Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1652/2024-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice ĆČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], II. tužiteljice mlt. JČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], III. tužiteljice mlt. IČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i IV. tužitelja mlt. RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po majci i zakonskoj zastupnici ovdje I. tužiteljici, a svi zastupani po punomoćnici ĆČI iz [adresa], protiv tuženika CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, 10000 Zagreb, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Odvjetničko društvo Hanžeković i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 7 Pn- 221/2023-10 od 21. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.

p r e s u d i o j e

Odbijaju se kao neosnovane žalbe stranaka te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj 7 Pn-221/2023-10 od 21. ožujka 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Tuženik CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, dužan je isplatiti I-tužiteljici ĆČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iz štetnog događaja od 14. srpnja 2019. i to:

- s osnova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje pravičnu naknadu neimovinske štete zbog smrti izvanbračnog supruga, iznos od 8.759,71 EUR (osamtisućasedamstopedesetidevet eura i sedamdesetijedan cent) / 66.000,00 kuna (šezdesetišesttisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, počev od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete 22. studenog 2019. pa do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,

- te na ime naknade imovinske štete, tuženik CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, dužan je isplatiti I- tužiteljici ĆČ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]

-iznos od 26,54 EUR (dvadesetišest eura i pedesetičetiri centa) / 200,00 kn (dvjesto kuna) s osnova troškova žalobne odjeće ,

-iznos od 83,87 EUR (osamdesetitri eura i osamdesetisedam centi) / 631,89 kn (šestotridesetijednu kunu i osamdesetidevet lipa) s osnova troška pogreba,

-iznos od 9,95 EUR (devet eura i dvedesetipet centi) / 75,00 kn (sedmadesetipet kuna) s osnova troška rashladnog uređaja,

-iznos od 995,42 EUR (devtstodevedesetipest eura i četrdesetidva centa) / 7.500,00 kn (sedamtisućaipetsto kuna) s osnova izrade nadgrobnog spomenika,

-iznos od 13,27 EUR (trinaest eura i dvadesetisedam centi) / 100,00 kn (sto kuna) s osnova troškova zajedničkog vijenca,

-iznos od 31,85 EUR (tridesetijedan eur i osamdesetipet centi) / 240,00 kn (dvjestoičetrdeset kuna) s osnova troška ukopne odjeće za pokojnika (odijelo, košulja i cipele)

-iznos od 53,09 EUR (pedesetitri eura i devet centi) / 400,00 kn (četiristo kuna) s osnova troškova karmina,

sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na te iznose od dana podnošenja tužbe, dana 5. lipnja 2020. do 31. prosinca 2023., po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, pa do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

II. Tuženik CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, dužan je isplatiti II-tužiteljici JČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iz štetnog događaja od 14. srpnja 2019.

- s osnova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje pravičnu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog smrti roditelja djetetu koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja, iznos od 8.759,71 EUR (osamtisućasedamstopedesetidevet eura i sedamdesetijedan cent) / 66.000,00 kuna (šezdesetišesttisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, počev od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete, 22. studenog 2019. pa do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,

- te s osnova izgubljenog uzdržavanja mjesečnu rentu u iznosu od 19,91 EUR (devetnaest eura i devedesetijedan cent) / 150,00 kuna (stoipedeset kuna) mjesečno, počev od 14. srpnja 2019. pa nadalje do kad budu postojali zakonski uvjeti, na način da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a dospijevajući do svakog 10.-og u mjesecu, za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do 31. prosinca 2023. isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od 01. siječnja 2024., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Tuženik CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, dužan je isplatiti III-tužiteljici IČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade štete iz štetnog događaja od 14. srpnja 2019.

- s osnova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje pravičnu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog smrti roditelja djetetu koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja, iznos od 8.759,71 EUR (osamtisućasedamstopedesetidevet eura i sedamdesetijedan cent) / 66.000,00 kuna (šezdesetišesttisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, počev od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete 22. studenog 2019. pa do 31. prosinca 2023., a od 01. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod

prijetnjom ovrhe,

IV. Tuženik CROATIA osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, dužan je isplatiti IV-tužitelju, RČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete iz štetnog događaja od 14. srpnja 2019.

