Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj PR-1646/2022-42

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Moniki Ferić, u pravnoj stvari tužiteljice-protutuženice (dalje: tužiteljica) TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Daliboru Diviću, odvjetniku iz Bjelovara, A.K. Miošića 22, protiv tuženika-protutuženika (dalje: tuženik) FINA gotovinski servisi d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 182, OIB: 27215039100, zastupan po punomoćniku Ivanu Topiću, odvjetniku iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 2. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 2. listopada 2025.

p r e s u d i o j e

I./ Utvrđuje se da Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od dana 22.03.2022., Ur.broj: 01-01-22/543, kojom je tuženik FINA gotovinski servisi d.o.o., Radnička cesta 182, Zagreb, OIB: 27215039100, izvanredno otkazao tužiteljici TV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] , Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od dana 05.02.2020., Ur.broj: 01-09-20/21051 sklopljen radi obavljanja poslova radnog mjesta manipulant-zaštitar 2 u Odjelu distribucije vrijednosnih pošiljki podružnice Bjelovar, nije dopuštena, te da tužiteljici radni odnos kod tuženika nije prestao danom dostave tužiteljici Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu dana 25.03.2022.

II./ Nalaže se tuženiku FINA gotovinski servisi d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 182, da tužiteljicu TV iz [adresa], vrati na posao na radno mjesto manipulant-zaštitar 2 u Odjelu distribucije vrijednosnih pošiljki podružnice Bjelovar, u roku od 8 dana.

III./ Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika FINA gotovinski servisi d.o.o. iz Zagreba, Radnička cesta 182, koji glasi:

"Određuje se sudski raskid ugovora o radu sklopljen između tužiteljice i tuženika od dana 5. veljače 2020., sa danom podnošenja protutužbe tj. 20. studenog 2024."

IV./ Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi prouzročene parnične troškove u iznosu od 1.500,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od 2. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,, u roku od 15 dana.

V./ Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 22.03.2022. pod brojem Ur.broj: 01-01- 22/543 tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog sa tužiteljicom dana 05.02.2020. pod brojem. Ur.broj:01-09- 20/21051, i to zbog skrivljenog ponašanja radnika - osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, koje povrede su: neizvršavanje obveza iz Ugovora o radu namjerno ili iz krajnje nepažnje, neispunjenje ili nepravovremeno ispunjavanje ugovornih obveza, povreda zakonskih propisa, općih akata i uputa poslodavca i drugih propisa učinjena namjerno ili grubom nepažnjom, namjerno i pukom nepažnjom poduzimanje radnji ili propuštanje izvršenja određenih radnji kojima se smanjuje kvaliteta izvršenja usluge, nedopuštene radnje ili propuštanje obavljanja radnje čime se ometa ili onemogućuje proces rada ili upravljanja i povreda poslovne tajne, a sve vezano uz činjenicu da je tužiteljica obavljajući poslove manipulanta–zaštitara 2, pronašla gotovi novac, iznos od 400,00 kn, van DNT (dnevno noćni trezor) uređaja, pa da nakon toga nije poštivala procedure o obavještavanju tuženika i klijenta tuženika Erste banke d.d. Tužiteljici je odluka dostavljena objavom na oglasnoj ploči tuženika dana 25.03.2022. Protiv navedene Odluke tuženika, tužiteljica je dana 06.04.2022. podnijela Zahtjev za zaštitu prava radnika, na koji tuženik nije odgovorio. Prije svega, odluka je nezakonita jer je donesena izvan zakonskog roka od 15 dana predviđenog člankom 116.st. 2. Zakona o radu. Naime, tuženik je za činjenicu na kojoj temelji svoj otkaz saznao već 03.03.2022. Dana 03.03.2022. Erste banka je tuženiku poslala reklamaciju i zahtjev za uplatom iznosa od 400,00 kn, te fotografije unutarnjeg prostora gdje je bio DNT uređaj, na kojima je vidljivo da je novac pronašao radnik LV, a s njim je bila u pratnji tužiteljica. Stoga je već tog dana (03.03.2022.) tuženik znao da tužiteljica nije obavijestila nadređene i Erste banku o tom pronalasku novca (koji se dogodio 18.02.2022.), i da nije postupila po proceduri na koju se u Odluci o otkazu poziva tuženik. Naime, tuženik je već dana 21.02.2022. izdao nalog svojim radnicima da provjere (očito po traženju Erste banke zbog tih 400 kn) nepravilnosti u radu tog DNT uređaja, a nakon toga i dana 22.02.2022. novi nalog da se provjeri rad uređaja uz pomoć servisera. Prema tome, kada je Erste banka dana 03.03.2022. dostavila fotografije tuženiku iz kojih jasno proizlazi da je pronađen novac, tada je tuženiku moralo već tada biti jasno da nije poštovana procedura na koju se sada tuženik poziva u svojoj Odluci, jer tuženik o tom pronalasku novca do tada nije imao saznanja od tužiteljice. Dakle, nedvojbeno je da je tuženik znao još dana 03.03.2022. da tužiteljica nije obavijestila tuženika o pronađenom novcu. Stoga je tuženik već tada (03.03.2022.) znao da tužiteljica nije poštovala proceduru na koju se sada poziva tuženik. Budući da je tuženik još dana 03.03.2022. znao da tužiteljica dana 18.02.2022. nije obavijestila tuženika niti Erste banku o pronađenom novcu, dakle da nije poštovala proceduru, rok za davanje izvanrednog otkaza tužiteljici je počeo teći dana 04.03.2022, a zadnji dan roka je 18.03.2022. S obzirom da je Odluka donesena dana 22.03.2022. jasno je da je odluka o izvanrednom otkazu donesena izvan roka, odnosno da je nezakonita. I to neovisno što je tuženik 10.03.2022. proveo kontrolu provedenog poslovnog procesa. Naime, tuženik je mogao tu kontrolu provesti npr. mjesec dana nakon reklamacije Erste banke, no ta činjenica da tužiteljica o pronađenom novcu nije obavijestila nadređene i Erste banku dana 18.02.2022. (niti kasnije), tuženiku je bila poznata odmah po primitku reklamacije Erste banke dana 03.03.2022. Tužiteljici nikada nisu predočene niti je upoznat s Radnom uputom za obavljanje poslova distribucije, niti sa Procedurom prijevoza vrijednosnih pošiljki za Erste banku, a na koju se poziva tuženik u Odluci o otkazu. Sva obuka se svodila na oponašanje drugih kolega, dakle usmenom predajom od drugih kolega, po principu snađi se. U konkretnom slučaju radilo se o situaciji koja joj se prvi puta dogodila. Nije se radilo o neispravnosti ili oštećenju pošiljke jer su sve DNT vrećice bile zatvorene, dakle ispravne, a novac je pronađen mimo tih vrećica. I tuženiku je jasno da taj novac tužiteljica nije namjeravala zadržati za sebe (jer je se za to niti ne tereti), a jasno je vidljivo na fotografijama dobivenim od Erste banke da radnik LV novac stavlja na pod kako bi kamere upravo snimile taj novac. Više puta je npr. tužiteljica znala pronaći novac u nekom bankomatu, te bi bez bilo kakovih obavještavanja i procedura taj novac predala djelatnicima banke, jer je to tako bilo uhodano, poznato svima, i drugi kolege su tako postupali. Treba napomenuti da se svi ti prostori gdje se nalaze bankomati i DNT-i snimaju i uvijek se može utvrditi što je i kako bilo. Na taj način se je radilo i zato što su radnici tuženika preopterećeni, teško stižu ispuniti rokove, termine. Da se kod tuženika ne poštuju procedure (a za ove koje se spominju u Odluci o otkazu tužiteljica je prvi puta tek iz Odluke saznala) tužiteljici je osobno poznato npr. u slučajevima prijevoza (ne)dozvoljene količine novca, broja i vrsti radnika koji se moraju nalaziti u vozilu prilikom prijevoza i sl. I tu nitko od nadređenih nije postavljao pitanja iako se radi o kršenju strogih propisa, o slučajevima daleko ozbiljnijim od ovog koji se tužiteljici stavlja na teret. Kod tuženika je bilo daleko ozbiljnijih situacija nestanka novca, pošiljki i nisu donesene odluke o otkazima protiv tih radnika. Ovako stroga odluka poslodavca isključivo je donesena zbog činjenice da je nad tužiteljicom vršen mobing na poslu, zbog čega je ista podnijela prijavu poslodavcu, te je postojanje mobinga po toj prijavi i utvrđeno. No i nakon tog utvrđenja, mobing se i dalje nastavlja zbog čega radnica podnosi i novu prijavu, a zdravstveno stanje joj se dodatno pogoršava. Da se radnicu šikanira, upućuje i činjenica da joj odluka o otkazu nije dostavljena, već je objavljena na oglasnoj ploči u poslovnim prostorijama poslodavca kojem prostoru više nije imala pristupa. Dakle, ovdje se ne radi o osobito teškim povredama iz radnog odnosa zbog kojih nastavak radnog odnosa ne bi bio moguć, već se radi o jednom spletu okolnosti zbog kojih radnik LV nije predao novac koji je pronašao u DNT uređaju, i koji novac nije namjeravao zadržati za sebe. Radi se o propustu u organizaciji rada na strani poslodavca, jer tužitelj nikada nije obučen kako postupati u određenim situacijama. Slijedom navedenog, tužbenim zahtjevom traži da sud utvrdi da je pobijani otkaz nedopušten i da ju tuženik vrati na rad, kao u izreci presude, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice smatrajući ga u cijelosti neosnovanim. Naime, nije sporno da je tužiteljica s tuženikom, dana 05.02.2020. zasnovala radni odnos te je kod tuženika obavlja poslove manipulant-zaštitar 2, da je tuženik dana 22.03.2022. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu kojim je tužiteljici zbog osobite teške povrede obveza iz radnog odnosa otkazao Ugovor o radu od dana 05.02.2020. Suprotno navodima tuženika, Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu je dopuštena i zakonita, a sve iz razloga kako slijedi. Dostava Odluke o otkazu tužiteljici je izvršena na način da je objavljena na oglasnoj ploči tuženika (dana 25.03.2022.), a stupila na snagu istekom roka od osam dana od dana isticanja Odluke na oglasnoj ploči (dana 04.04.2022.), sve sukladno članku 82. Kolektivnog ugovora koji je stupio na snagu u veljači 2020. Razlog donošenja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu je postupanje tužiteljice koje je protivno internim aktima tuženika, te navedeno postupanje predstavlja tešku povredu obveze iz radnog odnosa odnosno predstavlja opravdan razlog za izvanredno otkazivanje Ugovora o radu, te ponavlja navode iz pobijane odluke o otkazu u pogledu nezakonitog postupanja tužiteljice. Trgovačko društvo ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d. (dalje tekstu: ERSTE) je dana 03.03.2022. dostavilo tuženiku reklamaciju i zahtjev za uplatom iznosa od 400,00 kn. Zajedno s navedenim dokumentima, ERSTE je dostavila fotografije unutarnjeg prostora u kojem je smješten DNT uređaj na kojima je vidljivo da je Tužiteljica zajedno s drugim radnim kolegom LV s kojim je toga dana obavljala poslove distribucije vrijednosnih pošiljki pronašla navedeni novac. Ovlašteni radnici tuženika iz Službe za kontrolu sigurnosti i nadzor sustava (u daljnjem tekstu: Služba) na temelju podnesene reklamacije i zahtjeva, proveli su kontrolu provedenog poslovnog procesa i to kako bi na temelju podnesene reklamacije i zahtjeva ERSTE jasno i nedvojbeno utvrdili nepravilnosti u procesu rada. Sukladno spomenutim indicijama o nedozvoljenom postupanju, predmetna kontrola se provela na način da se napravio uvid u zapis dostavljenih fotografija te se obavio razgovor s tužiteljicom. Na osnovi provedene kontrole, dana 10.03.2022. izradio se “Zapisnik o Izvanrednoj kontroli odjela distribucije vrijednosnih pošiljka Fina GS [adresa]” (dalje u tekstu: Zapisnik) od strane ovlaštenih radnika tuženika - SV i ŠV te je između ostalog nesporno evidentirano sljedeće: Prilikom pražnjenja DNT uređaja na lokaciji Novska pronašli smo 2 x 200 kn van vrećica namijenjenih za ubacivanje u DNT uređaj te su iste prenijeli u vozilo. Kako je navela radnica, novac je prenesen u službenoj jakni od kolege LV. Radnica navodi da su on i kolega mislili da će ih netko kontaktirati u vezi navedenog novca, a kasnije su novčanice zaboravili. U nastavku Izjave, radnica se ispričava što je došlo do izvanredne situacije glede prijave Banke. U Zapisniku je također nesporno evidentirano da tužiteljica nije pisanim putem obavijestila voditelja Odjela o neusklađenosti, tj. da je novac pronađen, a temeljem čega nije postupila sukladno Radnoj uputi za obavljanje poslova distribucije – točka 4.1.2. Organizacija za obavljanje poslova u Fina GS kojom je propisano da je Radnik dužan pisanim putem obavještavati voditelja Odjela o svim uočenim pogreškama, neusklađenostima i poteškoćama u izvršavanju poslova. Nadalje je u Zapisniku nesporno evidentirano da Radnik nije odgovorno postupao s pronađenim gotovim novcem, a temeljem čega nije primijenjena Radna uputa za obavljanje poslova distribucije – točka 4.1.2. Organizacija za obavljanje poslova u Fina GS koja propisuje da je Radnik odgovoran za povjerene vrijednosti u poslovnom procesu u kojem sudjeluje. Također je u Zapisniku nesporno evidentirano da T nije odmah voditelju odjela dostavio informaciju o pronađenom gotovom novcu te je predmetnim postupanjem postupio protivno Radnoj uputi za obavljanje poslova distribucije – točka 4.1.5. Obavljanje poslova prijevoza koja propisuje da U slučaju da postoje bilo kakvi problemi na lokaciji isto je potrebno odmah javiti nadređenom voditelju DVP i ne upuštati se u rješavanje situacije samostalno. Nije sporno da je ovlaštena osoba tuženika dana 03.03.2022. od strane ERSTE temeljem Zahtjeva i Reklamacije dobila informaciju da je prilikom distribucije novca utvrđen manjak u prijevozu novca, no tuženik istoga dana, bez provjere svih navoda ERSTE i ostalih sudionika procesa i uvida u relevantnu dokumentaciju i procese nije mogao sa sigurnošću utvrditi sve okolnosti predmetnog slučaja kako bi saznao je li i na koji način uopće došlo do povrede poslovnog procesa, odnosno skrivljenog postupanja tužiteljice. Tek nakon što je Služba za kontrolu sigurnosti i nadzor sustava detaljno provjerila navode svih sudionika procesa distribucije vrijednosnih pošiljki, odnosno nakon što je izvršila uvid u svu relevantnu dokumentaciju i sve sustave temeljem kojih se vrši nadzor/kontrola i/ili koji pomažu pri provedbi poslovnih aktivnosti, tuženik je utemeljeno mogao utvrditi gore opisano nezakonito postupanje tužiteljice te se slijedom navedenog tek nakon postupka izvanredne kontrole mogao početi računati zakonski rok od 15 dana za otkazivanje predmetnog ugovora. Tuženik navodi da je sasvim neživotno i nelogično očekivati da bi tuženik prije donošenja spomenute Odluke istu donio bez detaljnog utvrđivanja svih okolnosti konkretnog slučaja. S tim u vezi, tuženik ističe da u situacijama u kojima poslodavac donosi Odluku o izvanrednom otkazu, zakonski rok za poslodavca počinje teći od dana kada je za odlučnu činjenicu saznala osoba ovlaštena za odlučivanje o pravima i obvezama iz radnog odnosa, no vrlo je bitno naglasiti da navedeno saznanje mora biti izvjesno iz razloga što nije relevantna informacija o postojanju sumnje na povredu obveze iz radnog odnosa koju tek treba istražiti odnosno provjeriti, odnosno mora postojati vjerojatnost i opravdanost sumnje da je upravo određeni radnik počinio osobito tešku povredu radne obveze. Navedeni stav zauzela je i brojna sudska praksa: “…poslodavac ima ovlast donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu računajući od trenutka kada je s velikim stupnjem izvijenosti imao saznanje da je radnik stvarno počinio osobito tešku povredu radne obveze zbog koje mu se daje otkaz…” Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revr-621/13 od 26.08.2014. “…poslodavac je ispravno postupio kada je prije otkazivanja tužitelju nastojao utvrditi je li upravo tužitelj prouzročio manjak ili je to učinio netko treći pa je shodno tome sačekao rezultat kriminalističke obrade i nije donio odluku prije nego je utvrdio da postoji osnovana sumnja kako je upravo tužitelj izvršio djelo za koje se tereti…” Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-2429/00 od 5.12.2001.“…rok poslodavcu računa se dana izvješća kontrolora, a ne od vremena kada su povrede počinjenje…” Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Revr-191/06 od 26.04.2006. Dakle, obzirom da je Zapisnik sastavljen dana 10.03.2022., a Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena je dana 22.03.2022., tuženik je istu donio u zakonskom roku iz čl. 116. st. 2. Zakona o radu. Obzirom na navedeno utvrđenje koje proizlazi iz Zapisnika, razvidno je da se dogodio propust Radnika na način da nije postupio sukladno važećim dokumentima, odnosno isti do provođenja postupka izvanredne kontrole nije postupao s pronađenim novčanicama na način propisan spomenutim dokumentima te je novac zadržan u posjedu L i drugog kolege s kojim je radnik bio u izvršavanju poslovnog zadatka. Opisanim postupanjem, tužiteljica je počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa kako propisuje odredba čl. 87. st. 1. alineja 2.,3.,4.,5. i 11. Kolektivnog ugovora od 05.02.2020. i to: - Neizvršavanje obveza iz ugovora o radu namjerno ili iz krajnje nepažnje - alineja 2. - Neispunjavanje ili nepravovremeno ispunjavanje ugovornih obaveza - alineja 3. - Povreda zakonskih propisa, općih akata i uputa poslodavca i drugih propisa učinjen namjerno ili grubom nepažnjom - alineja 4.

- Namjerno ili pukom nepažnjom poduzimanje radnji ili propuštanje - alineja 5. - Nedopuštene radnje - alineja 11. Sukladno odredbi članka 119. stavka 2. Zakona o radu, tužiteljici je omogućeno iznošenje obrane. Također, tuženik je sukladno odredbi članka 150. Zakona o radu, proveo postupak savjetovanja sa Sindikalnim povjerenikom koji ima prava i obveze Radničkog vijeća, te je istom priopćio namjeru izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu dostavivši mu potpuno i pravovremeno sve potrebne podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Tuženik zaključno navodi da je tužiteljica s Radnom uputom, Kolektivnim ugovorom i ostalim aktima Poslodavca vezanim uz ostvarenje prava i obveza iz radnog odnosa bila upoznata, a što je potvrdila i svojim potpisom prilikom zasnivanja radnog odnosa. Iz svega naprijed iznesenog, razvidno je da je Poslodavac zbog gore opisanih osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa bio prisiljen donijeti pobijanju Odluku, uzimajući pritom gubitak povjerenja poslodavca prema radniku i sve okolnosti predmetnog slučaja prema kojima nastavak radnog odnosa radnika kod poslodavca jednostavno više nije bio moguć. Slijedom navedenoga, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev, uz nadoknadu troškova postupka tuženiku.

3. Također, tuženik je na ročištu 20.11.2024. postavio i protutužbeni zahtjev za slučaj ako sud utvrdi da je pobijani otkaz nedopušten, kojim zahtijeva da sud odredi sudski raskid ugovora o radu sklopljen između tužiteljice i tuženika od dana 5. veljače 2020., sa danom podnošenja protutužbe tj. 20. studenog 2024.

4. Nadalje, u slučaju ako sud usvoji protutužbu, tada tužiteljica zahtijeva da joj tuženik na ime naknade štete zbog sudskog raskida isplati iznos u visini od šest plaća tj. iznos od 4.201,92 eura sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

5. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu (list 5-6 spisa), Zahtjev za zaštitu prava (list 7-10 spisa), Prijave za mobing i odluke o prijavama (list 11-21 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 22 spisa), Ugovor o radu na neodređeno vrijeme (list 31-32 spisa), Proceduru prijevoza vrijednosnih pošiljki Erste banke (list 33-42 spisa), Zapisnik o Izvanrednoj kontroli odjela distribucije vrijednosnih pošiljki FINA GS [adresa] (list 43-47 spisa), fotografije (list 48-50 spisa), e-mail od 2.3.2022. (list 51-52 spisa), Radnu uputu (list 53-68 spisa), sudsku praksu (list 69-75, 211-215 spisa), Kolektivni ugovor za radnike FINA gotovinski servisi d.o.o. (list 76-104 spisa), Radni nalog za provedbu izvanredne kontrole (list 105 spisa), Izjave radnika o događaju (list 106-107 spisa), Očitovanje sindikata od 22.3.2022. (list 108-110 spisa), povratnicu (list 125 spisa), radne naloge (list 132-133 spisa), obračunske liste (list 217-219 spisa), Izvadak iz matice rođenih i Ugovor o radu na određeno vrijeme (list 222-224 spisa), saslušani su svjedoci SV i LV (list 134-136 spisa), ŠV i TVD (list 168-170 spisa), LVD, KV i VV (list 176-177 spisa), MV (list 195-196 spisa), te tužiteljica (list 199-200 spisa).

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19 i 80/22 - dalje ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan, a protutužbeni zahtjev tuženika neosnovan.

7. Sud je izveo sve predložene dokaze, te su punomoćnici stranaka na ročištu 2.9.2025. suglasno izjavili da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, odustali su od drugih dokaznih prijedloga, te su suglasno predložili zaključenje glavne rasprave, pa je sud odlučio da se dokazi više neće izvoditi i zaključio je glavnu raspravu.

8. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 5.2.2020. na radnom mjestu manipulant-zaštitar 2,

- da je tuženik tužiteljici otkazao navedeni ugovor o radu Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 22.3.2022.,

- da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava i predmetnu tužbu. Sporno je da li je tuženik imao opravdan razhlog za izvanredni otkaza ugovora o radu tužiteljici.

9. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 22.03.2022. proizlazi da je tuženik tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. U obrazloženju se navodi da je na osnovi Ugovora o radu Radnik je kod Poslodavca zaposlen u Odjelu distribucije vrijednosnih pošiljki podružnice Bjelovar na radnom mjestu manipulant-zaštitar 2. Dana 3.3.2022. trgovačko je društvo Erste&Steiermärkische bank d.d. (u daljnjem tekstu: Erste) dostavilo Poslodavcu reklamaciju i zahtjev za uplatom iznosa od 400,00 kn. Zajedno s reklamacijom i zahtjevom, Erste je dostavila fotografije unutarnjeg prostora u kojem je smješten uređaj DNT na kojima je vidljivo da su novac pronašli T i drugi kolega koji je s Radnikom bio u pratnji – LV. Ovlašteni radnici Poslodavca iz Službe za kontrolu sigurnosti i nadzor sustava (u daljnjem tekstu: Služba) su na temelju reklamacije i zahtjeva Erste-a proveli kontrolu provedenog poslovnog procesa, i to kako bi se na temelju zahtjeva/reklamacije Erste-a jasno utvrdile nepravilnosti u procesu rada. Sukladno spomenutim indicijama o nedozvoljenom postupanju, predmetna kontrola se provela na način da se napravio uvid u zapis dostavljene fotografije od strane Erste-a, odnosno odradio se razgovor s Radnikom. Na osnovu provedene kontrole spomenute Službe, dana 10.3.2022. izradio se "Zapisnik o izvanrednoj kontroli odjela distribucije vrijednosnih pošiljka FINA GS [adresa]", Ur. broj: 01-04-22/436-1 (u daljnjem tekstu: Zapisnik) od strane ovlaštenih radnika Poslodavca – SV i ŠV

– te je između ostalog nesporno evidentirano sljedeće:

"Prilikom pražnjenja DNT uređaja na lokaciji Novska, Trg L. Ilića-Oriovčanina 12, pronašli smo 2x 200,00 kuna van vrećica namijenjenih za ubacivanje u DNT uređaj. Te su iste prenijeli u vozilo, kako je navela radnica novac je prenesen u službenoj jakni od kolege LV. Radnica navodi da su ona i kolega misliti da će ih netko kontaktirati u svezi navedenog novca, a kasnije su na novčanice zaboravili. U nastavku lzjave se radnica ispričava što je došlo do izvanredne situacije glede prijave banke."

- Radnije nije pisanim putem obavijestio voditelja Odjela o nesukladnosti, tj. da je novac pronađen, a temeljem čega nije postupano sukladno "Radnoj uputi za obavljanje poslova distribucije – točka 4.1.2., Organizacija i obavljanje poslova u FINA GS" koja nalaže sljedeće: "Radnik je dužan pisanim putem obavještavati voditelja Odjela o svim uočenim pogreškama, nesukladnostima i poteškoćama u izvršavanju poslova",

- Radnik nije odgovorno postupao s pronađenim gotovim novcem, a temeljem čega nije primijenjena Radna uputa za obavljanje poslova distribucije – točka 4.1.2. Organizacija i obavljanje poslova u FINA GS koja nalaže sljedeće: "Radnije je odgovoran za povjerene vrijednosti u poslovnom procesu u kojem sudjeluje".

- Radnik nije voditelju Odjela odmah dostavio informaciju o pronađenom novcu te se predmetnim postupkom postupilo suprotno Radnoj uputi za obavljanje poslova distribucije 4.1.5., Obavljanje poslova prijevoza kojom je propisano sljedeće: "U slučaju da postoje bilo kakvi problemi na lokaciji isto je potrebno odmah javiti nadređenom voditelju DVP i ne upuštati se u rješavanje situacije samostalno."

- Radnik nije obavijestio ovlaštenu osobu ERSTE-a te je navedeno postupanje bilo u suprotnosti s točkom 2.3. Procedure prijevoza vrijednosnih pošiljaka za Erste banku, a koja nalaže: "U slučaju nastupanja bilo kojeg štetnog događaja koji bi prouzročio neispravnost ili oštećenje pošiljke, ovlaštene osobe izvršitelja obavezne su odmah po saznanju, o štetnom događaju obavijestiti ovlaštenu osobu banke."

Naime, smisao je Službe za kontrolu sigurnosti i nadzor sustava da detaljno provjeri navode svih sudionika procesa distribucije vrijednosnih pošiljki, odnosno da izvrši uvid u svu relevantnu dokumentaciju i sve sustave temeljem kojih se vrši nadzor/kontrola i/ili koji pomažu pri provedbi poslovnih aktivnosti, a sve kako bi se detaljno provjerilo na koji je način i da li je uopće došlo do povrede poslovnog procesa.

S obzirom na prethodno navedeno utvrđenje koje proizlazi iz Zapisnika, evidentno je da se dogodio propust Radnika na način da nije postupio sukladno važećim dokumentima A) Radna uputa za obavljanje poslova distribucije i B) Procedura prijevoza vrijednosnih pošiljaka za Erste banku (u daljnjem tekstu: Relevantni dokumenti), odnosno da iste do provođenja postupka izvanredne kontrole nije postupao s pronađenim novčanicama na način propisan spomenutim dokumentima i novac je zadržan u posjedu Radnika i drugog kolege s kojim je Radnik bio u izvršavanju poslovnog zadatka. Uspoređujući spomenute obveze Radnika koje proizlaze iz Ugovora o radu i Relevantnim dokumentima s prethodno opisanim postupanjem istoga, razvidno je da je Radnik navedenim postupcima počinio nekoliko osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa, koje se temeljem čl. 87 st. 1. alineja 2, 3, 4, 5 i 11 Kolektivnog ugovora mogu okarakterizirati kao cit. "neizvršavanje obveza iz Ugovora o radu namjerno ili krajnje nepažnje" (alineja 2), cit. "neispunjavanje ili nepravovremeno ispunjavanje ugovornih obveza" (alineja 3), cit. "povreda zakonskih propisa, općih akata i uputa Poslodavca i drugi propisa učinjena namjerno ili grubom nepažnjom" (alineja 4), cit. "namjerno i pukom nepažnjom poduzimanje radnji ili propuštanje izvršenja određenih radnji kojima se smanjuje kvaliteta izvršenja usluge" (alineja 5), cit. "nedopuštenje radnje ili propuštanje obavljanja radnje čime se ometa ili onemogućuje proces rada ili upravljanja i povreda poslovne tajne" (alineja 11). Uzevši u obzir cjelokupnu situaciju, Poslodavac je zbog gore navedenih razloga osobito teških povreda iz radnog odnosa prisiljen donijeti odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, uzimajući pritom posebno u obzir gubitak povjerenja Poslodavca prema Radniku, kao i sve okolnosti zbog kojih nastavak radnog odnosa Radnika kod Poslodavca nije moguć. Također, Poslodavac nije L pozvao da iznese obranu jer smatra kako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od Poslodavca da to učini, a sve s obzirom na postupke Radnika koji su za Poslodavca neprihvatljivi, odnosno iznošenje Radnikove obrane ne bi spriječilo Poslodavca da donese ovu Odluku. U skladu s odredbama članka 150. Zakona o radu, Poslodavac je poštivao obvezu savjetovanja sa Sindikalnim povjerenikom koji ima prava i obveze radničkog vijeća propisane Zakonom o radu, te je istome priopćio namjeru izvanrednog otkazivanja Ugovora o radu dostavivši sve podatke potpuno i pravovremeno.

10. Dakle, tužiteljici se stavljaju na teret slijedeće povrede obveza iz radnog odnosa:

- nije pisanim putem obavijestio voditelja Odjela o nesukladnosti tj. da je novac pronađen, nije odgovorno postupao s pronađenim gotovim novcem, čime nije postupano sukladno Radnoj uputi za obavljanje poslova distribucije – točka 4.1.2. (pod naslovom Organizacija i obavljanje poslova u FINA GS) koja propisuje: "Radnik je dužan pisanim putem obavještavati voditelja Odjela o svim uočenim pogreškama, nesukladnostima i poteškoćama u izvršavanju poslova" i "Radnik je odgovoran za povjerene vrijednosti u poslovnom procesu u kojem sudjeluje".

- nije voditelju Odjela odmah dostavio informaciju o pronađenom novcu te se predmetnim postupkom postupilo suprotno Radnoj uputi za obavljanje poslova distribucije 4.1.5. (pod naslovom Obavljanje poslova prijevoza) kojom je propisano: "U slučaju da postoje bilo kakvi problemi na lokaciji isto je potrebno odmah javiti nadređenom voditelju DVP i ne upuštati se u rješavanje situacije samostalno."

- nije obavijestio ovlaštenu osobu ERSTE-a te je navedeno postupanje bilo u suprotnosti s točkom 2.3. Procedure prijevoza vrijednosnih pošiljaka od Erste banke, koja propisuje "U slučaju nastupanja bilo kojeg štetnog događaja koji bi prouzročio neispravnost ili oštećenje pošiljke, ovlaštene osobe izvršitelja obavezne su odmah po saznanju, o štetnom događaju obavijestiti ovlaštenu osobu banke."

- počinio nekoliko osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa iz čl. 87 st. 1. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika i to:

- "neizvršavanje obveza iz Ugovora o radu namjerno ili krajnje nepažnje" (alineja 2),

- "neispunjavanje ili nepravovremeno ispunjavanje ugovornih obveza" (alineja 3),

- "povreda zakonskih propisa, općih akata i uputa Poslodavca i drugi propisa učinjena namjerno ili grubom nepažnjom" (alineja 4),

- "namjerno i pukom nepažnjom poduzimanje radnji ili propuštanje izvršenja određenih radnji kojima se smanjuje kvaliteta izvršenja usluge" (alineja 5),

- "nedopuštenje radnje ili propuštanje obavljanja radnje čime se ometa ili onemogućuje proces rada ili upravljanja i povreda poslovne tajne" (alineja 11).

11. Tužiteljica je u svom iskazu izjavila da je spornog dana, radila sa kolegom LV, sukladno nalogu prema kojem su trebali isprazniti DNT u Novskoj. Navodi da su u timu uvijek svi sve radili zbog malog broja ljudi. Došli su na lokaciju i pregledali S, te je primijetila da su dvije novčanice od po 200,00 kn u bankomatu izvan vrećice, dok su inače sve novčanice trebale biti u vrećicama. Zna se dogoditi da neka vrećica bude poderana kada novčanica ispadne, pa bi istu vratili u vrećicu, ali ovakav slučaj još nije imala, iako je do tada radila oko 3 godine. Uzela je te novčanice, te ju je kolega tražio da ih stavi na pod zbog kamera, budući su znali da se kamere tamo nalaze, te je njemu dala te novčanice i on ih je stavio na pod kako bi se iste snimile kamerom, te je zatim iste podigao i stavio u džep do službenog vozila, a u vozilu ih je kolega stavio u kuvertu na koju je napisao broj bankomata, mjesto i vrijeme događaja. Ostale vrećice sa novcem su stavili u vreću. Inače je neslužbeno pravilo da nakon obavljenog zadatka vreću sa novcem predaju drugoj ekipi koja to vozi u [adresa] radi bržeg obavljanja posla, a oni nastavljaju rad na terenu, te su tako postupili i u ovom slučaju. Ovaj novac u kuverti je kao teklić trebala predati u trezor Erste banke, ali u dogovoru sa kolegom LV, taj novac je njemu predala, da ga isti odnese u trezor, te su se zatim razdvojili te je ona otišla kući, a sjeća se da je bio petak, a LV je trebao otići u trezor Erste banke. Nakon toga, LV nije pitala da li je tu kuvertu odnio u trezor, jer je vjerovala da je to učinio, ali je na kraju ispalo da ga je zvala mama i da nakon toga je on otišao kući, a ne u trezor, ali ona to nije znala. Nakon toga je bila interna kontrola koja ih je pozvala na razgovor, te su im rekli da su uzeli utržak, te ona nije znala o čemu se radi i nije znala da se radi o ovoj kuverti, te je sve porekla. Ona je na razgovor došla prva, a kolega LV je došao kasnije, te je on bio u vozilu, te joj je kontrola rekla da otiđe po LV, te ga je pozvala. Tada je LV kontroli rekao da je zaboravio odnijeti kovertu i da je novac ostao u njegovom privatnom vozilu, te da ga može odmah donijeti. Naime, LV je spornog dana napustio službeno vozilo, te je mislio sa svojim vozilom otići do trezora, pa je ta kuverta s novcem bila u njegovom vozilu gdje je i ostala. Naime, LV je tražio kontrolu da dođu sa njim da vide da se novac u kuverti nalazi u pretincu njegovog vozila, ali su oni to odbili. Nakon toga su dobili izvanredni otkaz. Oni nikad nisu dobili nikakav pravilnik o pravilima postupanja, pa tako niti o pravilima postupanja sa novčanicama izvan vrećice, te nikad nisu potpisali takav pravilnik, već su samo na početku rada dobili 2 mentora koji su ih uvodili u posao, te ju mentori nisu poučili što treba raditi s novčanicama izvan vrećica. Naime, ovakav slučaj nikada nije bio, već se samo događalo da je vrećica oštećena, pa da novac iz iste izlazi. Oni su smatrali da je najlogičnije da se taj novac stavi u kuvertu i preda u trezor. Njen kontakt sa šefom DV bio je minimalan, jer je on uglavnom kontaktirao sa vozačima koji bi joj trebali prenijeti što treba napraviti, a to je sve bilo zbog mobinga i prijave za mobing, iako je inače po pravilima bilo da šef zove teklića, a to je bila ona. ĆV je bio voditelj i njen šef, a AV je bio vozač. Inače u praksi nije bio običaj da se zove voditelj radi rješavanja problema na terenu, već su se snalazi kako znaju. Sastavljali su izjave npr. o pogreškama na bankomatu, ali bi to radili samo na zahtjev šefa, te se je kod tuženika sve radilo po principu "rekla-kazala". Njezini mentori su bili BV i OV tijekom dva tjedna. Ni ona ni kolega LV nikada prije nisu imali slučaj da bi našli 2 novčanice od po 200,00 kn izvan vrećice, te su se oni na mjestu dogovarali što će učiniti, te su to kasnije pričali kolegama, te su i oni rekli da nikada nisu imali takav slučaj. Oni u banci nisu imali kontakt osobu, nego se radilo o službenicima banke koje zateknu. Sporna kuverta nije predana zajedno sa ostalim novcima u vreći, jer ista nije bila u radnom nalogu.

12. Svjedok SV je izjavio da radi kod tuženika kao specijalist za kontrolu tjelesne i tehničke zaštite te je provodio internu kontrolu temeljem prijave direktora distribucije, a koju je on dobio od Erste banke. Internom kontrolom je utvrđeno da je na DNT uređaju u Novskoj dana 18.2.2022. klijent ubacio novac koji nije bio pakiran u PVC vrećicu. Nakon toga je došla tužiteljica i njen kolega LV, a koji su došli radi pražnjenja uređaja, te su oni izvadili PVC vrećice i novac izvan PVC vrećice, te su zatim otišli u centralni trezor Erste banke gdje su predali utržak, tj. predali su PVC vrećice, ali nisu predali novac koji nije bio u PVC vrećicama, a radilo se o iznosu od 400,00 kn, a radilo se o novčanicama dva puta po 200,00 kn. Kolegica ŠV koja je sa njim u kontroli, a u prisutnosti nadređenog tužiteljici i LV, proveden je razgovor sa njima, te su oni rekli da su novac ostavili u autu te su očekivali da će ih netko zbog toga zvati. Kod tuženika su jasne radne upute prema kojima u ovakvom slučaju, te kada npr. postoji neka neusklađenost ili oštećenje PVC vrećice ili sl., tada je potrebno o tome odmah obavijestiti voditelja telefonski, te o tome treba sačiniti pisani izvještaj, ali ovi radnici nisu postupili niti po radnoj uputi tuženika, a niti po procedurama Erste banke, iako su na primopredaji u Erste banci mogli reći da imaju novčanice izvan vrećica. U predmetnom prostoru gdje je bio DNT uređaj postoji video nadzor, ali je pitanje da li je isti prebrisan, jer se isti čuva 168 sati. Pregledao je fotografije koje mu je dao direktor distribucije i na kojima se vidi da su novčanice bile izvan DNT uređaja, te kada su te novčanice bile na podu, tada ih je radnik LV prikrio nogom, tako da je stao na te novčanice, dok Erste banka ima snimke. Nakon što su mu predočene fotografije na listu 48-50 spisa, navodi da je pregledavao te fotografije, ali je iste gledao u boji, a ovo su crno bijele. Ovaj DNT uređaj je pražnjen 18.2., a Erste banka je 3.3. primila reklamaciju klijenta koji je naveo da je ubacio novac bez PVC vrećice. Prema nalogu direktora, kontrola je počela 7.3., te mu je prilikom tog naloga direktor predočio i fotografije. Nakon ove reklamacije klijenta Erste banke, tri puta je išao izlazak na taj DNT uređaj radi kontrole da li se tamo nalaze novčanice bez PVC vrećice, ali iste nisu tamo nađene. Oni postupaju isključivo po nalogu banke. Direktor distribucije je EV. Radnik kod zapošljavanja dobiva zaštitarsku iskaznicu, te 3-6 mjeseci radi pod nadzorom mentora koji ga podučava radu, te se tada upoznaje i sa radnim uputama i procedurama, a koje su radniku uvijek dostupne i kasnije, te ako mu nešto nije jasno, uvijek ih može ponovno pregledati. On ne zna da li postoji pisani trag o tome da su radnici pregledali upute. Na razgovoru sa radnicima, radnik LV je rekao da je novac kod njega u autu i da po isti može otići, te je on otišao, te se vratio sa novčanikom, te je pokušao predati novac, ali su oni to odbili, jer oni nisu ovlašteni da prime taj novac, a ne mogu znati da li je to onaj novac koji je uzet iz DNT uređaja. Taj je događaj bio 18.2., a razgovor sa tužiteljicom i LV je bio 7.3. Reklamacije Erste banke je bila jako neugodna, jer su uz nju došle fotografije i zahtjev da vrate novac, a zbog svega toga su nastali i dodatni troškovi servisera, te je provedena interna kontrola. Nakon što mu je predočena reklamacija od 2.3., navodi da je to reklamacije Erste banke po kojoj su postupali. U slučaju reklamacije, kod tuženika je uobičajeno da se sve ispita na lokalnoj razini, te zatim ako je potrebno da se na temelju radnog naloga provodi interna kontrola, a kako su oni i proveli.

13. Svjedok LV je izjavio da je radio kod tuženika kao vozač, manipulant zaštitar. Jednog dana ih je dočekala interna kontrola na poslu, te je njega i tužiteljicu optužila da su uzeli novac. Jednog dana tužiteljica i on su išli pokupiti novac u vrećicama iz DNT uređaja u Novskoj, te su u DNT uređaju našli dvije novčanice po 200,00 kn koje nisu bile u vrećicama, te su pregledali sve vrećice i ustanovili da nijedna nije oštećena, odnosno da te novčanice nisu ispale iz neke vrećice, te je te novčanice stavio u kuvertu na koju je napisao tko je radio, koji je bankomat i koliki je iznos, te je to trebao predati u Erste trezoru. Međutim, nakon što su pokupili novac u vrećicama, isti su predali drugoj ekipi koja ga je odnijela u Erste banku, a ovu kuvertu sa novčanicama je stavio u pretinac službenog vozila, te je istu namjeravao predati djelatnici Erste banke. Međutim, toga dana je cesta bila raskopana, te je tražio parking, te ga je zvala majka i rekla da je baki ustanovljen Alzheimer, tako da je nakon toga zaboravio na ove novčanice, te ih nije dalje nikome predao. Nakon otprilike tjedan dana, kada je provođena interna kontrola, on je rekao da je novac u pretincu vozila te je htio po isti otići, ali su mu rekli da to nije potrebno. Zbog ovog slučaja, on je također kao i tužiteljica dobio otkaz, te i on vodi spor protiv tuženika. On je cijelo vrijeme bio sa tužiteljicom, te su zajedno išli po novac i zajedno su se vratili u firmu. Kada dođu do firme sa vozilom, oni se tada razdvajaju, te odlaze kući, te tužiteljica također ovu kuvertu s novcem nije nikome odnijela, a ona je znala da je taj novac u kuverti u pretincu. Uobičajena je praksa da se pronađeni novac stavi u kuvertu, a on je sa tužiteljicom dogovorio da će taj novac odnijeti u Erste trezor. To je bio petak, a za vikend ne rade, a u ponedjeljak se to više nisu sjetili, a niti su više o tom novcu razgovarali, a nisu nikoga obavijestili o ovom slučaju. Kada su našli ovaj novac, on ga je sam stavio na pod kako bi bio snimljen kamerom, te je znao da tamo postoji kamera. Ovakav slučaj mu je bio prvi put, te nije znao kako treba postupiti. Oni mogu predati u Erste trezor samo ono što im piše u nalogu, tako da su drugoj ekipi predali samo novčanice u vrećicama, a ovu kuvertu sa novcem nisu mogli predati jer to nije bilo u radnom nalogu. Ovu kuvertu sa novcem je trebalo predati djelatnicima u Erste trezoru, te za to nema posebna procedura. Internoj kontroli je rekao gdje se nalazi novac, te da mogu ići sa njim do vozila da to vide, ali su oni rekli da nema potrebe, a on pred internom kontrolom nije vadio novčanik niti novčanice iz novčanika, a niti je išao do vozila po novac. Nije upoznat sa radnom uputom o distribuciji kod tuženika. Novac u vrećicama su toga dana predali drugoj ekipi u Kutini ispred PBZ banke. Nakon što je novac stavio na pod, on ga je zatim spremio u džep, te ga zatim u vozilu stavio u kuvertu. U kontkretnom slučaju, ovaj novac u vrećicama je tužiteljica predavala drugoj ekipi u Kutini, jer je on bila teklić. Nakon toga su odradili drugi dio terena, te je nakon toga on trebao predati ovu kuvertu, ali se dogodilo ovo sa bakom pa je zaboravio. Tužiteljica je izvadila ove novčanice bez vrećice, te joj je rekao da mu ih da kako bi ih stavio na pod da kamera snimi, što je i učinio, te se više ne sjeća da li je na iste stao, možda kada se je okrenuo.

14. Svjedokinja ŠV je izjavila da je kod tuženika radila kao specijalist internih procesa u Odjelu za nadzor i kontrolu. Provodila je kontrolu sa kolegom SV nakon što je tuženik dobio reklamaciju Erste banke, te je kontrolu radila na temelju dobivenog radnog naloga od strane direktora službe kontrole i nadzora prema kojem nije bio položen novac. Ona je pregledala radni nalog i dokumentaciju, te je utvrdila da su u posadi toga dana bili tužiteljica i LV, te su oni išli po novac u DNT Novska, te su oni trebali tamo uzeti novac i odnijeti ga u Erste banku. Oni su tamo uzeli novac, ali je 400 kn, tj. dvije novčanice po 200 kn su bile van vrećice. Također, Erste banka im je dala slike na kojima se vidi da je taj novac bio na podu jer je isti LV bacio na pod, te je zatim stao na te novčanice, a zatim ih je podigao i stavio u džep. Erste banka je imala i snimke koje se čuvaju određeno vrijeme, pa ih oni nisu dobili već samo slike. Prilikom kontrole je obavila razgovor sa tužiteljicom i LV, koji su potvrdili da su ove dvije novčanice bile van vrećice i da ih je LV stavio u džep. Prilikom tog razgovora, LV im je tada htio vratiti ove dvije novčanice, ali ih oni nisu uzeli jer to nisu smjeli učiniti. Naime, prilikom ovog događaja radnici su trebali obavijestiti voditelja o tome da je novac bio van vrećice, te su trebali sačiniti izjavu radnika o događaju, ali to oni nisu učinili. Prilikom kontrole su uzeli izjave od ova dva radnika, te su oni i napisali izjave o događaju, tako da su oni utvrdili činjenice na temelju radnog naloga, slika, izjava radnika i razgovora sa njima. Oni su uz radni nalog direktora dobili i fotografije. Na fotografijama se vidi kako je LV stajao na novčanicama, te se također vidi kako u jednom trenutku gleda u kameru i podiže novčanice, te je on u izjavi rekao da je novčanice stavio u džep. Prilikom kontrole i razgovora, LV je u jednom trenutku otišao po novčanik, te se je vratio i tada im je htio predati novčanice koji oni nisu smjeli uzeti. Kod tuženika postoji radna uputa i procedura prema kojoj su radnici trebali obavijestiti voditelja distribucije o događaju. Radnici su upoznati sa radnim procedurama, te kada se zaposle imaju mentora koji ih uči, te dobiju radne procedure, a ako im nešto nije jasno, tada iste u svako doba mogu ponovo pročitati. Ovaj događaj bio 18.2.2022., a kontrola je bila negdje početkom ožujka 2022.

15. Svjedok TVD radi kod tuženika kao organizator na poslovima distribucije. Radnici dobivaju nalog kojim se ekipa šalje na teren, te ako utvrde da fali novac u bankomatu, radnici pišu pisani izvještaj, te novac stavljaju u kovertu i predaju u trezor. On je sam jedno vrijeme radio sa tužiteljicom prije 3 godine kada je ona bila na ispomoći. Čuo je da ona dobila otkaz zbog nekog sitnog novca, ali ne zna detalje. Ako je novac izvan DNT-a, tada se isti stavlja u kovertu, te se točno upisuje koje i kolike su novčanice nađene i gdje su nađene, te se stavlja sigurnosna naljepnica i sve to se stavlja u kovertu koja se predaje u trezor. U trezoru, ako fali novac, onda oni čekaju da se netko javi, te se zatim utvrđuje da li je to novac koji nedostaje da bi se mogao vratiti. To se dostavlja u trezor tuženika. Erste banka ima svoj trezor tako da se to nosi u trezor u Erste banci. Ako je novac nađen u DNT-u, onda se je trebao predati u trezor u Erste banku. Pored toga što se novac treba predati u trezor, u praksi radnici o tome ne obavještavaju svoje nadređene. On ne radi sa Erste bankom, pa o istoj ne može govoriti, ali može reći da banke sa kojima radi, ne obavještava o ovakvim događajima. U DNT-u uvijek mora biti sigurnosna kamera, te je to radnicima poznato. Kada je radio sa tužiteljicom, nije sa njom imao problema, a kod njih je radila mjesec dana. On je govorio o praksi kakva je u Zagrebu, a kako su oni najveći odjelu državi, to bi i drugi tako trebali raditi. Kod tuženika postoje pisane upute o radu, ali ih zapravo nitko nije vidio, jer stoje negdje u ormaru. Naime, kod zapošljavanja radnik dobiva 2 starija radnika koji ga obučavaju, ali radnik tada ne dobiva pisane upute za rad. Načelno može reći, da kada bi netko tražio te upute, mogao bi ih dobiti, ali kod tuženika je praksa da se radnici obučavaju na ovaj način kako je opisao i ne dobivaju pisane upute, pa oni niti ne znaju da iste postoje. On kao organizator i djelatnik na terenu uči nove radnike kako treba raditi, ali on nije taj koji im predaje pisane upute, već bi to bila dužnost nekog voditelja. On sada zna da postoje radne upute, ali kada je radio na terenu, on za njih nije znao. Ako radnik pronađe novac izvan vrećice, smatra da bi bio optimalan rok za predaju u trezor 24 sata. Novac koji je izvan vrećice se ne može predati zajedno sa novcem u vrećici, već se isti stavlja u kovertu i predaje sa posebnim izvještajem, te to u banci potpisuju.

16. Svjedok MV je izjavio da je direktor službe za internu kontrolu kod tuženika. Interna kontrola se radi ili redovna ili po reklamaciji banke, a u konkretnom slučaju je došla reklamacija Erste banke sa dostavljenim izvatkom video snimke iz DMT Bjelovar, te se u reklamaciji navodi da je oduzet novac. On je dao nalog za provođenje kontrole, tako da kontrolu on nije provodio, nego određene osobe koje su o utvrđenim činjenicama sastavile zapisnik kojeg je on potpisao i predao direktoru i nadležnim službama. Internom kontrolom je utvrđeno da je otuđen novac, te da nije postupano po proceduri, jer kada se nađe određeni novac, tada je o tome potrebno sačiniti zapisnik i novac sa zapisnikom predati nadređenima. Čini mu se da se u ovom slučaju radilo o 400,00 kn, te su kolege kontrolom utvrdile da je muška osoba taj novac stavila u džep i nikom to nije prijavila. Kod tuženika postoji procedura za distribuciju gotovog novca, te je to kod tuženika propisano. Nadređeni radnik je dužan svoje radnike upoznati sa procedurama koje se na njih odnose i po kojima su dužni postupati, te radnik potpisuje izjavu da je upoznat sa procedurama, te ako to ne potpiše, onda zapravo niti ne bi smo raditi. Nikada nije čuo za slučaj da bi radnik našao novac i isti stavio u trezor, te da o tome nikoga ne bi obavijestio. Da bi se novac stavio u trezor treba postojati popratna dokumentacija, a prvenstveno zapisnik o događaju. U konkretnom slučaju zapisnik o događaju nije sačinjen. Interna kontrola je počela 7.3. te je on zapisnik potpisao 10.3. i isti odmah proslijedio direktoru. Zapisnik o događaju je dužan sastaviti osoba koja je našla novac, te o tome obavijestiti nadređene.

17. Sud je prihvatio iskaze svjedoka SV, ŠV i CV u pogledu provedene interne kontrole, budući su jasni i međusobno suglasni, te su suglasni i sa materijalnim dokazima u spisu. Tako iz istih proizlazi da je Erste banka dobila reklamaciju klijenta, te je Erste banka zbog toga tuženiku podnijela prijavu dana 3.3.2022., pa je prema nalogu direktora dana 7.3.2022. započela interna kontrola kod tuženika po radnicima SV i ŠV. Tijekom interne kontrole pregledali su fotografije i radne naloga te su proveli razgovor sa tužiteljicom i LV, te su utvrdili da je na DNT uređaju u Novskoj klijent ubacio novac koji nije bio pakiran u PVC vrećicu, te su nakon toga dana 18.2.2022. tamo došli tužiteljica i LV radi pražnjenja uređaja, te su oni izvadili PVC vrećice i novac izvan PVC vrećice, te je novac u vrećicama predan u centralni trezor Erste banke, ali nisu predali novac koji nije bio u PVC vrećicama, a radilo se o novčanicama dva puta po 200,00 kn, te je taj novac ostao kod LV, a tužiteljica i LV o tome nisu obavijestili nadređenog. Tijekom interne kontrole su obavili razgovor sa tužiteljicom i LV te su oni potvrdili slijed događanja, a radnik LV je htio predati novac (na tom razgovoru) ali su oni to odbili jer nisu ovlašteni da prime taj novac i ne mogu znati da li je to onaj novac koji je uzet iz DNT uređaja. Na kraju su internom kontrolom utvrdili da su tužiteljica i LV odgovorni jer nisu postupali po Procedurama o distribuciji vrijednosnih pošiljki a o pronađenom gotovom novcu nisu obavijestili voditelja Odjela distribucije (kako je to navedeno u Zapisniku interne kontrole). Zapisnik o provedenoj internoj kontroli su predali CV, direktoru službe za internu kontrolu, te je on isti potpisao 10.3.2022. i isti odmah proslijedio direktoru.

18. Prema čl. 116. st. 1. Zakona o radu, dalje: ZR (Narodne novine broj: 93/14, 127/17) ugovor o radu se može izvanredno otkazati ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema čl. 116. st. 2. ZR ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Prema čl. 135. st. 3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac.

