Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj Gž-839/2024-3

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, zastupan po punomoćniku MU, dipl.iur., djelatnici tužitelja, protiv tuženika Autotrans d.d. za javni prijevoz putnika u cestovnom prometu, usluge i turistička agencija, Cres, Šetalište 20.travnja 18, OIB: 19819724166, zastupan po odvjetnicima u Juranović i dr. j.t.d. iz Nove Gradiške, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj 5 Pn-196/2022-15 od 23. sijčenja 2024., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj 5 Pn-196/2022-15 od 13. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

Nalaže se tuženiku Autotrans d.d. za javni prijevoz putnika u cestovnom prometu, usluge i turistička agencija, Cres, Šetalište 20. travnja 18, OIB: 19819724166, da tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB 84397956623, uplati iznos od 27.351,98 EUR na račun Državnog proračuna, Katančićeva 5, Zagreb, IBAN [broj bankovnog računa], poziv na broj 26/5908-27- 19-03118914103, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2.11.2022. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koja je za prvo polugodište na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište na dan 1.srpnja te godine, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

2. Protiv navedene presude žali se tuženik te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: , dalje: ZPP) uz žalbeni prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda podredno ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje.

3. Na žalbu tužitelja odgovorio je tuženik. U odgovoru je porekao žalbene navode te predložio odbijanje žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja naknadnom štete nastalom isplate invalidske mirovine za razdoblje od 1. travnja 2019. do 30. rujna 2022. u iznosu od 25.915,65 eura i naknade za tjelesna oštećenja za isto razdoblje u iznosu od 1.1.436,33 eura, ukupni iznos od 27.351,98 eura. Pravo na zatraženu štetu u punom iznosu tužitelj temelji na odredbi članka 161 i 164 Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18,115/18 i 102/19, dalje: ZOMO-a).

6. Suprotno žalbenim prigovorima, donoseći pobijanu presudu i u postupku koji je istoj prethodio, sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavak 2. ZPP-a, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, a na koje žalitelj u žalbi samo opisno upire ne navodeći u čemu bi se konkretno one sastojale.

7. U postupku među strankama nije bilo sporno:

- da je osiguranik tužitelja stradao i pretrpio ozljedu na radu 28. prosinca 1979. kada je kao radnik INA trgovine prilikom obavljanja svojih poslova istakanja goriva izlazeći iz kabine vozila u krugu poduzeća AUTOREPARATURA RO za cestovni promet Osijek, pao u šahtu kanalizacije koji nije bio propisno zatvoren te je tom prilikom zadobio teške tjelesne ozljede zbog kojih mu je tužitelj priznao glavno pravo na isplatu invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje;

- da se od tada pa do danas isplaćuju navedene naknade;

- da je tužitelj isplatio svom osiguraniku u razdoblju od 1. travnja 2019. do 30. rujna 2022. iznos od ukupno 27.351,98 eura;

- da je također osiguraniku tužitelja isplaćeno za isto razdoblje naknada za tjelesno oštećenje u iznosu od 1.436,33 eura;

- u postupku je pak sporno je li tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, ima li tužitelj pravo na naknadu štete kako je ona postavljena tužbenim zahtjevom, odnosno da li je osiguraniku tuženika prestalo pravo na isplatu invalidske mirovine stjecanjem uvjeta za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu.

8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja u bitnom je utvrdio sljedeće relevantne činjenice, koje žalbenim prigovorima tuženika nisu dovedene u sumnju takvim utvrđenjima prvostupanjskog suda;

- da je tuženik pravni slijednik AUTOREPARATURE RO za cestovni promet Osijek, čija odgovornost za nastanak štetnog događaja pravomoćno utvrđena svim prethodno vođenim postupcima;

- da je tuženik pravni slijednik navedene AUTOREPARATURE RO za cestovni promet Osijek, a što proizlazi iz potvrde Trvgovačkog suda u Osijeku poslovni broj R3-4015/05 u kojoj je navedeno da je tuženik preuzeo prava i obveze AUTOREPARATURE RO za cestovni promet Osijek rješenjem OPS Osijek broj Fi-

3184/91 od 12. svibnja 1992. godine;

- da je neosnovano pozivanje tuženika na Samoupravni sporazum o rasporedu sredstava, prava i obveza između Osnovnih organizacija udruženog rada jer je isti donesen 29. siječnja 1980. godine a osiguranik tužitelja je pretrpio nezgodu 28. prosinca 1979. godine pa da isti može biti samo predmet internih regresnih potraživanja potpisnika sporazuma a nikako prava tužitelja da štetu potražuje od pravnog slijednika AUTOREPARATURE RO za cestovni promet Osijek;

- da se pasivna legitimacija štetnika cijeni prema činjenicama koje su postojale u trenutku nastanka štetnog događaja a nesporno je da je u trenutku štetnog događaja pasivno bio legitimiran prednik tuženika.

9. Temeljem ovih odlučnih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključio je da tužitelju pripada pravo na naknadu štete u visini koja se utvrđuje prema odredbama koje su bile na snazi u vrijeme kada je tužitelju nastala šteta, dakle, sukcesivno pojedinim isplatama odnosno u konkretnom slučaju za sporno razdoblje od travnja 2019. do rujna 2022. Na odnose između tužitelja i tuženika da se primjenjuju odredbe ZMO-a temeljem kojih tužitelj ima pravo na novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili na starosnu mirovinu.

10. Navode tuženika da bi tužitelj imao pravo potraživati samo eventualnu razliku između invalidske mirovine koju isplaćuje i starosne mirovine koja bi pripadala osiguraniku tužitelja, sud prvog stupnja smatrao je neosnovanim. Naime, naveo je kako je točno da je članak 27. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 76/13) predviđeno da Zavodi koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog i invalidskog osiguranja imaju pravo na naknadu stvarne štete od društva za osiguranje na osnovi isplaćene invalidske mirovine samo u visini razmjernog djela mirovine. Međutim, da se navedena odredba ne odnosi na sve druge štetnike.

11. U odnosu na društvo za osiguranje i na primjenu ZNO-a, odredbe Zakona o obveznom osiguranju prometu da predstavljaju lex specialis a u odnosu na ovdje tužtenika da se primjenjuju odredbe ZMO-a koji stvarnu štetu definira, u konkretnom slučaju, kao novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata invalidske mirovine, bez obzira na to je li osiguranik ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu ili starosnu mirovinu.

12. Gore navedena činjenična utvrđenja te pravne zaključke prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj žalbeni sud te se žalitelj u cijelosti upućuje na navode detaljno elaborirane prvostupanjske presude.

13. Naime, u ovom postupku bilo je sporno, a sporno je i u ovoj fazi postupka, ima li u situaciji kada bi i osiguranik tužitelja po redovnom tijeku stvari navršivši 65 godina života ispunio uvjete za starosnu mirovinu, tužitelj pravo na naknadu štete u visini punog iznosa invalidske mirovine ili samo pravo na razliku između iznosa isplaćene invalidske mirovine i pretpostavljene starosne mirovine ako bi ta razlika postojala.

14. Ovaj žalbeni sud u odnosu na ovo pravno pitanje drži da u postupcima kojim HZMO potražuje naknadu štete po isplaćenoj mirovini nakon 1. siječnja 2014. stvarnu štetu predstavlja puni iznos mirovine u skladu sa odredbom članka 161. ZMO-a.

15. Temeljem odredbi članka 161. do 170. ZMO-a tuženik je odgovoran tužitelju za naknadu štete u punom iznosu, a osim toga priznate ozljede na radu se ne prevode u starosne mirovine sukladno odredbama ZMO-a. U starosnu mirovinu samo se prevode mirovine invalidske s osnova bolesti prevode se mirovine sa posebnim propisima pod povoljnim uvjetima. Iz spisa nadalje proizlazi da osiguraniku tužitelja FU je priznata mirovina pod povoljnim uvjetima jer nema ostvarenih 40 godina radnog staža.

16. U odnosu na žalbeni prigovor kako tuženik nije pravni slijednik AUTOREPARATURE RO za cestovni promet Osijek odnosno da egzistira prigovor promašene pasivne legitimacije odgovoriti je da među parničnim strankama i nije bila sporna činjenica da je potpisan Sporazum za o rasporedu sredstava prava i obaveza između osnovnih organizacija udruženog rada ali isti se ne odnosi na ovaj konkretni slučaj odnosno ne odnosi se na treće osobe već uređuje odnose između tuženika iz SLAVONIATRANSA. Također, u ranije vođenim pravomoćno okončanim postupcima utvrđena je odgovornost tuženika za štetu iz predmetnog štetnog događaja, kao i legitimacija tuženika što sam tuženik i navodi u žalbi.

17. Radi svega iznesenog kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu te presudu prvostupanjskog suda potvrditi sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a.

U Splitu, 2. listopada 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dragica Samardžić