Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1810/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Dragice Samardžić, kao predsjednice vijeća, Vesne Kuzmičić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ankice Matić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Denisu Kobaiću, odvjetniku u Opatiji, protiv tuženika ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupan po punomoćniku Miljenku Mrakovčiću, odvjetniku u ZOU Miljenko Mrakovčić i Bojan Milić u Rijeci, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1034/2024-9 od 4. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 2. listopada 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1034/2024-9 od 4. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi :

"I-Nalaže se tuženiku ČŽ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da tužitelju ČŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati novčani iznos od 9.290,60 eur uvećano za zakonsku zateznu kamatu počev od 27. rujna 2013. do isplate i to do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi propisanoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima za svako polugodište primjenom uvećanja eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II-Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.201,86 eur, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

2. Protiv navedene presude žali se tužitelj te presudu pobija u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 , 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) predlažući pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda.

3. Na žalbu tužitelja odgovorio je tuženik, u odgovoru je porekao žalbene navode te predložio odbijanje žalbe.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora čini zahtjev tužitelja za isplatu ukupnog iznosa od 9.290,60 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom počev od 27. rujna 2013. do isplate, na ime posjećene drvne mase i drvnog pomlatka na nekretninama označenih kao kčbr. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina].

6. Po provedenom postupku sud prvog stupnja, u bitnom, utvrđuje:

- da je između prednika stranaka sklopljena u predmetu R1-39/1986 Općinskog suda Vrbovsko sudska nagodba kojom su stranke uredile svoje suvlasničke odnose a kojom su između ostalog VŽ – pravnoj prednici tužitelja, pripale isključivo u vlasništvo nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zajedno sa ŠŽ u suvlasničkom dijelu sa neodređenim omjerom/udjelom, odnosno prema faktičnom posjedovnom stanju;

- da je pravna prednica tužitelja opunomoćila BŽ za sječu šume na nekretninama označene kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina];

- da je vještačenjem utvrđeno da su BŽ i CŽ izvršili sječu šume i to na parcelama kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kojom prigodom je ocjenom vještaka utvrđena šteta odnosno vrijednost posječene drvne mase i drvnog pomlatka, kao i prouzročene erozije troškova uklanjanja drvnog otpada, u sveukupnom iznosu od 28.753,84 kuna, od čega ukupna šteta na parceli kč. br. [katastarska čestica] da iznosi 15.908,35 kuna;

- da dio parcele kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na kojoj je izvršena sječa šume ne pripada ŠŽ, kako su to tvrdili tuženici;

- da je između ovdje tuženika s jedne strane te ZŽ i CŽ s druge strane zaključena izvansudska nagodba po kojoj su BŽ i CŽ isplatili tuženiku iznos naknade štete u visini od 70.000,00 kuna. Nagodba je sklopljena, kako se navodi "…u cilju rješavanja spora oko naknade šumske štete na imovini ČŽ k. o. [katastarska općina] (isključivo vlasništvo kč. br. [katastarska čestica], te suvlasništvo na kč. br. [katastarska čestica])";

- da je sudski vještak šumarske struke Željko Kauzlarić u svom nalazu i mišljenju, a potom i odgovarajući na pitanja tužitelja naknadno, razdvojio vrijednost štete na drvnom sortimentu i vrijednost šumske štete na šumi za uništeni drvni pomladak i prouzročenu eroziju, posebno za parcelu kč. br. [katastarska čestica] i posebno za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], cijeneći ukupnu štetu na kč. br. [katastarska čestica] u iznosu od 15.908,35 kuna;

- da je u ponovljenom postupku bilo određeno saslušanje tužitelja u svojstvu parnične stranke, međutim, da isti nije pristupio niti na ročište od 28. siječnja 2025. kada se opravdao bolešću i liječnikom potvrdom niti na ročište od 17. veljače 2025. time da je njegov punomoćnik odustao od izvođenja tog dokaza i činjenicu da ranije prednica tužitelja, a ni njen punomoćnik faktično nisu znali na očevidu pokazati predmetne nekretnine, niti da je tužitelj dokazao da vrši posjed istih nekretnina, sud je zahtjev tužitelja smatrao neutemeljenim.

6.1. Nadalje, u dopuni nalaza i mišljenja vještaka geodete Nenada Vidmara, od 17. prosinca 2019. je navedeno da je na skici lica mjesta – dopuna, crvenom linijom i rozim slovnim oznakama H-B-C-D-E-F prikazana međa prema pokazivanju tuženika prilikom očevida suda. Dakle, tuženik da je pokazao i tvrdio da se posječeni panjevi, označeni na skici točkicama i brojevima, nalaze na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

6.2. Vještak geodeta je naveo, u dopuni nalaza i mišljenja, da je važeći katastarski plan za k. o. [katastarska općina] izrađen grafičkom metodom izmjere u mjerilu 1:2880. Uklopom podataka katastarskog plana na snimak stvarnog stanja s terena vidljivo je da položaj, površina i oblik pokazane nekretnine i objekta u k. o. [katastarska općina], na katastarskom planu, ne odgovara, tj. uvelike odstupa od oblika i površine pokazane nekretnine snimljene prilikom očevida na licu mjesta, a što je vidljivo i u Skici lica mjesta – dopuna (prilog br. 2). Razlog velikom neslaganju / odstupanju katastarskog plana od stvarnog stanja na terenu je starost važećeg katastarskog plana izrađenog u relativno sitnom mjerilu i s potpuno drugačijom osnovnom namjenom (oporezivanje). Pri izradi važećeg katastarskog plana moguće je bilo postići točnost crteža od oko 0,2 mm (cca 0,50 m), a često i manju točnost, uz određene deformacije u prikazu oblika katastarskih čestica i čestim grubim greškama. Odstupanje katastarskog plana na području predmetnih nekretnina iznosi 11,5 m u smjeru istok – zapad te 6 m u smjeru sjever – jug.

7. Zaključno, tužitelj nije pokazao na terenu gdje se nalaze nekretnine koje su predmet ovog postupka, a niti je dao svoj iskaz, a uzevši u obzir prethodno citiranu dopunu nalaza i mišljenja geodetskog vještaka Nenada Vidmara od 17. prosinca 2019. o višemetarskom odstupanju katastarskog plana i Skicu lica mjesta – Dopunu, sud prvog stupnja je utvrdio da tužitelj nije dokazao na kojoj se nekretnini nalaze panjevi posječenih stabala, da li se radi o k. č. [katastarska čestica] ili k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u odnosu na koju je, za polovicu, ranijom presudom bio usvojen tužbeni zahtjev. Nadalje, da nije dokazao niti da su ni on, niti njegova prednica, ušli u posjed predmetnih nekretnina, odnosno vršili efektivan posjed istih.

8. Također, tužiteljica, niti sadašnji tužitelj, bez obzira na sadržaj sudske nagodbe, nisu upisani kao suvlasnici k. č. [katastarska čestica]. Ta nagodba da nije provedena u zemljišnim knjigama, a tuženik se upisao kao suvlasnik rješenjem o nasljeđivanju iza pok. oca ABC 2003., u dobroj vjeri, pa se vlasništvo nekretnine stečeno odlukom suda niti ne može, sukladno odredbi članka 127. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) , suprotstaviti pravu tuženika koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, i u dobroj vjeri, upisao svoje pravo suvlasništva.

9. Odluku o troškovima postupka sud prvog stupnja utemeljio je na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa)

10. Gore navedeni zaključak suda prvog stupnja prihvaća kao ispravan i ovaj žalbeni sud.

11. U odnosu na žalbu tužitelja odgovoriti je da tužitelj u žalbi iznosi prigovore i tvrdnje koje je isticao i tijekom postupka a koje je prvostupanjski sud valjano otklonio, o čemu pobijana presuda sadrži valjane i jasne razloge na koji se žalitelj upućuje.

12. Naime, u odnosu na žalbu posebno je navesti da je tužitelj, odnosno njegovi pravni prednici s OŽ i CŽ imao sklopljen usmeni ugovor kojim ih je tužitelj ovlastio za sječu šume, a za što su se isti obvezali istom isplatiti odgovarajuću naknadu. S druge pak strane tuženik je s OŽ i CŽ sklopio sporazum o naknadi štete koja mu je počinjena sječom stabala izvlačenjem debala i njegovih nekretnina. Dakle, tužitelj odnosno njegovi prednici su imali sklopljen usmeni ugovor kojim su dali nalog MŽ i CŽ za sječu i izvlačenje debala iz šume a za uzvrat su isti tužitelju bili dužni isplatiti odgovarajuću naknadu, uslijed čega proizlazi da ukoliko tužitelj ima pravo potraživanja prema nekome da bi u tom slučaju legitimirani bili upravo na logoprimci, budući su isti imali sklopljen ugovor i onda tražiti ispunjenje od istih, a ne od tuženika.

13. Nadalje, u postupku je nedvojbeno pravilno utvrđeno da je sječa vršena na parcelama u suvlasništvu ili isključivom vlasništvu ali i posjedu tuženika, uslijed čega nedvojbenim proizlazi da osim što je istome temeljem sporazuma isplaćena naknada štete da je ista osnovana i iz razloga jer je bez njegova naloga istome izvršena sječa na njegovim parcelama koje su u njegovu posjedu, čime mu je doista pričinjena šteta. Osim toga, tužitelj ničim nije dokazao da je isti u posjedu predmetnih nekretnina, a posebno je naglasiti da je sud pravilno utvrdio da tužitelj nije niti znao pokazati predmetne nekretnine a osim toga u ponovljenom postupku odustao je od izvođenja dokaza dopunskim vještačenjem i očevidom na mjestu spora kao i saslušanjem stranaka, time da je sud pravilno cijenio činjenicu da radi velikih odstupanja u stvarnom i katastarskom stanju međa nekretnina i to u iznosu od 11,5 metara u smjeru istok-zapad te 6 metara u smjeru sjever-jug nije moguće zaključak vještaka prihvatiti kao ispravan. Stoga, tužitelj nije niti dokazao visinu štete a niti bilo kakav osnov temeljem kojeg bi mu tuženika bio dužan platiti bilo kakvu naknadu.

14. Radi svega iznesenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi, a sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi članka 365.stavak 2. ZPP-a, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu, te presudu prvostupanjskog suda potvrditi, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a kao i odluku o troškovima postupka (članak 380. točka 2. ZPP-a).

15. Suđeno je stoga kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Splitu, 2. listopada 2025.

Predsjednica vijeća

Dragica Samardžić