REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1728/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Ani Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja NG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Frano Bazina, odvjetnik u Zagrebu, Kralja Držislava 14, protiv tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, koju zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u OD Glamuzina&Grošeta d.o.o. u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, isplatiti tužitelju NG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.578,89 eura sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 7,69 eura od 4. studenog 2008. do isplate,

- na iznos od 10,88 eura od 1. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 13,18 eura od 31. siječnja 2009. do isplate,

- na iznos od 14,22 eura od 28. veljače 2009. do isplate,

- na iznos od 11,59 eura od 29. ožujka 2009. do isplate,

- na iznos od 12,15 eura od 30. travnja 2009. do isplate,

- na iznos od 7,68 eura od 27. svibnja 2009. do isplate,

- na iznos od 4,39 eura od 30. lipnja 2009. do isplate,

- na iznos od 5,26 eura od 2. kolovoza 2009. do isplate,

- na iznos od 7,00 eura od 1. rujna 2009. do isplate,

- na iznos od 6,85 eura od 2. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 5,09 eura od 28. listopada 2009. do isplate,

- na iznos od 8,38 eura od 3. prosinca 2009. do isplate,

- na iznos od 11,02 eura od 5. siječnja 2010. do isplate,

- na iznos od 14,77 eura od 3. veljače 2010. do isplate,

- na iznos od 13,91 eura od 2. ožujka 2010. do isplate,

- na iznos od 19,00 eura od 1. travnja 2010. do isplate,

- na iznos od 18,04 eura od 4. svibnja 2010. do isplate,

- na iznos od 19,92 eura od 1. lipnja 2010. do isplate,

- na iznos od 36,22 eura od 2. srpnja 2010. do isplate,

- na iznos od 32,86 eura od 17. kolovoza 2010. do isplate,

- na iznos od 43,11 eura od 8. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 39,57 eura od 28. rujna 2010. do isplate,

- na iznos od 33,87 eura od 3. studenog 2010. do isplate,

- na iznos od 45,89 eura od 4. prosinca 2010. do isplate,

- na iznos od 61,18 eura od 8. siječnja 2011. do isplate,

- na iznos od 50,35 eura od 4. veljače 2011. do isplate,

- na iznos od 54,15 eura od 5. ožujka 2011. do isplate,

- na iznos od 49,32 eura od 7. travnja 2011. do isplate,

- na iznos od 50,19 eura od 7. svibnja 2011. do isplate,

- na iznos od 70,68 eura od 4. lipnja 2011. do isplate,

- na iznos od 72,68 eura od 5. srpnja 2011. do isplate,

- na iznos od 89,58 eura od 28. kolovoza 2011. do isplate,

- na iznos od 80,81 eura od 8. rujna 2011. do isplate,

- na iznos od 71,20 eura od 2. listopada 2011. do isplate,

- na iznos od 69,73 eura od 1. studenog 2011. do isplate,

- na iznos od 68,99 eura od 3. prosinca 2011. do isplate,

- na iznos od 73,54 eura od 1. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 77,51 eura od 31. siječnja 2012. do isplate,

- na iznos od 78,04 eura od 28. veljače 2012. do isplate,

- na iznos od 75,30 eura od 3. travnja 2012. do isplate,

- na iznos od 77,15 eura od 3. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 78,42 eura od 30. svibnja 2012. do isplate,

- na iznos od 76,29 eura od 3. srpnja 2012. do isplate,

- na iznos od 76,85 eura od 1. kolovoza 2012. do isplate,

- na iznos od 75,25 eura od 6. rujna 2012. do isplate,

- na iznos od 71,79 eura od 2. listopad 2012. do isplate,

- na iznos od 75,48 eura od 1. studenoga 2012. do isplate,

- na iznos od 77,25 eura od 16. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 76,01 eura od 16. travnja 2013. do isplate,

- na iznos od 69,05 eura od 15. svibnja 2013. do isplate,

- na iznos od 74,96 eura od 14. lipnja 2013. do isplate,

- na iznos od 75,48 eura od 19. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 73,16 eura od 19. listopada 2013. do isplate,

- na iznos od 65,96 eura od 19. listopada 2013. do isplate,

po stopi koja se od dospijeća do 31. srpnja 2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, nadoknaditi tužitelju, NG, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu 875,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 2. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB: 53056966535, za naknadu troška parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 14. ožujka 2023. navodi da je s tuženikom, kao kreditorom, 17. svibnja 2006. sklopio ugovor o kreditu broj: 041-50-3472647 (dalje: Ugovor) u iznosu 24.497,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita. Sukladno čl. 2. i 7. predmetnog Ugovora tužitelj se obvezao iznos kredita platiti u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tuženika za CHF, važećem na dan dospijeća, uz redovnu kamatnu stopu koja je čl. 2. Ugovora određena kao promjenjiva, dok je u trenutku ugovaranja iznosila 5,20%, a utvrđuje se Odlukom o kamatnim stopama ili drugim aktom Kreditora. Preuzetu obvezu, tužitelj je u cijelosti ispunio. Tužitelj navodi kako mu prilikom sklapanja ugovora nisu bili prezentirani mogući rizici nekontroliranog rasta tečaja švicarskog franka kao i uvećanja mjesečnog anuiteta uslijed rasta tečaja. Dapače, tužitelju je ponuđen kredit vezan uz valutu CHF kao najpovoljniji kredit s najnižom kamatnom stopom. Značaj neravnoteže zbog valutne klauzule u švicarskim francima je tim veći što prosječni potrošač nije mogao znati za rizik tečaja švicarskog franka nego je mislio da je svaka strana sklapanjem ugovora prihvatila samo opći valutni rizik koji je još veći zbog toga što se i ugovorna kamata naplaćuje u kunama prema tečaju švicarskog franka, a k tome je i promjenjiva jednostranom odlukom banke. U predmetnom Ugovoru postojala dva promjenjiva elementa (valutna klauzula vezana uz švicarski franak i promjenjiva kamatna stopa) što ukazuje da se u ovom slučaju radi o nepoštenim ugovornim odredbama, temeljem kojih tužitelj u trenutku sklapanja, niti tijekom otplate nije moga znati koliko će iznositi njegova kreditna obveza. Da je tužitelj imao saznanja da će mjesečni anuitet toliko porasti, do mjere da ugrožava tužiteljevu egzistenciju nikada ne bi preuzeo takvu obavezu. Tužitelj se poziva na odluke i pravna utvrđenja u postupku povodom tužbe radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita (Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012. od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 2221/2018.). Tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 2.578,89 eura sa zateznim kamatama na pojedinačno naznačene iznose, kao i troška parničnog postupka, navodeći kako je tuženik temeljem nepoštenih odredbi o valutnoj klauzuli bez osnove stekao navedeni iznos.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, smatra da je u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pružena na općenitoj tj. apstraktnoj razini, da se odluke donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa ne odnose na tužiteljev ugovor o kreditu odnosno da tužitelj mora dokazati nepoštenost odnosno ništetnost ugovornih odredaba na koju okolnost nije predložio niti jedan dokaz. Tuženik smatra da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli bila jasna, razumljiva i lako uočljiva, da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ističe da su korisniku kredita prije zaključenja ugovora dane sve informacije temeljem kojih je mogao donijeti informiranu odluku o kreditu, da je predmetni ugovor solemniziran po javnom bilježniku čime je potvrđeno da je predmetni ugovor strankama jasan i razumljiv te odražava njihovu pravu volju. Ističe kako je potrebno ispitati savjesnost postupanja tužitelja i to prilikom zaključenja ugovora i tijekom njegove otplate. U odnosu na pojedinačno pregovaranje tuženik ističe kako je tužitelj mogao birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR, te je tijekom pregovaranja mogao utjecati na spornu odredbu o valutnoj klauzuli i istu otkloniti ugovaranjem kredita u kunama ili uz valutnu klauzulu u EUR, te smatra da ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana. Također, tuženik ističe prigovor zastare, dok visinu tužbenog zahtjeva ne osporava.

3. U tijeku postupka sud je pročitao dostavljenu dokumentaciju: izračun tečajne razlike za kredit RBA banke (list 7-10 spisa), otplatni plan (list 11-12 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice na dan 19. lipnja 2013. (list 13-17 spisa), otplatni plan (list 19-22 spisa), Ugovor o kreditu broj 041-50-3472647 od 17. svibnja 2006. (list 23-28 spisa), promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 24. ožujka 2006. do 30. lipnja 2006. u suradnji s ovlaštenim prodavateljima (list 42-44), te je saslušan tužitelj.

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Među strankama nije sporno, a što proizlazi i iz dokumentacije u koju je izvršen uvid, da je između tužitelja, kao korisnika kredita i tuženika, kao kreditora 17. svibnja 2006. zaključen Ugovor o kreditu 041-50-3472647 u iznosu 24.497,59 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita za namjenu kupnje vozila, te je rok otplate 84 mjeseci. Također nije sporan ni status potrošača tužitelja, kao ni visina tužbenog zahtjeva.

6. Sporan je osnov tužbenog zahtjeva, jesu li ugovorne odredbe kojima su iznos kredita i visina anuiteta vezani uz tečaj švicarskog franka protivne pozitivnim propisima Republike Hrvatske, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome, sporno je ima li tužitelj pravo na povrat iznosa preplaćenih iznosa s obzirom na odredbe Ugovora o valutnoj klauzuli. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporovima radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, sporno je da li je u konkretnom slučaju nastupila zastara.

7. U odnosu na navode tuženika vezano za postupak kolektivne zaštite odnosno da je u tom postupku pravna zaštita pružena na općenitoj razini, te nisu izvođeni dokazi na odlučne okolnosti, slijedom čega je u ovoj parnici tužitelj dužan dokazati nepoštenost odnosno ništetnost ugovornih odredaba, da mu iste nisu bile jasne, lako razumljive ili uočljive odnosno da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da nije došlo do znatne neravnoteže u ugovornim pravima i obvezama na njegovu štetu, valja reći kako sud navedeno na prihvaća. Naime, odluke suda donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač, konkretno ovdje tužitelj, osobno pokrene radi naknade štete/isplate s ciljem otklona povrede koja je uzrokovana postupanjem tuženika, pa kako iz odluke Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. poslovni broj P-1401/2012., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017. od 14. lipnja 2018., odnosno, Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-2221/2018. od 3. rujna 2019., proizlazi da kod ugovaranja valutne klauzule u CHF i promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa i zato je posebno rizična - potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci niti koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, to jednostrano određivanje kamate uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača protivno načelu savjesnosti i poštenja, a isto tako je nepoštena i ništetna ugovorna odredba ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica CHF.

8. S obzirom da je sud u konkretnom slučaju vezan za utvrđenja iz gore navedene parnice to se ukazalo nepotrebnim izvođenje dokaza na okolnost utvrđivanja ništetnosti ugovornih odredaba o valutnoj klauzuli u CHF.

9. Međutim, u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke su ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, slijedom čega je u konkretnom slučaju tuženiku omogućeno dokazivanje te okolnosti, kao i utječe li ista na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora.

10. Na navedene okolnosti tuženik je predložio saslušanje javnog bilježnika Mladena Bureca iz Zagreba. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tuženika da se na okolnost informiranosti tužitelja o spornim odredbama ugovora kao svjedok sasluša javni bilježnik koji je solemnizirao predmetni ugovor. Prema ocjeni suda saslušanjem javnog bilježnika nije moguće utvrditi relevantne činjenice vezano za obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora iz razloga što javni bilježnik prilikom solemnizacije ugovora o kreditu nema ni zakonske ovlasti ni potrebno stručno znanje da bi mogao potrošaču korisniku kredita objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike tečaja švicarskog franka.

11. Nadalje, na okolnosti pregovaranja i informiranosti, saslušan je tužitelj čiji iskaz sud prihvaća kao neposredno uvjerljiv i iskren, a iz kojeg u bitnome proizlazi da je predmetni kredit zaključio u poslovnici banke, gdje su ga uputili iz autokuće. Tužitelj je naveo da ga je u banci već čekao pripremljen ugovor, početna rata je bila otprilike 1.700,00 kuna te je s obzirom na iznos njegove mirovine takav kredit mogao otplaćivati. Ugovor u drugoj valuti mu nije nuđen te mu je rečeno da je takav ugovor najpovoljniji na tržištu u tom trenutku Prije sklapanja ugovora nije tražio nikakve posebne uvjete niti je bio obaviješten o tome što znači valutna klauzula, ako niti na rizike koji su za nju vezani.

12. S obzirom da tuženik nije predložio nikakve daljnje dokaze na okolnost pojedinačnog pregovaranja, a pored prihvaćenog iskaza tužitelja, sud je ocijenio da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi u konkretnom slučaju postupio drugačije nego što je bilo predmetom dokazivanja i raspravljanja u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača odnosno da bi tužitelja u potpunosti obavijestio o naravi, rizicima i posljedicama spornih odredbi koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF.

13. Također valja napomenuti da okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni ugovor o kreditu solemniziran i ispunjen sama po sebi ne otklanja primjenu gore navedenih propisa niti utječe na pravo tužiteljice zatražiti zaštitu u smislu čl.210. st. 1 i čl. 214 ZOO-a u vezi s čl. 104. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99. dalje: ZOO).

14. Slijedom navedenog za zaključiti je da se u predmetnom individualnom sporu ima primijeniti pravno utvrđenje iz postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, tj. za utvrđenje da su ništetne odredbe ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a time su ništetne i odredbe ugovora o kreditu zaključenog između stranaka 17. svibnja 2006. u dijelu koji se odnosi na valutnu klauzulu u CHF, sve temeljem čl.138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 78/12., 56/13.) i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 41/14.,110/15.,14/19.), uz daljnju primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) u vezi s čl. 11.-12., čl. 46., čl.50. i čl. 104. ZOO-a, te čl.502.a i c ZPP-a.

15. Po pitanju prigovora zastare ističe se da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. i 31. siječnja 2022.). S obzirom na pravomoćnost odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastarni je rok po pitanju valutne klauzule počeo teći 14. lipnja 2018., pa kako je tužitelj podnio tužbu 14. travnja 2023. to se prigovor zastare ukazuje neosnovanim u smislu čl.371. ZOO-a.

16. Obzirom da visina tužbenog zahtjeva nije sporna, sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužitelju vratiti sve što je stekao temeljem djelomično ništetnog ugovora

- po osnovi valutne klauzule u CHF, dakle, bez osnove i to sa zateznom kamatom od dana stjecanja jer se ima smatrati nepoštenim stjecateljem, pa je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odlučiti kao u stavku točki I. izreke presude temeljem čl.104.st.1., čl. 210. st. 1., čl. 214 i čl.29.ZOO-a.

17. Odluka o troškovima postupka temelji na čl.154. st.1. ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir iznos tužbenog zahtjeva o kojem odlučuje (2.578,89 EUR) i Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. dalje: Tarifa).

18. Tužitelju je priznat trošak zastupanja po punomoćniku i to: sastav tužbe u vrijednosti 100 bodova (Tbr. 7.1. Tarife), podnesaka od 10. rujna 2023. u vrijednosti od 100 bodova (Tbr. 8.1. Tarife), pristup na ročište 3. rujna 2025. u iznosu od 100 bodova (Tbr. 9.1. Tarife), pristup ročištu za objavu odluke u iznosu od 50 bodova (Tbr. 9.3. Tarife) što uvećano za vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i 25% PDV-a (Tbr. 46. Tarife) iznosi 875,00 EUR. Na dosuđen trošak tužitelju su dosuđene zatezne kamate sukladno čl. 151. stavak 3. ZPP-a i članku 29. stavak 1. ZOO-a tekuće od presuđenja do isplate.

19. S obzirom da tužitelj u cijelosti uspio u sporu, to tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova temeljem čl.154. st.1. ZPP-a te slijedom svega iznesenog odlučeno kao u točki II. i III. izreke rješenja.

Zagreb, 2. listopada 2025.

Sudac:

Ana Ćosić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano putem ovog suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

Presuda donesena u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika