Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-247/2022-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Sisku, po sucu pojedincu Kristini Devčić Merzel, u pravnoj stvari tužitelja IV NAKLADNIŠTVO d.o.o. Zagreb, Prilaz Ivana Visina 7, OIB 61651285801, kojega zastupa punomoćnik Hrvoje Vidan, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika HĐ kao vlasnika Odvjetničkog ureda Zinka Grgurića iz Rijeke, Ante Starčevića 5, OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Antonela Jolić Zubčić, odvjetnica iz Rijeke, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Rijeci od 27. listopada 2021. poslovni broj: Povr-481/2021-6, 2. listopada 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se žalba tuženika HĐ kao neopuštena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Rijeci od 27. listopada 2021. poslovni broj: Povr-481/2021-6 riješeno je:

"1. Ovaj sud oglašava se mjesno nenadležnim za postupanje u ovosudnome predmetu.

2. Po pravomoćnosti odluke o nenadležnosti suda predmet će se ustupiti stvarno i mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu."

2. Na takvo rješenje žalbu je uložio tuženik iz svih žalbenih razloga. Navodi da je tužitelj istakao prigovor mjesne nenadležnosti a koji temelji na točki 8. 2 Općih uvjeta ugovora tužitelja, koje Opće uvjete Ugovora je ovdje tuženik prvi put zaprimio upravo kao prilog navedenom podnesku. Slijedom navedenog smatra da tuženika ne obvezuju Opći uvjeti tužitelja jer mu nisu bili poznati u vrijeme navodnog sklapanja Ugovora a koji Ugovor je, kako je tuženik tijekom ovog postupka u više navrata isticao – ništetan. Podredno, tuženik ističe kako navodni sporazum o mjesnoj nadležnosti nije valjan jer ugovoreni sud u Zagrebu nije i stvarno nadležan. Ističe da u ovoj pravnoj stvari radi o sporu između pravne osobe i obrtnika – odvjetnika te je temeljem članka 34.b. Zakona o parničnom postupku stvarno nadležan Trgovački sud. Smatra da se stranke mogu sukladno članku 70. Zakona o parničnom postupku sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, samo uz uvjet da je taj sud i stvarno nadležan što u ovoj pravnoj stvari to nije slučaj. Također, tuženik napominje da ukoliko bi o tužbi tuženika odlučio stvarno nenadležni sud, a tuženik prigovara stvarnoj i mjesnoj nenadležnosti, bila bi počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj navodi, a obzirom da je predmetni postupak spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje u tekstu: ZPP), odredbom članka 462. stavak 1. ZPP propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena posebna žalba samo protiv rješenja kojima se završava postupak, dok je odredbom članka 462. stavak 2. ZPP-a propisano da se ostala rješenja protiv kojih je po ZPP dopuštena žalba mogu pobijati samo žalbom protiv odluke kojom se postupak završava. Navodi da obzirom da pobijano rješenje kojim se prvostupanjski sud proglasio (mjesno) nenadležnim nije rješenje kojim se završava postupak, u ovom sporu male vrijednosti protiv tog rješenja nije dopuštena posebna žalba (tako i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u rješenju poslovni broj: 16 Pž-2805/2020-2 od 1. srpnja 2020.). Predlaže da drugostupanjski sud odbaci tuženikovu žalbu protiv rješenja kao nedopuštenu. Podredno, ukoliko bi drugostupanjski sud iz bilo kojeg razloga utvrdio da je tuženikova žalba dopuštena, predlaže žalbu tuženika kao neosnovanu odbiti i potvrdi rješenje prvostupanjskog suda te naloži tuženiku da naknadi tužitelju troškove ovog žalbenog postupka

4. Žalba tuženika nije dopuštena.

5. Predmet spora je zahtjev za isplatu iznosa od 2.737,50 kn (odnosno sada 363,33 eur a u skladu s čankom 5. i 7. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj "Narodne novine", broj: 57/22., 88/22.) po računu broj 37303-IV 1-1 od 2. lipnja 2020., slijedom čega se u konkretnom slučaju, a u smislu članka 502. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) radi o sporu male vrijednosti.

6. Odredbom članka 462. stavka 1. ZPP propisano je da je u postupku u sporovima male vrijednosti dopuštena posebna žalba samo protiv rješenja kojima se završava postupak. Ostala rješenja protiv kojih je po tom zakonu dopuštena žalba mogu se pobijati samo žalbom protiv odluke kojom se postupak završava (članak 462. stavak 2. ZPP-a).

7. Pobijano rješenje kojim se prvostupanjski sud proglasio (mjesno) nenadležnim nije rješenje kojim se završava postupak. Naime, smislenim tumačenjem navedene odredbe u sporu male vrijednosti žalbom se mogu pobijati rješenja koja imaju značaj odluke o predmetu spora, a kojima se postupak o zahtjevu stranke sadržanim u tužbi dovršava (pa tako i VSRH u Rev-266/2011-2 od 6. srpnja 2016.).

8. Slijedom iznesenog, u ovom sporu male vrijednosti, protiv rješenja o mjesnoj nenadležnosti suda nije dopuštena posebna žalba u smislu odredbe članka 462. stavka 1. ZPP-a.

9. Obzirom na navedeno, temeljem odredbe članka 380. točke 1. u vezi s odredbom članka 462. stavka 1. ZPP-a, žalbu tuženika je valjalo kao nedopuštenu odbaciti.

10. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke.

11. S obzirom na to da trošak sastava odgovora na žalbu tužitelja nije bio potreban za ovaj žalbeni postupak (članak 155. ZPP) ovaj sud je isti odbio kao neosnovan.

U Sisku, 2. listopada 2025.

Sutkinja

Kristina Devčić Merzel