- s osnova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje pravičnu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog smrti roditelja djetetu koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja, iznos od 8.759,71 EUR (osamtisućasedamstopedesetidevet eura i sedamdesetijedan cent) / 66.000,00 kuna (šezdesetišesttisuća kuna) sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena počev od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete, 22. studenog 2019. pa do 31. prosinca 2023., a od 1. siječnja 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,

- te s osnova izgubljenog uzdržavanja mjesečnu rentu u iznosu od 19,91 EUR (devetnaest eura i devedesetijedan cent) / 150,00 kuna (stoipedeset kuna) mjesečno, počev od 07. studenog 2019. pa nadalje do kad budu postojali zakonski uvjeti, na način da je dospjele iznose uzdržavanja dužan platiti odjednom u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, a dospijevajući do svakog 10.-og u mjesecu, za tekući mjesec, sve sa zakonskom zateznom kamatom na dospjele, a neplaćene iznose uzdržavanja, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa, pa do 31. prosinca 2023. isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, a od 01. siječnja 2024.god, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

V. S ostatkom tužbenog zahtjeva tužitelji s e o d b i j a j u i to:

a) I-tužiteljica VČ, s ostatkom zahtjeva na ime naknade štete iz štetnog događaja od 14. srpnja 2019. i to :

- s osnova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje pravičnu naknadu neimovinske štete zbog smrti izvanbračnog supruga u iznosu od još 35.038,82 EUR / 264.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2019.

- na ime naknade imovinske štete u iznosima od još:

- iznos od 106,18 EUR / 800,00 kn s osnova troškova žalobne odjeće,

- iznos od 335,47 EUR / 2.527,58 kn s osnova troška pogreba,

- iznos od 39,82 EUR / 300,00 kn s osnova troška rashladnog uređaja,

- iznos od 3.981,68 EUR / 30.000,00 kn s osnova izrade nadgrobnog spomenika,

- iznos od 53,09 EUR / 400,00 kn s osnova troškova zajedničkog vijenca,

- iznos od 127,41 EUR / 960,00 kn s osnova troška ukopne odjeće za pokojnika (odijelo, košulja i cipele),

- iznos od 212,36 EUR / 1.600,00 kn s osnova troškova karmina.

b) II-tužiteljica JČ, na ime naknade štete iz štetnog događaja od 14. srpnja 2019.

- s osnova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje pravičnu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog smrti roditelja djetetu koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja u iznosu od još 35.038,82 EUR / 264.000,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2019. - s osnova izgubljenog uzdržavanja mjesečnu rentu u iznosu od još 79,63 EUR / 600,00 kuna mjesečno, počam od 14. srpnja 2019. pa nadalje do kad budu postojali zakonski uvjeti

c) II-tužiteljica JČ, na ime naknade štete iz štetnog događaja od 14. srpnja 2019.

- s osnova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje pravičnu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog smrti roditelja djetetu koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja u iznosu od još 35.038,82 EUR / 264.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2019. - s osnova izgubljenog uzdržavanja mjesečnu rentu u iznosu od još 79,63 EUR / 600,00 kuna mjesečno, počam od 14. srpnja 2019. pa nadalje do kad budu postojali zakonski uvjeti

d) III-tužitelj ĆČ mlt. ČČ, na ime naknade štete iz štetnog događaja od 14. srpnja 2019.

- s osnova povrede prava osobnosti na duševno zdravlje pravičnu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog smrti roditelja djetetu koje se nalazi na odgoju i skrbi kod roditelja, iznos od još 35.038,82 EUR / 264.000,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 22. studenog 2019. - s osnova izgubljenog uzdržavanja mjesečnu rentu u iznosu od još 79,63 EUR / 600,00 kuna mjesečno, počev od 14. srpnja 2019. pa nadalje do kad budu postojali zakonski uvjeti.

VI. Tužitelji VČ, mlt. PČ, mlt. ŽČ i mlt. ČČ su solidarno naknaditi parnični trošak tuženiku Croatia osiguranje d.d. u iznosu od 32.116,07 EUR (tridesetidvijetisućestoišesnaest eura i sedam centi), uvećan za zakonske zatezne kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od

15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude žale se obje stranke.

3. Tužitelji žalbom pobijaju presudu u dijelu pod točkom V. i VI. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) bez isticanja posebnog žalbenog prijedloga.

4. Tuženik izjavljuje žalbu protiv dosuđujućeg dijela pobijane presude, u dijelu pod točkom I., II., III., IV. i VI. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. ZPP-a, predlažući pobijanu presudu preinačiti, sukladno žalbenim navodima, podredno ukinuti te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

5. Na žalbu tužitelja odgovorio je tuženik, u odgovoru je porekao žalbene navode te predložio odbijanje njegove žalbe.

6. Žalbe stranaka nisu osnovane.

7. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, koju trpe slijedom činjenice da je u prometnoj nezgodi od 14. srpnja 2019. koju je prouzrokovao ĐČ pod utjecajem alkohola, upravljajući motornim vozilom registarskih oznaka [registarska oznaka], koje je bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja od automobilske odgovornosti broj 010911901493, smrtno stradao sada pok. RČ, izvanbračni suprug, odnosno otac mlt. tužitelja.

8. U postupku među strankama nije bilo sporno:

- da se dana 14. srpnja 2019. oko 00,25 sati u Štefancu dogodila prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj];

- da je u predmetu Županijskog suda u Varaždinu, poslovni broj K-15/2020 donesena presuda 22. prosinca 2020., a kojom je tamo optuženik ĐČ proglašen krivim, jer je kao sudionik u cestovnom prometu kršenjem propisa o sigurnosti prometa izazvao opasnost za život ljudi, pa je zbog toga prouzročio smrt jedne osobe, čime je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano u članku 227. stavak 4. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje: KZ), a kažnjivo po članku 227. stavak 4. KZ-a te je isti osuđen na kaznu zatvora;

- da je vozilo (kombi marke Mercedes tip 213 CDI, reg. oznake [registarska oznaka]) vozio ĐČ, koji je, dakle, pravomoćno osuđen, a pok. RČ bio je suputnik u tom vozilu te je isti smrtno stradao;

- da je navedeno vozilo kojim je upravljao ĐČ i kojim je štetni događaj prouzročen, bilo osigurano kroz Croatia osiguranje d.d. policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. 010911901493;

- da tuženik prije podnošenja tužbe u ovom predmetu, nije ništa isplatio niti jednom od tužitelja, smatrajući da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran njihov pravni prednik pok. RČ;

- da je prvotužiteljica izvanbračna supruga pok. ŠČ, dok su II., III. i IV. tužitelji njegova mal. djeca, što proizlazi iz rodnih listova priloženih u spis.

9. U tijeku postupka tuženik je osporavao svoju odgovornost ističući prigovor isključive krivnje pok. ŠČ. Naime, tvrdio je da je isti pristao na vožnju s osobom u vidno alkoholiziranom stanju, a osim toga, da je pok. RČ doprinio nastanku štete, tj. svoje smrti, slijedom činjenice jer nije bio vezan sigurnosnim pojasom.

10. Među strankama, dakle, sporna osnova, odnosno visina štete.

11. U opširno provedenom postupku saslušanjem svjedoka odnosno provođenjem kombiniranog prometno-tehničkog i sudsko-medicinskog vještačenja po stalnim sudskim vještacima prometno-tehničke struke Stanku Divljak i medicinske struke NČ te cijeneći nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka Aleksandra Makovca prvostupanjski je sud zaključio da prednik tužitelja nije bio vezan sigurnosnim pojasom a cijenio je i činjenicu da bi vjerojatnost preživljavanja ŠČ bila daleko veća da je koristio sigurnosni pojas i da bi u tom slučaju posljedice za njegovo zdravlje i u konačnici za njegov život bile daleko manje. Stoga da je doprinos pok. ŠČ nastanku štetnog događaja zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa u vozilu 50%;

- da je na okolnost je li pok. RČ mogao uočiti alkoholiziranost vozača vozila BČ proveden dokaz toksikološkom vještačenjem po stalnom sudskom vještaku toksikološke struke dr. sc. Marini Nestić, a vještačenje je određeno radi utvrđenja a obzirom na koncentraciju alkohola utvrđenu od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" kod vozača automobila marke Mercedes, tip 213 CDI BČ, je li ta činjenica, a s obzirom na utvrđenu koncentraciju alkohola u krvi, mogla ostati nezamijećena prosječnom čovjeku;

- da iz nalaza i mišljenja navedene vještakinje od 28. ožujka 2022. kao i njenog očitovanja (na primjedbe tuženika) od 22. ožujka 2022. u bitnom proizlazi da prosječna osoba može ali ne mora uočiti alkoholiziranost osobe koja ima u krvi od 1,59 g/kg aps.alk.;

