Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51 000 Rijeka

Poslovni broj: Povrv-462/2022-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po nacrtu sudskog savjetnika Gorana Maršića, po sucu toga suda Andreji Žigante, u pravnoj stvari tužitelja 1. BU, OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ŠU OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. AU, OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. DU, OIB: [osobni identifikacijski broj], 5. JU, OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. ZU, OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. HU, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 8. FU, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi iz [adresa], svi zastupani po punomoćnici Ani Pavičić, odvjetnici u Rijeci, protiv tuženika RU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, na glavnoj i javnoj raspravi održanoj 07. srpnja 2025., temeljem članka 335. stavka 1. i 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne Novine“ br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a) po objavi dana 03. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta Beletića iz Opatije, posl.br. Ovrv-6477/2022 od 11. srpnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju isplati iznos od 1.169,93 EUR (tisuću sto šezdeset devet eura i devedeset tri centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku do isplate:

- na iznos od 32,50 EUR od 27.04.2019.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.05.2019.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.06.2019.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.07.2019.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.08.2019.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.09.2019.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.10.2019.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.11.2019.,

- na iznos od 32,50 EUR od 28.12.2019.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.01.2020.,

- na iznos od 32,50 EUR od 28.03.2020.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.04.2020.,

- na iznos od 32,50 EUR od 28.05.2020.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.06.2020.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.07.2020.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.08.2020.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.09.2020.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.10.2020.,

- na iznos od 32,50 EUR od 28.11.2020.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.12.2020.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.01.2021.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.02.2021.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.03.2021.,

- na iznos od 32,50 EUR od 17.04.2021.,

- na iznos od 32,50 EUR od 19.05.2021.,

- na iznos od 32,50 EUR od 17.06.2021.,

- na iznos od 32,50 EUR od 26.07.2021.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.08.2021.,

- na iznos od 32,50 EUR od 26.09.2021.,

- na iznos od 32,50 EUR od 26.10.2021.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.11.2021.,

- na iznos od 32,50 EUR od 26.12.2021.,

- na iznos od 32,50 EUR od 28.01.2022.,

- na iznos od 32,50 EUR od 26.02.2022.,

- na iznos od 32,50 EUR od 26.03.2022.,

- na iznos od 32,50 EUR od 27.02.2020.,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se u preostalom dijelu platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta Beletića iz Opatije, posl.br. Ovrv- 6477/2022 od 11. srpnja 2022. u dijelu kojim je naloženo tuženiku RU, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isplati iznos od 292,50 EUR (dvjesto devedeset dva eura i pedeset centa), kao i da naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 190,79 EUR (sto devedeset eura i sedamdeset devet centa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u visini od 945,10 EUR (devetsto četrdeset pet eura i deset centa) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 03. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupak protiv ovršenika, ovdje tuženika, podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 02. travnja 2022. radi naplate novčanog iznosa od 1.462,43 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, temeljem čega je javni bilježnik Robert Beletić 11. srpnja 2022. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod posl.br. Ovrv-6477/2022.

2. Protiv donesenog rješenja tuženik je pravodobno podnio prigovor navodeći kako osporava vjerodostojnost isprava, potraživanja ne postoje budući da za utuženo razdoblje nije izdan niti jedan račun. Pričuva je uvećana 100% bez ikakvog obrazloženja. Aneks međuvlasničkog ugovora je krivotvorina jer nema nikakvih ovjera službenih osoba. Njegovog potpisa nema niti je bilo traženo da potpiše. Nikada nije nikome dao suglasnost da umjesto njega potpisuje bilo kakav dokument. Poziva se na zastaru potraživanja te predlaže odbacivanje ovrhe kao neosnovane.

3. Obzirom na podnesen prigovor tuženika, Općinski sud u Rijeci je 31. svibnja 2023. stavio izvan snage rješenje o ovrsi posl.br. Ovrv-6477/2022 od 11. srpnja 2022., te se postupak nastavio voditi kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj je u daljnjem tijeku postupka istaknuo kako zastara potraživanja za pričuvu nastupa nakon 5 godina te da u konkretnom slučaju nema mjestu zastari. Tužitelj svaki mjesec zgradama kojima upravlja šalje uplatnice, a neplatišama uredno šalje opomene. Pričuva je povećana 2015. godine u skladu s čl. 90. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, po kojem zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova. Iz Odluke koja je dostavljena u spis proizlazi da je ista potpisana od većinskog dijela suvlasnika, odnosno jedini koji nije potpisao je tuženik, a što ni nije potrebno jer je postignuta Zakonom određena većina. Tuženik pred ovim sudom vodi još dva postupka koja je pravomoćno izgubio. Predlaže da sud održi platni nalog u visini od 1.462,43 EUR sa zateznim kamatama uz naknadu parničnog i ovršnog troška.

5. Radi potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je proveo dokaze uvidom u ovršni predmet posl.br. Ovrv-6477/2022, spis Općinskog suda u Rijeci posl.br. Povrv-443/20 te Povrv-87/2017, Aneks međuvlasničkog ugovora od 30. svibnja 2015. (list 31-32 spisa), otvorene stavke za tuženika (list 33-34 spisa), ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] od 15. listopada 2015. (list 119-124 spisa), izvatci iz zemljišne knjige (list 125-129 spisa), odluku o suglasnosti od 27. lipnja 2015. (list 132 spisa), saslušana je z.z. tužitelja BUU (list 151-152 spisa) te je saslušan tuženik (list 152-153 spisa).

6. Sud je sukladno čl. 8. ZPP-a na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, i na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio kako je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

7. U ovom postupku nije sporno da su stranke suvlasnici stanova u zgradi na adresi [adresa] u [adresa].

8. Ono što je sporno jeste da li je tuženik u obvezi plaćati iznos zajedničke pričuve a kako je to postavljeno tužbenim zahtjevom, sporna je visina plaćanja pričuve kao što je i sporan nastup zastare.

9. Uvidom u otvorene stavke za tuženika utvrđeno je kako tuženi na dan 30. ožujka 2022. ima nepodmireno dugovanje na ima zajedničke pričuve u visini od 1.462,43 EUR.

10. Uvidom u Aneks međuvlasničkog ugovora od 30. svibnja 2015. (dalje: Aneks) utvrđeno je da je Odlukom većine suvlasnika raskinut Ugovor o upravljanju sa prethodnim upraviteljem MEGAKOP d.o.o., te je odabran novi upravitelj obrt [obrt]. Isto tako je utvrđeno da je BU ovlaštena osoba za sklapanjem ugovora sa novim upraviteljem.

11. Uvidom u Ugovor o upravljanju stambenom zgradom u [adresa] od 15. listopada 2015. (dalje: Ugovor) utvrđeno je da je [obrt], obrt za trgovinu i upravljanje nekretninama [adresa], određen kao novi upravitelj predmetne zgrade.

12. Odlukom većine suvlasnika od 27. lipnja 2015. (dalje: Odluka) prihvaćen je prijedlog za povećanje zajedničke pričuve na 3,00 HRK/m2 počevši od 01. srpnja 2015. zbog planiranih radova na održavanju i poboljšica zajedničkih dijelova.

13. Sud je kao vjerodostojne prihvatio sve pročitane isprave kao i cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, s time da je dokaznu snagu istih cijenio dovodeći ih u vezu s drugim materijalnim dokazima.

14. Saslušana je z.z. tužitelja koja u svome iskazu u bitnome navodi kako je upravitelj u zgradi [adresa] obrt [obrt]. Prije toga upravitelj je bio Megakop. Aneksa međuvlasničkog ugovora od 30. svibnja 2015. je vrlo vjerojatno špranca za otkaz ugovora o upravljanju s prethodnim upraviteljem. Te potpise skupljala je ovlaštena osoba no ime te osobe se ne može sjetiti. Sigurno je skupljen dovoljan broj potpisa budući se temeljem tog aneksa otvorio račun u banci, a sama banka provjerava da li postoji dovoljan broj potpisa. Tuženik je vlasnik stana u predmetnoj zgradi te isti ne plaća pričuvu. Ta pričuva plaća se prema kvadraturi stana i plaća se putem uplatnica koje se izdaju, a one su uredno dostavljane tuženiku budući je ona sama osobno dostavljala te uplatnice tuženiku na njegovu adresu kao i na adresu koju je naveo sudu u jednom ovršnom postupku Sada se ti troškovi pričuve plaćaju po ovrsi nad tuženikom. Upraviteljem je postala temeljem potpisa od strane suvlasnika zgrade. Predstavnik suvlasnika potpisuje sve ugovore budući on za to ima potrebno ovlaštenje.

15. Saslušan je tuženik koji u svome iskazu u bitnome navodi kako mu nije poznato tko je upravitelj u zgradi [adresa], već mu je samo poznato da upravitelj ima ljude u zgradi te da on radi samo za njih. Nije bio upoznat sa sklopljenim Aneksom niti mu je je poznato to je skupljao potpise za njegovo sklapanje. Vlasnik je stana u predmetnoj zgradi, te ne plaća pričuvu, niti ju je ikada plaćao i to dobrovoljno, budući nema uvida o tome što se u toj zgradi događa. Nije mu poznato na koji način suvlasnici podmiruju troškove pričuve kao niti u kojim iznosima, dok u odnosu na iznos same pričuve ističe kako je tražio dokumente iz banke te su mu oni dostavili obračun za 6 mjeseci i to za 2015. godinu, te je vidio kako mu je zaračunata dupla pričuva. Nisu mu nikada dostavljene bilo kakve uplatnice koje bi se odnosile na plaćanje pričuve. Ugovor kojeg je sklopila upraviteljica je potpisala samo jedna osoba, radilo se o gospodinu LU te mu nije poznato u kojoj točno funkciji je on potpisao taj ugovor, te su svi suvlasnici trebali o tome biti obaviješteni i oni u svoje ime potpisati takav ugovor, a ne da to čini jedna osoba. BU je također na taj način potpisao ugovor i sa Megakopom.

16. Sud je ocijenio iskaz z.z. tužitelja kao istinit i logičan budući se njen iskaz slaže sa dokumentacijom koja prileži spisu te sud nije našao da bi takav iskaz bio neobjektivan i pristran. Iskaz tuženika sud je cijenio neistinitim i neživotnim, posebice u dijelu u kojem navodi kako mu nije poznato tko je upravitelj a da istodobno navodi kako je ugovor kojeg je sklopila upraviteljica potpisala samo jedna osoba, čime se dolazi do zaključka kako je tuženik bio upoznat sa činjenicom osobe upravitelja.

17. Sukladno članku 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Ujedno sukladno čl. 65. st. 1. ZOO-a vjerovnik je na temelju obveze ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan u cijelosti ispuniti je.

18. Sukladno čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZVSP-a) propisano je da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova , dok je stavkom 2. propisano da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekoga suvlasnika donio sud s obzirom na predvidive troškove i uzimajući u obzir imovinsko stanje svih suvlasnika

19. Isto tako je člankom 89. st. 2. ZVSP-a propisano da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drukčije određeno.

20. Tuženik kao vlasnik stana dužan je sukladno odredbama ZVSP-a podmirivati troškove koji padaju na ime zajedničke pričuve. Neosnovan je navod tuženika da utuženi iznos, odnosno visina potraživanja tužitelja nije zakonom propisana, odnosno uvećana je za 100% bez ikakvog obrazloženja, te da ne postoji njegov potpis na Aneksu. Sukladno čl. 40. st. 1. i 2. ZVSP-a propisano je da o poslovima koji se tiču samo redovitoga upravljanja stvarju odlučuju suvlasnici većinom glasova, a većina glasova računa se po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika, dok je čl. 86. toč. 2. propisano da se poslovi redovite uprave odnose na stvaranje primjerene zajedničke pričuve za predvidive buduće troškove. Uvidom u Aneks Međuvlasničkog ugovora razvidno je da postoji suglasnost većine suvlasnika zgrade a čija većina je utvrđena sukladno njihovim suvlasničkim omjerima u cijeloj zgradi budući istu nisu potpisali samo PU i tuženik, slijedom čega je postignuta potrebna suglasnost. Potrebno je napomenuti kako je temeljem Aneksa Petar Rukavina ovlaštena osoba da sklopi Ugovor sa novim upraviteljem, a što je učinjeno 15. listopada 2015. kada je sklopljen Ugovor sa tužiteljem kao novim upraviteljem zgrade.

21. Obzirom na navedeno to je razvidna neosnovanost navoda tuženika da on nije nikada nikome dao suglasnost da umjesto njega potpisuje bilo kakav dokument, budući da je takva suglasnost dana potpisima preostalih suvlasnika, a čiji suvlasnički dijelovi predstavljaju većinu u cijeloj zgradi. U odnosu na osporavanje računa odnosno visine pričuve to se upire u Odluku kojom su svi suvlasnici osim tuženika pristali na povećanje zajedničke pričuve na 3,00 HRK/m2 stambene površine počevši od 01. srpnja 2015., sve to iz razloga planiranih radova na održavanju i poboljšica zajedničkih dijelova. Ponovo se upire u činjenicu da je takva Odluka prihvaćena od strane većine suvlasnika, a čija većina je određena sukladno suvlasničkim omjerima u cijeloj zgradi, pa je na taj način većina također ostvarena sukladno zakonskim odredbama. Obveza tuženika na podmirenje iznosa zajedničke pričuve proizlazi iz zakona, Ugovora o upravljanju stambenom zgradom i Odluke suvlasnika.

22. Također je potrebno napomenuti kako sukladno čl. 31. ZVSP-a vlasništvo obvezuje iz čega proizlazi da vlasništvo stana ovdje tuženika sa sobom nosi i određene obveze. Kao što je to već prethodno obrazloženo, tuženik je dužan sukladno odredbama ZVSP-a podmirivati iznos zajedničke pričuve čija visina je vidljiva iz Ugovora o upravljanju i Odluke suvlasnika, što isti nije učinio. Ujedno je neosnovan i nelogičan navod tuženika da mu ne bi bili dostavljeni računi za plaćanje zajedničke pričuve, budući je isto u suprotnosti sa provedenim dokazima, posebice iskazom z.z. tužitelja.

23. U odnosu na prigovor zastare isti je djelomično osnovan. Sukladno čl. 226. st. 1. ZOO-a propisano je da tražbine povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim razdobljima, pa bilo da se radi o sporednim povremenim tražbinama, kao što je tražbina kamata, bilo da se radi o takvim povremenim tražbinama u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je tražbina uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakoga pojedinog davanja. Imajući u vidu da je prijedlog za ovrhu tužitelj podnio 02. travnja 2022., to je osnovan prigovor zastare za iznose koji su dospjeli prije 02. travnja 2019.

24. Obzirom tuženik nije podmirio utuženi iznos na ime zajedničke pričuve što jasno proizlazi iz poslovnih izvoda, te uvažavajući djelomičnu zastaru potraživanja, to je sud odlučio kao u točki I. izreke ove presude te održao platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Roberta Beletića iz Opatije, posl.br. Ovrv-6477/2022 od 11. srpnja 2022. u odnosu na potraživanje zajedničke pričuve u iznosu od 1.169,93 EUR, dok je u preostalom dijelu odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u točki II. izreke presude.

25. U skladu sa Zaključkom donesenim na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

26. Stoga je sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a trebalo ukinuti rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo platiti iznos od 190,79 EUR na ime ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, i odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

27. Brižljivo ocjenjujući sve okolnosti temeljem čl. 155. st. 1. ZPP-a sud je tužitelju priznao samo one troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice. Visina troškova odmjerena je sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama („Narodne Novine“ br. 118/18, 51/23) i Tarife o nagradama i naknadi odvjetnika („Narodne Novine“ br. 142/12, 103/14., 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje: Tarifa).

28. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a. Trošak parničnog postupka tužitelja odnosi se na zastupanje po punomoćniku, čiji je trošak sukladan Tarifi, uvećan za iznos PDV-a, kao i troškova sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR. Glede troškova tužitelja u odnosu na radnje njegovog punomoćnika, ono se odnosi na sastav 2 podneska u ukupnom iznosu od 250,00 EUR (11. listopada 2023. u iznosu od 200,00 EUR sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife i 24. studenog 2023. u iznosu od 50,00 EUR sukladno Tbr 8. toč. 4. Tarife), za pristup 3 ročišta u ukupnom iznosu od 500,00 EUR (14. studenog 2023. u iznosu od 100,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 2. Tarife, te 21. svibnja 2024. i 17. srpnja 2025. u pojedinačnim iznosima od 200,00 EUR sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife), zajedno sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 187,50 EUR, kao i troškovi ovršnog postupka u iznosu od 190,79 EUR.

29. Ne prihvaća se preostali dio zatraženog parničnog troška tužitelja budući je isti previsoko zatražen.

30. Budući je tužitelj djelomično uspio sa tužbenim zahtjevom, odnosno imajući u vidu Zaključak donesen na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda od 2. lipnja 2017. temeljem kojeg ovršni trošak nije moguće održati na snazi u platnom nalogu, te da se isto obračunava zajedno sa ostalim troškovima parničnog postupka, to je tuženik sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a dužan tužitelju isplatiti parnični trošak u visini od 945,10 EUR (1.181,38 EUR x 80%) pa je stoga sud odlučio kao u točki III. izreke ove presude.

31. Na dosuđeni trošak, dosuđena su i sporedna davanja u vidu zakonskih zateznih kamata. Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona („Narodne Novine“ br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22) i čl. 151. st. 3. ZPP-a pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude, jer tada tuženik u odnosu na plaćanje troškova postupka dolazi u zakašnjenje, pa sve do isplate.

32. Slijedom svega navedenog to je sud odlučio kao u izreci presude.

U Rijeci, 03. listopada 2025.

Sudac:

Andreja Žigante

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu bez obzira što nije na isto pristupila, odnosno od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi sudu koji je izrekao prvostupanjsku presudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje drugostupanjski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženik

 poziv tužitelju na plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 53,09 EUR.

Nacrt odluke izradio sudski savjetnik:

Goran Maršić