Poslovni broj: Us I-3326/2023-12
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja Dječji vrtić ČAROBNI PIANINO iz [adresa], OIB: 43305960899, zastupan po opunomoćenicima Carmen Ivančević Marinković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ivančević & partneri d.o.o. u Splitu, 114. brigade 10 i Mirku Budiću, odvjetniku u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 8, Split, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi poreznog nadzora, nakon javne rasprave zaključene 4. rujna 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Carmen Ivančević Marinković, odvjetnici u Splitu i Mirku Budiću, odvjetniku u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 2. listopada 2025.,
p r e s u d i o j e
I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Klasa: UP/II-471-02/23-01/44, Urbroj: 513-04-23-2 od 13. listopada 2023. II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/II-471-02/23-01/44, Urbroj: 513-04- 23-2 od 13. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Klasa: UP/I-471- 02/21-01/217, Urbroj: 513-07-17-22-8 od 9. studenog 2022., kojim je tužitelju utvrđen manje obračunat porez na dohodak od nesamostalnog rada za 2019. u iznosu od 83.212,53 eura/626.964,81 kuna sa kamatama u iznosu od 11.001,96 eura/82.894,28 kuna; manje obračunat prirez porezu na dohodak od nesamostalnog rada za 2019. u iznosu od 12.481,88 eura/94.044,71 kuna sa kamatama u iznosu od 1.650,30 eura/12.434,15 kuna; manje obračunat doprinos za zdravstveno osiguranje za 2019. u iznosu od 38.139,08 eura/287.358,87 kuna sa kamatama u iznosu od 5.042,56 eura/37.993,18 kuna; manje obračunat porez na dohodak od kapitala za 2020. u iznosu od 55.429,48 eura/417.633,39 kuna sa kamatama u iznosu od 5.744,59 eura/43.282,58 kuna; manje obračunat prirez porezu na dohodak od kapitala za 2020. u iznosu od 8.314,24 eura/62.643,65 kuna sa kamatama u iznosu od 861,69 eura/6.492,42 kuna; manje obračunat porez na dobit za 2020. u iznosu od 9.179,68 eura/69.164,28 kuna sa kamatama u iznosu od 580,30 eura/4.372,24 kuna, s nalogom za uplatu utvrđenog iznosa te je naložena provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama i određen je rok od 8 dana za izvršenje, pod prijetnjom ovrhe.
2. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika zbog nepravilne primjene zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenih odlučnih činjenica i što je iz istih izveden nepravilan zaključak, u bitnom prigovara kako je povrijeđeno načelo utvrđivanja materijalne istine propisano člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku jer je tuženo tijelo propustilo utvrditi sve okolnosti i činjenice koje su bile relevantne za donošenje pravilne odluke. Prigovara kako je porezno tijelo tijekom nadzora propustilo utvrditi ili je potpuno krivo utvrdilo činjenice i dokaze koji idu u korist poreznog obveznika, čime je povrijedilo odredbu članka 6. stavka 2. Općeg poreznog zakona. Tvrdi kako je potpuno kriv zaključak poreznog tijela kako primitak AĐ, temeljem Odluke o isplati akontacije zadržane dobiti predstavlja isplatu plaće s osnova nesamostalnog rada na koju isplatu je trebalo obračunati pripadajuće doprinose poreze i prireze zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Poziva se na mišljenje Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split od 16. ožujka 2020. u vezi pitanja je li moguće donijeti odluku o isplati dobiti ostvarene prije 31. prosinca 2019. osnivaču ustanove, na koje pitanje je jasno odgovoreno kako se i takva dobit može upotrijebiti i na drugi način (isplatiti) što je u konkretnom slučaju i učinjeno, samo je isplata bila prije 1. siječnja 2020., s naznakom da se radi o akontaciji zadržane dobiti. Tužitelj naglašava značenje riječi akontacija, koji znači predujam, novčani iznos unaprijed plaćen za izvršenje nekog posla ili isporuku neke robe. Također, navodi da ukoliko tuženik smatra da AĐ kao osnivač nema pravo na isplatu akontacije dobiti tada se sva isplata akontacije dobiti smatra pozajmicom Čarobnog pianina osnivaču AĐ, te je tuženik trebao tretirati navedeno kao pozajmicu što je jasno i navedeno u Odluci, stoga, nikakvi naknadni dokumenti nisu bili potrebni. Nadalje, vezano za dane zajmove AĐ u iznosu od 3.000.000,00 kuna smatra kako pogrešno porezno tijelo utvrđuje kako se isplate pozajmica smatra prikrivenom isplatom dobiti iz razloga što u ugovoru o pozajmici porezni obveznik nije primio nikakvo sredstvo osiguranja za povrat pozajmice od AĐ. Navodi kako je istina da osnivač ne odgovara za naplatu potraživanja, jer nitko ni u jednoj ustanovi ili trgovačkom društvu ne može biti normativno odgovoran "za naplatu potraživanja". Navodi kako odgovorne osobe odgovaraju za cjelokupno poslovanje pa tako i za naplatu potraživanja. Drugim riječima, ukoliko tužitelj ne bude u mogućnosti platiti svoje obveze, tada će te obveze platiti osnivač tužitelja. Upravo ta solidarna odgovornost osnivača koja je propisana Zakonom ne može se derogirati Statutom tužitelja. Navodi kako se postavlja pitanje zbog čega bi osobna mjenica ili osobna zadužnica (kao sredstvo osiguranja) bile bolje sredstvo osiguranja od zakonske obveze AĐ da podmiri sve nepodmirene obveze tužitelja, te se jednako tako postavlja pitanje zbog čega bi eventualno založno pravo na nekretnini bilo vrjednije sredstvo osiguranja od opisane zakonske obveze solidarnog dužnika AĐ, kada je tužitelju jednostavnije i efikasnije da mu AĐ vrati pozajmicu, nego da AĐ samu sebe ovrši radi povrata pozajmice tužitelju. Naglašava kako je AĐ i ranijih godina od poreznog obveznika primala pozajmice koje je uredno vraćala, s pripadajućim kamatama, te je jasno kako takva poslovna aktivnost tužitelja bila itekako isplativa tužitelju, jer je na ime kamata zaradio značajan novčani iznos, a AĐ je sve pozajmice uvijek i prije vremena vraćala, pa tako nije bilo nikakvog posebnog razloga za ugovaranjem bilo kakvog dodatnog sredstva osiguranja za povrat pozajmice. Nadalje, vezano za Sporazum o višestranom prijeboju od 13. svibnja 2022. između AĐ, Reddendasu d.o.o. i Čarobnog pianina, naglašava kako je poslovnu zgradu na adresi [adresa], namjeravao kupiti Dječji vrtić Čarobni pianino, pa je odustao, zatim je poslovnu zgradu htjela kupiti AĐ, pa je odustala i osnovala društvo Reddendas d.o.o. koje je kupilo predmetnu poslovnu zgradu i to za iznos od 14.857.500,00 kuna, zatim je Društvo Reddendas d.o.o. temeljem Ugovora o zakupu od 10. svibnja 2022. dalo Dječjem vrtiću Čarobni pianino u zakup poslovnu zgradu na adresi [adresa] i to u trajanju od 10 godina. Tvrdi kako je u navedenom ugovoru o zakupu jasno navedeno kako su stranke suglasne da zakupoprimac ima pravo platiti višegodišnjih zakupnina odjednom, u kojem slučaju neće doći do povećanja iznosa mjesečne zakupnine što je Dječji vrtić Čarobni pianino i napravio i platio višegodišnjih zakupnina, a sve navedene činjenice potvrđuje porezni nadzor obavljen kod poreznog obveznika Reddendas d.o.o. Naglašava kako je na pozajmice obračunata i zakonska kamata, koja je također plaćena, a nakon svih navedenih isplata Sporazumom o višestranom prijeboju od 13. svibnja 2022. navedena trgovačka društva samo su međusobno prebili potraživanja, što je česta praksa trgovačkih društava. Tužitelj naglašava, suprotno zaključku tuženika, kako navedenom Sporazumu o višestranom prijeboju od 13. svibnja 2022. je prethodio cijeli niz poslovnih događaja za koje postoji vjerodostojna dokumentacija u poslovnim knjigama tužitelja i u poslovnim knjigama ostalih društava te se činjenice i porezno relevantni događaji mogu i moraju utvrđivati onakvim kakvi jesu, sukladno pravnoj i poslovnoj biti tih događaja i tih činjenica. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana i u cijelosti ostaje kod drugostupanjskog rješenja, iz razloga navedenih u njegovom obrazloženju.
Predlaže Sudu odbiti tužbu kao neosnovanu.
4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je u dokazne svrhe pregledao sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Sud je izveo dokaz saslušanja poreznog inspektora koji je provodio predmetni porezni nadzor DĐ na sporne okolnosti utvrđenja poreza na dohodak od kapitala za 2020.
5. U sporu su održane rasprave 23. siječnja, 24. travnja, 10. lipnja i 4. rujna 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi kako je kod tužitelja obavljen porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dobit i poreza na dohodak i doprinose za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2020., o čemu je sastavljen Zapisnik, Klasa: UP/I-471-02/21-01/217, Urbroj: 513-07-17-22-5 od 22. kolovoza 2022.
8. Nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj na konto kartici 940-60 Glavne knjige za 2019. evidentirao zadržanu dobit iz prethodnih razdoblja (2004-2019.) u iznosu od 1.020.559,37 kuna te je isplatu navedenog iznosa izvršio osnivaču i ravnatelj ustanove tužitelja AĐ u razdoblju od rujna do prosinca 2019., a kako je taksativno navedeno u tablicama str. 18-20 prvostupanjskog rješenja.
9. Odgovorna osoba tužitelja, ravnateljica i osnivač ustanove, u svom očitovanju o isplati dobiti, u privitku kojeg je dostavila Odluku o isplati akontacije zadržane dobiti s datumom 2. rujna 2019., je navela da je u svibnju saznala da se priprema izmjena Zakona o ustanovama na način da će osnivač ustanove imati pravo na isplatu dobiti, da je na stranicama Vlade bio tekst izmjene, te da se usvajanje očekivalo u prosincu 2019. Navela je kako u Odluci jasno stoji da se osnivač ustanove obvezuje vratiti isplaćenu akontaciju dobiti ukoliko Sabor RH ne donesene Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o ustanovama kojim će se omogućiti isplata dobiti osnivačima ustanova, odnosno da ukoliko ne bude imala pravo na isplatu dobiti da se isplata akontacije ima računati kao pozajmica koju je ustanova dala njoj kao osnivaču, uz određenu kamatu po stopi od 2,3% (uvećano za PDV).
10. Porezno tijelo je utvrdilo kako je osnivač i ravnatelj ustanove isplatom zadržane dobiti postupio protivno članku 57. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj: 76/93.-35/08.) čime je ostvario protupravnu imovinsku korist u iznosu od 1.020.559,37 kuna, odnosno kako je koristeći se položajem odgovorne osobe ostvario primitke temeljem protuzakonite isplate dobiti u privatne svrhe, odnosno svoje ime, a na teret poreznog obveznika. Porezno tijelo je zaključilo kako za navedenu isplatu nije zaključio ugovore o pozajmicama, kako je navedeno u točki 5. Odluke o isplati akontacije zadržane dobiti, te je utvrdilo kako je osnivač i ravnatelj ustanove s osnove nesamostalnog rada stekla imovinsku korist od poreznog obveznika u vrijednosti od ukupno 1.020.559,37 kuna, što se u skladu sa odredbama članka 21. stavka. 1. točke 1. Zakona o porezu na dohodak smatra primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom), slijedom čega je tužitelju utvrđen manje obračunati porez na dohodak od nesamostalnog rada, manje obračunat prirez porezu na dohodak od nesamostalnog rada i manje obračunat porez doprinos za zdravstveno osiguranje za 2019., u iznosima kako je to navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja i kako je obrazloženo u obrazloženju prvostupanjskog rješenja (str. 18.- 23.).
11. Nadalje, nadzorom je utvrđeno kako je tužitelj u Glavnoj knjizi za 2020. na kontu: 115-062 Dani zajmovi AĐ evidentirao dugovni saldo na dan 31. prosinca 2020. u iznosu od 3.000.000,00 kuna za dane pozajmice AĐ, temeljem šest Sporazuma o uređenju međusobnih odnosa između tužitelja i društva HERCOMM d.o.o. Nadalje, utvrđeno je kako su Ugovorom o pozajmici od 2. travnja 2020. tužitelj kao zajmodavac i AĐ kao zajmoprimac ugovorili pozajmicu na iznos od 1.800,000,00 kuna uz povrat u roku od 4 godine koji teče od dana svake pojedinačne isplate pozajmljenog novca, uz ugovorenu kamatu u visini od 2,1%, te uz mogućnost prebijanja dospjelih potraživanja umjesto povrata pozajmice.
12. Odgovorna osoba tužitelja (ravnateljica i osnivač ustanove) je u svom očitovanju od 12. travnja 2022. u vezi zajmova evidentiranih na kontu: 115-062 Dani zajmovi AĐ navela kako nije dala poreznom obvezniku (ustanovi) instrumente osiguranja povrata pozajmica jer nije smatrala da su instrumenti osiguranja potrebni radi toga što osnivač u svojoj ustanovi za svoje poslovanje odgovara cijelom svojom privatnom imovinom.
13. Porezno tijelo je pozivom na odredbe članka 57. i 58. Zakona o ustanovama i broj 1.3. i broj 9. točka 9.4., 9.17. i 9.32. Odluke o objavljivanju Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja ("Narodne novine" broj: 86/15., dalje u tekstu HSFI) utvrdilo kako je mjerilo kojim se osnivač ustanove AĐ, ujedno i vršitelj dužnosti ravnatelja ustanove, pri zaključivanju ugovora o zajmu morala voditi u smislu pažnje dobrog gospodarstvenika bilo da postupa kao da ne upravlja svojim sredstvima, već sredstvima ustanove-poreznog obveznika, kako bi to učinila osoba kojoj je povjerena na upravljanje briga o tuđim sredstvima, dakle, da zaključi ugovor o zajmu na način koji bi onemogućio propuste u svezi sigurnosti naplate tražbina, odnosno da eliminira rizik smanjenja imovine, vodeći pri tom računa o općem načelu financijskog izvještavanja iz HSPI: neograničenosti vremena poslovanja.
14. Porezno tijelo je vezano za izjavu ravnateljice i osnivača poreznog obveznika kako je smatrala da za poslovanje u svojoj ustanovi odgovara cijelom svojom privatnom imovinom, utvrdilo kako isto nije u skladu sa člankom 59. Zakona o ustanovama, prema kojem ustanova odgovara za svoje obveze cijelom svojom imovinom, a osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njene obaveze, niti je u skladu sa člankom 11. Statuta poreznog obveznika kojim je određeno da za obveze u pravnom prometu Vrtić odgovara cijelom svojom imovinom, a osnivač ustanove solidarno odgovara za obveze Vrtića do iznosa od 20.000,00 kuna. Dakle, prema navedenom porezno tijelo je utvrdilo da se navedene odredbe o odgovornosti osnivača ustanove ne odnose na odgovornost za naplatu potraživanja ustanove za dane zajmove.
15. Porezno tijelo iz navedenih zakonodavnih odredbi i zaključivanja ugovora o davanju zajma fizičkoj osobi AĐ na rok od 4 godine, bez instrumenata osiguranja povrata zajma, za njene privatne potrebe (kupnja zgrade na svoje ime), što u biti predstavlja potraživanje poreznog obveznika (ustanove) za koje nema instrumenata osiguranja povrata, utvrdilo kako je evidentno da su svi značajniji rizici i koristi od danih zajmova kao i kontrola na tom imovinom preneseni drugoj osobi, na način da ta druga osoba temeljem vlastite odluke tu imovinu u cijelosti može prodati nepovezanoj osobi bez ikakvih ograničenja. Kako je AĐ spomenuti iznos uputom prenijela društvu HERCOMM d.o.o. u svrhu kupnje poslovne zgrade, porezno tijelo je utvrdilo kako su se stekli uvjeti iz HSFI 9. Financijska imovina, za prestanak priznavanja predmetne financijske imovine, danih zajmova u iznosu od 3.000.000,00 kuna povezanoj osobi AĐ.
16. Porezno tijelo je utvrdilo kako zaključivanje ugovora o zajmu uz četverogodišnji rok vraćanja zajma, bez instrumenata osiguranja vraćanja istih zajmova, te evidentiranjem isplata u svezi zaključenih ugovora na kontima Glavne knjige za 2020., u skladu sa člankom 11. stavkom 1. i člankom 12. OPZ-a, navedeni pravni poslovi ne smatraju se zajmom budući se kao takvi nisu ni mogli iskazati u poslovnim knjigama poreznog obveznika, jer se za to nisu ni stekli uvjeti propisani u HSFI br. 9 Financijska imovina, dakle, porezno tijelo je utvrdilo kako za iste ne postoji pravna osnova, već se radi o prividnom pravnom poslu isplate dobiti osnivaču ustanove AĐ u iznosu od 3.000.000,00 kuna.
17. Slijedom navedenoga, kako je nadzorom utvrdilo da se radi o prikrivenoj isplati dobiti, porezno tijelo je u temeljem odredbe članka 69. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16.-32/20.) na utvrđene primitke tužitelju utvrdilo obvezu poreza na dohodak od kapitala i prirez porezu na dohodak od kapitala za primitke koji se smatraju raspodjelom dobiti za 2020., u iznosima kako je navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja i obrazloženo na str. 24. - 25. prvostupanjskog rješenja.
18. Među strankama je sporno je li tužitelj temeljem Odluke o isplati akontacije zadržane dobiti u iznosu od 1.020.559,37 kuna od 2. rujna 2019. imao osnova istu isplatiti osnivaču prije 31. prosinca 2019, odnosno predstavlja li navedeni iznos isplatu zadržane dobiti, pozajmicu ili dohodak od nesamostalnog rada (plaću) te je li na isti iznos trebalo utvrditi obvezu plaćanja poreza na dohodak od nesamostalnog rada za 2019. Nadalje, sporno je predstavljaju li pozajmice u ukupnom iznosu od 3.000.000,00 kuna isplaćene u 2020. od strane tužitelja kao zajmodavca osnivaču tužitelja AĐ kao zajmoprimcu isplatu zajma, ili kako porezno tijelo smatra prikrivenu isplatu dobiti, te slijedom toga je li porezno tijelo pravilno tužitelju za 2020. utvrdilo porez na dohodak od kapitala.
19. Odredbom članka 57. stavkom 1. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj: 76/93.-35/08.) propisano je da sredstva za rad koja su pribavljena od osnivača ustanove, stečena pružanjem usluga i prodajom proizvoda ili su pribavljena iz drugih izvora čine imovinu ustanove. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako u obavljanju svoje djelatnosti ustanova ostvari dobit, ta se dobit upotrebljava isključivo za obavljanje i razvoj djelatnosti ustanove u skladu s aktom o osnivanju i statutom ustanove. Stavkom 3. istog članka propisano je da osnivač ustanove može odlučiti da dobit ustanove upotrijebi za razvoj i obavljanje djelatnosti druge ustanove kojoj je osnivač.
20. Odredbom članka 21. stavka 1. točke 1. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 115/16. -106/18.) propisano je da primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju se: 1. svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređuju radni odnos, a to su: b) primici po osnovi naknada, potpora, nagrada i drugog, koje poslodavac isplaćuje ili daje radnicima iznad propisanih iznosa, f) svi drugi primici koje poslodavac isplaćuje ili daje radniku vezano uz radni odnos i odnos poslodavca i radnika bez obzira na oblik i način isplate ili temelja za isplatu, osim ako je ovim Zakonom drukčije uređeno.
21. Odredbom članka 24. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da kod dohotka od nesamostalnog rada predujam poreza obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka ili plaće, odnosno mirovine ili sam porezni obveznik, prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Stavkom 2. istog članka propisano je da predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od porezne osnovice koju čini iznos svih primitaka od nesamostalnog rada ostvarenih tijekom jednog mjeseca, umanjen za izdatke prema članku 23. ovoga Zakona koji su uplaćeni i umanjen za iznos mjesečnog osobnog odbitka: za rezidenta u skladu s člankom 14. stavcima 3. i 4. ovoga Zakona, odnosno za nerezidenta u skladu s člankom 16. stavkom 1. ovoga Zakona, a na temelju porezne kartice iz članka 26. ovoga Zakona. Stavkom 3. istog članka propisano je da predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se po stopi od 24% od mjesečne porezne osnovice do visine 30.000,00 kuna te po stopi od 36% na poreznu osnovicu iznad 30.000,00 kuna
22. Odredbom članka 27. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da poslodavci, isplatitelji ili sami porezni obveznici dužni su voditi propisane evidencije o isplaćenim primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaća i mirovina) iz članka 21. ovoga Zakona i obustavljenom i uplaćenom predujmu porezu na dohodak, te dostavljati Poreznoj upravi izvješća u propisanom roku na propisanom obrascu.
23. Nadalje, odredbom članka 59. stavka 1. Zakona o ustanovama propisano je da ustanova odgovara za obveze cijelom svojom imovinom. Stavkom 2. istog članka propisano je osnivač ustanove solidarno i neograničeno odgovara za njene obaveze.
24. Odredbom članka 11. Statuta ustanove (dostupan na interet stranici) propisano je da za obveze u pravnom prometu Vrtić odgovara cijelom svojom imovinom, a osnivač ustanove solidarno odgovara za obveze Vrtića do iznosa od 20.000,00 kuna, dok je člankom 12. Statuta propisano da Vrtić ne može bez suglasnosti osnivača steći, otuđiti ili opteretiti nekretninu ili drugu imovinu bez obzira na njenu vrijednost.
25. Prema Odluci o objavljivanju Hrvatskih standarda financijskog izvještavanja ("Narodne novine" broj: 86/15., dalje u tekstu HSFI) točki 9. Financijska imovina, točki 9.4. Financijska imovina obuhvaća sljedeće vrste imovine: a) udjeli i dionice kod povezanih poduzetnika, b) zajmovi povezanim poduzetnicima, c) sudjelujući interesi osim kod povezanih poduzetnika, d) ulaganja u vrijednosne papire, e) dani zajmovi i depoziti, f) ostala financijska imovina, g) novac. Prema točki 9.32. Poduzetnik prestaje priznavati financijsku imovinu ako: a) ugovorna prava na primitak novca od financijske imovine isteknu ili su ispunjena, ili b) poduzetnik prenese drugoj osobi sve značajne rizike i koristi od financijske imovine ili c) poduzetnik unatoč zadržavanju nekih značajnih rizika i koristi vezanih uz financijsku imovinu, prenese kontrolu nad tom imovinom drugoj osobi na način da ta druga osoba temeljem vlastite odluke tu imovinu u cijelosti može prodati nepovezanoj osobi bez ikakvih ograničenja.
26. Odredbom članka 11. stavkom 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" broj: 115/16., 121/19., dalje u tekstu OPZ-a) propisano je da porezne činjenice utvrđuju se prema njihovoj gospodarskoj biti.
27. Odredbom članka 12. OPZ-a propisano je da ako se prividnim pravnim poslom prikriva neki drugi pravni posao, tada je osnova za utvrđivanje porezne obveze prikriveni pravni posao.
28. Odredbom članka 69. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak propisano je da dohotkom od kapitala smatraju se i primici od dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu i drugi istovjetni primici koji se smatraju raspodjelom dobiti.
29. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja, a polazeći pri tome od sadržaja obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske osporene odluke, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje kao niti primjena materijalnog prava.
30. Prema stajalištu ovog Suda, pravilno je porezno tijelo ocijenilo kako je tužitelj isplatom zadržane dobiti osnivaču tužitelja AĐ temeljem Odluke o isplati akontacije zadržane dobiti od 2. rujna 2019. u iznosu od 1.020.559,37 kuna postupio protivno odredbi članka 57. Zakona o ustanovama, budući je spomenutom odredbom, koja je bila na snazi do 31. prosinca 2019., jasno propisano da ako ustanova u obavljanju svoje djelatnosti ostvari dobit, ta se dobit upotrebljava isključivo za obavljanje i razvoj djelatnosti ustanove u skladu s aktom o osnivanju i statutom ustanove, a osnivač ustanove može odlučiti da dobit ustanove upotrijebi za razvoj i obavljanje djelatnosti druge ustanove kojoj je osnivač. Dakle, iz navede odredbe nedvojbeno proizlazi kako tužitelj 2. rujna 2019. nije imao zakonsku mogućnost da zadržanu dobit isplati osnivaču tužitelja AĐ. Naime, takva mogućnost je predviđena izmjenom članka 57. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj: 127/19), koja je stupila na snagu 1. siječnja 2020., odnosno omogućeno je da se ostvarena dobit ustanove čiji je osnivač fizička osoba, odnosno čiji su jedini osnivači druge pravne i/ili fizičke osobe može upotrijebiti i na druge načine, uz odgovarajuću primjenu propisa o trgovačkim društvima, temeljem odluke osnivača u skladu s aktom o osnivanju i statutom, kako je to pravilno i porezno tijelo zaključilo. Također, pravilno se porezno tijelo pozvalo na načelo zabrane retroaktivne primjene poreznih propisa i odredbu članka 5. OPZ-a kojom je propisano da se u postupku oporezivanja primjenjuju propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje.
31. Dakle, imajući u vidu citiranu odredbu članka 57. stavka 3. Zakona o ustanovama ("NN" br. 76/93.-35/08.) prema kojoj tužitelj zadržanu dobit nije mogao isplatiti svojem osnivaču i ravnatelju, već je svu dobit morao koristiti isključivo za obavljanje i razvoj svoje djelatnosti, te činjenicu kako je osnivač društva ujedno i njegova zaposlenica kojoj je isplaćena predmetna dobit, pravilno je utvrđeno kako isto predstavlja primitak od nesamostalnog rada u smislu citiranih odredbi Zakona o porezu na dohodak, kako je pravilno porezno tijelo utvrdilo.
32. Prigovor tužitelja da se radi o akontaciji, predujmu/novčanom iznosu unaprijed plaćenom za izvršenje nekog posla ili isporuke neke robe, ne može se uvažiti osnovanim obzirom kako u 2019. tužitelj nije mogao isplatiti dobit niti akontaciju dobiti svojem osnivaču, jer isto nije bilo u skladu sa odredbom članka 57. stavka 3. Zakona o ustanovama, a kako je to prethodno obrazloženo.
33. Prigovor tužitelja da ukoliko tuženik smatra da AĐ kao osnivač nema pravo na isplatu akontacije dobiti, tada se isplata smatra pozajmicom prema Odluci, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim iz razloga što isplata iznosa od 1.020.559,37 kuna (u razdoblju od rujna do prosinca 2019.) nedvojbeno predstavlja zadržanu dobit ranijih razdoblja, kako je tužitelj isti i vodio u poslovnim knjigama na konto kartici 940- 60 Glavne knjige za 2019. Isto tako, i osnivač tužitelja AĐ je prilikom donošenja Odluke o isplati akontacije zadržane dobiti od 2. rujna 2019. smatrala da se radi o isplati zadržane dobiti osnivaču, vodeći se najavom izmjene Zakona o ustanovama na način da će osnivač ustanove imati pravo na isplatu dobiti. Međutim, kako isplata zadržane dobiti osnivaču tužitelja u iznosu od 1.020.559,37 kuna u 2019. nije bila moguća (dopuštena) u skladu sa odredbom članka 57. stavka 3. Zakona o ustanovama ("NN" br. 76/93.-35/08.), pravilno je porezno tijelo utvrdilo kako ista isplata predstavlja primitak od nesamostalnog rada u smislu citiranih odredbi Zakona o porezu na dohodak, a kako je to prethodno obrazloženo.
34. Nadalje, vezano za dane zajmove AĐ u 2020. u iznosu od 3.000.000,00 kuna, prema stajalištu ovog Suda, pravilno je porezno tijelo ocijenilo kako se u konkretnom slučaju ne radi o zajmu već o prikrivenom pravnom poslu isplate dobiti, koja isplata se u smislu citirane odredbe članka 69. stavka 1. Zakona o porezu na dohodak smatra dohotkom od kapitala.
35. Nastavno, Sud smatra potrebnim ukazati kako je izmjenom članka 57. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj: 127/19), koja je stupila na snagu 1. siječnja 2020., otvorena zakonska mogućnost da se osnivačima isplaćuje dobit koju ustanova ostvari svojim djelovanjem i poslovanjem, kako je to uređeno za trgovačka društva, te je izmjenom članka 69. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 106/18), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019., u stavku 1. propisano i dodano da se dohotkom od kapitala smatra i "drugi istovjetni primici koji se smatraju raspodjelom dobiti". Dakle, navedeni zakonski okvir je omogućio isplatu dobiti osnivačima ustanova, te je na isplaćenu dobit propisana obveza plaćanja poreza na dohodak od kapitala, što ukazuje kako je intencija zakonodavca bila omogućiti isplatu dobiti osnivačima ustanova (što ranijim zakonskim rješenjem nije bilo dopušteno) te istu oporezovati prema odredbama Zakona o porezu na dohodak. Upravo navedeno ukazuje na pravilan zaključak poreznog tijela kako se u konkretnom slučaju ne radi o zajmu već o isplati dobiti.
36. Osim toga, Sud pravilnim prihvaća i utvrđenje poreznog tijela kako zaključivanje ugovora o davanju zajma fizičkoj osobi AĐ, bez instrumenata osiguranja povrata zajma, pri tome uzimajući u obzir kako osnivač tužitelja prema Statutu odgovara solidarno za obveze Ustanove do iznosa od 20.000,00 kuna, za privatne potrebe osnivača tužitelja (kupnja zgrade na njeno ime), nedvojbeno ukazuje kako su svi značajniji rizici i koristi od danih zajmova kao i kontrola nad tom imovinom prenesi drugoj osobi na način da ta druga osoba temeljem vlastite odluke tu imovinu u cijelosti može prodati nepovezanoj osobi bez ikakvih ograničenja. Dakle, kako je nadzorom nedvojbeno utvrđeno kako je osnivač tužitelja AĐ spomenuti iznos prenijela društvu HERCOMM d.o.o., a nesporno je kako se radi o povezanoj osobi sa osnivačem tužitelja, u svrhu kupnje poslovne zgrade, pravilno je porezno tijelo ocijenilo kako su se stekli uvjeti iz HSFI 9 Financijska imovina za prestanak priznavanja predmetne financijske imovine, danih zajmova u iznosu od 3.000.000,00 kuna povezanoj osobi AĐ.
37. Slijedom prethodno navedenoga, prigovor tužitelja kako pogrešno porezno tijelo utvrđuje kako se isplate pozajmica smatra prikrivenom isplatom dobiti iz razloga što u ugovoru o pozajmici porezni obveznik nije primio nikakvo sredstvo osiguranja za povrat pozajmice od AĐ, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim iz razloga koji su navedeni u točki 34., 35. i 36. ove presude.
38. Vezano na tužbene navode kako je AĐ i ranijih godina od poreznog obveznika primala pozajmice koje je ona uredno vraćala, s pripadajućim kamatama, te je jasno kako je takva poslovna aktivnost tužitelja bila itekako isplativa tužitelju, jer je na ime kamata zaradio značajan novčani iznos, te nije bilo nikakvog posebnog razloga za ugovaranjem bilo kakvog dodatnog sredstva, valja kazati kako Sud ne može ulaziti u ranija porezna razdoblja koja nisu predmet poreznog nadzora, međutim, kako je već navedeno odredbom članka 57. stavkom 3. Zakona o ustanovama ("Narodne novine" broj: 127/19), koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020. otvorena je zakonska mogućnost za isplatu dobiti osnivačima, koju ustanova ostvari svojim djelovanjem i poslovanjem. Kako je već navedeno i obrazloženo, Sud nije prihvatio osnovanim tvrdnje tužitelj da isplate iznosa od 1.020.559,37 kuna u 2019. i iznosa od 3.000.000,00 kuna predstavljaju zajam, već isplatu dobiti. U odnosu na tvrdnje tužitelja kako je ugovaranje zajma tužitelju bila itekako isplativa, jer je na ime kamata zaradio značajan novčani iznos, treba navesti kako se porezne činjenice utvrđuju prema njihovoj gospodarskoj biti (članak 11. stavak 1. OPZ-a), vodeći računa o utvrđenju zakonom dopuštenih poreznih pogodnosti. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj sklapa prividni pravni posao zajma i ugovara kamatne stope u visini od 2,1%, dok je isplata dobiti oporeziva po stopi od 12% u skladu sa odredbom članka 70. stavka 19. Zakona o porezu na dohodak.
39. U pogledu prigovora tužitelja i očitovanja na iskaz svjedoka – službene osobe poreznog tijela DĐ iznesenih u podnesku od 5. svibnja 2025. valja navesti kako se isti u bitnom odnose na tvrdnju i stav tužitelja kako se u konkretnom slučaju radi o ugovorenom zajmu, a ne isplati dobiti, o čemu je Sud zauzeo svoje stajalište kako je prethodno obrazloženo, slijedom čega je ocijenjeno kako su prigovori u cijelosti neosnovani.
40. Nastavno, što se tiče iskaza svjedoka – službene osobe poreznog tijela DĐ saslušanog na ročištu 24. travnja 2025. Sud se nije posebno osvrnuo iz razloga što je službena osoba u svom iskazu u cijelosti ostala kod utvrđenja poreznog nadzora, koja je Sud ocijenio pravilnim i na zakonu utemeljenim, a dokazni prijedlog je izveo radi razjašnjenja spornih utvrđenja, saslušanja službene osobe koja je provodila nadzor i mogućnosti postavljanja pitanja, odnosno ostvarenja načela kontradiktornosti u postupku.
41. Naposljetku, u svezi ostalih tužbenih prigovora, identičnih onim žalbenim i iznesenim u prigovoru na Zapisnik o poreznom nadzoru, tuženik i prvostupanjsko porezno tijelo su već dali detaljno obrazložene stavove u osporenim rješenjima, koje kao pravilne i zakonite prihvaća i ovaj Sud, pa se u tom dijelu tužitelj upućuje na obrazloženje osporenih rješenja.
42. Dokazni prijedlog tužitelja za provođenje knjigovodstveno-financijskog vještačenja, na okolnosti navoda iz tužbe, Sud je odbio raspravnim rješenjem od 4. rujna 2025. kao nepotreban, obzirom da sporne okolnosti u konkretnom slučaju predstavljaju tumačenje materijalnog prava, a što je dužnost Suda u smislu odredbe članka 119. stavka 5. ZUS-a. Dakle, u konkretnom slučaju je trebalo dati odgovor radi li se u konkretnom slučaju o zajmu ili isplati dobiti, te slijedom toga je li tužitelju pravilno utvrđena obveza poreza od nesamostalnog rada za 2019. i poreza na dohodak od kapitala za 2020., za što Sud nije trebao stručno znanje sudskog vještaka za knjigovodstvo i financije, već je tumačenjem citiranih odredbi Zakona, Sud sam mogao utvrditi je li osporenim odlukama došlo do povrede zakona na štetu tužitelja.
43. Slijedom svega navedenog, prigovori tužitelja iz tužbe nisu od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari niti je tužitelj svojim prigovorima doveo u dvojbu pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja.
44. Prema ocjeni Suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u točki I izreke presude.
45. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.
U Splitu, 2. listopada 2025.
S U T K I N J A
Nela Mešin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Opunomoćenicima tužitelja Carmen Ivančević Marinković, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ivančević & partneri d.o.o. u Splitu, 114. brigade 10 i Mirku Budiću, odvjetniku u Splitu, Trg hrvatske bratske zajednice 8, Split,
2. Tuženiku Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1
3. U spis,
4. Kalendar 30 dana.