Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-1153/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Mihe Mratovića, predsjednika vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te Nediljke Radić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Pazinu, protiv tuženika ŽE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Brunu Čohilju, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Čohilj i partneri u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Povrv-151/2024-26 od 28. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Povrv-151/2024-26 od 28. ožujka 2025., u dijelu pod točkom I. izreke.

II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Povrv- 151/2024-26 od 28. ožujka 2025. u dijelu pod točkom II. izreke, i to baš u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama - Buie, broj: Ovrv-9355/2022-7 od 17. svibnja 2023. u kojem je dijelu naloženo tuženiku u roku 8 dana platiti tužiteljici iznos od 1.313,25 eura sa zateznim kamatama na način da se sudi:

Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama - Buie, broj: Ovrv-9355/2022-7 od 17. svibnja 2023. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.313,25 eura sa zateznim kamatama koje teku od 25. veljače 2022. do isplate po stopi od 12% godišnje od 25. veljače 2022. do 31. srpnja 2015., a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužiteljice te se djelomično potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Povrv-151/2024-26 od 28. ožujka 2025. u dijelu pod točkom II. izreke, i to baš u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama - Buie, broj: Ovrv-9355/2022-7 od 17. svibnja 2023. kojim je naloženo tuženiku u roku 8 dana platiti tužiteljici iznos od 679,52 eura sa zateznim kamatama koje teku do isplate kako slijedi:

- na iznos od 596,56 eura od 25. veljače 2022.,

- na iznos od 16,59 eura od 14. ožujka 2022.,

- na iznos od 16,59 eura od 19. ožujka 2022.,

- na iznos od 16,59 eura od 18. travnja 2022.,

- na iznos od 16,59 eura od 21. svibnja 2022.,

- na iznos od 16,59 eura od 20. lipnja 2022.

IV. Preinačava se presuda Općinskog suda u Pazinu, poslovni broj: Povrv- 151/2024-26 od 28. ožujka 2025. u dijelu pod točkama IV., V. i VI. izreke na način da se sudi:

Nalaže se tuženiku, u roku 8 dana, s osnove naknade parničnog troška isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 1.237,50 eura (tisuću dvjesto trideset sedam eura i pedeset centi).

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je u točki I. izreke održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama - Buie, broj: Ovrv-9355/2022-7 od 17. svibnja 2023. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 9.292,25 eura sa zateznim kamatama. U točki II. izreke prvostupanjski je sud ukinuo predmetni platni nalog u dijelu kojem je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 1.992,77 eura sa zateznim kamatama. Nadalje, u točki III. izreke prvostupanjski je sud ukinuo dio rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama - Buie, broj: Ovrv-9355/2022-7 od 17. svibnja 2023. u dijelu u kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove ovršnog postupka u iznosu od 211,53 eura. U točki IV. izreke prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je naložio tuženiku da isplati tužiteljici trošak u iznosu od 861,00 eura. Nadalje, u točki V. izreke prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom daljnjih troškova u iznosu od 189,00 eura. Konačno, u točki VI. izreke prvostupanjski je sud odbio kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova postupka.

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkama II. i IV. izreke tužiteljica je podnijela žalbu. Iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13.,89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22.. 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu na način da u tom dijelu prihvati tužbeni zahtjev kao osnovan, odnosno podredno da ju ukine u tom dijelu i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik je protiv prvostupanjske presude također podnio žalbu. Iz sadržaja žalbe proizlazi da je podnosi protiv točki I., IV. i VI. izreke i to zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a. Tuženik predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i u tom dijelu vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužiteljice u kojem predlaže njezinu žalbu odbiti kao neosnovanu. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

5. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 11.285,02 eura s pripadajućim zateznim kamatama s osnova korištenja bez pravne osnove tužiteljičinog poslovnog prostora na adresi [adresa], oznake k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], površine 198 m2, a koji se sastoji od dvije etaže - suterena i prizemlja. Tužiteljica ovaj iznos potražuje za razdoblje od veljače 2022. do lipnja 2022.

7. Razmatrajući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (na koju povredu tužitelj u žalbi posebno ukazuje) jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pored toga, ona je jasna, razumljiva i nije kontradiktorna.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da je tužiteljica vlasnica predmetnog poslovnog prostora na adresi [adresa], oznake k. č. [katastarska čestica] zgr. k. o. [katastarska općina], površine 198 m2, koji se sastoji od dvije etaže - suterena i prizemlja, što proizlazi iz priloženog vlasničkog lista [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

- da je tuženik u razdoblju od najmanje 18. veljače 2019. pa do najmanje 16. prosinca 2022. bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora u kojem je skladištio stvari i ugostiteljski inventar, što proizlazi iz zapisnika Ministarstva državne imovine od 18. veljače 2019.

- da je tuženik odbio postupiti po zahtjevu vlasnice za povratom pojeda predmetnog poslovnog prostora te je i dalje ostao u posjedu bez pravnog osnova,

- da je visina naknade za korištenje poslovnog prostora bez pravne osnove određena Odlukom Ministarstva državne imovine o iznosu naknade za korištenje poslovnih prostora u vlasništvu / suvlasništvu Republike Hrvatske, klasa: 372-01/18- 01/134 urbroj: 536-03-01/01-18-07 od 12. lipnja 2018. i Odlukom o visini početne cijene zakupnina za nekretnine u vlasništvu Općine Motovun-Monotona, klasa: 943- 01/18-0172 urbroj: 2163/05-04-02-18-1 od 1. listopada 2018.,

- da za predmetni dvoetažni poslovni prostor ukupne površine 198 m2 zakupnina iznosi 1,06 eur/m2 (8,00 kuna)[1] , što mjesečno iznosi 262,79 eura.

9. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

10. Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo je na sjednicama od 26. listopada 2009. broj zapisnika: Su-IV-188/09-7 i 14. studenoga 2013.broj zapisnika: Su-IV- 127/13-8 pravno shvaćanje koje glasi: "Ako je određena stvar još uvijek u nepromijenjenom obliku (očuvanog identiteta) u posjedu nevlasnika valja primijeniti odredbe članka 164 stavak 1. i članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojim odredbama je samo nepošten posjednik dužan naknaditi koristi od uporabe tuđe stvari. Ako je određena stvar uporabljena na način da je promijenila identitet (radi čega nije moguće ili gospodarski nije opravdano vraćanje te stvari), tek u takvoj situaciji valja primijeniti odredbu čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima, prema kojoj je osoba koja je uporabila tuđu stvar u svoju korist dužna vlasniku naknaditi korist i bez obzira na svoje poštenje odnosno nepoštenje."

11. U predmetnom slučaju, a kako je to prvostupanjski sud pravilno utvrdio, radi se o korištenju poslovnog prostora koji je u neizmijenjenom obliku. Stoga se radi o pravnom institutu sporednog (rei)vindikacijskog zahtjeva za naknadom koristi od uporabe tuđe stvari, a ne institutu stjecanja bez osnove.

12. Odredbom članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZVDSP) propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario. Stavkom 2. istog članka propisano je da vlasnikovo traženje naknade iz stavka 1. ovoga članka zastarijeva u roku od tri godine od dana kad mu je stvar predana.

13. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud održao na snazi predmetni platni nalog u dijelu u kojem je tuženiku naloženo platiti tužiteljici 9.292,25 eura sa zateznim kamatama koje teku na pojedinačno dospjele iznose od dana dospijeća do isplate, kako je to specificirano u točki I. izreke prvostupanjske presude. Naime, u zapisniku Ministarstva državne imovine od 18. veljače 2019. službena osoba navodi kako je tuženik zainteresiran za kupnju ili zakup predmetnog prostora po fer cijenama. Stoga je dakle tuženik, i prije podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, znao i morao znati da koristi poslovni prostor tužiteljice bez ikakvog pravnog osnova slijedom čega da mu ne pripada pravo na posjed, pa time, nije, niti može biti pošteni posjednik u smislu odredbe članka 18. stavak 3. ZVDSP-a. Okolnost da tuženik nije potpisao navedeni zapisnik nije od značaja. Naime, zapisnik je sastavila službena osoba Ministarstva koja nema razloga da ne postupa po najboljem znanju i iskustvu te pravilima struke.

14. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude, a ovo u suglasju s odredbom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

15. S druge pak strane, tužiteljica u žalbi pravilno ističe da je prvostupanjski sud prilikom izračuna visine naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora bez naknade pogrešno izračunao visinu naknade na štetu tužiteljice, dakle da je pravilan obračun visine naknade 10.605,50 eura umjesto samo 9.292,25 eura, koji iznos je dosuđen u točki I. izreke prvostupanjske presude.

Naime, iznos naknade za razdoblje od 18. veljače 2019. do 31. siječnja 2022. iznosi 9.291,55 eura (93,90 eura za 10 dana veljače 2019. te za razdoblje od ožujka 2019. do uključivo siječnja 2022., dakle 35 mjeseci 9.197,65 eura; 35 × 262,79 = 9.197,65 + 93,90 = 9.291,50). No, tom iznosu potrebno je dodati iznos od 1.313,95 eura za daljnje utuženo razdoblje od veljače 2022. do uključivo lipnja 2022., dakle za 5 mjeseci (5 × 262,79 = 1.313,95). Stoga ukupan iznos naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora za razdoblje od 18. veljače 2019. do uključivo lipnja 2022. iznosi 10.605,50 eura (9.291,50 + 1.313,95 = 10.605,50).

16. Slijedom navedenog, trebalo je žalbu tužiteljice u odnosu na točku II. izreke prvostupanjske presude dijelom prihvatiti te djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom II. izreke kojom je predmetni platni nalog bio ukinut za iznos od 1.313,95 eura sa zateznim kamatama na taj iznos, a ovo u suglasju s odredbom članka 373. točka 3. ZPP-a u svezi s odredbom 165. stavak 1. ZVDSP-a. Zbog navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

17. U preostalom dijelu prvostupanjske presude i to u dijelu pod točkom II. izreke bilo je potrebno potvrditi prvostupanjsku presudu i u tom dijelu odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu s obzirom da je u tom dijelu izračun visine naknade za korištenje predmetnog poslovnog prostora bio točan. Stoga je odlučeno je kao u točki III. Izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

18.1. Odredbom članka 166. stavak 2. ZPP-a propisano je da kad sud preinači odluku protiv koje je podnesen pravni lijek ili ukine tu odluku i odbaci tužbu, odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom.

18.2. Kako je u predmetnom slučaju prvostupanjska presuda djelomično preinačena, a djelomično potvrđena to je jasno kako se u pogledu odluke o parničnom trošku primjenjuje odredba članka 166. stavak 2. ZPP-a.

19. Odredbom članka 154. stavak 1. ZPP-a propisano je da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Odredbom članka 164. stavak 1. ZPP-a propisano je kako o naknadi troškova odlučuje sud na određen zahtjev stranke, bez raspravljanja. Nadalje, odredbom članka 164. stavak 2. ZPP-a je određeno kako je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu, dok je odredbom stavka 3. navedenog članka propisano kako je zahtjev za naknadu troškova stranka dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima. Uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 11.258,02 eura i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23 - dalje: Tarifa), proizlazi kako je tužiteljica imala trošak sastava prijedloga za ovrhu, sada tužbe u visini 100 bodova (Tbr. 8/1 Tarife), trošak zastupanja na ročištima održanim 23. svibnja 2024. i 24. veljače 2025. u visini od po 100 bodova (Tbr. 9/1 Tarife), za sastav podneska od 30. studenog 2023. iznos od 100 bodova (Tbr.8/1 Tarife), za sastav žalbe od 22. srpnja 2024. iznos od 125 bodova, dakle ukupno 525 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura prema Tbr. 54. Tarife (1.000,00 eura) i trošak javnobilježničke nagrade s PDV-om u iznosu od 405,05 eura, ukupno iznosi 1.050,00 eura.

20. Za istaknuti je da sukladno odredbi članka 164. stavak 4. ZPP-a sud o naknadi troškova odlučuje u odluci kojom se završava postupak. Odredbom članka 451. stavak 3. ZPP-a propisano je da sud odlučuje održava li se platni nalog u cijelosti ili djelomično na snazi ili se ukida, ali ne i odluka o naknadi troška u ovršnom postupku. O naknadi cjelokupnog troška postupka sud odlučuje u odluci o glavnoj stvari kojom se postupak završava. Nadalje, platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi zamjenjuje tužbu (članak 446. stavak 1. i članak 449. stavak 1. ZPP-a). Dakle, ne radi se o dva zasebna postupka, ovršnom i parničnom, već je ovršni postupak, po ispunjenju zakonskih uvjeta (postupanje po odredbi članak 58. stavak 2. OZ-a), prerastao u parnični postupak. U pravnoj situaciji kad prijedlog za ovrhu predstavlja tužbu, nema pravne osnove tužitelju priznati posebnu nagradu za sastavljanje prijedloga za ovrhu, a posebnu za daljnja zastupanja, sve u okolnostima propisane jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak (Tbr.7. točka 8. Tarife). Jednak pravni stav zauzima i Vrhovni sud Republike Hrvatske u zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 2. lipnja 2017.

21. Tužiteljica je u predmetnom postupku uspjela sa 97% (u osnovu je uspjela 100%, a u visini 94%). Stoga dakle, tužiteljici pripada cjelokupno zatraženi parnični trošak, jer nije uspjela samo u neznatnom dijelu, a ovo u suglasju s odredbom članka 155. stavak 5. ZPP-a.

22. Tužiteljica je imala trošak sastava žalbe u iznosu od 93,75 bodova, a ovo na temelju T. br. 10. točka 1. „Tarife“. Pri vrijednosti jednog boda od 2,00 eura (T.br. 54 "Tarife") trošak sastava žalbe iznosi 187,50 eura.

23. Slijedom navedenog tužiteljici je trebalo ukupno dosuditi 1.237,50 eura (parnični trošak 1.050,00 eura + parnični trošak sastava žalbe 187,50 eura = 1.237,50 eura). Stoga je odlučeno kao u točki IV. izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a, u svezi s odredbama članaka 166. stavak 2., 154. stavak 5. i 155. ZPP-a.

U Splitu 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović