Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-2293/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, te Ankice Matić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. ČŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zakonskom zastupniku UŽ, oba zastupana po punomoćnici Sanji Rman, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika 24 sata d.o.o., Oreškovićeva ulica 6H/1, Zagreb, OIB: 78093047651, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Ladanu, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-41/2025-24 od 11. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 2. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:
"I.) Nalaže se tuženiku 24 sata d.o.o., Oreškovićeva 6H/1, 10000 Zagreb, Hrvatska, OIB: 78093047651, isplatiti tužitelju mlt. JŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanom po zakonskom zastupniku UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.000,00 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 18. rujna 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana. II.) Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.812,50 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 11. srpnja 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
2. Žali se tuženik i pobija prvostupanjsku odluku, zbog "svih žalbenih razloga", sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je naknada štete s naslova povrede prava osobnosti – članak 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) i članka 21. Zakona o medijima („Narodne novine“, broj 163/03, 59/04, 84/11 i 81/13 – dalje u tekstu: ZM).
6. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:
- da je tuženik na Internet portalu 24 sata.hr objavio članak "Foto Huljičev novi biznis": "Sada ima vlastitu liniju likera i rakija" s fotografijom,
- da je tuženik otklonio spornu fotografiju nakon što je zakonski zastupnik tužitelja podnio zahtjev za ispriku jer u pozadini fotografije vidi se lice mlt. tužitelja,
- da je fotografija snimljena na događaju na javnoj površini koji se odvijao u večernjim satima kojim se promoviraju alkoholna pića na kojem je bilo puno javnih osoba, novinara i fotografa,
- da se fotografijom i tekstom ispod fotografije prenosi informacija o druženju
OŽ i GŽ,
- da je lik tužitelja i njegove majke slabo prepoznatljiv, ali ipak dovoljno prepoznatljiv da se može utvrditi njihov identitet posebno od osoba koje ih poznaju,
- da je maloljetni tužitelj zajedno sa svojim ocem i majkom bio sudionik tog događaja na koji je došao u pratnji zakonskog zastupnika tužitelja koji je pozvan od organizatora,
- da je otac tužitelja izričito rekao novinarima koji su mu pristupili da ga mogu fotografirati, ali da u kadru ne smije biti njegov maloljetni sin,
- da se tužitelj u pratnji majke na događaju kretao sporednim uličicama gdje se odvijao neslužbeni dio eventa,
- da je otac tužitelja generalno dosljedan u stavu da ne dopušta fotografiranje i objavljivanje fotografija svog maloljetnog djeteta te da se javno zalaže za zaštitu privatnosti djece objavom njihovih fotografija i drugih podataka u medijima i na društvenim mrežama,
- da fotografkinja i novinarka koje su snimile i objavile fotografiju nisu od roditelja tužitelja tražile suglasnost za slikanje i za objavljivanje predmetne fotografije, niti su poduzele mjere za skrivanje identiteta djeteta na fotografiji (izrezivanje djeteta ili zamagljivanje njegovog lika).
7. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja zaključuje da je osnovan tužbeni zahtjev s čime je suglasan žalbeni sud unatoč žalbenim navodima tuženika, jer je mlt. tužitelj ipak dovoljno prepoznatljiv s obzirom na svoje roditelje, a za snimak tuženik nije imao suglasnost roditelja.
8. Naime, dobrobit djeteta niti jednom objavom, a koja otkriva identitet djeteta ne smije biti ugrožena, niti u interesu javnosti. Dobrobit djeteta je nadređena javnom interesu.
9. Stoga, prema mišljenju ovog suda, sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da je došlo do povrede prava mlt. djeteta jer snimak ipak otkriva identitet djeteta, a za to očito nema pristanka roditelja.
10. Nije odlučno da fotografkinja i novinarka koja je uređivala članak nisu znale, ni trebale znati da je tužitelj sin UŽ jer način postupanja zahtijeva od novinara bez obzira čije je dijete, korištenje jednostavnih digitalnih alata (zatamnjivanjem ili uklanjanjem s fotografije) i na taj način mogao se riješiti ovaj problem.
11. Obveza je novinara u svakom slučaju tražiti suglasnost roditelja za fotografiranje i te se obveze novinar ne može osloboditi pozivom na javni interes ili slobodu izražavanja jer dobrobit djeteta ima prednost pred tim pravima. Navedeno proizlazi i iz stava Ustavnog suda RH prema kojem su mediji prilikom objave informacije dužni paziti na privatnost i duševni mir djeteta bez obzira na važnost informacije za javnost (U-III-2845/2011).
12. Zaštita djeteta u medijima je pitanje od iznimne važnosti i pod posebnim nadzorom zakonodavca i tijela osnovanih posebno za tu svrhu i kao takvo mora biti beskompromisno zaštićeno.
13. Prema odredbi članka 127. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15, 98/19, 47/20 i 156/23, dalje u tekstu: ObZ), roditelji su dužni i odgovorni štititi prava i dobrobit djeteta.
14. Dobrobit djeteta nadređena je javnom interesu. Tako i Opća deklaracija o ljudskim pravima – članak 12., ukazuje na pravo svakog, pa i djeteta na poštivanje privatnosti.
15. Članak 16. stavak 1. ZM-a propisuje da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji bez obzira na spol i spolno opredjeljenje. Zabranjuje se objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet djeteta, ukoliko se time ugrožava dobrobit djeteta.
16. Članak 21. stavak 1. ZM-a propisuje da nakladnik koji informacijom objavljenom u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanim ovim Zakonom.
17. Članak 21. stavak 4. točka 4. ZM-a propisuje da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija kojom je šteta učinjena fotografija oštećenika snimljena na javnome mjestu ili je fotografija oštećenika snimljena uz njegovo znanje i pristanak radi objavljivanja, a oštećenik nije zabranio objavljivanje, odnosno ograničio pravo autora fotografije na iskorištavanje djela.
18. Članak 35. Ustava Republike Hrvatske propisuje da se svakomu jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.
19. Članak 16. Konvencije o pravima djeteta propisuje da niti jedno dijete ne smije biti izloženo proizvoljnom ili nezakonitom miješanju u njegovu privatnost, obitelj, dom ili prepisku, niti nezakonitim napadima na njegovu čast i ugled.
20. Prema Kodeksu časti hrvatskog novinarstva (članak 19. i 20.) novinar ne smije fotografirati dijete (do 14 godina), bez njegovog pristanka, odnosno pristanka roditelja, jer ako i postoji pristanak nedopustiva je fotografija kojom se može ugroziti dobrobit djeteta kojom se izravno ili neizravno otkriva identitet djeteta.
21. Fotografiranje na javnom mjestu u svezi javnog događaja, za koje se smatra da je od javnog interesa, prema Zakonu o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka ("Narodne novine" broj 42/18) je dopušteno, ako je javnost informirana o snimanju i fotografiranju. Prema stanju u spisu i navodima tužitelja proizlazi suprotno, jer proizlazi da roditelj, zakonski zastupnik mlt. tužitelja nije dao suglasnost. Navodi svjedoka CŽ – bivše djelatnice tuženika i svjedokinje ČŽL – fotografkinje – djelatnice Pixella da nisu bile upoznate o zabrani roditelja glede snimanja, te da nisu znale čije je dijete s obzirom da je isključiva namjera bila promocija pića kojeg je organizirao BŽ te fotografiranje istoga sa ZŽ – zetom, ne isključuju odgovornost tuženika s obzirom na naprijed navedene zakonske odredbe.
22. Prema tome, žalbeni navodi tuženika da nema štetne posljedice odnosno uzročno posljedične veze, nisu osnovani, jer s obzirom na naprijed navedenu zakonsku normu, te činjenicu da se radi o mlt. djetetu čiji interesi se moraju čuvati i javni interes nije nadređen interesu mlt. djeteta, to je snimanje bez suglasnosti roditelja, i šteta je nanijeta mlt. djetetu jer dostupnost fotografije u mediju itekako šteti interesu djeteta koji je ipak prepoznatljiv s obzirom na roditelje istoga.
23. Stoga odlučne činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja u potpunosti prihvaća žalbeni sud i na isto upućuje žalitelja radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
24. Također su neosnovani i žalbeni navodi glede zahtjeva za ispravkom glavnom uredniku, jer prema stanju u spisu proizlazi da je zahtjev za ispravak upućen nakladniku i glavnom uredniku, a tuženik uklanjanjem članka sa web. portala nakon podnesenog zahtjeva ukazuje na uredno zaprimljen zahtjev za ispravak, pa time se isključuju žalbeni navodi tuženika.
25. Prema mišljenju ovog suda, s obzirom na ustaljenu sudsku praksu te činjenicu da se radi o mlt. djetetu, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio visinu štete s naslova povrede prava osobnosti – članak 19. ZOO-a.
26. Pravilno sud prvog stupnja, što se tiče osnova i visine štete, zaključuje da opisana povreda prava osobnosti opravdava dosuđenje pravične novčane naknade, sve u smislu odredbe članka 19. stavak 1. ZOO-a i čl. 1100. stavak 1. ZOO-a. Sud je vodio računa da je samo manji broj ljudi saznao za ovu informaciju obzirom da je lik tužitelja na fotografiji slabo raspoznatljiv, da se nalazi u pozadini i u tami, te činjenicu da je tuženik uklonio fotografiju s portala ubrzo nakon objave što je također utjecalo na broj pregleda. Kod odmjeravanja naknade sud je vodio računa i o nužnosti prevencije ovakvih slučaja gdje se objavljuju slike djeteta u medijima i činjenicu da tuženik u tome nije vidio ništa sporno.
27. Kako žalbeni navodi ni u jednom svom dijelu ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, a nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka, niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, to je valjalo u konačnici odlučiti kao u izreci
– članak 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22,155/23.
U Splitu, 2. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dragica Samardžić
