REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2197/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja GK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Mirošević, odvjetnik u Splitu i 2. tužitelja EK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Željko Šušak, odvjetnik u Veloj Luci, protiv tuženika MK, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], sada u [adresa] na adresi [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Lacmanović Meić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3855/2024-2 od 21. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P-591/2022 od 3. svibnja 2024., u sjednici održanoj 2. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3855/2024-2 od 21. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli poslovni broj P- 591/2022 od 3. svibnja 2024., pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), zbog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava u sudskoj praksi.
1.1. U prijedlogu je tuženik naveo da su mu zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena prava zajamčena čl. 3. i čl. 48. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav RH) te pravo iz čl. 1. Protokola 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.
4. U odnosu na prvo postavljeno pitanje kojim tuženik problematizira novčana sredstva na tekućim računima prednika stranaka valja ukazati da je drugostupanjski sud cijenio da je na ročištu održanom 27. ožujka 2024., na kojem je saslušan tuženik, punomoćnik tuženika u njegovoj je prisutnosti izjavio da ponavlja kako za tuženika nije sporan nijedan dio tužbenog zahtjeva izuzev onog koji se odnosi na kat. čest. [katastarska čestica] tj. zemljište u predjelu [adresa] u [adresa], slijedom čega je ocijenio neosnovan i paušalan navod žalitelja o propustu suda da ocijeni dokaz, iskaz pok. oca stranaka TK u ostavinskom postupku u pogledu predmetnih novčanih iznosa na tekućem računu.
5. Slijedom navedenog, ovo pitanje nema potrebno obilježje važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer ovo pitanje ne uzima u obzir cjelokupni postupak i pobijanu presudu kao cjelinu, zanemarujući da tužbeni zahtjev u tom dijelu tijekom postupka nije bio posebno osporavan.
6. U odnosu na drugo postupovno pitanje kojim se preispituje pogodnost određenih dokaznih sredstava za dokazivanje odlučnih činjenica te ovlast suda da odlučuje koje će dokaze izvesti i kako će dokaze ocijeniti valja ukazati da okolnost da pojedini rezultati dokazivanja ne idu u prilog predlagatelju ne upućuje samo po sebi na zaključak o nepravilnosti ocjene dokaza jer sloboda sudova u ocjenjivanju dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a upravo i znači da se u svakom pojedinom slučaju ocjenjuje i više međusobno proturječnih dokaznih sredstava i da im se pritom ocijeni pripadajuća dokazna snaga, odnosno vrijednost i to kroz ozbiljne, logične, jasne, uvjerljive i dostatne razloge na koji se način otklanja arbitrarnost suda u ocjenjivanju dokaza (na koju očito neosnovano predlagatelj ukazuje), a to je u postupku upravo i učinjeno. U tom kontekstu ni ovo pitanje nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a i kao takvo ne opravdava dopuštenje revizije, jer na njega nije moguće dati jednoznačni odgovor kojim bi se osigurala jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.
7. Stoga ni odluke Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-732/2022-2, Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-594/2022-4, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1636/2023-2 i poslovni broj Pž-4295/2024-2 na koje se poziva podnositelj kao razlog važnosti postavljenih pitanja ne koincidira činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka u predmetnom sporu.
8. Kroz prvo pitanje tuženik iznosi tvrdnje o počinjenim povredama temeljnih ljudskih prava zajamčenih čl. 3. i čl. 48. st. 1. Ustav RH i čl. 1. Protokola 1 uz Konvenciju, jer da povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva.
9. Prema shvaćanju ovog suda, tuženik nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje te pravo na mirno uživanje vlasništva, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije. Naime, imajući na umu okolnosti konkretnog slučaja i činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja u ovom postupku ne mogu biti predmet preispitivanja), shvaćanje suda izraženo u pobijanoj presudi te cjelokupno obrazloženje prijedloga za dopuštenje revizije, za zaključiti je, da tuženik u biti izražava nezadovoljstvo drugostupanjskom presudom. Nadalje, činjenica da tuženik nije uspio u predmetnom sudskom sporu, ne znači da su mu ujedno povrijeđena temeljna ljudska prava, a koja su zaštićena kategorija na temelju Ustava RH i Konvencije. Isto tako, to što sudovi nižeg stupnja zauzimaju drugačija pravna shvaćanja i različito ocjenjuje dokaze od tuženika ne predstavlja povredu temeljnog ljudskog prava.
10. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a ZPP-a, prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, riješiti kao u točki I. izreke, a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, riješiti kao u točki II. izreke.
Zagreb, 2. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
