Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj Gž-1937/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, te Ankice Matić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojega zastupa punomoćnica Ana Uroda, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Porsche mobiliti d.o.o., OIB: 36514183925, Zagreb, Velimira Škorpika 21, kojega zastupaju punomoćnici Katarina Krvavica i Tomislav Bulić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj 16 P-5423/2018-39 od 30. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 2. listopada 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska odluka u cijelosti.
Obrazloženje
1. Sud prvog stupnja donio je presudu koja glasi:
"I. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu br. 02571 od 03.07.2008. godine sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini od 03.07.2008. godine, solemniziranog kod javnog bilježnika Ivana Kvakana iz [adresa] broj: OV-6954/08, dana 04.07.2008.g., sklopljenog između tuženika PORSCHE MOBILITI d.o.o., Velimira Škorpika 21, 10000 Zagreb, OIB: 36514183925 kao kreditora, tužitelja DZ, [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i HZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao jamca platca, i to dio odredbe čl. 3. u dijelu kojom se korisnik kredita obvezuje iznos mjesečnog obroka kredita plaćati uz valutnu klauzulu, te odredba 5.1. Uvjeta Ugovora o kreditu u dijelu koji glasi: „…prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, za CHF vrijedećem na dan plaćanja“.
II. Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. isplatiti tužitelju DZ iznos od 7.779,22 EUR sa zateznim kamatama tekućim na:
Iznos od 0,41 EUR od 27.09.2008. godine
Iznos od 12,20 EUR od 28.10.2008. godine
Iznos od 17,77 EUR od 05.12.2008. godine
Iznos od 4,96 EUR od 25.12.2008. godine
Iznos od 37,05 EUR od 30.01.2009. godine
Iznos od 39,53 EUR od 13.03.2009. godine
Iznos od 26,01 EUR od 11.04.2009. godine
Iznos od 29,89 EUR od 05.05.2009. godine
Iznos od 31,15 EUR od 04.06.2009. godine
Iznos od 25,00 EUR od 10.07.2009. godine
Iznos od 25,74 EUR od 12.09.2009. godine
Iznos od 23,89 EUR od 12.09.2009. godine
Iznos od 23,90 EUR od 14.10.2009. godine
Iznos od 20,69 EUR od 11.11.2009. godine
Iznos od 27,15 EUR od 16.12.2009. godine
Iznos od 25,22 EUR od 14.01.2010. godine
Iznos od 32,49 EUR od 11.02.2010. godine
Iznos od 35,08 EUR od 10.03.2010. godine
Iznos od 37,18 EUR od 12.05.2010. godine
Iznos od 41,28 EUR od 10.06.2010. godine
Iznos od 48,90 EUR od 09.07.2010. godine
Iznos od 54,07 EUR od 10.08.2010. godine
Iznos od 62,23 EUR od 10.09.2010. godine
Iznos od 66,89 EUR od 12.10.2010. godine
Iznos od 73,31 EUR od 12.10.2010. godine
Iznos od 70,93 EUR od 09.11.2010. godine
Iznos od 74,47 EUR od 11.12.2010. godine
Iznos od 91,78 EUR od 13.01.2011. godine
Iznos od 91,03 EUR od 09.02.2011. godine
Iznos od 90,06 EUR od 09.03.2011. godine
Iznos od 98,70 EUR od 09.04.2011. godine
Iznos od 88,13 EUR od 10.05.2011. godine
Iznos od 98,31 EUR od 08.06.2011. godine
Iznos od 115,11 EUR od 05.08.2011. godine
Iznos od 139,76 EUR od 08.09.2011. godine
Iznos od 156,29 EUR od 08.10.2011. godine
Iznos od 125,57 EUR od 09.11.2011. godine
Iznos od 114,47 EUR od 09.12.2011. godine
Iznos od 114,60 EUR od 10.01.2012. godine
Iznos od 122,86 EUR od 08.02.2012. godine
Iznos od 130,32 EUR od 08.03.2012. godine
Iznos od 131,84 EUR od 11.04.2012. godine
Iznos od 128,60 EUR od 11.05.2012. godine
Iznos od 127,35 EUR od 14.06.2012. godine
Iznos od 131,60 EUR od 13.07.2012. godine
Iznos od 131,93 EUR od 15.08.2012. godine
Iznos od 128,68 EUR od 14.09.2012. godine
Iznos od 126,29 EUR od 13.10.2012. godine
Iznos od 117,52 EUR od 16.11.2012. godine
Iznos od 128,39 EUR od 15.12.2012. godine
Iznos od 129,75 EUR od 16.01.2013. godine
Iznos od 128,56 EUR od 16.02.2013. godine
Iznos od 115,71 EUR od 16.03.2013. godine
Iznos od 121,65 EUR od 16.04.2013. godine
Iznos od 122,78 EUR od 16.05.2013. godine
Iznos od 129,55 EUR od 15.06.2013. godine
Iznos od 114,95 EUR od 13.07.2013. godine
Iznos od 115,95 EUR od 13.08.2013. godine
