Poslovni broj: UsI-1127/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Lidiji Trogrlić, u upravnom sporu tužitelja VA, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju odvjetnici iz odvjetničkog društva Remenar & Remenar j.t.d. Zagreb, Gajeva ulica 57, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreza na kuću za odmor, 02. listopada 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-15/23- 01/67, URBROJ: 513-04-24-2 od 28. veljače 2024. godine.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-15/23-01/67, URBROJ: 513-04- 24-2 od 28. veljače 2024. godine, odbijena je žalba VA (ovdje tužitelja) podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Šibenik, Ispostave Šibenik, KLASA: UP/I-410-15/2022-01/05574, URBROJ: 513-07-15- 001-2022-01 od 03. lipnja 2022. godine, kojim mu je utvrđen porez na kuću za odmor koja se nalazi na adresi [adresa], za 2022. godinu, u iznosu od 361,95 kuna.
2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 06. svibnja 2024. godine tužitelj je naveo da je rješenje tuženika nepravilno i protivno zakonu, te činjenično i pravno neutemeljeno. Istaknuo je da ni tuženik ni prvostupanjsko tijelo ne navode niti jedan dokaz na temelju kojeg bi na nedvosmislen i nedvojben način bilo utvrđeno korištenje predmetnom nekretninom za 2022. godinu od njegove strane. Smatra da uz sebe ne treba imati račune za utrošak električne energije i vode, te da ih ne mora čuvati, tako da su zahtjevi prvostupanjskog tijela da dostavi te račune irelevantni. Dodaje da ako se predmetnom nekretninom nije koristio, a što je nesporno, te štoviše da se nekretninom nije koristio nitko, da tijela državne uprave nisu niti smjela donijeti porezno rješenje. Tužitelj je predložio da sud poništi rješenje tuženika, te je popisao trošak spora za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za 250,00 eura PDV-a.
3. U odgovoru na tužbu tuženik je u svemu ostao kao kod obrazloženja svog rješenja, te je predložio da sud tužbu odbije kao neosnovanu.
4. Podneskom koji je zaprimljen pred ovim sudom 10. rujna 2025. godine tužitelj je popisao i trošak spora (1.250,00 eura), te u prilogu dostavio presudu i rješenje ovog suda pod poslovnim brojem 6 Us I-366/2023-8, sa potvrdom pravomoćnosti.
5. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 11. rujna 2025. godine stranke, iako uredno pozvane, nisu pristupile.
6. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.
7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Člankom 25. Zakona o lokalnim porezima („Narodne novine“ broj 115/16 i 101/17; u daljnjem tekstu Zakon) propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.
9. Člankom 2. stavkom 1. točkom 12. Zakona određeno je da je u smislu Zakona kuća za odmor svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora.
10. Člankom 26. stavkom 1. Zakona propisano je da se porez na kuće za odmor plaća od 5 do 15 kuna/m[2] korisne površine kuće za odmor.
11. Uvidom u spis javnopravnog tijela utvrđeno je da je pribavljen uvid u stanja potrošnje društva Vodovod i odvodnja d.o.o. Šibenik, za predmetnu kuću koja se nalazi na adresi [adresa], za 2022. godinu. Iz te isprave se vidi da tijekom siječnja, veljače, ožujka, travnja, svibnja, lipnja, kolovoza, listopada i prosinca 2022. godine na predmetnoj adresi nije bilo nikakve potrošnje vode, da je tijekom srpnja 2022. godine bilo 24 m[3] , rujna 10 m , te studenoga 9 m potrošnje vode. S obzirom na ovo, prvostupanjsko tijelo je zaključilo da tužitelj predmetnu kuću koristi povremeno, odnosno sezonski, u smislu članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona, te je 03. lipnja 2022. godine donijelo rješenje o obvezi tužitelja na plaćanje poreza na kuću za odmor za 2022. godinu, u iznosu od 361,95 kuna. Povodom žalbe tužitelja podnesene protiv tog rješenja, tuženik je istu odbio. Ovakva rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela državne uprave su zakonita i pravilna.
12. Ovaj sud prihvaća obrazloženja javnopravnih tijela u ovoj upravnoj stvari kako je u konkretnom slučaju iz pribavljenih dokaza utvrđeno da je tužitelj u 2022. godini predmetnu kuću koristio povremeno, odnosno sezonski, u smislu članka 2. stavka 1. točke 12. Zakona, tako da je tužitelj pravilno obvezan na plaćanje poreza na kuću za odmor za tu godinu sukladno članku 25. Zakona. Iz isprave o potrošnji vode (uvid u stanja potrošnje) je vidljivo da u 2022. godini u čak 9 mjeseci nije bilo nikakve potrošnje vode u predmetnoj kući, dok je u samo 3 mjeseca bilo potrošnje vode. Prema tome, iz ovoga se jasno može zaključiti da dinamika potrošnje vode upućuje na povremeno korištenje predmetne nekretnine.
13. Nije točno da se nitko nije koristio predmetnom nekretninom, jer je iz potrošnje vode za 2022. godinu jasno vidljivo da je u 3 mjeseca bilo potrošnje vode, dok u 9 mjeseci nije, a što znači da se nekretnina koristila povremeno.
14. Presuda i rješenje ovog suda pod poslovnim brojem 6 Us I-366/2023-8, u kojoj su iste stranke kao u ovom sporu, nemaju nikakav utjecaj u ovom upravnom sporu zato jer se u tom predmetu radilo o porezu na kuću za odmor za 2019. godinu, dok se ovdje radi o 2022. godini. Dakle, riječ je o dokazima koji su se odnosili na dvije različite godine, tako da oni koji se odnose na način korištenja predmetne nekretnine u 2019. godini, ne mogu imati utjecaja na način korištenja predmetne nekretnine u 2022. godini.
15. S obzirom na to da iz dokaza koji se nalaze u sudskom spisu i spisu javnopravnog tijela ne proizlazi drugačije činjenično stanje u ovoj upravnoj stvari, niti je tužitelj predložio izvođenje drugih dokaza kojima bi se moglo utvrditi drugačije činjenično stanje, ovaj sud smatra utvrđenom činjenicu da je tužitelj predmetnu kuću u 2022. godini koristio povremeno, odnosno sezonski.
16. Navodi tužitelja u tužbi nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
17. Na temelju dokaza izvedenih u ovom upravnom sporu, tj. svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu i spisu javnopravnog tijela, ovaj sud je utvrdio da su rješenja tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela zakonito donesena. U upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila ova upravna stvar.
18. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.
19. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
20. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove upravnog spora koje je popisao u tužbi, odnosno podneskom koji je zaprimljen pred ovim sudom 10. rujna 2025. godine. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke.
U Splitu, 02. listopada 2025. godine
S U T K I NJ A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
DNA: - opunomoćenicima tužitelja
- tuženiku
- u spis
NACRT ODLUKE IZRADIO
VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ
