REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1244/2022-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu Marijanu Bertalaniču kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Jelene Rogić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ĆG zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-1169/2022 od 15. rujna 2022. izmjenjene na zapisnik od 2. listopada 2025., nakon održane rasprave u prisutnosti zamjenika Općinskog kaznenog državnog odvjetnika u Zagrebu Nikole Perisa te okrivljenika ĆG uz branitelja odvjetnika Hrvoja Laftera, dana 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Temeljem članka 544. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku stavlja se izvan snage kazneni nalog Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj: K-1244/22-3 od 20. rujna 2022.

Okr. ZG, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin Ć i Z, rođen **.**.1989. u [adresa], iz [adresa], državljanin RH, tehničar za telekomunikacije, oženjen, bez djece, neosuđivan,

k r i v  j e

što je:

dana 15. studenoga 2021. u 16,15 sati u Zagrebu, upravljajući osobnim automobilom marke "Audi A3" registarske oznake [registarska oznaka] sjevernom kolničkom trakom Malogoričke ulice u smjeru zapada, te dolaskom do raskrižja Malogoričke i Rudeške ceste, lakomisleno smatrajući da takvom vožnjom neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u prometu, protivno odredbi članka 134. stavka 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08.,48/10.,74/11.,80/13., 158/13.,92/14.,64/15.,108/17.,70/19. i 42/20.), propustio se obilježenom pješačkom prijelazu na kojem se prometom ne upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala ni znacima ovlaštene osobe približavati odgovarajućom brzinom tako da može pravodobno zaustaviti svoje vozilo kako bi propustio dijete pješaka GG koje je obilježenim pješačkim prijelazom prelazilo kolnik Malogoričke ceste u smjeru sjevera, te se zbog toga nije na vrijeme zaustavio već je lijevim bočnim dijelom vozila na obilježenom pješačkom prijelazu udario dijete pješaka GG i prednjim lijevim kotačem vozila prešo preko njegove desne noge, od čega je dijete VG zadobilo prijelom 2. kosti donožja desnog stopala, koja ozljeda je teške naravi,

dakle, iz nehaja kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ili tijelo ljudi, pa zbog toga prouzročio tešku tjelesnu ozljedu druge osobe,

čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu - opisano u članku 227. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 227. stavak 2. Kaznenog zakona,

pa mu se temeljem članka 227. stavak 2. Kaznenog zakona izriče

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 10 (DESET) MJESECI

Temeljem članka 56. Kaznenog zakona okrivljenom se izriče

UVJETNA OSUDA

te izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko isti u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku okrivljeniku se nalaže podmiriti troškove kaznenog postupka u iznosu od 751,86 eura.

Obrazloženje

Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu je uvodno označenom optužnicom optužilo okrivljenika ĆG da je počinio kazneno djelo činjenično i pravno opisano u izreci.

Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, okrivljenik je izjavio da se ne smatra krivim za djelo koje mu je stavljeno na teret.

U dokaznom postupku su ispitani okrivljenik ZG, svjedoci ŽG i TG, te vještak sudske medicine dr. Davor Mayer i prometni vještak Srećko Hlišć, pročitana je i pregledana dokumentacija koja prileži spisu i to medicinska dokumentacija na ime GG (listovi 2,31-35), zapisnik o očevidu (listovi 3-4), skica mjesta događaja (list 5), fotografski elaborat (listovi 6-10), izvodi iz kaznene i prekršajne evidencije (listovi 62-63).

Temeljem članka 421. stavak 1. točka 2. Zakona o kaznenom postupku ovaj sud je odbio kao nevažan dokazni prijedlog obrane da se na mjestu događaja provede rekonstrukcija. To iz razloga što je prometni vještak Srećko Hlišć na sva sporna pitanja i primjedbe dao argumentirane i uvjerljive odgovore, te rekonstrukcija očito ne bi ni na koji utjecala na njegov drugačiji vještački nalaz i mišljenje.

Okrivljenik ZG je u svojoj obrani naveo da se toga dana kretao svojim vozilom Malogoričkom ulicom u smjeru zapada. Kod raskrižja s Rudeškom cestom je prošao istočni pješački prijelaz, a na zapadnom pješačkom prijelazu se dogodila predmetna prometna nesreća. Naime, on nije vidio oštećenika jer je automobil iz suprotnog smjera bio zaustavljen na polovini pješačkog prijelaza. Oštećenik je dotrčao njemu s lijeve strane, iza tog zaustavljenog automobila, te ga je on u tom trenutku prvi put vidio na pješačkom prijelazu. Zaustavio je svoje vozilo na samom pješačkom prijelazu, a oštećenik se pritom zabio u lijevu bočnu stranu njegovog vozila. Pritom je lijevim kotačem prešao preko noge oštećenika. U tom trenutku je otac oštećenika bio udaljen više od 10 metara od oštećenika, jer bi inače njegovo vozilo zahvatilo i njega. Izrazio je iskreno žaljenje zbog posljedica predmetne prometne nesreće.

Svjedok ŽG je u svom iskazu (listovi 45,105) naveo da je oštećenik njegov sin. Toga dana su se zajedno kretali zapadnim nogostupom Rudeške ceste prema raskrižju s Malogoričkom ulicom. Dolaskom do raskrižja, jedno vozilo je u raskrižju skretalo ulijevo, zbog čega su oni zastali da prođe to vozilo. Za vrijeme dok to vozilo još nije napustilo raskrižje, zajedno su započeli prelaziti kolnik po obilježenom pješačkom prijelazu, na način da se sin kretao otprilike pola metra ispred njega s lijeve strane. Oboje su se kretali normalnim korakom, odnosno, njegov sin nije pretrčavao preko pješačkog prijelaza. U jednom trenutku je njima s desne strane naišao jedan automobil, kojeg on uopće nije vidio jer mu se nalazilo u ''mrtvom kutu'', te je taj automobil točno na sredini pješačkog prijelaza prednjim lijevim kotačem prešao preko stopala desne noge njegovoga sina. Nakon što mu je predočena skica mjesta događaja koja prileži na listu 57 spisa, izjavio je kako je prometni vještak točno ucrtao poziciju tog NN vozila zbog kojeg on nije mogao vidjeti nailazak okrivljenikovog vozila, a niti je okrivljenik mogao uočiti njega i njegovog sina kako prelaze preko pješačkog prijelaza.

Analizirajući i ocjenjujući navedeni iskaz svjedoka ŽG, kako pojedinačno tako i u međusobnoj vezi s ostalim izvedenim dokazima, ovaj sud ga je ocijeni vjerodostojnim, budući da je sam po sebi logičan i uvjerljive, a s druge strane potkrijepljen nalazom i mišljenjem prometnog vještaka Srećka Hlišća.

Svjedok TG je u svom iskazu (listovi 48,105) naveo da se toga dana nalazio na suvozačevom mjestu u vozilu kojim je upravljao okrivljenik. Kada su došli do predmetnog raskrižja, nastavili su kretanje ravno. Kada su ušli u raskrižje uočio je zaustavljeno vozilo iz suprotnog pravca prije samog ulaska u raskrižje. Kada su došli paralelno s tim vozilom, iza istog se iznenada pojavio dječak koji je istrčao ispred njihovog vozila. Oni nisu mogli ranije uočiti tog dječaka jer im je zaklanjalo vidik to zaustavljeno vozilo iz suprotnog pravca. Dječak je nogom udario u prednji lijevi kotač njihovog vozila, koje se odmah zaustavilo, nakon čega je dječak pao na tlo. Nakon što mu je predočena skica mjesta događaja koja prileži na listu 57 spisa, izjavio je kako je vještak otprilike točno ucrtao položaj tog NN vozila koje je stajalo u raskrižju te njima zaklanjalo pogled na lijevu stranu predmetnog pješačkog prijelaza.

Analizirajući i ocjenjujući navedeni iskaz svjedoka TG, kako pojedinačno tako i u vezi s ostalim izvedenim dokazima, ovaj sud ga je ocijenio nevjerodostojnim u dijelu u kojem je naveo da je dječak pretrčavao kolnik po obilježenom pješačkom prijelazu te nogom udario u prednji lijevi kotač okrivljenikovog vozila. To iz razloga što je takav njegov iskaz u izravnoj suprotnosti s iskazom svjedoka ŽG, iz kojeg proizlazi da je dječak prelazio preko obilježenog pješačkog prijelaza normalnim korakom, te nalazima i mišljenjima prometnog vještaka Srećka Hlišća i sudskomedicinskog vještaka dr. Davora Mayera, koji su na osnovu tragova na okrivljenikovom vozilu i naravi ozljeda koje je zadobio oštećenik isključili mogućnost da je isti u trenutku kontakta s okrivljenikovim vozilom bio u trku.

Iz nalaza i mišljenja vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera (list 102) proizlazi da je oštećenik VG u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu oguljotine desnog stopala te prijeloma 2. kosti donožja desnog stopala, koja je u uzročno-posljedičnoj vezi s predmetnim događajem. Međusobnom usporedbom i dovođenjem u vezu nastalih ozljeda, tragova na oštećenikovoj obući te tragova na vozilu, za zaključiti je da je oštećenik u trenutku kontakta s okrivljenikovim vozilom bio svojom prednjom stranom okrenut lijevom boku vozila s iskoračenom desnom nogom. Radilo se o naletu tipa bočnog okrznuća, pri kojem je glavnina tijela, s izuzetkom već spomenutog desnog stopala, bila izvan gabarita nailazećeg vozila, a sama ozljeda nastala je mehanizmom pritiska, odnosno rubnim zahvaćanjem desnog stopala pneumatikom prednjeg lijevog kotača vozila u pokretu. Raspored tragova na vozilu kao i karakter samih ozljeda ukazuje da je oštećenik neposredno prije naleta bio u kretanju, pri čemu se trk praktički može isključiti. Naime, da je oštećenik bio u trku, tada bi raspodjela tragova na vozilu bila drugačija, odnosno, u tom slučaju bi bilo za očekivati rotaciju tijela uz lijevi bok vozila i prostiranje tragove duž lijevog boka istog.

Analizirajući i ocjenjujući navedeni nalaz i mišljenje vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera, ovaj sud ga je u cijelosti prihvatilo kao vjerodostojan budući da je sam po sebi logičan, stručan i uvjerljiv, a na sva postavljena pitanja vještak je dao jasne, logične i uvjerljive odgovore, te obrana nije ničime dovela u pitanje vjerodostojnost njegovog nalaza i mišljenja.

Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka Srećka Hlišća (listovi 52-60,103) proizlazi da je okrivljenik upravljao svojim vozilom desnom sjevernom voznom trakom Malogoričke ulice u Zagrebu iz smjera istoka i prolazio raskrižjem s Rudeškom cestom, dok mu je iz suprotnog smjera zaustavljeno nepoznato osobno vozilo prelaskom preko zapadnog pješačkog prijelaza zaklanjalo pogled, tako da nije mogao provjeriti da li na isti s lijeve strane stupaju mlađe ili starije osobe koje su niže od visine tog nepoznatog osobnog vozila, pa kada je već došao na izlaznu stranu raskrižja, iza nepoznatog osobnog vozila od juga prema sjeveru je po zapadnom pješačkom prijelazu naišao oštećenik, tako da je njegovim prelaskom na sjevernu traku došlo do kontakta bočnog dijela prednjeg lijevog ruba branika osobnog vozila i donjeg dijela tijela oštećenika (ulazno bočno okrznuće), koji je u tom trenutku imao iskoračenu desnu nogu pod prednji lijevi kotač, uz neposredni kontakt gornjeg dijela tijela oštećenika s prednjim dijelom prednjeg lijevog blatobrana, s time da nakon toga nije bilo nastavka kontakta tijela oštećenika s lijevim bokom vozila prema vozačkim vratima. Osobno vozilo se neposredno prije i kod naleta moglo kretati brzinom od oko 15 km/h, a okrivljenik je mogao poduzeti snažno kočenje oko 2,7 m ispred mjesta naleta ili oko 0,6 s prije naleta, kada je oštećenik u kretanju bržim hodom od oko 1,65 m/s bio oko 1 m ispred mjesta naleta, tako da bi po kolniku već prevalio put od oko 4,0 m i nalazio se u prelasku južne vozne trake Malogoričke ulice, za oko 0,6 m pred ulaskom na sjevernu voznu traku po kojoj mu je s desne strane naišlo okrivljenikovo vozilo. Oštećenik je stupao na kolnik oko 5 m ispred mjesta naleta, ili oko 3,0 s prije naleta, kada je okrivljenikovo osobno vozilo bilo udaljeno oko 12,6 m ispred mjesta naleta, u prolasku središnjim dijelom raskrižja, a ovisno o stvarnoj dužini i obliku, nepoznato vozilo je tada svojim prednjim dijelom moglo zaklanjati stupanje oštećenika na kolnik, ali i svake druge mlađe ili starije osobe niže od visine tog vozila, te okrivljenik ne bi mogao vidjeti da je stupila na pješački prijelaz. Prema tome, okrivljenik se, obzirom na zaustavljeno nepoznato vozilo iza kojeg mogu naići pješaci, nije približavao predmetnom pješačkom prijelazu sigurnosnom brzinom. Obzirom na zaustavljeno nepoznato vozilo sigurnosna brzina bi iznosila oko 5 m/s jer bi kod iste okrivljenik na pojavu oštećenika ili bilo koje druge osobe niže od nepoznatog vozila mogao stati ispred putanje tog pješaka i izbjeći nalet. Osim kontaktnih tragova na prednjem dijelu lijevog boka okrivljenikovog vozila, nema tragova koji bi se nastavljali prema stražnjem dijelu lijevog boka vozila, što posredno ukazuje da nije bilo izražene inercije kretanja tijela dječaka prema lijevom boku vozila, a iz čega onda proizlazi da niti njegova brzina ne bi bila brzina trčanja, već najviše brzina brzog hoda za dob dječaka od 5 godina, koja bi odgovarala brzini hoda odrasle muške osobe. Može se reći da je okrivljenik predmetnom pješačkom prijelazu prilazio "na slijepo", obzirom na navodno postojeće vozilo zaustavljeno u suprotnom smjeru, a od kojeg vozila okrivljenik nije mogao provjeriti stupanje pješaka na kolnik u području pješačkog prijelaza. U konkretnom slučaju se radilo o graničnom slučaju ulaznog bočnog okrznuća gdje pješak upravo ulazi u gabarit osobnog vozila, u konkretnom slučaju prednji lijevi bočni dio, pa se nije radilo o čelnom naletu vozila na pješaka, već o bočnom kontaktu pješaka s vozilom. Inače, obzirom na odredbu članka 134. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, vozač bi morao predvidjeti mogućnost neočekivanog načina kretanja djeteta po pješačkom prijelazu i sukladno tome poduzeti odgovarajuće radnje.

Analizirajući i ocjenjujući navedeni nalaz i mišljenje prometnog vještaka Srećka Hlišća, ovaj sud ga je u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan. To iz razloga što je isti sam po sebi logičan, stručan i uvjerljiv, a na sva postavljena pitanja vještak je dao jasne, logične i uvjerljive odgovore i pojašnjenja, te obrana nije ničime dovela u pitanje vjerodostojnost njegovog nalaza i mišljenja.

Na osnovu pojedinačne i sveukupne analize te ocjene izvedenih dokaza, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret i to na način opisan u izreci.

Na temelju vjerodostojnog iskaza svjedoka ŽG te nalaza i mišljenja prometnog vještaka Srećka Hlišća i vještaka sudske medicine dr. Davora Mayera, ovaj sud je nedvojbeno utvrdio da je do predmetne prometne nesreće došlo dinamikom i na način opisan u izreci, te da je u istoj oštećenik VG zadobio predmetnu tešku tjelesnu ozljedu.

Okrivljeniku je stavljeno na teret da je u konkretnom slučaju prekršio odredbe članka 134. stavak 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koje nalažu vozaču da zaustavi vozilo ispred obilježenog pješačkog prijelaza na kojem se prometom ne upravlja uređajima za davanje prometnih svjetala ni znacima ovlaštene osobe i propusti dijete kad tek stupa na pješački prijelaz. U konkretnom slučaju okrivljenik nije zaustavio vozilo ispred predmetnog pješačkog prijelaza kako bi propustio dijete pješaka GG, već je lijevim bočnim dijelom vozila na obilježenom pješačkom prijelazu okrznuo dijete pješaka GG te prednjim lijevim kotačem vozila prešao preko njegove desne noge. Takvom nepropisnom vožnjom okrivljenik je izravno prouzročio predmetnu prometnu nesreću i time ostvario obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret. Naime, da je okrivljenik zaustavio vozilo ispred predmetnog pješačkog prijelaza, ne bi došlo do nesreće.

Ovaj sud je prihvatio obranu okrivljenika u dijelu u kojem je naveo da zbog zaustavljenog vozila u suprotnom smjeru koje mu je zaklanjalo vidik nije mogao pravovremeno uočiti oštećenika na pješačkom prijelazu. Međutim, približavajući se predmetnom pješačkom prijelazu okrivljenik je mogao i morao predvidjeti mogućnost da se iza tog vozila koje mu je zaklanjalo vidik kreću pješaci koji su već stupili na predmetni pješački prijelaz, te sukladno tome zaustaviti vozilo ispred pješačkog prijelaza, ali je bez zaustavljanja ispred pješačkog prijelaza i bez provjere da li se iza tog vozila koje mu je zaklanjalo vidik kreću pješaci, nastavio kretanje ''na slijepo''. Okrivljenik je kriv za počinjenje djela koje mu je stavljeno na teret jer je mogao i morao biti svjestan navedene mogućnosti, ali je u konkretnom slučaju lakomisleno smatrao da iza tog vozila koje mu je zaklanjalo vidik nema pješaka na pješačkom prijelazu. Dakle, postupao je sa svjesnim nehajem.

Slijedom svega navedenog, ovaj sud je okrivljenika proglasio krivim.

Odlučujući o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije koju treba primjeniti prema okrivljeniku, ovaj sud mu je izrekao uvjetnu kaznu zatvora jer je ocijenio da se i bez izvršenja kazne zatvora u konkretnom slučaju može očekivati ostvarenje zakonom određene svrhe kažnjavanja. Odmjeravajući izrečenu uvjetnu kaznu zatvora ovaj sud je kao olakotne okolnosti uzeo u obzir da prema podacima iz kaznene i prekršajne evidencije (listovi 62-63) okrivljenik do sada nije osuđivan zbog počinjenja kaznenih djela niti je prekršajno kažnjavan, dok s druge strane nije našao otegotnih okolnosti. Iz svih navedenih razloga je okrivljeniku izrečena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci, koja kazna neće biti izvršena ukoliko isti u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Takvom vrstom i mjerom kaznenopravne sankcije će se po ocjeni ovog suda u odnosu na okrivljenika ostvariti generalna i specijalna prevencija.

Budući da je okrivljenik proglašen krivim, valjalo mu je temeljem članka148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku naložiti da podmiri troškove kaznenog postupka, koji se odnose na sudskomedicinsko i prometno vještačenje.

U Zagrebu, 2. listopada 2025.

S U D A C:

Marijan Bertalanič

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DOSTAVNA NAREDBA:

1. OKDO Zagreb

2. ZG

3. odvj. Hrvoje Lafter

NAREDBA PISARNICI:

1. osuđujuća presuda, nepravomoćna

2. upiši u upisnik "K"