Iznos od 117,97 EUR od 14.09.2013. godine
Iznos od 116,98 EUR od 12.10.2013. godine
Iznos od 120,83 EUR od 14.11.2013. godine
Iznos od 124,26 EUR od 14.12.2013. godine
Iznos od 124,45 EUR od 15.01.2014. godine
Iznos od 128,66 EUR od 14.02.2014. godine
Iznos od 124,46 EUR od 15.03.2014. godine
Iznos od 130,20 EUR od 15.04.2014. godine
Iznos od 133,66 EUR od 16.05.2014. godine
Iznos od 130,81 EUR od 14.06.2014. godine
Iznos od 126,15 EUR od 15.07.2014. godine
Iznos od 128,28 EUR od 13.08.2014. godine
Iznos od 131,00 EUR od 13.09.2014. godine
Iznos od 132,68 EUR od 11.10.2014. godine
Iznos od 132,81 EUR od 13.11.2014. godine
Iznos od 135,30 EUR od 13.12.2014. godine
Iznos od 139,14 EUR od 15.01.2015. godine
Iznos od 139,13 EUR od 13.02.2015. godine
Iznos od 131,22 EUR od 12.03.2015. godine
Iznos od 131,20 EUR od 15.04.2015. godine
Iznos od 131,20 EUR od 14.05.2015. godine
Iznos od 131,20 EUR od 13.06.2015. godine
Iznos od 131,07 EUR od 27.06.2015. godine
Iznos od 131,08 EUR od 30.06.2015. godine,
sve do isplate, i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određivala za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa nadalje po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Porsche mobiliti d.o.o. naknaditi tužitelju DZ troškove parničnog postupka u iznosu od 1.981,18 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 30. rujna 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
I V Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka."
2. Žali se tuženik i pobija prvostupanjsku odluku, zbog "svih žalbenih razloga", sve sa prijedlogom da se žalba prihvati i postupi u skladu sa istom.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe Ugovora o kreditu od 3. srpnja 2008. sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine, prijenosom vlasništva na pokretnini koji je sklopljen između stranaka kao i isplata iznosa od 7.779,22 Eur sa naslova valutne klauzule.
6. Sud prvog stupnja je po provedenom dokaznom postupku utvrdio:
- da su stranke zaključile Ugovor o kreditu sa Sporazumom radi osiguranja novčane tražbine prijenosa vlasništva na pokretnini, radi kupnje vozila, dana 3. srpnja 2008.,
- da kredit glasi na iznos od 36.869,63 CHF sa ugovorenom promjenjivom kamatom koja je u vrijeme zaključenja Ugovora iznosila 6,94% godišnje,
- da je jamac u ugovornom odnosu bila HZ, bivša supruga tužitelja,
- da prema financijskom vještvu ukupan iznos pretplata uzevši u obzir rast anuiteta zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan isplate kredita u razdoblju otplate kredita, iznosi 58.612,68 kuna, što preračunato po fiksnom tečaju konverzije kune u Eure iznosi 7.779,22 Eur, i ukupan iznos koji je tužitelj manje platio posljedično na pad tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, ukupno iznosi 38,79 kuna, odnosno 5,14 Eur.
7. Prema utvrđenom činjeničnom stanju, sud prvog stupnja zaključuje, da je ništetna odluka Ugovora – članak 3. Ugovora vezana za valutnu klauzulu i da s toga osnova tuženik je dužan tužitelju isplatiti iznos od 7.779,22 Eur s pripadajućom kamatom kako je navedeno u izreci predmetne odluke, što je i predmet žalbenog postupka.
8. Žalbeni navodi tuženika glede statusa potrošača nisu osnovani, jer prema mišljenju ovog suda, sud prvog stupnja pravilno zaključuje da se radi o potrošačkom ugovoru. Prema odredbi članka 3. stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 79/07, 125/07 – dalje: ZZP/07) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja, dok je trgovac bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje poslovne djelatnosti ili u okviru obavljanja djelatnosti slobodnog zanimanja. Prema mišljenju žalbenog suda, a cijeneći sadržaj Ugovora, gore prihvaćene iskaze te okolnost da kreditiranje, uključujući potrošačke ugovore predstavlja jednu od poslovnih djelatnosti tuženika u sklopu njegovog registriranog predmeta poslovanja (izvod iz sudskog registra), sud prvog stupnja pravilno zaključuje da predmetni Ugovor o kreditu od 3. srpnja 2008. predstavlja ugovor između potrošača i trgovca na koji se primjenjuju odredbe ZZP/07.
9. Radi se o potrošačkom ugovoru, i odredbom članka 96. stavak 1. ZZP/07 bilo je propisano da ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. U odredbi stavak 2. istoga članka navedeno je kako se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Sukladno odredbi stavak 4. tog članka ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Prema odredbi članka 98. istoga Zakona određeno da je prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena potrebno uzimati u obzir narav robe ili usluge koji predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije i prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe, kao i neki drugi ugovor, koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor. U skladu s odredbom članka 102. stavak 1. ZZP/07 nepoštena ugovorna odredba je ništetna, dok prema stavak 2. istoga članka ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe.
10. Stoga, s obzirom da sud prvog stupnja svoju odluku ne temelji na utvrđenjima iz postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (kao Vrhovni sud RH Rev- 210/2023), već isto ocjenjuje prema odlučnom činjeničnom stanju u spisu, to očito proizlazi da se radi o nepoštenoj odredbi Ugovora, jer je izostalo pojedinačno pregovaranje, jer se radi o suprotnosti načelu savjesnosti i poštenja, što sve dovodi do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu potrošača.
11. Sud prvog stupnja je prilikom ocjene nepoštenosti ugovorne odredbe, ocijenio postojanje navedenih pretpostavki, te uzeo u obzir i ostale relevantne okolnosti sklapanja ugovora i prema mišljenju ovog suda pravilno zaključio da je isto na štetu potrošača, te da je ugovornom odredbom znatno narušena ravnoteža u pravima i obvezama stranaka, što je suprotno načelu savjesnosti i poštenju.
12. Pri tome, valja shodno primijeniti odredbu članak 323. stavak 1. ZOO-a o posljedicama ništetnosti tj. vraćanju primljenog po osnovi ništetne odredbe uz odgovarajuću primjenu odredaba o vraćanju stečenog bez osnove. Prema odredbi članka 1115. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 25/13, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Kako je tuženik nepošten stjecatelj (istom je kao specijaliziranoj financijskoj ustanovi moralo biti poznato da se radi o nepoštenim i stoga ništetnim odredbama), to je isti u obvezi vratiti tužitelju nepripadno stečene iznose po osnovi rasta tečaja u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom isplate kredita, sve sa zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja.
13. Neosnovani su žalbeni navodi prigovora zastare o čemu se izjasnio i sud prvog stupnja. U odnosu na istaknuti prigovor zastare za napomenuti je da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva (što je ovdje slučaj) počinje teći tek od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.), a kako se tek ovom nepravomoćnom odlukom utvrđuje ništetnost spornih odredbi o valutnoj klauzuli, to zastarni rok od 5 godina koji se ovdje primjenjuje (čl. 225. ZOO-a) nije niti počeo teći za utuženo potraživanje tužitelja te stoga zastara svakako nije mogla nastupiti.
14. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena (Vrhovni sud RH Rev-953/2020).
15. Stoga ni u ovom dijelu žalba nije osnovana, kao ni u dijelu prigovora tuženika da nije u bankarskom sustavu. Naime, radi se o potrošačkom ugovornom odnosu, temeljem kojeg je zaključen Ugovor o kreditu radi kupnje pokretnine.
16. Daljnji žalbeni navodi glede preinake tužbenog zahtjeva također nisu osnovani, s obzirom na izraženi stav Vrhovnog suda RH (zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021.), jer se radi o preinaci tužbenog zahtjeva, po tužbama korisnika kredita u CHF nakon provedenog financijskog vještačenja.
17. Prema tome, ni u jednom svom dijelu žalbeni navodi tuženika ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, pa odlučne činjenice koje je utvrdio sud prvog stupnja u potpunosti prihvaća žalbeni sud, a kako nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka i pravilno je primijenjeno materijalno pravo, to je valjalo odlučiti kao u izreci – članak 368. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22,155/23 – dalje: ZPP).
18. U odnosu na žalbene navode tuženika glede troškova postupka, prema mišljenju ovog suda, sud prvog stupnja je sukladno odredbi članka 154. i 155. stavak 1. ZPP-a, pravilno utvrdio visinu troškova postupka.
19. Navodi tuženika glede nepostojanja podneska od 12. listopada 2020. nisu točni, jer je isti zaprimljen toga dana (list 44-48 spisa).
20. Kako žalbeni navodi nisu osnovani, i ne dovode u sumnju odluku suda prvog stupnja, to je odlučeno kao u izreci – članak 368. stavak 1. ZPP-a.
U Splitu, 2. listopada 2025.
PREDSJEDNICA VIJEĆA
Dragica Samardžić
