REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2620/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Aquapark Adamovec d.o.o., Adamovec (Zagreb), Ulica Dragutina M. Domjanića 39, OIB 73666100339, kojeg zastupa punomoćnik Stjepan Misbrener, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia Banka d.d., Zagreb, Ulica Roberta Frangeša Mihanovića 9, OIB 32247795989, kojeg zastupa punomoćnica Ines Leninger, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Rački i kolege, Zagreb, radi isplate, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1122/2023-2 od 13. prosinca 2023. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1188/2022 od 16. veljače 2023., na sjednici održanoj 2. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.

II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-1122/2023-2 od 13. prosinca 2023. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1188/2022 od 16. veljače 2023., te je naloženo tuženiku u roku od 15 dana isplati tužitelju iznos od 21.893,93 EUR/164.997,51 kn sa zateznim kamatama. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je iz razloga propisanih odredbom čl. 385.a st. 1. t. 2. ZPP i to zbog pravnog pitanja o kojem pobijana odluka odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odnosno o kojem pitanju nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a praksa viših sudova nije jedinstvena te je odluka o navedenom pravnom pitanju važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže da se ovaj odbaci, odnosno odbije. Tužitelj traži trošak i to za sastav odgovora i sudske pristojbe.

3. Tuženik postavlja sljedeća pravna pitanja:

„1. Može li trgovac nakon zaključenja ugovora o kreditu u kojem je potvrdio da je upoznat sa općim uvjetima banke kao kreditora i da je iste prihvatio kao sastavni dio ugovora o kreditu, a koji je i solemniziran kod javnog bilježnika, osporavati i utvrđivati da nije bio upoznat s odredbama ugovora i općih uvjeta banke; a obzirom je isti kao trgovac u obveznim odnosima dužan postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i prema običajima (pažnjom dobrog stručnjaka) sukladno odredbi čl. 10. st 2. ZOO, odnosno voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika sukladno odredbi 252. st. 1. ZTD?

2. Obvezuju li u trgovačkim ugovorima, opći uvjeti jedne ugovorne strane drugu ugovornu stranu u obveznopravnom odnosu sukladno čl. 295. st. 5. ZOO obzirom da je trgovac dužan u takvom odnosu postupati s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i prema običajima (čl. 10. st. 2. ZOO), odnosno voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika sukladno odredbi 252. st. 1. ZTD? 3. Može li drugostupanjski sud preinačiti prvostupanjsku odluku ukoliko nisu izvedeni svi predloženi dokazi, obzirom da je čl. 7. st. 3. ZPP propisano da sud ne može svoju odluku utemeljiti na činjenicama i dokazima o kojima strankama nije dana mogućnost da se izjasne?

4. Može li drugostupanjski sud preinačiti prvostupanjsku odluku ukoliko dokazi o odlučnim činjenicama na kojima se temelji odluka drugostupanjskog suda nisu izvedeni; odnosno bez obrazloženja odlučnih činjenica za preinaku nižestupanjske odluke sukladno izvedenim dokazima?

5. Mogu li se odredbe Zakona o zaštiti potrošača ekstenzivno primijeniti na i prava i obveze trgovaca u trgovačkim ugovorima?“.

4. Postupajući u smislu odredbe čl. 385.a i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije.

5. Prva dva postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima u kojima se drugostupanjskom odlukom ne odstupa od zauzetih pravnih shvaćanja o ništetnosti odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, uz primjenu općih odredbi obveznog prava, izraženih u odlukama ovog suda poslovni broj Rev-24/2021 od 21. veljače 2023., Rev-112/2024, Rev-1276/2024 od 20. studenog 2024. i dr. S obzirom na to, odluke Visokog trgovačkog suda na koje se poziva tuženik: presuda VTS RH, Pž-5327/18-3 od 9. lipnja 2020., presuda i rješenje VTS RH, Pž- 1558/17-4 od 10. lipnja 2020., presuda VTS RH, Pž-1572/18-2 od 24. lipnja 2020. (ukinuta rješenjem poslovni broj Rev-24/2021 od 21. veljače 2023.), presuda VTS RH, Pž-2965/18-2 od 31. kolovoza 2020., presuda VTS RH, Pž-4595/21-5 od 26. travnja 2022. (ukinuta rješenjem poslovni broj Rev-1276/2024 od 20. studenoga 2024.) presuda VTS RH, Pž-4105/21-5 od 7. rujna 2022. (preinačena presudom poslovni broj Rev-112/2024 od 1. veljače 2024.) ne predstavljaju odgovarajući razlog važnosti.

5.1. Za treće i četvrto pitanje treba reći da odbijanje izvođenja dokaznih prijedloga ne znači nužno da je stranci onemogućeno raspravljanje. Iz pobijane odluke proizlazi da su dati razlozi zbog kojih su odbijeni dokazni prijedlozi, a osim toga ni odluke na koje se poziva tuženik ne predstavljaju odgovarajući razlog važnosti, tako da se ne radi o važnom pitanju iz čl. 385.a st. 1. ZPP.

5.2. Peto pitanje nije važno za predmetni spor budući da su u predmetnoj presudi na utvrđeno činjenično stanje primijenjene opće odredbe Zakona o obveznim odnosima (čl. 1024.), a ne odredbe materijalnog prava vezane za prava potrošača.

6. Iz navoda u prijedlogu za dopuštenje revizije proizlazi da tuženik podnosi prijedlog za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede prava na pravično suđenje iz čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske odnosno čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Međutim, ocjena je ovog suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupku zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na koje se poziva. Stoga, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu članka 385.a st. 2. ZPP.

7. Slijedom navedenog, u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno je kao pod stavkom I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

8. Odluka o trošku tužiteljice temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, te tužiteljici nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice pa je odlučeno kao u izreci rješenja pod točkom III.

Zagreb, 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić