Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-647/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Škugora predsjednika vijeća, Verice Kos sutkinje izvjestiteljice i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po odvjetnicima Ivanu Župan, Meliti Babić i Luki Antunović iz Odvjetničkog društva Župan, Babić & Antunović d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Erste & Steiermärkische bank d.d., Jadranski trg 3/a, Rijeka, OIB: 23057039320, zastupanog po Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici poslovni broj P-734/2019-49 od 20. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Bjelovaru Stalna služba u Garešnici poslovni broj P-734/2029-49 od 20. lipnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 433,29 eur / 3.264,63 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose (točka I.1. izreke) i iznos od 8.085,38 eur / 60.919,31 kn sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose (točka I.2. izreke), utvrđeno je da ne postoji novčana tražbina tuženika prema tužiteljici s osnove potplaćenih i povlaštenih anuiteta uslijed ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu od 9.984,21 kn / 1.313,19 eur te je odbijen prigovor tuženika radi prijeboja kao neosnovan (točka II. izreke), tuženiku je naloženo da tužiteljici naknadi trošak postupka u iznosu od 2.865,83 eura sa zateznom kamatom tekućom od 20. lipnja 2024. do isplate (točka III.a) izreke), a zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka je odbijen kao neosnovan (točka III.b) izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova tuženiku, podredno da se presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu zahtijeva naknadu od 461,78 eura.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 8.085,38 eura na ime ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i iznosa od 433,29 eura na ime ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli iz ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i tuženika 12. listopada 2007. prema kojem ugovoru je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i isplatio kredit u iznosu od 70.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan puštanja kredita u tečaj, sa rokom otplate od 204 mjeseca, koji se otplaćuje u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti, s time da anuiteti dospijevaju na naplatu svakog prvog u mjesecu, uz ugovorenu kamatu od 5,390 %, promjenjivu odlukom banke. Tužiteljica tvrdi da su ništetne odredbe tog ugovora u dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa, a pri tome se poziva na presude Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. te presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 koje su donesene u kolektivnom sporu. Navodi i da su stranke sklopile Aneks uz predmetni ugovor, ali da provedbom konverzije nije obeštećena za preplaćene iznose.

4.1. Tuženik osporava tužbeni zahtjev navodom da su sklapanjem Aneksa predmetnom ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 – dalje: ZIDZPK) provele konverziju, pri čemu su sve uplate uzete u obzir, pa da tužiteljica više ne može imati zahtjev za isplatu.

4.2. Predmetom ovog postupka je i prigovor radi prebijanja tuženika za iznos od 1.313,19 eura.

5. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika, kao i po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) drugostupanjski sud je našao da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, na koju izričito upire tuženik, jer presuda nema jasnih i valjanih razloga o činjenicama odlučnim za predmet spora.

6. U ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud polazeći od presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda Visokog trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. donesenih u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa zaključuje da su djelomično ništetne odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, jer da se radi o odredbama unaprijed formuliranim od strane tuženika, da tuženik nije tužiteljicu kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice te da je tuženik bez osnove stekao utužene iznose zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule, zaključuje da tužiteljica ima pravni interes za podnošenje ove tužbe pa nalaže tuženiku isplatu bez osnove stečenih iznosa. Sud prvog stupnja nadalje obrazlaže da provedena konverzija nije od utjecaja na predmet spora, jer je na temelju nalaza i mišljenja vještaka Marijane Matijević utvrđeno postojanje preplata koje da tužiteljici nisu nadoknađene konverzijom pa da tužiteljica neovisno o konverziji ima pravo na povrat preplaćenih iznosa.

7. Sud prvog stupnja je pravilno zaključio da tužiteljica iako su stranke 15. siječnja 2016. sklopile Aneks ugovora o kreditu ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, jer činjenica da su stranke sklopile Aneks ugovoru o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju kojim su se odredbe ugovora o kreditu izmijenile u pogledu valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice uz sporazum o raspolaganju preplaćenim iznosom, ne znači da tužiteljica nema pravni interes za vođenje ovog postupka, jer činjenica da su stranke sklopile Aneks ugovoru o kreditu sama za sebe ne smije isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi, radi utvrđenja je li konverzijom u cijelosti uspostavljena ravnoteža nepoštenim ugovornim odredbama, jer ako to nije slučaj, tada potrošač ima pravo ostvarivanja pune zaštite.

8. Sklapanjem Aneksa ugovoru o kreditu radi provedbe postupka konverzije kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutom klauzulom u EUR na način i u rokovima propisanim sukladno čl. 19.c ZIDZPK stranke su izmijenile odredbe o kamatnoj stopi, ali i valutnu klauzulu, s time da je korisnica kredita pristala na konverziju, a ugovoren je i način korištenja više uplaćenog iznosa. Stoga je pri odlučivanju sud prvog stupnja morao utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama. Ako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tada tužiteljica ima pravo ostvarivanja pune zaštite.

9. Naime, tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno ZIDZPK, koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u euro na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u eurima. Vještačenjem u ovom postupku je utvrđeno da se radi o preplati, međutim nije jasno da li je uklonjena konvertiranjem, jer presuda o tome nema valjanih razloga. Prvostupanjski sud zaključuje, temeljem nalaza i mišljenja vještaka, da postoji preplata koja nije nadoknađena konverzijom, no nije jasno da li je pri izračunu uzeta u obzir preplata (u iznosu od 35.035,66 kn) utvrđena Aneksom od 15. siječnja 2016., na što u žalbi osnovano ukazuje tuženik.

9.1. Glede navedenog je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem poslovni broj Gos-1/2019-36 od 4.ožujka 2020. na postavljeno pravno pitanje glede ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji odgovorio na način da je utvrdio kako takav sporazum ima pravne učinke te je valjan i u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu i promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, pri čemu je isti sud u obrazloženju svoje odluke naveo da:"…..bez obzira na naknadno sklapanje sporazuma o konverziji, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a mahom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima…"

10. Zbog svega navedenog je valjalo uvažiti žalbu tuženika, na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP, ukinuti presudu pod točkom I. izreke i pod točkom II. izreke, a kako je ukinuta odluka o glavnoj stvari valjalo je ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka sadržanu pod točkom III.

11. U ponovnom postupke će sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju je ukazano ovim rješenjem. To znači da će, imajući u vidu i naprijed navedeno, prvostupanjski sud donijeti novu odluku o predmetu spora za koju će dati jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama, na koje je ukazano, a donijeti će i novu odluku o troškovima parničnog postupka. Pri odluci o osnovanosti tužbenog zahtjeva sud će ocijeniti od kakvog je značaja na restitucijski zahtjev činjenica da su stranke djelomično izmijenile osnovni ugovor Aneksom ugovora o kreditu sukladno odredbama ZIDZPK i matematički, te da li i nakon provedene konverzije tužitelju pripada i ako da koji iznos po osnovi više plaćenih anuiteta zbog ništavih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za CHF, a cijeniti će i ostale žalbene navode kojima tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Naime, pri odlučivanju sud prvog stupnja je morao utvrditi da li je provođenje konverzije dovelo do pravične ravnoteže u ugovornim odnosima među strankama. Ako konverzijom nije u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli tada tužiteljica ima pravo ostvarivanja pune zaštite.

12. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude se temelji na odredbi čl. 166. st .3. ZPP.

U Velikoj Gorici 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Goran Škugor