REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-136/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andrej Garić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Rački i kolege j.t.d. u Zagrebu, Pisarnica u Slavonskom Brodu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-878/21-4 od 15. srpnja 2022., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-766/16-37 od 4. veljače 2021., u sjednici održanoj 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tuženice.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike plaće po osnovi prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom iznos od 9.350,80 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-za studeni 2011.g. na iznos od 462,97 kn počev od 15. prosinac 2011.g. do isplate -za prosinac 2011.g. na iznos od 113,38 kn počev od 15. siječnja 2012.g. do isplate -za siječanj 2012.g. na iznos od 56,95 kn počev od 15. veljače 2012.g. do isplate -za travanj 2012.g. na iznos od 119,33 kn počev od 15. svibnja 2012.g. do isplate -za svibanj 2012.g. na iznos od 108,95 kn počev od 15. lipnja 2012.g. do isplate -za lipanj 2012.g. na iznos od 656,30 kn počev od 15. srpnja 2012.g. do isplate -za kolovoz 2012.g. na iznos od 435,81 kn počev od 15. rujna 2012.g. do isplate -za rujan 2012.g. na iznos od 187,94 kn počev od 15. listopada 2012.g. do isplate

-za listopad 2012.g. na iznos od 272,38 kn počev od 15. studenog 2012.g. do isplate

-za studeni 2012.g. na iznos od 284,76 kn počev od 15. prosinac 2012.g. do isplate

-za ožujak 2013.g. na iznos od 290,70 kn počev od 15. travnja 2013.g. do isplate

-za siječanj 2014.g. na iznos od 53,33 kn počev od 15. veljače 2014.g. do isplate

-za veljaču 2014.g. na iznos od 5.989,43 kn počev od 15. ožujka 2014.g. do isplate

-za ožujak 2014.g. na iznos od 262,82 kn počev od 15. travnja 2014.g. do isplate

-za travanj 2014.g. na iznos od 55,75 kn počev od 15. svibnja 2014.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor iznos od 6.647,16 kn bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-za prosinac 2011.g. na iznos od 348,93 kn počev od 15. siječnja 2012.g. do isplate

-za srpanj 2012.g. na iznos od 539,99 kn počev od 15. kolovoza 2012.g. do isplate

-za prosinac 2012.g. na iznos od 172,53 kn počev od 15. siječnja 2013.g. do isplate

-za siječanj 2013.g. na iznos od 249,41 kn počev od 15. veljače 2013.g. do isplate

-za travanj 2013.g. na iznos od 80,15 kn počev od 15. svibnja 2013.g. do isplate

-za srpanj 2013.g. na iznos od 484,03 kn počev od 15. kolovoza 2013.g. do isplate

-za kolovoz 2013.g. na iznos od 47,83 kn počev od 15. rujna 2013.g. do isplate

-za rujan 2013.g. na iznos od 88,34 kn počev od 15. listopada 2013.g. do isplate

-za listopad 2013.g. na iznos od 20,63 kn počev od 15. studenog 2013.g. do isplate

-za prosinac 2013.g. na iznos od 153,41 kn počev od 15. siječnja 2014.g. do isplate

-za siječanj 2014.g. na iznos od 78,47 kn počev od 15. veljače 2014.g. do isplate

-za lipanj 2014.g. na iznos od 81,99 kn počev od 15. srpnja 2014.g. do isplate

-za srpanj 2014.g. na iznos od 823,51 kn počev od 15. kolovoza 2014.g. do isplate

-za rujan 2014.g. na iznos od 156,53 kn počev od 15. listopada 2014.g. do isplate

-za prosinac 2014.g. na iznos od 306,53 kn počev od 15. siječnja 2015.g. do isplate

-za siječanj 2015.g. na iznos od 801,17 kn počev od 15. veljače 2015.g. do isplate

-za srpanj 2015.g. na iznos od 1.149,50 kn počev od 15. kolovoza 2015.g. do isplate

-za prosinac 2015.g. na iznos od 548,91 kn počev od 15. siječnja 2016.g. do isplate

-za siječanj 2016.g. na iznos od 515,30 kn počev od 15. veljače 2016.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto naknade plaće, u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 13.500,00 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 4. 2. 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima razlike bruto plaće i naknade plaće u t. I. i II. izreke presude.“

2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:

„I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-766/2016-37 od 4. veljače 2021. u dijelu stavka I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 658,95 kn na ime razlike u plaći s osnove prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 66,14 kn od 15. prosinca 2011. i na iznos od 592,81 kn od 15. ožujka 2014. do isplate; u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 6.202,50 kn na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 257,60 kn od 15. siječnja 2012., 320,85 kn od 15. kolovoza 2012., 120,96 kn od 15. siječnja 2013., 181,79 kn od 15. veljače 2013., 68,26 kn od 15. svibnja 2013., 481,20 kn od 15. kolovoza 2013., 47,79 kn od 15. rujna 2013., 88, 24 kn od 15. listopada 2013., 20,58 kn od 15. studenoga 2013., 153,40 kn od 15. siječnja 2014., 78,47 kn od 15. veljače 2014., 81,99 kn od 15. srpnja 2014., 823,51 kn od 15. kolovoza 2014., 156,53 kn od 15. listopada 2014., 306,53 kn od 15. siječnja 2015., 801,17 kn od 15. veljače 2015., 1.149,50 kn od 15. kolovoza 2015., 548,91 kn od 15. siječnja 2016. i 515,30 kn od 15. veljače 2016. do isplate i u dijelu stavka III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.791,50 kn.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr- 766/2016-37 od 4. veljače 2021. u dijelu stavka I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 658,95 kn do iznosa od 9.350,80 kn (za iznos od 8.691,85 kn); u dijelu stavka II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev preko iznosa od 6.202,58 kn do iznosa od 6.647,16 (za iznos od 444,58 kn), sve s pripadajućom zateznom kamatom te u dijelu stavka III. izreke kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko iznosa od 5.791,50 kn do iznosa od 13.500,00 kn (za iznos od 7.708,50 kn) i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu ukupnog iznosa od 9.136,43 kn sa zateznom kamatom tekućom na iznos od 396,83 kn od 15. prosinca 2011., 113,38 kn od 15. siječnja 2012., 56,95 kn od 15. veljače 2012., 119,33 kn od 15. svibnja 2012., 108,95 kn od 15. lipnja 2012., 656,30 kn od 15. srpnja 2012., 435,81 kn od 15. rujna 2012., 187,94 kn od 15. listopada 2012., 272,38 kn od 15. studenoga 2012., 284,76 kn od 15. prosinca 2012., 290,70 kn od 15. travnja 2013., 53,33 kn od 15. veljače 2014., 5.396,62 kn od 15. ožujka 2014., 262,82 kn od 15. travnja 2014., 55,75 kn od 15. svibnja 2014., 91,33 kn od 15. siječnja 2012., 219,14 kn od 15. kolovoza 2012., 51,63 kn od 15. siječnja 2013., 67,62 kn od 15. veljače 2013., 11,89 kn od 15. svibnja 2013., 2,83 kn od 15. kolovoza 2013., 0,04 kn od 15. rujna 2013., 0,10 kn od 15. listopada 2013., 0,05 kn od 15. studenoga 2013. i 0,01 kn od 15. srpnja 2014. do isplate.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška od iznosa od 5.791,50 kn do iznosa od 13.500,00 kn (za iznos od 7.708,50 kn).

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 446,87 kn, u roku od 8 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.“

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-883/23-2 od 14. ožujka 2023. dopustio tuženici reviziju protiv drugostupanjske presude zbog sljedećeg pravnog pitanja:

"Pripada li djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu pri tome uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad?"

4. Tuženica je zbog navedenog pravnog pitanja podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude, sukladno odredbi čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

5. Tužitelj je odgovorio na prijedlog osporavajući istaknute navode tuženice te predlažući odbiti reviziju kao neosnovanu.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike u plaći s osnove prekovremenog rada i ostalih dodataka na plaću za razdoblje od studenoga 2011. do travnja 2014. te razlike u naknadi plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora za razdoblje od prosinca 2011. do siječnja 2016..

9. Drugostupanjski sud je djelomično potvrđujući prvostupanjsku presudu kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu naknade plaće za godišnji odmor za razdoblje nakon 8. svibnja 2014., izrazio shvaćanje da je dodatak za vojnu službu sastavni dio redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme te da je prilikom obračuna naknade za godišnji odmor potrebno uračunati i iznose tog dodatka.

10. Tuženica u reviziji u biti ističe da je pogrešno izraženo stajalište drugostupanjskog suda, te navodi da se djelatnim vojnim osobama naknada za godišnji odmor nakon 8. svibnja 2014. treba obračunavati kao redovan rad bez dodatka za vojnu službu.

11. U revizijskom stupnju postupka sporno je, s obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena, pripada li djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu pri tom uračunavajući na osnovnu plaću sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad, odnosno je li dodatak za vojnu službu sastavni dio plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme, te treba li i iznose tog dodatka uračunati prilikom obračuna naknade za godišnji odmor.

12. Prije svega treba reći da su za odluku u ovoj pravnoj stvari mjerodavne odredbe Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13. - dalje: ZSOSRH) i to odredbe čl. 135. st. 1. i 2., čl. 136. st. 1. i 2., čl. 137. st. 1., čl. 139. i čl. 142. ZSOSRH (sadržane u Glavi VI. ZSOSRH-a naslovljenoj „prava iz radnog odnosa“ pod 4. „plaće i dodaci na plaću“), zatim odredbe čl. 6. st. 1. i 2., čl. 7. i čl. 19. st. 2. Pravilnika o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14. - dalje: Pravilnik o dodacima na plaću), odredbe čl. 4. st. 2. i 3. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba („Narodne novine“, broj 54/14. - dalje: Pravilnik/14) koji je stupio na snagu dana 8. svibnja 2014., te točka V. st. 1. Odluke o rasporedu radnog vremena („Narodne novine“, broj 66/14).

13. Osim toga, dajući odgovor na postavljeno pitanje u reviziji, ovaj sud upućuje na to da je već u presudi ovog suda poslovni broj Rev 374/23-2 od 24. travnja 2024. ovaj sud u činjenično pravnoj situaciji podudarnoj s ovopredmetnom, izrazio pravno shvaćanje:

„23. Polazeći od sadržaja navedenih odredbi proizlazi da djelatne vojne osobe mogu ostvarivati različite dodatke na plaću koji ovise o uvjetima rada pojedine djelatne vojne osobe. No, dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe na temelju samog rasporeda na određenu dužnost u propisanim iznosima i taj dodatak je sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu svake djelatne vojne osobe. Dodatak za vojnu službe se isplaćuje uz osnovnu plaću neovisno o drugim dodacima na plaću i drugim materijalnim pravima koja pripadaju djelatnim vojnim osobama na temelju ZSOSRH-a i propisima donesenim na temelju toga Zakona.

24. Stoga, ako svaka djelatna vojna osoba kao redovnu plaću prima mjesečni iznos koji se sastoji od osnovne plaće i dodataka za vojnu službu, onda je dodatak za vojnu službu neodvojiv od redovne plaće koja se isplaćuje za redovno radno vrijeme djelatne vojne osobe te, kao sastavni dio redovne plaće ostvarene u redovnom radnom vremenu, prilikom obračuna naknade za godišnji odmor treba uračunati i iznose tog dodatka, sukladno čl. 142. ZSOSRH-a i čl. 4. st. 2. Pravilnika/14.

25. Stoga odgovor na postavljeno pitanje glasi:

'Djelatnoj vojnoj osobi u razdoblju nakon 8. svibnja 2014. do kraja 2016. pripada pravo na isplatu naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora kao da je radila u redovnom radnom vremenu uračunavajući osnovnu plaću i dodatak na plaću za vojnu službu.'“

14. U ovoj se odluci reafirmira već izraženo pravno shvaćanje ovoga suda u navedenoj odluci poslovni broj Rev 374/23-2 od 24. travnja 2024. Stoga, a s obzirom na to da se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci podudara s pravnim shvaćanjem ovoga suda, pravilno je primijenjeno materijalno pravo od strane drugostupanjskog suda kada je donesena pobijana odluka.

15. Na osnovu svega izloženog, budući da razlozi zbog kojih je revizija izjavljena i na koje se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, ne utječu na donošenje drugačije odluke, valjalo je primjenom odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tuženice i odlučiti kao u izreci.

Zagreb, 2. listopada 2025.

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa