Poslovni broj 77 Gž R-753/2023-2

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž R-753/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Diani Preglej, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. B. iz I., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, Zagreb, Trg Petra Krešimira IV. 1, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4915/2018-69 od 27. travnja 2023., dana 19. rujna 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

              I. Ukida se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-4915/2018-69 od 27. travnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

              II. O troškovima žalbenog postupka, odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće bruto iznos od 1.101,78 EUR/ 8.301,42 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, i to:

- na iznos od 31,63 EUR / 238,26 kune od 15.11.2012. godine

- na iznos od 83,15 EUR / 626,49 kune od 15.12.2012. godine

- na iznos od 32,93 EUR / 248,05 kune od 15.01.2013. godine

- na iznos od 47,32 EUR / 356,50 kune od 15.02.2013. godine

- na iznos od 61,43 EUR / 462,84 kune od 15.03.2013. godine

- na iznos od 44,92 EUR / 338,44 kune od 15.04.2013. godine

- na iznos od 61,21 EUR / 461,16 kune od 15.05.2013. godine

- na iznos od 54,26 EUR / 408,75 kune od 15.06.2013. godine

- na iznos od 76,15 EUR / 573,72 kune od 15.07.2013. godine

- na iznos od 21,49 EUR / 161,92 kune od 15.08.2013. godine

- na iznos od 36,31 EUR / 273,59 kune od 15.09.2013. godine

- na iznos od 63,11 EUR / 475,54 kune od 15.10.2013. godine

- na iznos od 62,61 EUR / 471,77 kune od 15.11.2013. godine

- na iznos od 67,69 EUR / 510,06 kune od 15.12.2013. godine

- na iznos od 30,96 EUR / 233,33 kune od 15.01.2014. godine

- na iznos od 52,39 EUR / 394,74 kune od 15.02.2014. godine

- na iznos od 73,73 EUR / 555,59 kune od 15.03.2014. godine

- na iznos od 82,45 EUR / 621,28 kune od 15.04.2014. godine

- na iznos od 53,07 EUR / 399,86 kune od 15.05.2014. godine

- na iznos od 64,97 EUR / 489,53 kune od 15.06.2014. godine, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 1.101,78 EUR/ 8.301,42 kuna, u roku od 15 dana.             

              U točki II izreke prvostupanjske presude je naloženo tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.925,07 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. travnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženica zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP), te predlaže preinačiti pobijanu presudu i "tužbeni zahtjev odbaciti u cijelosti" ili podredno odbiti uz naknadu parničnog troška uvećanog za trošak sastava žalbe.

 

3. Protiv navedene presude pod točkom II izreke u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa od 2.925,07 eura žali se tužitelj te predlaže da mu drugostupanjski sud dosudi zatraženi parnični trošak u cijelosti, a podredno ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

4. U odgovoru na žalbu tuženice, tužitelj poriče žalbene navode i predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu, uz naknadu troška odgovora na žalbu.

 

5. Kako tužitelj u žalbi napada samo odluku o trošku, to se u skladu s čl. 167. st. 1. ZPP-a smatra da je podnio žalbu na rješenje.

 

6. Žalba tuženice je osnovana.

 

7. Žalba tužitelja je osnovana.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao djelatne vojne osobe  u utuženom razdoblju, za isplatu naknade plaće za rad za koji tvrdi da ga je obavio 30 minuta prije službenog radnog vremena te 30 minuta nakon završetka radnog vremena (smjene).

 

 

U odnosu na žalbu tužitelja

 

9. Žalitelj u bitnome ističe da mu sud prvog stupnja nije dosudio trošak podnesaka, koji su bili "od iznimne važnosti za uspjeh stranke u postupku" – i to podnesaka od 6. rujna 2017., 19. rujna 2019., 28. veljače 2020., 17. veljače 2021., 8. lipnja 2022. te 13. ožujka 2023.

 

10. Prvostupanjski sud je pravilno primijenio odredbe čl. 155. ZPP-a kada tužitelju nije priznao trošak sastava naprijed navedenih podnesaka jer isti nisu bili potrebni za vođenje postupka. U podnesku od 6. rujna 2017. (list 10 spisa) se tužitelj očitovao na tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti; u podnesku od 19. rujna 2019. (list 106 spisa) je tužitelj naveo da ostaje kod prijedloga da sud zakaže ročište radi saslušanja tužitelja; u podnesku od 28. veljače 2020. (list 141 spisa) se tužitelj očituje na podnesak tuženice od 4. veljače 2020. i ponavlja ranije iznesene navode; u podnesku od 17. veljače 2021. (list 184-185 spisa) se očituje na podnesak tuženice od 5. veljače 2021. kojim se tuženica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka te ponavlja navode iznesene tijekom postupka, dok u podnesku od 8. lipnja 2022. (list 199 spisa) navodi kako ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva od 14. prosinca 2020. te ističe kako je na ročištu od 5. srpnja 2021. tuženik odustao od prijedloga za saslušanje svjedoka Z. Ž., iz kojih razloga ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća zaključak suda prvog stupnja da opisani podnesci nisu bili potrebni za vođenje postupka.

 

11. Osnovano žalitelj ističe da je sud prvog stupnja pogrešno tužitelju priznao trošak pristupa na ročište održano dana 11. ožujka 2018. jer toga dana nije bilo održano ročište, a trebao je priznati trošak pristupa na ročište održano dana 23. travnja 2018.

 

12. No, u situaciji kada je ovom drugostupanjskom odlukom u cijelosti ukinuta presuda suda prvog stupnja, o ukupnim troškovima ovog parničnog postupka bit će odlučeno u presudi koju će prvostupanjski sud donijeti nakon ponovnog suđenja pa ovaj osnovani žalbeni navod ne može rezultirati prihvaćanjem tužiteljeve žalbe i donošenjem odluke o njegovom zahtjevu za naknadom parničnog troška u ovoj fazi postupka.

 

 

U odnosu na žalbu tuženice

 

13. U odnosu na prijedlog tuženice da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i "tužbeni zahtjev odbaci u cijelosti", valja reći da je u skladu s odredbama ZPP-a (čl. 16. st. 2. i 3., čl. 83. st. 5., čl. 186. st. 6., čl. 186.c st. 3., čl. 366. st. 1., čl. 369. st. 3. i čl. 397. st. 7.) moguće odbaciti samo tužbu, a ne tužbeni zahtjev kako to pogrešno predlaže tuženica.

 

14. Nadalje, tuženica u žalbi tvrdi da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje tužbe u smislu odredbe čl. 186.a ZPP-a jer tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora potražuje isplatu naknade za prekovremene sate rada u razdoblju od listopada 2012. do svibnja 2014., a nakon zaključenja prethodnog postupka potražuje isplatu naknade za redovan rad.

 

14.1. Na opisani žalbeni navod valja odgovoriti da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Rev 1296/2022-3 od 28. prosinca 2022. odbio reviziju tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-537/2021-2 od 1. veljače 2022. te je zauzeo slijedeće pravno shvaćanje: „…svrha postupka iz čl. 186.a ZPP je izbjegavanje nepotrebnog sudskog spora ako se spor može riješiti na miran način. U predmetnom slučaju tužitelj je svoj zahtjev za mirno rješenje spora temeljio na istoj činjeničnoj osnovi kao i u postupku pred nižestupanjskim sudovima. Slijedom navedenog, neosnovan je revizijski navod tuženice da bi promjena pravne osnove tužbenog zahtjeva tužitelja (iz prekovremenog rada u redovni rad u turnusu) trebala dovesti do odbačaju tužbe u smislu odredbe članka 186.a ZPP te ovaj sud takvo pravno shvaćanje smatra pretjerano formalističkim. Naime, očito je da bi tuženica odbila zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora i da je tužitelj u tom zahtjevu kao pravnu osnovu naveo redovan rad u turnusu s obzirom na to da se navedeni zahtjev temelji na istoj činjeničnoj osnovi kao i zahtjev za isplatu po osnovi prekovremenog rada. Slijedom navedenog, pravilan je zaključak iz pobijane odluke da je tužitelj prije podnošenja tužbe ispunio procesnu pretpostavku iz čl. 186.a st. 1. ZPP.“.

 

15. Ispitujući prvostupanjsku presudu u okviru žalbenih navoda te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a i u svezi s odredbama čl. 117. st. 1.-3. ZID ZPP/19, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

 

16. Tuženica u žalbi navodi da iz iskaza tužitelja, kojeg sud prvog stupnja ocjenjuje kao životno uvjerljivog, proizlazi da u Pravilniku o stražarskoj službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 47/2013, 116/2013) stoji da se mora doći u vojarnu 30 minuta prije početka straže te da se djelatnik mora zadržati i pola sata nakon radnog vremena, dok tuženica ističe da je takva tvrdnja pogrešna jer tužiteljev eventualni raniji dolazak radi zaduženja opreme i razduživanje iste nakon posla ne može se priznati kao rad nego samo kao priprema za rad, s time da raniji dolazak i kasniji odlazak nije bio određen u smislu zapovijedi niti je bio propisan gore navedenim Pravilnikom, u čemu se ogleda pogrešno utvrđeno činjenično stanje.

 

16.1. Budući da se presuda kojom završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, te se u postupku u povodu žalbe u sporovima male vrijednosti ne primjenjuju odredbe čl. 370. ZPP-a (ukidanje prvostupanjske presude radi pravilnog utvrđivanje činjeničnog stanja), što je propisano odredbama čl. 467. st. 1. i 2. ZPP-a, to ovaj drugostupanjski sud nije ovlašten ocjenjivati pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u konkretnom predmetu.

 

17. No, ispitujući postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da takva povreda postoji jer postoji proturječnost između onoga što se navodi o sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

18. Tako je prvostupanjski sud u obrazloženju presude pod točkom 14. naveo kako je iz iskaza tužitelja i svjedoka M.1 i M.2 utvrđeno da su djelatne vojne osobe dolazile u vojarnu 30 minuta prije početka smjene te da su u tom razdoblju obavljale aktivnosti pripreme za stražarsku službu, a koje su aktivnosti uključivale pripremu i pregled oružja, pregled izgleda, slušanje uputa od strane nadređenog djelatnika, a vezano za stražarsku službu, punjenje oružja strjeljivom i odvoženje na mjesto gdje se obavlja stražarska služba, a isto tako su ostajali u vojarni oko 30 minuta nakon završetka smjene, ponovno radi pregleda oružja i razduživanja istog.

 

18.1. Međutim, svjedok I. M.2 (list 147-148 spisa) je u svom iskazu naveo da je na temelju naloga tadašnje zapovjednice A. B. te temeljem Pravilnika o stražarskoj službi, koji nalaže proceduru koju treba provesti 30 minuta prije početka straže koja procedura uključuje zaduživanje i provjeru naoružanja, provjeru ispravnosti odore, primanje upozorenja nadređenog na što treba obratiti pozornost na straži, dovođenje na mjesto straže i primopredaja stražarske dužnosti od prethodnog stražara, pri čemu isti mora novog stražara također upozoriti na ono što je uočio tijekom svojeg obnašanja dužnosti, sve to traje 30 minuta. Također je iskazao da "svi su poštivali ovo te su dolazili 30 min prije davanja straže u vojarnu".

 

18.2. Dakle, svjedok I. M.2 u svom iskazu nije niti jednom riječju spomenuo da bi vojnici ostajali u vojarni 30 minuta nakon završetka smjene niti da je postojala takva zapovijed, pa je navod prvostupanjskog suda kako je na temelju iskaza tog svjedoka utvrdio da su djelatne vojne osobe ostajale u vojarni oko 30 minuta nakon završetka smjene - ponovno radi pregleda oružja i razduživanja istog, potpuno proturječan sadržaju zapisnika o iskazu tog svjedoka.

 

19. Pored toga, nejasni su razlozi prvostupanjskog suda o tome zbog čega bi djelatne vojne osobe trebale ostajati u vojarni 30 minuta nakon završetka radnog vremena (smjene) i što su točno radile u tih pola sata te je li postojala usmena zapovijed za ostankom u vojarni 30 munuta nakon završetka smjene.

 

20. S obzirom da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354 .st. 2. t. 11. ZPP-a, valjalo je na temelju odredbe čl. 369. st. 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje te odlučiti kao u točki I izreke rješenja.

 

21. U ponovnom suđenju će sud prvog stupnja otkloniti sve nedostatke na koje mu je ukazano ovom odlukom te donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku dajući za istu jasne i valjano obrazložene razloge o svim odlučnim činjenicama.

 

22. Temeljem čl. 166. st. 3. ZPP odlučeno je kao pod točkom II. izreke rješenja.

 

U Zagrebu, 19. rujna 2023.

 

 

  Sudac:

Diana Preglej, v.r.