REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1376/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BMB-PROJEKT d.o.o., OIB 52906346419, Varaždin, Zagrebačka ulica 328, kojeg zastupa punomoćnica Andreja Fosin, odvjetnica u Varaždinu, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., OIB 92963223473, Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o., Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-950/2023-2 od 6. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-52/2022-10 od 10. siječnja 2023., na sjednici održanoj 2. listopada 2025.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-950/2023-2 od 6. rujna 2023., kojom je potvrđena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P- 52/2022-10 od 10. siječnja 2023. navodeći da prijedlog podnosi zbog materijalno- pravnih pitanja važnih za donošenje odluke u ovom postupku, radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu, tvrdeći da o tim pitanjima u jednom dijelu postoji praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske pa da drugostupanjska odluka odstupa od te prakse, a u drugom dijelu nema prakse revizijskog suda, a praksa viših sudova nije jedinstvena.
1.2. Postavlja sljedeća pitanja:
„1. Da li tužitelj kao pravna osoba, ima pravni interes i pravo bez istovremenog zahtijevanja prava na isplatu kao posljedice ništetnosti, tražiti samo deklaratorno utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe kojima je ugovorena jednostrana promjenjivost kamatne stope?
2. Da li pravna osoba ima pravo i pravni interes u ugovoru o kreditu sklopljenom između pravne osobe i banke temeljem Zakona o obveznim odnosima tražiti utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF i isplatu temeljem ništetne ugovorne odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF, ako se financijskim vještačenjem utvrdi postojanje preplate na strani banke, koja je jedna ugovorna strana i davatelj kredita?“.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući u skladu sa odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4.1. Oba pitanja koja postavlja tužitelj odnose se na primjenu općih pravila obveznog prava, pri čemu je sud, na temelju utvrđenih činjenica, ocijenio da tužitelj, koji ima status pravne osobe, neosnovano tvrdi da ima pravo na utvrđenje i isplatu, s obzirom na to da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i jednostrano promjenjivom kamatnom stopom. Naime, presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-950/2023-2 od 6. rujna 2023. potvrđena je presuda i rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-52/2022-10 od 10. siječnja 2023. kojom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između stranaka 3. listopada 2008. kojim se regulira otplata kredita u jednakim mjesečnim obrocima u CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatska narodne banke na dan plaćanja, odnosno primjena valutne klauzule CHF tijekom trajanja otplate po predmetnom ugovoru o hipotekarnom kreditu te je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev da se naloži tuženiku platiti tužitelju iznos od 41,860 53 eur sa zateznom kamatom na pojedinačne iznose glavnice po dospijeća do isplate. Rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba u dijelu u kojem se zahtjeva utvrđenje da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe predmetnog ugovora kojim je ugovoreno da je redovna kamata tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta. U odnosu na tužbeni zahtjev vezan za valutnu klauzulu, sud je ocijenio da ugovaranje otplate kredita primjenom valutne klauzule ne predstavlja nedopuštenu činidbu u smislu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05 i 41/08 - dalje: ZOO) pa je odbio tužbeni zahtjev. Prvostupanjski sud je rješenjem odbacio tužiteljev zahtjev za utvrđenjem ništetnosti odredbe o kamatama jer je ocijenio da tužitelj nije prezentirao konkretan pravni interes za postavljanje takvog deklaratornog zahtjeva, budući da se ugovorna kamata u predmetnom ugovornom odnosu parničnih stranaka kroz cijelo razdoblje otplate kredita nije mijenjala.
4.2. U odnosu na prvo pitanje tužitelj navodi, da postoji sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojoj je protivno stajalište prvostupanjskog i drugostupanjskog suda i to odluka Revd-1013/21 kojom je „Vrhovni je sud potvrdio ništetnost ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi temeljem odluke banke, kod ugovora o kreditu koji je sklopila pravna osoba, pa stoga i tužitelj ima pravo tražiti deklaratorno utvrđenje ništetnosti.“. Na te navode valja reći da u navedenoj odluci Revd-1013/21 od 7. travnja 2021. nije izraženo pravno shvaćanje u odnosu na prvo postavljeno pitanje, tako da je taj prijedlog za dopuštenje revizije odbačen, kao nedopušten. Stoga je praksa na koju se poziva tužitelj neodgovarajuća.
4.3. U odnosu na drugo pitanje tužitelj je kao razlog važnosti toga pravnog pitanja naznačio da o tom pravnom pitanju ne postoji praksa revizijskog suda. No, ocjena je revizijskog suda da okolnost što o određenom pravnom pitanju ne postoji praksa revizijskog suda, sama po sebi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu (tako i ovaj sud u odluci poslovni broj Revd-4965/2021 od 15. ožujka 2022.). U odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-I-392/11 od 13. prosinca 2016., na koju se poziva tužitelj, nije izraženo shvaćanje u odnosu na postavljena pitanja već je izloženo opće pravno stajalište oko svrhe valutne klauzule u očuvanju realne vrijednosti činidbe, pa ni ova odluka ne daje razlog važnosti drugom pitanju. Iz presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3164/23, kojom je potvrđena u cijelosti presuda Općinskog suda u Čakovcu (kojom je utvrđena ništetnom ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF u ugovoru o kreditu te je banci naložena isplata zbog promjene tečaja CHF u odnosu na početno ugovoreni) proizlazi da se radi o pravnom odnosu između fizičke osobe (NE iz [adresa]) i banke, pa je za zaključiti da je to pravno shvaćanje dano u drugačijim činjenično pravnim okolnostima.
5. Kako pitanja ne udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a ZPP-a, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 2. listopada 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
