Poslovni broj: Us I-1841/2024-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Lijić, u upravnom sporu tužitelja AQUA BIOGRAD d.o.o., Biograd na Moru, Ulica Kneza Višeslava 13, OIB: 46060067383, zastupan po opunomoćeniku Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru, Zrinsko-Frankopanska 38, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru, Zadar, Ivana Mažuranića 28, radi suzbijanja neprijavljenog rada, nakon javne rasprave zaključene 03. rujna 2025. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Mirana Zorice, odvjetnika u Zadru i opunomoćenice tuženika BF, objavljene 2. listopada 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru, Klasa: UP/I-116-02/24-01/349, Urbroj: 443-02-03-22-24-2 od 1. srpnja 2024. i rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru, Klasa: UP/I-116-02/24-01/349, Urbroj: 443-02-03-22- 24-3 od 18. srpnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-116-02/24-01/349, Urbroj: 443-02- 03-22-24-2 od 1. srpnja 2024. naloženo je tužitelju kao poslodavcu da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za radnike: CF, HF i ĆF, svi državljani Republike Hrvatske, podnese prijavu za obvezno mirovinsko osiguranje na puno radno vrijeme počevši od dana 28. lipnja 2024., koji je zapisnikom Klasa: 116-2/24-01/2942, Urbroj: 443-02-03-22-24-1 od 28. lipnja 2024. utvrđen kao početak njegovog rada za poslodavca (točka 1.); tužitelju je kao poslodavcu naloženo da uplati iznos od 2.650,00 eura za neprijavljene radnike u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske (točka 2.); utvrđeno je kako su spomenuti radnici prijavljeni na obvezno mirovinsko osiguranje, na puno radno vrijeme kod drugog poslodavca te se točka (1. izreke) neće izvršiti (točka 3.); tužitelj je obvezan spomenuti nalog izvršiti u roku od tri dana od dana dostave rješenja, pod prijetnjom ovrhe (točka 4.).

2. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: UP/I-116-02/24-01/349, Urbroj: 443-02- 03-22-24-3 od 18. srpnja 2024. ispravljena je točka 2. izreke rješenja, Klasa: UP/I- 116-02/24-01/349, Urbroj: 443-02-03-22-24-2 od 1. srpnja 2024. na način da umjesto "da uplati iznos od 2.650,00 eur za neprijavljene radnike iz točke 1. ovog rješenja" treba ispravno pisati " da uplati iznos od 2.650,00 eur za svakog neprijavljenog radnika iz točke 1. ovog rješenja, odnosno ukupni iznos od 7.950,00 eur".

3. Tužitelj u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako stajalište tuženog tijela da su imenovani radnici radili neprijavljeni kod tužitelja,odnosno da poslovi koji su radnici obavljali imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, nije na zakonu utemeljeno. Poziva se na odredbu čanka 10. stavka 1. i 2. Zakona o radu i članka 3. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada (NN 151/22). Navodi kako Zakon o radu dopušta poslodavcu da dokazuje da sa radnikom nije sklopio ugovor kojim se zasniva radni odnos. Tvrdi kako rad navedenih radnika nije rad kojim se zasniva radni odnos. Tvrdi kako su sva tri radnika imala sklopljen ugovor o djelu i to za razdoblje od 28. do 30. lipnja 2024., dakle, riječ je o povremenom poslu za koji se ne sklapa ugovor o radu. Tvrdi kako se radni odnos koji se zasniva ugovorom o radu, podrazumijeva kontinuirano obavljanje posla za nekog, a povremeno izvršavanje poslova se ne smatra radnim odnosom (odluka VUS poslovni broj Us-9532/2010 od 4. listopada 2012.). Poziva se na odredbu članka 590. Zakona o obveznim odnosima te navodi kako su radnici obavljali fizički posao u trajanju od dva dana, a sve zbog održavanja koncert u Aqua klubu u Biogradu na Moru. Navodi kako su imenovani radnici u vrijeme izvršenja djela bili u radnom odnosu kod drugog Poslodavca, a što je konstatirano u samom pobijanom rješenju, što znači da nisu mogli biti u radnom odnosu kod tužitelja, već su obavljali povremeni posao kod njega. Tvrdi kako je tužitelj za sva tri radnika po ugovoru o djelu platio i propisana davanja. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika.

4. Podneskom od 25. srpnja 2024. tužitelj je proširio tužbeni zahtjev na način da je zatražio i poništenje rješenja o ispravku Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostava u Zadru, Klasa: UP/I-116-02/24-01/349, Urbroj: 443-02-03-22-24-3 od 18. srpnja 2024. kojim je ispravljena točka 2. izreke rješenja o suzbijanju neprijavljenog rada, Klasa: UP/I-116-02/24-01/349, Urbroj: 443- 02-03-22-24-2 od 1. srpnja 2024.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom ponavlja navode iz obrazloženja osporenog rješenja. Ističe kako radno pravni odnosi počivaju na ugovoru o radu, kao specifičnom ugovoru o uređenju prava i obveza iz radnog odnosa između poslodavca i radnika, te se poziva na odredbu članka 4. i članka 7. Zakona o radu. Ističe kako mišljenje tužitelja nije točno obzirom da su stranke u određenim situacijama dužne zaključiti upravo određenu vrstu ugovora što ovisi o samoj suštini odnosa koji se ugovara jer se nazivanjem ugovora o djelu ne može promijeniti sama suština odnosa koji je trebao biti reguliran ugovorom o radu, što te ugovore o djelu zapravo čini prividnim, sukladno članku 285. Zakona o obveznim odnosima. Tvrdi da kada radnik obavlja poslove koji s obzirom na narav i vrstu rada imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, neovisno o tome kako su stranke taj ugovor nazvale, smatrat će se da je sklopljen ugovor o radu. Tvrdi kako se u tom slučaju radi o zakonskoj presumpciji da su radnik i poslodavac sklopili ugovor o radu, a to proizlazi iz odredbe članka 10. stavka 2. Zakona o radu. S druge strane, navodi kako je ugovor o djelu građansko, obveznog prava i reguliran je odredbama Zakona o obveznim odnosima, za razliku od ugovora o radu i radnog odnosa, koji su regulirani Zakonom o radu. Navodi kako je ugovor o djelu definiran kao ugovor kojim se izvođač obvezuje obaviti određeni posao kao što su izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakvog fizičkog i umnog rada i slično, a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. U tom smislu bitne stavke ugovora o djelu su djelo i naknada, a subjekti ugovora su naručitelj i izvođač posla. Kod ugovora o radu je poslodavac i radnik, radni odnos i plaća za obavljeni rad, dok je kod ugovora o djelu naručitelj i izvođač, djelo koje je potrebno izvršiti i naknada za izvršenje istog. Tvrdi kako je temeljno obilježje ugovora o djelu samostalnost izvođača, što znači da izvođač radi za svoj račun i na svoj rizik te u pravilu sam određuje kada će, gdje i na koji način raditi. Tvrdi kako je glavna karakteristika obveznih ugovora jednaka vrijednost činidaba i ravnopravnost ugovornih strana dok je kod radnog odnosa radnik u subordiniranom položaju prema poslodavcu i rad izvršava samostalno prema uputama poslodavca, pod nadzorom poslodavca i na mjestu i u vrijeme koje je odredio poslodavac. Navodi kako za rad po ugovoru o djelu nije bitno je li ta osoba u radnom odnosu, nezaposlena ili umirovljenik, već da obavlja poslove (djelo) koji imaju obilježja ugovora o djelu. Naglašava kako ugovor o djelu nije zamjena za ugovor o radu na određeno vrijeme, te kako se ugovor o radu može iznimno sklopiti na određeno vrijeme za zasnivanje radnog odnosa čiji je prestanak unaprijed utvrđen rokom, izvršenjem određenog posla ili nastupanjem određenog događaja, dok se ugovor o djelu ne sklapa na određeno vrijeme, već za izradu nekog djela ili rezultata rada. Ističe kako iz navedenog proizlazi da se ugovor o djelu može sklopiti samo onda kad se obavljanjem takvog rada ne izvršava sadržaj radnog odnosa. Navodi kako su imenovani radnici radili na poslovima konobara u poslovnom prostoru poslodavca, u ime i za račun poslodavca, i u vremenu kada je odredio poslodavac, dakle, obavljali su poslove koji s obzirom na narav i vrstu rada imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos te je poslodavac trebao s njim sklopiti pisani ugovor o radu i podnijeti prijavu na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada. Poziva se na članak 18. a Zakona o radu, te članak 3. stavak 2. točku 3. Zakona o suzbijanu neprijavljenog rada. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis te spis tuženog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. U sporu je održana rasprava 3. rujna 2025., čime je dana mogućnost strankama da se sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. i 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz spisa upravnog postupka proizlazi kako je dana 28. lipnja 2024. kod tužitelja obavljen inspekcijski nadzor od strane Državnog inspektorata Područnog ureda Split, Ispostave u Zadru, te je na temelju izjava svjedoka-radnika, priznanja poslodavca, neposrednog opažanja inspektora rada te uvidom u evidenciju Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje o osiguranim osobama po osnovi rada, utvrđeno kako su CF, HF i ĆF dana 28. lipnja 2024. od 20.30 sati do trenutka inspekcijskog nadzora u 23,20 sati, bez prijave na mirovinsko osiguranje i bez sklopljenog ugovora o radu ili potvrde o sklopljenom ugovoru o radu, obavljali poslove konobara u AQUA lounge & night bar u Biogradu na Moru, koji klub djeluje u sastavu registrirane djelatnosti poslodavca u ime i za račun poslodavca AQUA BIOGRAD d.o.o. Biograd. Utvrđeno je kako navedeni poslovi s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos. Dakle, utvrđeno je kako su tijekom inspekcijskog nadzora kod tužitelja radili radnici bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, s prvim danom početka rada, odnosno na odgovarajuće radno vrijeme (neprijavljeni rad iz članka 3. stavka 2. točke 1. Zakona) o čemu je sastavljen Zapisnik o obavljenom inspekcijom nadzoru, Klasa; 116-02/24-1/2942, Urbroj: 443-02-03-22-24-1 od 28. lipnja 2024.

10. Odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o suzbijanju neprijavljenog rada ("Narodne novine" broj: 151/22) propisano je da u provedbi inspekcijskog nadzora nadležni inspektor će, ako utvrdi da je za poslodavca radnik obavljao neprijavljeni rad, o navedenome u zapisnik unijeti podatke o radniku, razdoblju u kojem je radnik obavljao neprijavljeni rad u skladu s člankom 6. ovoga Zakona i opis poslova koje je radnik obavljao. Stavkom 2. istog članka propisano je da će nadležni inspektor u roku od osam dana od dana utvrđenja postojanja neprijavljenog rada iz članka 3. stavka 2. točke 1. ovoga Zakona rješenjem naložiti poslodavcu podnošenje prijave na obvezno mirovinsko osiguranje počevši od dana koji je zapisnikom utvrđen kao početak rada radnika odnosno koji je u skladu s člankom 6. ovoga Zakona pretpostavljeni dan početka rada i uplatu iznosa od 2650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, sukladno naputku o načinu uplaćivanja prihoda proračuna, obveznih doprinosa te prihoda za financiranje drugih javnih potreba.

11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost u upravnom postupku utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

12. Prema ocjeni ovog Suda, obzirom kako je nadzorom nedvojbeno utvrđeno da su kod tužitelja kao poslodavca tijekom inspekcijskog nadzora u Aqua lounge & night bar u Biogradu na Moru, na obavljanju poslova konobara, zatečeni radnici CF, HF i ĆF, koji su radili bez prijave na obvezno mirovinsko osiguranje prije početka rada, pravilno i zakonito je tužitelju osporenim rješenjem naloženo tužitelju da Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje za iste radnike koji su zatečeni na radu podnese prijavu za obvezno mirovinsko osiguranje na puno radno vrijeme počevši od dana 28. lipnja 2024., te je odlučeno kako se isto neće izvršiti jer su isti već prijavljeni kod drugog poslodavca, te mu je pravilno rješenjem o ispravku od 18. srpnja 2024. naložena uplata iznosa od 2.650,00 eura za svakog neprijavljenog radnika u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, u skladu sa citiranim odredbama Zakona.

13. Slijedom navedenog i utvrđenog, prigovori tužitelja u pogledu nezakonitosti osporenog rješenja otklanjaju kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja.

14. Prigovor tužitelja kako su navedeni radnici imali sklopljen ugovor o djelu za razdoblje od 28. do 30. lipnja 2024. ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim iz razloga što poslovi konobara s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca imaju obilježje posla za koji se zasniva radni odnos, bez obzira kako su stranke nazvale taj ugovorni odnos. (pravna praksa Visokog upravnog suda RH poslovni broj: Us-7099/11, Us- 7704/09)

15. S obzirom na izneseno Sud nalazi da osporenim rješenjem uz dano obrazloženje nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.

16. Vezano za dostavljenu presudu Općinskog suda u Zadru broj: Pp-3629/2023 od 21. ožujka 2025. valja navesti kako ista nije od utjecaja na predmetni spor jer se radi o drugačijoj činjeničnoj situaciji i radi se o drugoj vrsti spora, odnosno o prekršajnom postupku u kojem se utvrđuje prekršajna odgovornost, dok se u upravnom postupku/sporu utvrđuje upravno-pravna obveza.

17. Prijedlog tužitelja da Sud prekine ovaj spor dok se ne riješi prethodno pitanje u prekršajnom postupku PP-3629/23 Općinskog suda u Zadru – Prekršajnog odjela, ovaj Sud je raspravnim rješenjem odbio iz razloga što pitanje prekršajne odgovornosti ne predstavlja prethodno pitanje u upravnom sporu.

18. Slijedom navedenoga, prema ocjeni Suda osporenim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao točki I izreke presude.

19. Kako tužitelj nije uspio u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 2. listopada 2025.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužitelja Miranu Zorici, odvjetniku u Zadru, Zrinsko- Frankopanska 38,

2. Tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Split, Ispostavi u Zadru, Zadar, Ivana Mažuranića 28,

3. U spis

4. Kalendar 30 dana