- da je vozač ĐČ (pravomoćno osuđen u kaznenom postupku) upravo na mjestu prometne nesreće u [adresa], koja se dogodila ranije, preuzeo i u svoje vozilo (kombi) primio prednika tužitelja sada pok. ŠČ;

- da pok. RČ nije bio na mjestu preuzimanja vozila kojim je počinjen štetni događaj, pa da on nije znao, niti je mogao znati, je li vozač ĐČ RČ spomenuto vozilo uzeo uz dozvolu ili bez dozvole svoga brata vlasnika vozila CČ (ranije prezimena RČ), a taj svjedok da je potvrdio kako se pok. RČ udaljio s mjesta na kojim je vozač uzeo vozilo koji je počinjen štetni događaj nekoliko sati prije nesreće u kojoj je smrtno stradao;

- da pok. RČ do samog trenutka ulaženja u vozilo kojim je došlo do konkretne prometne nesreće, nije niti mogao znati o stupnju alkoholiziranosti BČ;

- da je koncentracija alkohola u krvi vozača BČ u visini od 1,59 g/kg utvrđena od strane Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" u okviru kaznenog postupka koji se vodio protiv njega;

- da je pokojni RČ (prednik tužitelja) koji je kao suputnik smrtno stradao u prometnoj nezgodi u vozilo dragovoljno ušao i dragovoljno se istim vozio vozilom. RČ da je s obzirom na životno iskustvo i godine života morao znati da alkoholiziranost vozača u bilo kojem, pa i najmanjem omjeru, a što ovdje niti nije bio slučaj (omjer alkoholiziranosti je bio veći), bitno utječu na psihofizičke sposobnosti ljudi, a što je posebno opasno u prometnim situacijama, kad se od vozača, kako radi vlastite sigurnosti, tako i sigurnosti drugih sudionika prometa, zahtijeva dužna koncentracija i uopće sposobnost da vozilom upravlja na siguran način. Time što je RČ pristao na vožnju s BČ o čijim je ograničavajućim sposobnostima za sigurnu vožnju objektivno imao saznanja, prihvatio je rizik vožnje s takvim alkoholiziranim vozačem, pa da je pravni prednik tužitelja pridonio nastanku štete tj. štetnom događaju i svojoj smrti i po ovom osnovu.

12. Sukladno čl. 23. st. 1. t. 3. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, pristanak na vožnju s alkoholiziranim vozačem da dovodi do doprinosa za nastanak štetnih posljedica, time da opseg doprinosa vlastitoj šteti ovisi o okolnostima konkretnog slučaja (primjerice o stupnju alkoholiziranosti vozača i mogućnosti saznanja oštećenika za takav stupanj i sl.), a koje okolnosti sud u konkretnom slučaju sukladno obrazloženom, ocjenjuje na strani pokojnog prednika tužitelja ŠČ u omjeru od 30 % (trideset posto).

13. Nadalje, temeljem čl. 23. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (isključenje iz osiguranja) da tuženik tijekom postupka tvrdi da je pokojnom predniku tužitelja SČ bilo poznato da vozač kombija ĐČ nema vozačku dozvolu.

14. Tijekom postupka je na temelju iskaza svjedoka, pa i I.tužiteljice utvrđeno da su se RČ (prednik tužitelja) i ĐČ (vozač kombi vozila) poznavali i da su jedno vrijeme (unatrag dvije godine) čak i zajedno radili, te da je ĐČ vozio sumještane na taj posao, pa tako i SČ. Isto tako je utvrđeno da je obitelj BČ, točnije njegova supruga, imala u vlasništvu osobni automobil koji je vozio upravo ĐČ. Utvrđeno je i da je ĐČ išao na polaganje vozačkog ispita, ali nije rekao ishod istog tj. da li je ispit položio. Dakle, ĐČ da je na posao vozio i sada pokojnog ŠČ (prednika tužitelja), pa je onda životno i logično da je ŠČ smatrao da ĐČ ima vozačku dozvolu.

15. Stoga sud na osnovu utvrđenog zaključuje da pokojnom SČ nije mogla niti morala biti poznata činjenica da ĐČ nema položen vozački ispit i da nema vozačku dozvolu, pa stoga s ovog osnova se ne može uzeti doprinos pokojnog SČ, niti pak umanjiti odgovornost tuženika za nastalu štetu.

16. Dakle, sud na temelju svih provedenih dokaza utvrđuje da nije dokazano da je prednik tužitelja znao ili mogao znati da ulazi u vozilo s neovlaštenim vozačem, a isto tako je utvrđeno da prednik tužitelja nije svjesno ušao u vozilo s alkoholiziranim vozačem, te zbog i svoje vlastite alkoholiziranosti, kao i zbog stresnog stanja budući da mu je u ranijoj prometnoj nesreći stradao prijatelj, nije mogao shvatiti u kojem stupnju alkoholiziranosti je vozač ĐČ, a koja alkoholiziranost je mogla ostati nezamijećena prosječnom čovjeku, što je sve naprijed obrazloženo.

17. Stoga je sud utvrdio s obzirom na istaknute prigovore tuženika, cijeneći nalaz i mišljenje vještaka Makovca i vještakinje Kopjar, zatim vještakinje Nestić, te iskaza svjedoka da pokojni ČČ nije bio vezan sigurnosnim pojasom, da mu je morala biti poznata činjenica (djelomično) da je ĐČ alkoholiziran, čime sve je pridonio da šteta bude veća nego što bi inače bila. Dakle, sud smatra da je pokojni ČČ odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od ukupno 80 % (osamdeset posto) tj. u tom omjeru postoji podijeljena odgovornost na njegovoj strani sukladno čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).

18. Sukladno tome sud smatra da postoji djelomična odgovornost tuženika za naknadu štete I., II., III. i IV. tužiteljima kao pravnim slijednicima pokojnog ŠČ i to u omjeru od ukupno 20 % (dvadeset posto).

19. U odnosu na visinu neimovinske štete zbog smrti izvanbračnog supruga zbog povrede prava osobnosti I.tužiteljici ĆČ, a s obzirom na Orijentacijske kriterije za visinu određivanje naknade štete VSRH od 2002 i 2020. da pripada iznos od 43.798,53 EUR;

- da, međutim, s obzirom na utvrđene doprinose nastanku štetnog događaja pravnog prednika i I.tužiteljice u visini od ukupno 80% da prvotužiteljici pripada iznos od 8.759,71 EUR dok je za više traženo za daljnji iznos od 35.038,82 EUR tužbeni zahtjev odbijen;

- da tužitelji I-V potražuju naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog smrti roditelja i to svaki od njih kao mlt. dijete potražuju iznos od 43.798,53 EUR;

- da ovim tužiteljima, s obzirom na doprinos njihovog prednika nastanku štetnog događaja pripada pravični iznos naknade u iznosu od po 43.798,53 EUR ali uz odbitak suodgovornosti od 80% istima je dosuđen iznos od po 8.759,71 EUR a za više traženo je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.

20. S obzirom na gore izneseno pravilno primjenjujući materijalno pravo i to relevantne odredbe ZOO-a i to članka 1092. stavak 2. odnosno odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (članak 25. stavak 2.) prvostupanjski je sud tužiteljima dosudio gore citirane iznose od dana podnošenja zahtjeva za naknadu štete tuženiku tj. od 22. studenog 2019., a visina iste određena je sukladno članku 29. ZOO-a.

21. S obzirom na utvrđene doprinose nastanku štetnog događaja pravnog prednika I.tužiteljice ŠČ (80%), te tuženika (odgovara za 20 % nastale štete) sud je I.tužiteljici ĆČ s osnova imovinske štete dosudio slijedeće iznose: iznos od 200,00 kn/26,54 EUR s osnova troškova žalobne odjeće, iznos od 631,89 kn/83,87 EUR, s osnova troška pogreba, iznos od 75,00 kn/9,95 EUR s osnova troška rashladnog uređaja, iznos od 7.500,00 kn/995,42 EUR s osnova izrade nadgrobnog spomenika, iznos od 100,00 kn/13,27 EUR s osnova troškova zajedničkog vijenca, iznos od 240,00 kn/31,85 EUR s osnova troška ukopne odjeće za pokojnika (odijelo, košulja i cipele) i iznos od 400,00 kn/53,09 EUR s osnova troškova karmina, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na te iznose od dana podnošenja tužbe, dana 05. lipnja 2020. (toč. I. izreke presude).

22. S ostatkom iznosa i to od 800,00 kn/106,18 EUR s osnova troškova žalobne odjeće, iznos od 2.527,58 kn/335,47 EUR s osnova troška pogreba, iznos od 300,00 kn/39,82 EUR s osnova troška rashladnog uređaja, iznos od 30.000,00 kn/3.981,68 EUR s osnova izrade nadgrobnog spomenika, iznos od 400,00 kn/53,09 EUR s osnova troškova zajedničkog vijenca, iznos od 960,00 kn/127,41 EUR s osnova troška ukopne odjeće za pokojnika (odijelo, košulja i cipele) i iznos od 1.600,00 kn/212,36 EUR s osnova troškova karmina odbio (toč. V. izreke).

23. Nadalje, da II.tužiteljica, III.tužiteljica i IV.tužitelji kao maloljetna djeca pokojnog ŠČ od tuženika potražuju s osnova izgubljenog uzdržavanja mjesečnu rentu i to svaki u iznosu od 750,00 kuna/99,54 EUR mjesečno.

24. Člankom 1094. ZOO-a (pravo osobe koju je poginuli uzdržavao) je u st. 1. određeno da osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao, a i ona koja je po zakonu imala pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja, odnosno pomaganja. U st. 2. pak je određeno da se ta šteta naknađuje plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti viši od onoga koji bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao u životu.

25. Člankom 1088. ZOO-a (naknada u obliku novčane rente) je u st. 1. određeno da u slučaju smrti, tjelesne ozljede ili oštećenja zdravlja naknada se određuje, u pravilu, u obliku novčane rente, doživotno ili za određeno vrijeme.

26. Maloljetni tužitelji II., III. i IV. kao i mlt. djeca pokojnog ŠČ potražuju s osnova izgubljenog uzdržavanja plaćanje mjesečne rente dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to svaki u mjesečnom iznosu od 750,00 kuna/99,54 EUR. U vrijeme smrti oca ŠČ mlt. I.tužiteljica je imala je imala nepune dvije godine života, mlt. III.tužiteljica je imala navršene četiri godine života, dok je mlt. IV.tužitelj rođen četiri mjeseca nakon smrti oca.

27. Prema Odluci o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta Ministarstva za demografiju, obitelj i mlade i socijalnu politiku (objavljenu u Narodnim novinama RH broj 39/2020-koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme štetnog događaja), a temeljem čl. 314. Obiteljskog zakona (Narodne novine RH broj 103/15 i 98/19-koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme štetnog događaja), dakle za djecu od 0 – 6-ste (šeste) godine života s platnim razredom prihoda obveznika uzdržavanja, u ovom slučaju pokojnog oca ŠČ, to bi za svako dijete kao zajamčeni preostali dio prihoda bio iznos od 800,00 kuna/ sada 106,18 EUR mjesečno, dakle II., III. i IV. tužitelji da potražuju iznos unutar iznosa (tj. manji iznos) iz te Odluke.

28. Prednik tužitelja pokojni RČ da je bio u vrijeme smrti zaposlen na neodređeno vrijeme u OPG (Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo) Darko Radović, [adresa], Ć 18, te je primao plaću u iznosu od 3.750,00 kn/sada 497,71 EUR brutto, a što je utvrđeno uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

29. Nadalje, da iz Potvrde Ministarstva financija, Porezne uprave, Područni ured Čakovec od dana 21. travnja 2021. utvrdio da je pokojni RČ (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u 2019. imao prijavljen dohodak od nesamostalnog rada u visini od 19.857,44 kune, što je sada 2.635,54 EUR. Osim toga, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje je dopisom od dana 27. travnja 2021. dostavio podatke da je pokojni RČ bio zaposlen kao sezonski radnik i to od svibnja 2017., pa nadalje do kraja 2018., a od 1. veljače 2019. je prijavljen kao radnik u OPG Radović J iz [adresa] na neodređeno vrijeme i to na puno radno vrijeme.

30. Ističe se da niti jedna stranka u ovom ponovljenom postupku radi utvrđivanja prihoda pokojnog ŠČ, odnosno prihoda mlt. tužitelja nije predlagala nikakve dokaze, pa sud može odlučivati samo u okviru dokaza koji su predloženi i provedeni.

31. Po stavu suda prvog stupnja nesporno je da je pokojni otac II., III. i IV. tužitelja radio i da je s tim novcem uzdržavao svoju obitelj i mlt. djecu, ovdje tužitelje. Također, da je nesporno da su sva djeca bila mala i da im je zbog smrti oca uskraćeno uzdržavanje.

32. Iz navedenog, a s obzirom na provedene dokaze, sud zaključuje da je u vrijeme smrti RČ bio zaposlen i ostvarivao je mjesečne prihode s osnova plaće. S obzirom na to, maloljetnoj djeci smrtno stradalog, ovdje tužiteljima JČ, IČ i RČ, da pripada i mjesečna renta s osnova izgubljenog uzdržavanja u iznosu od 750,00 kuna, što je sada 99,54 EUR mjesečno i to za JČ i IČ počam od 14. srpnja 2019., kada je njihov otac ŠČ poginuo u prometnoj nesreći, a za RČ počam od 07. studenog 2019., kada je to dijete rođeno, pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti .

33. Međutim, kako je pokojni RČ odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 80 % (osamdeset posto), tako JČ, IČ i RČ, pripada mjesečna renta s osnova izgubljenog uzdržavanja svakome u iznosu od 150,00 kuna mjesečno, što je sada 19,91 EUR mjesečno (20 % s obzirom na utvrđenu odgovornost tuženika) i to za JČ i IČ počam od 14. srpnja 2019., kada je njihov otac ŠČ poginuo u prometnoj nesreći, a za RČ počam od 7. studenog 2019. kada je isti tužitelj rođen, te je stoga odlučeno kao u toč. II., III. i IV. izreke presude. S ostatkom tužbenog zahtjeva s ovog osnova sud je II. III. i IV. tužitelje odbio i to svakoga sa iznosom od 600,00 kuna, što je sada 79,63 EUR mjesečno, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, te je odlučeno kao u toč. V. izreke.

34. Stopa zakonske zatezne kamate na sve dosuđene iznose je određena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a i to tekućom od dana dospijeća, kako je navedeno i obrazloženo za svaki dosuđeni iznos naknade štete (neimovinske i imovinske), pa do isplate.

35. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. ZPP-a objavljenog u Narodnim novinama RH broj 70/19 (koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme podnošenja tužbe) i to sukladno konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice budući da je u čl. 154. st. 2. ZPP-a određeno da se omjer uspjeha u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

36. Sukladno čl. 154. st. 2. ZPP-a gdje je određeno da ako stranka djelomično uspije u parnici, sud će priznati i izračunati troškove sukladno uspjehu u sporu.

37. Tužitelji I., II., III. i IV. su konačno preciziranim zahtjevom uspjeli sa ukupno 20% (dvadeset posto) konačno postavljenog zahtjeva (dosuđeni iznosi u toč. I., II., III. i IV. izreke), a sud ih je odbio s 80% (osamdeset posto) tužbenog zahtjeva (toč. V. izreke presude), pa da je, dakle, tuženik uspio sa ukupno 80% (osamdeset posto) u ovom postupku.

38. Odluku o troškovima postupka sud je utemeljio na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a, a sve u svezi sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa).

39. Gore navedeni zaključak prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud.

39.1. Naime, osnovano je sud prvog stupnja zaključio da je doprinos prednika tužitelja nastanku štetnog događaja pretežit tj. da iznosi 80% dok bi samo 20% iznosila odgovornost tuženika. Radi iznesenog, navesti je da i tužitelji i tuženik u žalbi navode odnosno ističu prigovore koji se odnose na po tužiteljima veći doprinos osiguranika tuženika nastanku štetnog događaja, odnosno po stavu tuženika takav doprinos ne postoji već je prednik tužitelja isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja. U odnosu na ove navedene prigovore istači je da je sud prvog stupnja, temeljem svih izvedenih dokaza, ispravno iste cijeneći u smislu odredbe članka 8. ZPP-a zaključio o suodgovornosti prednika tužitelja nastanku štetnog događaja u sveukupnom iznosu od 80%.

40. Dakle, sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje na isto pravilno primijenio materijalno pravo radi čega se žalitelj upućuje u cijelosti na navode pobijane prvostupanjske presude. Također, ispitujući pobijanu presudu u granicama kojima se pobija žalbom zaključiti je da sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju ukazuju u svojim žalbama oba žalitelja, jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama ista se može ispitati te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Također, nisu počinjene ni druge bitne povrede na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a. Konačno, pravilno je i zakonito sud prvog stupnja obračunao parnični trošak utemeljivši ga na odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a.

41. Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je odbiti žalbe stranaka kao neosnovane, a presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a kao i odluku o troškovima postupka (članak 380. točka 2. ZPP-a).

U Splitu, 2. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte