Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-505/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora, predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Adele Turkalj, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ME, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]., kojeg zastupa punomoćnik Ivica Čuturić odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HOK – osiguranje d.d. Zagreb, Capraška 6, OIB: 00432869176, kojeg zastupaju odvjetnici u OD Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-171/2024-22 od 19. ožujka 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja ME i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini poslovni broj Pn-171/2024-22 od 19. ožujka 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II izreke i u dijelu kojim mu nije dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 968,59 eura.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja ME za naknadom troškova žalbenog postupka u iznosu od 312,50 eura.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:

''I Nalaže se tuženiku HOK – osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju ME isplati, na ime naknade neimovinske i imovinske štete (tuđa pomoć i njega), iznos od 1.612,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 26. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja ME za iznos od 788,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom.

III Nalaže se tuženiku HOK – osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju ME naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 950,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine teče od 19. ožujka 2025. do isplate, a sve u roku od 15 dana.''

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda tako da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, uz dosudu zatraženog parničnog troška i naknadu troška žalbe, a podredno da presudu ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje. Za sastav žalbe zahtijeva nagradu od 312,50 eur, a zahtijeva i trošak sudske pristojbe na žalbu no ne navodi u kojem iznosu. Iako tužitelj pobija u cijelosti po sadržaju žalbe je za zaključiti da je pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, dakle pod točkom II izreke i u dijelu u kojem mu nije odmjeren sav zatraženi trošak postupka u iznosu od 968,59 eur pa je u smislu odredbe čl. 365. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) presuda u tome dijelu ispitivana.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom štete koju je pretrpio zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći u Zagrebu 9. studenog 2023.

5. Ispitujući presudu u pobijanom dijelu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, jer iako tužitelj navodi žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka ne obrazlaže u čemu bi se ta povreda sastojala pa se taj njegov razlog ocjenjuje paušalnim, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti

6. Sud prvog stupnja u postupku je utvrdio da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede u vidu povrede kralježnice, natučenja desnog ručnog zloba, natučenje desnog kuka i laceracije potkoljenice i lijevog gležnja, da je kao posljedicu zadobivenih ozljeda trpio bolove jakog stupnja jedan dan, srednjeg pet dana i manjeg pedeset pet dana kumulativno, da je trpio primarni kratkotrajni strah jačeg intenziteta, a zatim sekundarni jakog stupnja jedan dan, srednjeg stupnja pet dana i lakog stupnja četrdeset dana kumulativno, koji se očituje u vidu bojaznosti i zabrinutosti. Nadalje je utvrđeno da je kod tužitelja došlo do trajnog smanjenja životne aktivnosti za 2 % te da mu je bila potrebna tuđa pomoć dva sata dnevno kroz četrdeset pet dana. Među strankama nije bilo sporno da je tuženik tužitelju na ime naknade štete isplatio iznos od 1.153,00 eur 8. ožujka 2024.

7. Odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'', broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 155/23 - dalje: ZOO) je propisano da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i to da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8. Cijeneći dužinu i trajanje povredom izazvanih duševnih boli, fizičkih boli te intenzitet i trajanje straha, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelju s osnove naknade neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 2.360,00 eur.

9. Prema odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi mu troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, pa je tuženik dužan naknaditi tužitelju štetu s osnove tuđe pomoći i njege u iznosu od 405,00 eur kako je to utvrdio sud prvog stupnja, ocjenjujući taj iznos primjerenim.

10. Prema tome, pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je utvrdio da tužitelju pripada naknada štete u ukupnom iznosu od 2.765,00 eura, taj iznos umanjio za nesporno isplaćeni iznos od 1.153,00 eura i naložio tuženiku da tužitelju naknadi štetu u daljnjem iznosu od 1.612,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od podnošenja zahtjeva do isplate, sukladno čl. 1103. ZOO, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

11. Okolnosti slučaja ne opravdavaju naknadu neimovinske štete u preostalom zahtijevanom iznosu, a nit za preostali zahtijevani iznos naknade za tuđu pomoć i njegu pa je pravilnom primjenom materijalnog prava odbijen zahtjev tužitelja za iznos od 788,00 eur.

12. Na žalbene navode tužitelja je za reći da iz izvedenih dokaza, osim onih utvrđenih na temelju nalaza i mišljenja vještaka, a koje je sud prvog stupnja uzeo u obzir pri dosudi pravične novčane naknade tužitelju, ne proizlaze druge tegobe proizašle iz štetnog događaja koje bi opravdavale dosudu naknade u većem iznosu, a niti iz izvedenih dokaza proizlazi opravdanost veće naknade za tuđu pomoć i njegu, odnosno neke posebne okolnosti tužitelj nije dokazao. Naime, prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske pri odmjeravanju naknade upravom na način da iste nije primijenio kao puku matematičku formulu.

13. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka.

13.1. Uz podnesak od 25, listopada 2024. tužitelj je dostavio potvrdu o uplaćenom predujmu za vještačenje te izvornike medicinske dokumentacije. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada tužitelju za sastav toga podneska nije odmjerio zahtijevanu nagradu od 25 bodova, uz PDV, odnosno 62,50 eura i poštarinu od 3,25 eura. Ovo stoga što taj trošak nije bio potreban, jer je izvornike medicinske dokumentacije mogao priložiti uz tužbu, dok dokaz o uplati nije nužan, jer o uplati sud obavještava računovodstvo.

13.2. Za ovaj postupak nije nužan ni podnesak od 7. veljače 2025. za koji tužitelj zahtijeva nagradu od 100 bodova, uz PDV, odnosno 250,00 eura, jer tim podneskom tužitelj nepotrebno iznosi svoj stav o tuženikovom protivljenju djelomičnom povlačenju tužbe (pri čemu je tužiteljev stav o djelomičnom povlačenju tužbe protivan odredbama ZPP-a).

13.3. Pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada tužitelju nije dosudio zatraženi trošak od 652,84 eura koji se odnosi na troškove prijevoza i trošak za izbivanje iz pisarnice. Naime, predmetni spis je odlukom predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske ustupljen na suđenje Općinskom sudu u Kutini, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu. U tom slučaju sukladno odredbi čl. 11. st. 4. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 21/22, 16/23 i 36/24 – dalje: ZS) strankama i njihovim punomoćnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza. Odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeni Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. Člankom 11. st. 5. ZS je propisano da će se naknada troškova iz stavka 4. ovoga članka isplatit na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom. Prema tome, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da naknadu troškova prijevoza i naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice tužitelju nije dužan naknaditi tuženik pa je osnovano odbijen takav zahtjev tužitelja.

13.4. Tužitelj dakle neosnovano pobija prvostupanjsku odluku u dijelu kojim mu nije dosuđena naknada troškova postupka u iznosu od 968,59 eura.

14. Zbog svega navedenog je valjalo kao neosnovanu odbiti žalbu tužitelja i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu.

15. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan, jer je njegova žalba neosnovana.

16. U nepobijanom dijelu pod točkom I izreke i pod točkom III izreke prvostupanjska presuda nije ispitivana (čl. 365. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor