUR, uzimajući u obzir da je tužitelju ista bila neophodna u trajanju od 130 sati, da su mu je pružali ukućani, te uzimajući pri tome iznos od 15,00 kuna/1,99 EUR kao cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege, sve u smislu odredaba iz čl. 1095. st. 1. ZOO-a i čl. 223. ZPP-a, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 2. rujna 2017. pa do isplate sukladno odredbama iz čl. 29. st. 1. i 2. ZOO-a i čl. 12. st. 4. ZOOP-a.

 

12. Uzimajući u obzir da je u mirnom postupku tužitelju isplaćen iznos od 26.000,00 kuna/3.450,79 EUR, a da je tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potraživao iznos od 19.950,00 kuna/2.647,82 EUR, valja reći da je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je, sukladno čl. 2. st. 1. ZPP-a, tužitelju dosudio upravo navedeni iznos zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 20. prosinca 2016. pa do isplate, kao u izreci pobijane presude.

 

13. U odnosu na žalbene navode tuženika u kojima on ističe da je prvostupanjski sud postupio nezakonito kada je pobijanim rješenjem dopustio preinaku tužbe valja reći da je za svoju odluku o dozvoli objektivne preinake tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka i nakon provedenih vještačenja, koju je smatrao svrsishodnom za konačno rješenje spora među strankama, a imajući u vidu i mijenjanje Orijentacijskih kriterija na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2010., koji se primjenjuju na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006., pa tako i u ovom konkretnom slučaju, a po kojim su povećani orijentacijski kriteriji iz 2002. za 50%, prvostupanjski sud dao logične i uvjerljive razloge koji žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju. Stoga su u tom pogledu neodlučna razmatranja žalbe tuženika jer predstavljaju samo drugačije, i to pogrešno, viđenje primjene odredbi čl. 190. st. 2. i 3. ZPP-a.

 

14. U odnosu na daljnje žalbene navode tuženika u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade štete po preinačenom tužbenom zahtjevu valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 9. srpnja 2021. zauzet stav da kamata na preinačeni dio tužbenog zahtjeva za naknadu neimovinske štete teče od dana podnošenja odštetnog zahtjeva odnosno tužbe. Nadalje valja reći da navedeni stav nije promijenjen niti na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu od 20. rujna 2022. usprkos donošenju odluke Vrhovnog suda Republika Hrvatske poslovni broj Rev- 1133/2021 od 14. prosinca 2021. u kojoj je na postavljeno pitanje od kada je tuženik dužan platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva izraženo shvaćanje da je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer on ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego ga je uopće postavio preinačenim zahtjevom. Prigodom zauzimanja takvog shvaćanja na sjednici Građanskog odjela Županijskog suda u Zagrebu posebice se imalo u vidu da povećanje naknade prema Orijentacijskim kriterijima nije od utjecaja na pravo oštećene osobe da zahtijeva zateznu kamatu od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku s obzirom da je odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP-a, koji se primjenjuje kao lex specialis, propisano da oštećena osoba ima pravo na isplatu kamata u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa se osiguratelj koji nije tada isplatio naknadu neimovinske štete (u iznosima koji su oštećeniku pripadali prema tadašnjim Orijentacijskim kriterijima) ne može osloboditi plaćanja neimovinske štete prema sadašnjim Orijentacijskim kriterijima, niti se može osloboditi plaćanja zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Isto tako, valja reći da se kod naknade neimovinske štete radi o jedinstvenom zahtjevu o visini kojeg se odlučuje u trenutku presuđenja koja se ne može cjepkati na dijelove. Prema tome, u konkretnom slučaju tužitelju je i na povišeni iznos naknade štete valjalo dosuditi pripadajuću zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, kako je to pravilno prvostupanjski sud i dosudio.

 

15. Odluka o trošku parničnog postupka pravilno je donesena sukladno odredbama iz Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1., Tbr. 28., Tbr. 42., Tbr. 48. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18. i 121/19), Tar. br. 1. st. 1. i Tar. br. 2. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 53/19), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18), čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20) i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

 

16. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, a primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a kao pod stavkom I. izreke ovog rješenja.

 

17. Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen na temelju čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 19. rujna 2023.

 

 

      Predsjednica vijeća:                                                             

                                                                                                                                    Roberta Pandža, v.r.