19. Kako je Zapisnik o provedenoj internoj kontroli direktor interne kontrole potpisao dana 10.3.2022. te je isti odmah istog dana predao direktoru tuženika, to ovaj sud smatra da je tuženik tj. direktor kao odgovorna osoba ikoja odlučuje o otkazima ugovora o radu, toga dana saznao za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji. Naime, tek su internom kontrolom utvrđene činjenice na kojima se izvanredni otkaz temelji, dok su prije toga postojale tek određenje sumnje ili indicije, a na tome se ne može temeljiti odluka o otkazu. Stoga, kako je tuženik saznao za činjenice na kojima se izvanredni otkaz temelji dana 10.3.2022., a pobijana odluka o izvanrednom otkazu je donesena dana 22.3.2025., to je suprotno navodima tužiteljice, ista donesena u roku iz čl. 116. st. 2. ZR-a.

20. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice i LV u pogledu tijeka događanja spornog dana budući su jasni, logični i međusobno suglasni te suprotno ne proizlazi niti iz materijalnih dokaza u spisu. Tako iz istih proizlazi da su spornog dana tužiteljica i LV radili zajedno u timu sukladno nalogu prema kojem su trebali isprazniti DNT u Novskoj. Došli su na lokaciju i pregledali DNT, te su primijetili da su dvije novčanice od po 200,00 kn u bankomatu izvan vrećice, dok su inače sve novčanice trebale biti u vrećicama. Tužiteljica je uzela te novčanice te ih je dala kolegi LV koji je iste stavio na pod kako bi se iste snimile kamerom, budući su znali da se tamo nalaze kamere i da se sve snima, te je zatim LV iste podigao i stavio u džep službene jakne, a zatim u službenom vozilu ih je stavio u kuvertu na koju je napisao broj bankomata, mjesto i vrijeme događaja. Nakon obavljenog zadatka, vreću sa novcem su predali drugoj ekipi koja to vozi u [adresa] radi bržeg obavljanja posla, što je bilo uobičajeno, a oni su nastavili rad na terenu. Sporna kuverta nije predana zajedno sa ostalim novcima u vreći jer ista nije bila u radnom nalogu, a oni nemaju osobu za kontakt u Erste banci. Ni tužiteljica ni LV nikada prije nisu imali ovakav slučaj da bi našli 2 novčanice od po 200,00 kn izvan vrećice, te su smatrali da je najlogičnije da se taj novac stavi u kuvertu i preda u banku. Ovaj novac u kuverti je tužiteljica kao teklić trebala predati u Erste banku, ali u dogovoru sa kolegom LV, taj novac je njemu predala da ga isti odnese u banku, te su se zatim razdvojili te je ona otišla kući. LV je naveo određena opravdanja zbog kojih taj novac nije odnio toga dana (petak) u Erste banku (zvala majka, radovi na cesti i sl.) ali ti razlozi, kao i drugi postupci radnika Š, nisu odlučni u ovom predmetu, već eventualno u drugom sudskom predmetu u kojem radnik LV osporava svoju odluku o otkazu. Nakon toga, tužiteljica LV nije pitala da li je tu kuvertu odnio u banku jer je vjerovala da je to učinio, ali je na kraju ispalo da on to nije učinio, ali tužiteljica to nije znala.

21. Slijedom navedenog, imajući u vidu da je predmet ovog postupka isključivo otkazu ugovora o radu tužiteljici (a ne LV), ovaj sud je utvrdio da su tužiteljica i kolega LV spornog dana prilikom pražnjenja DNT-a zatekli dvije novčanice od po 200,00 kn koje nisu bile u vrećici, a što nije uobičajeno, te ni tužiteljica ni LV ranije nisu imali takav slučaj pa su se dogovorili, što im se činilo najlogičnije, da će taj novac staviti u kuvertu i da će ga LV odnesti u Ersta banku ali isti to nije učinio, što tužiteljica nije znala, a nije ga kasnije pitala da li je to učinio jer je vjerovala da je to učinio.

22. Pobijanom odlukom o otkazu, tužiteljici se stavljaju na teret slijedeće povrede:

- počinio nekoliko osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa iz čl. 87 st. 1. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika i to: - "neizvršavanje obveza iz Ugovora o radu namjerno ili krajnje nepažnje" (alineja 2), - "neispunjavanje ili nepravovremeno ispunjavanje ugovornih obveza" (alineja 3), - "povreda zakonskih propisa, općih akata i uputa Poslodavca i drugi propisa učinjena namjerno ili grubom nepažnjom" (alineja 4), - "namjerno i pukom nepažnjom poduzimanje radnji ili propuštanje izvršenja određenih radnji kojima se smanjuje kvaliteta izvršenja usluge" (alineja 5), - "nedopuštenje radnje ili propuštanje obavljanja radnje čime se ometa ili onemogućuje proces rada ili upravljanja i povreda poslovne tajne" (alineja 11).

23. Sukladno Radnoj uputi za obavljanje poslova distribucije, tužiteljica (i LV) su bili dužni o pronađenim novčanicama 2 X 200,00 kn obavijestiti nadređenog, a prema Procedurama prijevoza vrijednosnih pošiljaka od Erste banke, tužiteljica (i LV) su bili dužni o pronađenim novčanicama obavijestiti ovlaštenu osobu Erste banke, a što isti nisu učinili.

24. Međutim, iz iskaza tužiteljice proizlazi da oni nikad nisu dobili nikakav pravilnik o pravilima postupanja pa tako niti o pravilima postupanja sa novčanicama izvan vrećice, te nikad nisu potpisali takav pravilnik, već su samo na početku rada dobili dva mentora koji su ih uvodili u posao, te ju mentori nisu poučili što treba raditi s novčanicama izvan vrećica, te ranije tijekom rada nije imala takav slučaj. Isto tako, iz iskaza svjedoka LV proizlazi da nije upoznat sa radnom uputom o distribuciji kod tuženika te nije znao što treba raditi sa novčanicama izvan vrećice. Također, iz iskaza svjedoka CV proizlazi da je nadređeni radnik dužan svoje radnike upoznati sa procedurama koje se na njih odnose i po kojima su dužni postupati, te radnik potpisuje izjavu da je upoznat sa procedurama. Nadalje, iz iskaza svjedoka TVD proizlazi da kod tuženika postoje pisane upute za rad ali ih zapravo nitko nije vidio te oni na početku dobije osobe za obuku ali ne dobije pisane upute za rad. Sud je prihvatio navedene iskaze tužiteljice i navedenih svjedoka budući su jasni i logični te su međusobno suglasni te suprotno ne proizlazi niti iz materijalnih dokaza u spisu, pa je sud temeljem istih utvrdio da tužiteljica (kao i drugi radnici tuženika) nisu bili upoznati sa pisanim pravilima tuženika (procedurama i radnim uputama) o postupanju sa novčanicama izvan vrećice. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka SV i ŠV u dijelu da su tužiteljica i LV bili upoznati s procedurama i radnim uputama prema kojima su trebali obavijestiti voditelja o predmetnom događaju, budući su u suprotnosti sa svim ostalim dokazima izvedenim tijekom postupka, te isti nemaju uporište niti u materijalnim dokazima u spisu.

25. U čl. 16. ugovora o radu kojeg je tužiteljica sklopila s tuženikom je navedeno da radnik potpisom ovog ugovora potvrđuje da je upoznat sa svim aktima poslodavca i pozitivnim propisima vezanim za ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa. Međutim, kako se radi o ugovoru koji je sklopljen prema unaprijed otisnutom sadržaju koji je pripremio i predložio tuženik, to sukladno čl. 320. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, istu treba tumačiti u korist druge strane tj. tužiteljice, a to osobito kada se uzme u obzir da je tužiteljica izjavila da joj nisu predočena pisana pravila tuženika, te su i drugi radnici tuženika izjavili da im ista nisu predočena, a tuženik nije dostavio adekvatan dokaz o tome i to dokument sa potpisom tužiteljice kojim potvrđuje da su joj isti dani na uvid, budući je svjedok CV izjavio da radnik kod tuženika potpisuje izjavu da je upoznat sa procedurama, a po ocjeni ovog suda nije ni životno ni logično da je tuženik tužiteljici prilikom potpisivanja ugovora o radu dao na uvid sve svoje brojne pisane pravilnike, upute i druge interne propise, kao i pozitivne propise vezane za ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa (kako je to navedeno u ugovoru o radu). Tužiteljica je bila zaposlena kod tuženika kao zaštitar manipulant, te doista nije ni životno ni logično da joj je tuženik kao .poslodavac pri zapošljavanju dao na uvid toliko opsežnu pravnu literaturu (što bi bilo puno i za jednog pravnika). Stoga ovaj sud smatra da tuženik nije tužiteljicu upoznao sa svojim Radnim uputama za obavljanje poslova distribucije odnosno da je o konkretnom slučaju (pronađenim novčanicama van vrećice) trebala obavijestiti nadređenog.

26. Kako tuženik tužiteljicu nije upoznao sa svojim internim pravilima (Radnim uputama), još je manje životno i logično da bi je tuženik upoznao sa pravilima neke treće osobe (Erste banke), a niti je to tuženik dokazao. Stoga ovaj sud smatra da tuženik tužiteljicu nije upoznao niti sa Procedurama prijevoza vrijednosnih pošiljaka od Erste banke (radi se o procedurama koje je izdala Erste banka čiji se logo na istima nalazi) odnosno da je o konkretnom slučaju (pronađenim novčanicama van vrećice) trebala obavijestiti ovlaštenu osobu Erste banke, tim više što iz iskaza tužiteljice proizlazi da oni niti nisu imali neku osobu za kontakt u Erste banci.

27. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je njen kontakt sa šefom DV bio minimalan, jer je on uglavnom kontaktirao sa vozačima koji bi joj trebali prenijeti što treba napraviti, a to je sve bilo zbog mobinga i njene prijave za mobing, iako je inače po pravilima bilo da šef zove teklića, a to je bila ona. Inače u praksi nije bio običaj da se zove voditelj radi rješavanja problema na terenu, već su se snalazi kako znaju. Sud je prihvatio navedeni iskaz tužiteljice kao istinit budući je životan i logičan te je suglasan s materijalnim dokazima u spisu iz kojih proizlazi da je tužiteljica doista podnijela pritužbu protiv GV te je tuženik u provedenom postupku utvrdio da je pritužba tužiteljice osnovana tj. da je ĆV postupao prema tužiteljici na ponižavajući i diskriminirajući način. Stoga ovaj sud smatra da čak i da je tužiteljica znala da o događaju mora obavijestiti nadređenog, a što nije znala, to bi za tužiteljicu bilo problematično zbog mobingirajućeg i diskriminirajućeg odnosa nadređenog prema tužiteljici i zbog izbjegavanja komunikacije istoga s tužiteljicom.

28. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da se ova situacija sa novčanicama izvan vrećice tužiteljici dogodila prvi put i nije točno znala što treba učiniti pa je s kolegom LV učinila ono što im se činilo logičnim, a tuženik kao poslodavac tužiteljicu nikada nije poučio o tome što treba učiniti u navedenoj situaciji, niti joj je dao pisana pravila o postupanju u takvoj situaciji pa stoga tužiteljica nije znala niti je mogla znati da o toj situaciji mora obavijestiti nadređenog i ovlaštenu osobu Erste banke. Tome valja dodati da tužiteljica to nije niti mogla učiniti jer njen nadređeni AV niti nije komunicirao s njom već joj je radne naloga prosljeđivao preko vozača, te ju je mobingirao i diskriminirao, te radnici tuženik nisu imali neku osobu za kontakt u Erste banci.

29. Imajući u vidu da tuženik tužiteljici nije dao na uvid pravila postupanja u predmetnoj situaciji, a niti ju je na drugi način poučio o tome da je u predmetnoj situaciji dužna o tome obavijestiti nadređenog i odgovornu osobu u Erste banci, a navedena obveza nije bila određena ugovorom o radu, te imajući u vidu da je upravo nadređeni tužiteljicu mobingirao i diskriminirao te joj je radne naloge davao preko vozača, a radnici tuženika nisu imali osobu za kontakt u Erste banci, to se doista ne može zaključiti da je tužiteljica povrijedila odredbu čl. 87. st. 1. Kolektivnog ugovora za radnike tuženika (neizvršavanje obveza iz Ugovora o radu namjerno ili krajnje nepažnje, neispunjavanje ili nepravovremeno ispunjavanje ugovornih obveza, povreda zakonskih propisa, općih akata i uputa Poslodavca i drugi propisa učinjena namjerno ili grubom nepažnjom, namjerno i pukom nepažnjom poduzimanje radnji ili propuštanje izvršenja određenih radnji kojima se smanjuje kvaliteta izvršenja usluge, nedopuštenje radnje ili propuštanje obavljanja radnje čime se ometa ili onemogućuje proces rada ili upravljanja i povreda poslovne tajne.

30. Kako zbog svih naprijed navedenih razloga tužiteljica nije počinila osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa u vidu povrede Radnih uputa, Procedura Erste banke i Kolektivnog ugovora za radnike tuženika, to po ocjeni ovog suda tuženik nije imao opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu iz čl. 116. st. 1. ZR, 31. Po ocjeni ovog suda, u situaciji kada su tužiteljica i LV našli novčanice van vrećice i kada su se dogovorili da će LV iste predati u Erste banku, tužiteljica je kao savjestan radnik naknadno trebala pitati LV da li je navedene novčanice doista predao u Erste banku, a što tužiteljica nije učinila jer je vjerovala da je on to učinio i jer je zaboravila na to. Kako tužiteljica nije bila upoznata sa pisanim pravilima tuženika, to je jedini propust tužiteljice što nije radnika LV pitala da li je novčanice sukladno dogovoru predao u Erste banku, a što nije učinila tako da je novac ostao kod LV. Međutim, navedeni propust, tužiteljici se niti ne stavlja na teret u pobijanoj odluci o otkazu (nego druge povrede), a po ocjeni ovog suda navedeni propust tužiteljice, kao i cjelokupno postupanje tužiteljice koje joj se stavlja na teret, imajući u vidu sve naprijed navedene okolnosti, zasigurno ne predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Dakle, po ocjeni ovog suda, postupanje tužiteljice (koje joj se stavlja na teret u pobijanoj odluci o otkazu) ne predstavlja razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu iz čl. 116. st. 1. ZR, kao najteža sankcija, već su eventualno postajali razlozi za izricanje upozorenja kao blaže mjere.

32. Sud nije cijenio iskaze svjedoka VV, LVD i IV jer isti nisu imali saznanja o odlučnim činjenicama.

33. Iz dopis sindikata od 22.3.2022. proizlazi da se je tuženik obratio sindikatu vezano za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici te se je isti očitovao da se ne protivi otkazu tužiteljici, čime je tuženik proveo postupak savjetovanja o namjeravanom otkazu ugovora o radu tužiteljici.

34. Slijedom svega navedenog, ovaj sud je utvrdio da je pobijani izvanredni otkaz nedopušten i da radno odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao pa je tuženik dužan tužiteljicu vratiti na rad temeljem čl. 124. st. 1. ZR u vezi sa čl. 116. ZR, kao pod točkom I. i II. izreke presude.

35. Tuženik je na ročištu 20.11.2024. podnio protutužbu kojom zahtijeva određivanje sudskog raskida ugovora o radu s danom 20.11.2024., međutim, tuženik uopće nije naveo razloge zbog kojih to zahtijeva, a niti je iste dokazao. Naime, prema čl. 125. st. 2. ZR odluku o sudskom raskidu ugovora o radu sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Slijedom navedenog, kako tuženik nije dokazao da postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć, to je protutužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan. Tuženik je tijekom postupka isticao zbog čega postoje razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu i da je zbog toga izgubio povjerenje u tužiteljicu, međutim, sudski raskid ugovora o radu se ne može tražiti zbog onih razloga zbog kojih je radniku otkazan ugovor o radu, a niti je tuženik dokazao da je izgubio povjerenje u tužiteljicu.

36. Kako je sud usvojio zahtjev tužiteljice za vraćanje na rad i odbio zahtjev tuženika za određivanje sudskog raskida ugovora o radu, to sud nije odlučivao o podredno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljice radi naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

37. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, a prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 126/22.). Tako je tužiteljici priznati trošak zastupanja po punomoćniku i to trošak jednokratne nagrade (koji obuhvaća 4 radnje: sastav tužbe, ročište 4.10.2022. , 14.2.2023. i 29.11.2023.) po Tbr. 7/2 – 250 bodova, rte za daljnje radnje očište 19.3.2024., 11.6.2024., 20.11.2024. i 2.9.2025., te podnesak od 28.11.2024. i 22.8.2025. po Tbr. 7/2 – po 50 bodova za svaku radnju, te trošak sastava zahtjeva za zaštitu prava po Tbr. 30/2 – 50 bodova, što obzirom uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi ukupno 1.200,00 eura, a uvećano za trošak PDV-a iznosi 1.500,00 eura. Tužiteljici nije priznat trošak podneska od 26.2.2022. i 21.2.2025. jer isti nisu bili nužni za vođenje parnice sukladno čl. 155. ZPP, te trošak ročišta za objavu presude jer isti nije dospio u vrijeme zaključenja glavne rasprave, a nije izvjesno da li će tužitelj na isto pristupiti ili ne. Također, tužiteljici nije priznat trošak puta (trošak goriva) punomoćnika na ročište na relaciji [adresa] jer isti nije dokazao da mu je isti doista nastao i visinu tog troška budući nije dostavio račun o plaćenom gorivu. Prema Tbr. 50 za upotrebu vlastitog automobila odvjetniku pripada nadoknada u visini 30 % cijene bezolovnog benzina od 100 oktana za svaki prevaljeni kilometar te trošak cestarine, međutim, tužiteljica nije dokazala visinu tog troška. Isto tako, tužiteljici nije priznat trošak izbivanja punomoćnika iz pisarnice za vrijeme provedeno na putu i na 7 ročišta jer tužiteljica ničim nije dokazala stvarno vrijeme izbivanja punomoćnika. Prema Tbr. 39. za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja i sl. odvjetniku pripada naknada od 25 bodova za svaki započeti sat, ali najviše do 7 sati dnevno, međutim, tužiteljica ničim nije dokazala stvarno vrijeme izbivanja punomoćnika, već se radi samo o puašalnim navodima. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, to isti nema pravo na naknadu parničnog troška. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima i čl. 151 st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu, 2. listopada 2025.

Sudac:

Monika Ferić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisanim putem u pet primjerka u roku 15 dana.

Dna:

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. tuženika

3. spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte