Poslovni broj: UsI-39/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, te zapisničarki Lidiji Trogrlić, u upravnom sporu tužitelja Grada Zadra, Narodni trg 1, Zadar, OIB: 09933651854, protiv tuženika Zadarske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, Božidara Petranovića 8, Zadar, OIB: 56204655363, uz sudjelovanje zainteresirane osobe SRD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi poreza na kuću za odmor, 02. listopada 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanjem rješenja Zadarske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, KLASA: UP/II-410-07/23-01/70, URBROJ: 2198-12- 03/1-23-2 od 28. studenoga 2023. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, Zadarske županije, Upravnog odjela za financije i proračun, KLASA: UP/II-410-07/23-01/70, URBROJ: 2198-12-03/1-23-2 od 28. studenoga 2023. godine, poništeno je rješenje Grada Zadra, Upravnog odjela za financije, KLASA: UP-I-410-15/20-01/2062, URBROJ: 2198/01-10/2-20-1 od 27. svibnja 2020. godine kojim je ŽRD (ovdje zainteresiranoj osobi) utvrđen porez na kuću za odmor za 2020. godinu u iznosu od 2.469,90 kuna za objekt u [adresa], površine 164,66 m[2] , te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2. U pravodobno podnesenoj tužbi od 02. siječnja 2024. godine tužitelj je naveo da pobija zakonitost osporavanog rješenja zbog pogrešne primjene zakona, bitne povrede odredbi i načela upravnog postupka, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Istaknuo je da je po primitku žalbe zainteresirane osobe pribavio potvrdu HZMO- a o evidenciji radnih odnosa za zainteresiranu osobu iz koje proizlazi da je ona obveznica u radnom odnosu kod pravne osobe Francuski institut u Zagrebu, i to od 01. siječnja 2003. godine, slijedom čega njeno stalno mjesto boravka ne može biti otok [adresa], bez obzira na formalnu promjenu adrese. Nadalje, tužitelj je naveo da je 14. srpnja 2023. godine pribavio podatak Mjesnog odbora Silba iz kojeg proizlazi da zainteresirana osoba nije stalno nastanjena na otoku [adresa], već samo povremeno. Također, istaknuo je da režijski troškovi ne mogu biti jedini dokaz o načinu korištenja predmetne kuće, pored nedvojbeno utvrđene činjenice da je zainteresirana osoba u radnom odnosu s mjestom rada i stanovanja u [adresa]. Ukazao je da je sve navedeno bilo poznato tuženiku prilikom odlučivanja o žalbi, koji je neosnovano prihvatio žalbu zainteresirane osobe. Zaključno, istaknuo je da je tuženik u svom rješenju zanemario bitno utvrđenu činjenicu da zainteresirana osoba živi i radi u Zagrebu, te neosnovano poništio prvostupanjsko rješenje.Tužitelj je predložio da sud poništi rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je, u bitnome, naveo da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno omogućiti stranci sudjelovanje u postupku i dopisom zatražiti od žaliteljice dodatne dokaze i objašnjenja o načinu korištenja predmetne nekretnine, posebno u odnosu na navode iz tužbe da režijski troškovi ne mogu biti jedini dokaz o načinu korištenja predmetne nekretnine, te da je nedvojbeno utvrđeno da je žaliteljica u radnom odnosu s mjestom rada i stanovanja u [adresa]. Nadalje, tuženik je istaknuo da se u spisu predmeta nalazi presuda u identičnom predmetu poreza na kuću za odmor za 2016. godinu, za istu stranku, kojom je poništeno prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje iz razloga što činjenično stanje nije bilo potpuno utvrđeno. Tuženik smatra da ni u ovom predmetu činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno jer je prvostupanjsko tijelo u postupku utvrđivanja poreza dužno provesti ispitni postupak i utvrditi sve činjenice. Ukazao je da je žaliteljica dostavila dokaze o potrošnji električne energije za svaki mjesec 2020. godine, specifikaciju plaćenog poreza i prireza tijekom 2019. i dijela 2020., te da prema priloženim računima potrošnja električne nije bila zanemariva, već kontinuirana tijekom cijele godine, dok se računi HEP-a dostavljaju na adresu [adresa], a žaliteljica je u žalbi molila da joj se pošta šalje na adresu u [adresa]. Nadalje, tuženik je naveo da je prvostupanjsko tijelo dostavilo dokaze da je žaliteljica zaposlena u Zagrebu, ali smatra da je stranci trebala biti dana mogućnost da objasni prirodu svoga posla, mogućnost rada od kuće ili eventualno korištenje predmetne nekretnine od strane njene obitelji ili nekog drugog. Slijedom navedenog, tuženik je ustrajao na obrazloženju pobijanog rješenja, te je predložio sudu da tužbu odbije kao neosnovanu.

4. Rješenjem suda od 23. prosinca 2024. godine pozvana je zainteresirana osoba ŽRD da sudjeluje u ovom sporu.

5. Podneskom koji je zaprimljen pred ovim sudom 13. siječnja 2025. godine zainteresirana osoba je navela da na predmetnoj adresi na [adresa] živi od 2016. godine, da je od tu radila od 2016. do ožujka 2024. godine jer joj je njen poslodavac omogućio da radi od kuće, te da je rad od kuće pogotovo bio dozvoljen za vrijeme covida 2020. i 2021. godine. Dodala je da su u toj kući živjeli i njeni roditelji, te njen suprug. Istaknula je da ako treba neka se pozove policija da provjeri gdje ona zaista živi.

6. Na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 11. rujna 2025. godine, a koja se održala bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, tužitelj je naveo da u svemu ostaje kao u tužbi, te kao u tijeku upravnog postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Istaknuo je da je očitovanje Mjesnog odbora u kojem stoji da zainteresirana osoba nije stalno nastanjena na [adresa], već tu samo povremeno dolazi, vjerodostojno i istinito. Naveo je da je zainteresirana osoba upisana kao vlasnica nekretnine u Zagrebu, a za koje vrijeme nije bila obveznik plaćanja poreza na kuću za odmor za tu nekretninu, što bi značilo da je njena kuća na [adresa] kuća za odmor. Tužitelj je popisao trošak upravnog spora na način da je zahtijevao pola dnevnice u iznosu od 15,00 eura i trošak autobusne karte na relaciji Zadra-Split-Zadar u ukupnom iznosu od 33,14 eura.

7. U dokaznom postupku sud je izveo dokaze čitanjem svih isprava koje se nalaze u sudskom spisu, te čitanjem cjelokupnog spisa tuženika koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

8. Stranke u ovom upravnom sporu nisu predložile izvođenje drugih dokaza.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Uvidom u prvostupanjsko rješenje od 27. svibnja 2020. godine sud je utvrdio da je navedenim rješenjem zainteresiranoj osobi za 2020. godinu utvrđen porez na kuću za odmor u iznosu od 2.469,90 kuna za kuću u [adresa], površine 164,66 m[2] , s obrazloženjem da je zainteresirana osoba vlasnik navedene kuće za odmor, pozivom na odredbe članka 25. Zakona o lokalnim porezima ("Narodne novine" broj 115/16 i 101/17. ; u daljnjem tekstu: Zakona o lokalnim porezima) i članka 1. Odluke o porezu na kuće za odmor ("Glasnik Grada Zadra" broj 2/11 i 16/14).

11. Uvidom u osporavano drugostupanjsko rješenje od 28. studenoga 2023. sud je utvrdio da je povodom žalbe zainteresirane osobe prvostupanjsko rješenje poništeno i predmet vraćen na ponovni postupak, s obrazloženjem da se temeljem podataka u spisu ne može utvrditi da je žaliteljica obveznik plaćanja poreza na kuću za odmor za 2020. godinu, jer činjenično stanje u upravnom postupku nije u potpunosti utvrđeno u pogledu načina korištenja nekretnine.

12. Odredbom članka 2. točke 12. Zakona o lokalnim porezima kuća za odmor je svaka zgrada ili dio zgrade ili stan koji se koriste povremeno ili sezonski. Kućom za odmor ne smatraju se gospodarstvene zgrade koje služe za smještaj poljoprivrednih strojeva, oruđa i drugog pribora

13. Odredbom članka 25. Zakona o lokalnim porezima propisano je da porez na kuće za odmor plaćaju pravne i fizičke osobe koje su vlasnici kuća za odmor.

14. U pravu je tuženik kada smatra da činjenično stanje nije u potpunosti utvrđeno. Naime, prvostupanjsko tijelo pogrešno smatra da se u ovoj upravnoj stvari na temelju potvrde Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 19. kolovoza 2020. godine, te e- maila predsjednice Mjesnog odbora Silbe, može zaključiti da se predmetna kuća u 2020. godini koristila povremeno, odnosno sezonski.

15. Nasuprot tužbenom prigovoru da režijski troškovi ne mogu biti jedini dokaz o načinu korištenja predmetne kuće, za navesti je da bi iz računa za električnu energiju koji prileže spisu proizlazilo da se u kući živjelo tijekom 2020. godine, jer je potrošnja tog resursa kontinuirana tijekom svih mjeseci iz priloženih računa, te nije bio niti jedan mjesec bez potrošnje.

16. Nadalje, radi utvrđenja koristi li se predmeta kuća povremeno ili stalno, odnosno živi li zainteresirana osoba u istoj, trebalo je pribaviti i druge dokaze radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja kao npr. plaća li zainteresirana osoba odvoz komunalnog otpada redovito ili sezonski, te slične činjenice temeljem kojih se nedvojbeno može utvrditi živi li zainteresirana u predmetnoj nekretnini ili povremeno boravi, kao i to da se zainteresirana osoba očituje na koji način je radila, odnosno je li imala mogućnost rada od kuće. Za navesti je i da je priložen e-mail mjesnog odbora od 14. srpnja 2023., pa iz njega nije vidljivo odnosi li se na 2020. godinu, a koja je predmet ovog spora.

17. Slijedom iznijetog, sud cijeni rješenje tuženika zakonitim, dok tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu

18. Nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09 i 110/21), a na koje ovaj sud, temeljem članka 47. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24; u daljnjem tekstu ZUS), pazi po službenoj dužnosti.

19. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev je odbijen, te je odlučeno kao u izreci ove presude.

20. S obzirom na to da tuženik nije izgubio spor, odnosno tužitelj nije niti djelomično uspio u ovom upravnom sporu, nisu ispunjeni uvjeti u smislu članka 147. stavka 1. ZUS-a, da se tuženika obveže da tužitelju naknadi troškove upravnog spora koje je popisao na ročištu za raspravu pred ovim sudom od 11. rujna 2025. godine. Stoga je riješeno kao u točki II. izreke.

U Splitu, 02. listopada 2025. godine

S U T K I NJ A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA: - tužitelju

- tuženiku

- zainteresiranoj osobi

- u spis

NACRT ODLUKE IZRADIO

VIŠI SUDSKI SAVJETNIK-SPECIJALIST ŠIME TOMIĆ